UVOD U NAUKU O DRAVI I PRAVU Pravni

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU Pravni fakultet Univerziteta u Travniku Drugo (II) predavanje 22. oktobar/listopad 2014. Prof. dr Zijad Hasić

Uvod u nauku o državi i pravu uvod 2 Def. Za Uvod u nauku o državi i pravu kažemo da je pozitivnopravna naučna disciplina, koja proučava državu i pravo kao njene institute koji su na snazi i koji sada vrijede, te proizvode svoje dejstvo u konkretnoj i određenoj državi

Obilježja države 3 Nastanak i pojam države Nastanak države Porijeklo države u teorijama Pojam države

Nastanak države 4 Oblici Preddržavni period Neorganizirani oblici Primitivne zajednice Državni period Razvijene političke organizacije Razvoj države Država u robovlasničkom periodu Država u feudalizmu Država u kapitalizmu Moderna država

5 Teorije o nastanku i suštiti države Podjela u odnosu na periode ljudskog razvoja Teorije antičke Grčke Teorije starog Rima Srednjevjekovne teorije Teorije buržoaske epohe Teorije novog doba Podjela u odnosu na uzroke Teorija sile – Gumplowitz i Oppenhaimer Biološke teorije Psihološke teorije Rasne teorije – Gobine i Gumplowitz Organske teorije Solidarističke teorije Teorije gustine stanovništva- Kolburn i Kaneiro Teorija dijalektičkog materijalizma – Marks, Engels i Lenjin

Druge teorije 6 Anarhizam - Viljem Godvin, Maks Štirner, Pjer Žozef Prudon, Mihail Bakunjin-ruski anarhist Anarhizam se u drugoj polovini 19. vijeka već afirmirao, Predstavnici: Njemac Maksa Štirner (1806 -1856), Francuz Pjer Prudon (1809 -1865), i dvojica Rusa Mihail Bakunjin (1814 -1876) i Petar Kropotkin (1842 -1921). Ovaj pravac postavljao je pojedinca iznad svega ostalog - države, zakona ili dužnosti. Prudon je prva osoba koja je samog sebe nazvala anarhistom, a njegove teorije mutualizma i federalizma imale su izuzetan uticaj na rast anarhizma u radničkoj klasi. Kritikovao je postojanje vlasništva, ali se u političkoj praksi nije zalagao za ukidanje privatnog vlasništva. Pred kraj života je revidirao svoje ideje i prihvatio kritiku svojih stavova koju je proizveo Karl Marks. U poslednje vreme, sa druge strane, značajan je i rast anarho-kapitalističke ideje.

Druge teorije 7 Bakunjin jenaglašavao je ulogu kolektiva, masovne pobune i spontanog revolta u stvaranju slobodnog i besklasnog društva. Kropotkin je oblikovao sofisticiranu anarhističku analizu stvarajući anarhokomunizam - koji je postao jedna od najraširenijih teorija među anarhistima, i koji danas, skupa sa jednim od svojih pojavnih oblika, anarhosindikalizmom, predstavlja najbrojniji i najorganizovaniji dio anarhističkog pokreta.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 8 2. 4. SUVERENITET UVOD Izraz suverenitet vezujemo za organizaciju državne vlasti, koji označava najvišu vlast u državi. Ona je najviša vlast na prostoru (teritoriju) neke države, a istovremeno je nezavisna u odnosu na druge države i međunarodne subjekte. Ovaj izraz potječe od latinskog izraza Da je neka vlast u državi suverena ne znači da je nedodirljiva i da na nju ne utiču drugi faktori. Ona nema višu vlast nad sobom, ali i na nju se odnose norme, kako unutrašnje, tako i međunarodnopravne, kojim se može ograničiti djelovanje vlasti.

Pojam države 9 -teško utvrditi pojam De lege lata- kakva ja država sada i de lege ferendakakva treba biti država u budućnosti Osnovna obilježja države: Osnovni i najvažniji oblik organiziranja društva Nazivi: Antika. polis, civitas, res publica, imperium Feudalizam: regnum, monarhija res publica U vrijeme staleških monarhija: imperium Monopol na legitimno nasilje

Definicije 10 Aristotel-ono što odlučuje o ratu i miru, razvrgavanju savezništva Sveti Augustin knjiga O državi božjoj- božja država Rajnhold Cipelius- zajednica zasnovana na pravu Kant-ujedinjeno mnoštvo ljudi Hegel-organska životna cjelina Hasan Kafija Pruščak-knjiga: Temelji mudrosti o uređenju svijeta 1596. Maks Veber- država je zajednica koja na određenom teritoriju polaže pravo na monopol na legitimnu primjenu fizičkog nasilja

Definicija 11 Def: država je osnovna politička organizacija u svijetu, koja kao poseban dio društva, odvojen od civilnog društva, raspolaže najvišom, suverenom vlašću, zasnovanom na pravu, na legitimnu upotrebu monopola fizičkog nasilja nad stanovništvom, nastanjenim na određenom teritoriju, s vlašću koja ima minimum legitimiteta od vlastitog stanovništva.

Analiza definicije 12 država je osnovna politička organizacija u svijetu, koja kao poseban dio društva, odvojen od civilnog društva, raspolaže najvišom, suverenom vlašću, zasnovanom na pravu, na legitimnu upotrebu monopola fizičkog nasilja nad stanovništvom, nastanjenim na određenom teritoriju, s vlašću koja ima minimum legitimiteta od vlastitog stanovništva.

Ciljevi države 13 Cilj po Platonu: pravičnost Ranije: postizanje sigurnosti-vanjska i unutranja Danas: postizanje sigurnosti Zaštita ljudskih prava i sloboda Osiguranje socijalne sigurnosti ljudi Ekonomska funkcija države Kulturna i durga obilježja

Obilježja države 14 Zastava, Himna, Grb, Novac kao obilježje države

Međusobni odnos države i prava 15 Ukupna teoretska razmišljanja o međusobnoj zavisnosti države i prava dijele se na tri vrste: međusobna nezavisnost instituta države i prava, dominantna uloga države nad pravom, dominantna uloga prava nad državom, međusobna povezanost i jedinstvenost države i prava, djelimična samostalnost i uzajamna povezanost države i prava.

Država i pravo 16 Stajališta o međusobnoj nezavisnosti države i prava smatraju da između ova dva instituta postoji međusobna nezavisnost. Prema ovim teorijama, država je nastala posebno, kao što je i pravo posebno nastalo. Zbog tog, te dvije kategorije i dalje su nezavisne. Nezavisnost ovih instituta vidljiva je i u tome što je država statična kategorija, za razliku od prava koje je dinamično i promjenjivo. Osim što stvara pravo, a nije jedini stvaralac, država obavlja i druge djelatnosti, koje su daleko od pravnih normi. Ovo gledište podržava prirodnopravna škola, kao i predstavnici sociološke škole, kao što su Eugen Erlih (austrijski pravnik i sociolog)i Leon Duguit Digi (francuski pravnik).

Država i pravo 17 Stajališta o dominantnoj ulozi države nad pravom podržavaju tezu da su ova dva pravna instituta međusobno povezana, ali u toj vezi, država je glavni i primarni institut. Teoretičari koji se priklanjaju ovom mišljenju smatraju da je država starija kategorija-Del Vekio

Država i pravo 18 Stajališta o međusobnoj povezanosti i jedinstvenosti države i prava ukazuju na zavisnost jednog instituta od drugog i obratno. Ova gledišta idu toliko daleko u međusobnu zavisnost države od prava i prava od države, da ih poistovjećuju. Tako, npr. Girke ističe da su i pravo i država, svije strane jedne stvari. Tom razmišljanju priklonili su se Radbruh, Šoml i Vencel. Najznačjniji pristalica ove teorije svakako je Kelzen, za koga je stvaranje dualiteta države i prava nepotrebno.

Međusobni odnosi prava i države 19 Polazeći od mišljenja o međusobnom djelovanju države na pravo i prava na državu uočavaju se dvije relacije i dva odnosa: djelovanje države na pravo, djelovanje prava na državu.

Djelovanje države na pravo 20 Pravna racionalizacija Proizvoljni postupci-ordalije Primjena prava Stvaranje prava Odstupanja: crkveno, statutarno, gradsko, oblasno, esnafsko, cehovsko, trgovačko, zadružn i sl. konvalidacija (nl. con (kon) – sa, validare-ovjeriti, potvrditi). Ona označava radnju države kojom potvrđuje pravnu snagu određenom dokumentu, izdatom od nedržavnog organa.

Država i pravo 21 Druga stajališta govore o dominantnoj ulozi prava nad državom. Prema misliocima koji podržavaju ovu teoriju, pravo i država su vezane kategorije, koje djeluju uzajamno jedna na drugo, ali u tim odnosima, pravo je dominantno nad državom. Toma Akvinski, Leon Digi u kasnijoj fazi

Djelovanje prava na državu 22 Kako su država i pravo dva insitutta koji se međusobno pomažu i dopunjuju, osim djelovanja države na pravo, postoji i djelovanje prava na državu. Najznačajniji oblici djelovanja prava na državu ogledaju se kroz povratno djejstvo. Kako država djeluje na racionalizaciju prava, i pravo djeluje na racionalizaciju države. Pravo stvara norme koje se direktno odnose na državu, na njenu nadležnost, organizaciju i funkcioniranje

Obilježja suvereniteta 23 Obilježje suvereniteta: Teorija društvenog ugovora, promovirana od Lockea i Rousseaua, zasniva se na ideji prirodne slobode pojedinca čovjeka. Pojedinac ne može opstati sam, pa se udružuje s drugim ljudima i društvenim ugovorom stvara vrhovnu vlast. Na taj način, stvara se suverenitet društvene zajednice, koji se ostvaruje purem parlamenta, predstavničkog tijela naroda. Uz pojam država idu i pojmovi: vlast, moć, oružana sila, suverenitet i sl.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 24 Obilježja državne vlasti: suverenitet, javni karakter vlasti vezanost države za pravo. Državna vlast je garancija ostvarenja prava. Državna vlast je javna vlast (na političkom podrućju života). Po Aristotelu, razlika je između porodice (OIKOS) i države (POLIS). Porodica je osnovni, konstituirajući dio društva. Postoje odnosi: muž i žena, roditelji i djeca, gospodar i rob.

Građani i suverenitet 25 S druge strane, država je politička zejednica čija je svrha dobro življenje, opće dobro. Polis je dio građana. U periodu od 500. do 321. godine p. n. e. u državama polisima postojala je direktna demokratija Građani su pozvani da učestvuju u upravljanju državom. Građani su državom vezani USTAVOM (POLITEIA).

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 26 U starom Rimu razlikujemo vlast u privatnoj sferi i vlast u javnoj sferi. Privatna vlast je nad stvarima (dominijum). Tu se javlja domaćinska vlast POTESTAS, a roditeljska (očinska vlast je (PATRIA POTESTAS). Javna vlast je nad teritorijom (imperium). Izraz AUCTORITAS, kao oznaku autoriteta. Srednji vijek koristi izraze AUCTORITAS I POTESTAS. Izraz civilno društvo je ranije imao značenje zajednice građana. Danas on je u vezi s državom i to kao oznaka neke zajednice privatnih ljudi. Država je JAVNA VLAST ALI I I PRAVNA VLAST. Autoritet (politički) je mogućnost uticaja na ponašanej drugih ljudi na način da se zadire u njihovu slobodu (po Condillac-u) U užem smislu to je priznavanje nekioga i nečega višim od sebe, odnosmo kao uslova čija mišljenja se prihvataju bez rasprave.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 27 Ljudi u državnim službama zauzimaju mjesta bez obzira da li ili nemaju stavrni autoritet. Sudije se uvažavaju zbog položaja, ali i zbog toga što su visoko stručni, moralnih osobina i što su čuvari poretka. Društvena moć je sposobnost utjecaja na druge bez obziora na formalne položaje. Ona se dijeli na: političku moć, ekonomsku moć Vlast je i vladanje nad ljudima i stvarima

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 28 LEGITIMITET VLASTI znači da (politički) narod podržava vlast. ANALIZA ODNOSA LEGITIMITET I LEGALITET Moguća je i nelegitimna vlast: uzurpacija vlasti, tiranija, diktatura. Ona vlast koja je vrhovna iznutra a nezavisna prema drugim državama nazivamo suvrenom vlašću. RASPOLAGANJE MONOPOLOM ORUŽANE MOĆI je jedno od najvažnijih svosjtava suverenosti. Nemoguće je konstituirati vlast u državi koja će biti bez konkurencije. Tu se misli na činjenicu da na određenom području ne postoji neka druga vlast, kojoj je ova vlast potčinjena. Da je neka vlast u državi suverena ne znači da je nedodirljiva i da na nju ne utiču drugi faktori. Ona nema višu vlast nad sobom, ali i na nju se odnose norme, kako unutrašnje, tako i međunarodnopravne, kojim se može ograničiti djelovanje vlasti.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 29 Suverenitet je pravni pojam. To znači da za neku vlast nema ograničenja u funkcioniranju. Od vlasti se traži da stvarno (a ne fiktivno) funkcionira i da ima kontrolu nad svojim građanima, nad kojim može primjenjivati i silu radi održavanja svog pravnog poretka. Teoriju suvereniteta nemamo u antici, iako je ideja tamo i nastala. Stari Rim je smatrao da je narod najviši izvor vlasti i najviši zakonodavac. Pojmu suvereniteta dosta je doprinjela crkvena teorija srednjeg vijeka koja je pokušala stvoriti instituciju pape najvećom institucijom u svijetu. - plenitudo potestatis. Po ovom shvatanju papa bi bio apsolutni gospodar prava (držao je pravo u svojim rukama).

Zančajni momenti u historiji 30 Papa Bonifacije VIII je rekao da je tijelo s dvije glave nedjelotvoran monstrum. Prvi teoretičar koji je definirao ovaj fenomen je Jean Bodin iz 16. stoljeća. To je iskazano u knjizi «Šest knjiga o republici» iz 1576. godine. On je utvrdio da je suverenost najviša, apsolutna i trajna vlast nad građanima i podanicima države.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 31 To je period stvaranja nacionalnih država (nestajale su zajednice vjernika, dinstije i sl. ) Tada je nastao pokret PROTESTANTIZMA (reformacija): Luther u Njemačkoj, Calvin i Zwingli u Švajcarskoj Jan Hus u Češkoj. To je doba GRAĐANSKIH RATOVA jer se sukobljavaju građani, čak i porodice. To je doba tridesetogodišnjega rata u Njemačkoj, engleska revolucija nizozemski ustanak, husitski pokret, sukobi u Francuskoj (hugenoti i katolici, te Bartolomejska noć u Parizu 1572.

Teorije u vezi suvereniteta 32 Teorija društvenog ugovora, promovirana od Lockea i Rousseaua, zasniva se na ideji prirodne slobode pojedinca čovjeka. Pojedinac ne može opstati sam, pa se udružuje s drugim ljudima i društvenim ugovorom stvara vrhovnu vlast. Na taj način, stvara se suverenitet društvene zajednice, koji se ostvaruje putem parlamenta, predstavničkog tijela naroda Sve je to ukazivalo na potrebu da se stvori autoritet. CUIUS REGIO, EIUS RELIGIO (Čija zemlja, toga i vjera). Augsburški mir 1555.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 33 Hobs dao svoje viđenje. Po njemu, postoji samo jedan tip prava, zapovijest suverena. Zalagao se za jedinstvo države, a ne dualizam na duhovni i svjetovni dio. Dokumenti koji su utirali put teorije suvereniteta su: Engleska povelja o pravima, Povelja o pravima države Virdžinija, Deklaracija o nezavisnosti SAD iz 1776. godine. Deklaracija o slobodama i pravima čovjeka i građanina iz Velike francuske revolucije iz 1789 godine Načela: VLADAVINE PRAVA (Francuska) i PRAVNE DRŽAVE (Njemačka).

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 34 SUMNJA U UNUTRANJI I VANJSKI SUVERENITET: Teško je promatrati državu kao neograničenu vlast u pravnom i političkom smislu. Demokratija se suprotstavlja suverenitetu i neograničenoj vlasti. U tom smislu posebno treba imati u vidu na lokalnu samoupravu, zahtjevi federalizacije, ljudska prava. U odnosima s drugim državama države vode računa o međunarodnom pravu.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 35 UNUTARNJI SUVERENITET DRŽAVE Unutarnju suverenost možemo definirati negativnom definicijom, da je jedna vlast suverena ako postoji odsustvo druge vlasti. Suverenost je neograničena, nedjeljiva vlast. Suverenitet ne pripada nekim organima, on pripada državi kao cjelini (politički- pripada narodu). vrhovna (najviša),

Obilježja suvereniteta 36 NAJVIŠA Osim države u društvu postoje i druge organizacije, kao što su općine, crkva i dr. Samo država posjeduje IZVORNU VLAST. NEOGRANIČENOST Danas, to možemo samo uvjetno prihvatiti. Organi države odlučju po PRAVU, kao i USTAVOM

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 37 NEDJELJIVOST VLASTI Suverenost se ne može dijeliti. Može biti privremeno uzurpirana (okupacija i sl. ) ali ako se trajno prenese tada nestaje države; Nekada su to simboličke radnje: npr. donošenje i objava zakona, predsjednički veto i sl.

Unutarnji suverenitet 38 Zato za unutarnju suverenost možemo reći da je to takva vlast koja je : vrhovna, tj. nema više vlasti iznad nje, neograničena u odnosu na pravno reguliranje i sadržaju i obliku prava, jedna i jedinstvena Unutarnja suverenost vlasti, tj. njena supremacija postoji ako je neka vlast najviša vlast u određenoj sredini, bez obzira što je vlast vezana ustavom ili drugim aktima donesenim na bazi ustava.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 39 VANJSKI SUVERENITET DRŽAVE Ako je država neovisna i prema drugim državama samostalna, tada kažćemo da ima vanjski suverenitet. To se ogleda u ravnopravnosti i nezavisnosti jedne vlasti prema vlasti iz drugih država. Organizacija UN treba poštovati suverenost država. Ona je zasnovana na suverenoj jednakosti svih njenih članica. Načelo NEMJEŠANJA U UNUTARNJE POSLOVE. Ne može neka država propisivati drugoj kako će ona urediti unutarnje stanje, osim ako TO PROIZILAZI IZ MEĐUNARODNIH UGOVORA.

Vanjski suverenitet 40 U SVIJETU JE PROCES RELATIVIZACIJE VANJSKE SUVERENOSTI: KOLEKTIVNA SIGURNOST, sačuvanje međunarodnog mira i sigurnosti, Čl. 41. i 42. Povelje UN: ako postoji prijetnja međunarodnom miru Vijeće sigurnosti može poduzeti određene radnje koje idu protiv suvereniteta države, MEĐUNARODNA ZAJEDNICA (uzajamnost zapadnih zemalja), EKONOMSKI PROSTOR,

Kvantificiranje 41 Ipak, postoje poslovi koji se ne mogu povjeriti drugom bez obzira nameđunarodnu zajednicu ili druge okolnosti. Suverenost može biti kvantificirana. Postoje više i niže suverene države. To zavisi od: izraženost isupremacije na unutarnjem planu, njena nezavisnost u međunarodnim odnosima. Simboli suverenosti su: grb, zastava i himna. Ali, vanjska suvrenost može biti manifestirana i na mnoge druge načine. Tako, npr. pri zaključenju bilaternalnih međunarodnih ugovora, pri formuliranju teksta, svakoj strani se dostavlja tekst u kojem je ona navedena na prvom mjestu u prijedlogu ugovora.

Veličina suvereniteta 42 Ili, pri održavanju međunarodnih skupova, najčešće, sudionici sjede po redosljedu utvrđenim abecedom, ili na način utvrđen žrijebanjem (kockom). Takav način uvažavanja načela suverenosti naziva se alternacija. Međutim, neke države u svom razvoju nemaju uvijek potpuni suverenitet. U međunarodnim odnosima, države u nastajanju vidno će se osloniti na stabilne i jake države, koje im pomažu u afirmaciji. U stanju kada još nije završen potpuni proces nastanka neke države, one će imati polusuverenitet. U toj situaciji, jača država će preuzeti vanjske poslove i odnose s drugim državama, a država u nastajanju će brinuti o svom unutarnjem ekonomskom i pravnom razvoju. . Osim državne suverenosti postoji i narodna i nacionalna suverenost

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 43 Narodna suverenost je sinonim za demokraciju, koja, u užem smislu, znaci politicki sistem u kojem vlada vecina u ime vecine. Tu misao nalazimo u Duhu zakona Šarla Monteskjea, koji je mudro zakljucio: » Kada narod ima suverenu moc, onda je to demokratija «. Sta je demokratija? Ona znaci da gradjanin neposredno utice na odluke drzavnih organa, da ti organi budu efikasno kontrolisani kako bi se demokratski duh osetio u svim sferama drustvenog zivota. Demokratija, odnosno suverenost naroda, znaci da svi pripadnici naroda moraju imati jednake uslove i sanse u svim oblastima zivota – privredi, skolovanju, kulturi, socijalnoj i zdravstvenoj zastiti, opstim dobrima.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 44 Iako vladavina vecine, demokratija mora obezbediti i odgovarajuca prava manjine, i to iz razloga sto se demokratija ne sadrzi u moci vecine da manjini samovoljno namece svoje stavove. -Povelja UN-a brani suverenost država od spoljnih zadiranja - sa usko definisanim izuzetkom u glavi 7. Za to postoje dobri razlozi, jer se sa suverenošću, razumije se, ima na umu i narodna suverenost. Narodna suverenost znači da svaki državni narod smije da ide autonomnim putem u pravcu demokracije i poštovanja ljudskih prava.

Građani i suverenitet 45 S obzirom na aktuelni sukob, međunarodno pravo, dakle, štiti suverenost građana i građanki države da, bez nasilnih zadiranja spolja, ostvaruju demokratski i ljudskim pravima saobražen sistem shodno sopstvenim procesima učenja. Onaj ko danas suprotstavlja ljudska prava međunarodnom pravu, odnosno suverenosti, kida tu dobro promišljenu povezanost. Suverenost pripada svim građanima države.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 46 Građani ostvaruju suverenost referendumom, narodnom inicijativom i preko svojih slobodno izabranih predstavnika. Kada imamo izjašnjavanje cjelokupnog naroda o određenom pitanju na određenom mjestu kažemo da je to plebiscitarno izjašnjavanje. Izjašnjavanje putem plebiscita (lat. plebiscitum = izjašnjavanje naroda) predstavlja takvo izjašnjavanje i odlučivanje glasanjem u kome učestvuje sjelokupni narod i stanovništva određenog teritorija. Najčešća pitanja koja se postavljaju na plebiscitarno izjašnjavanje su vezana za status tog područja, njegovom eventualnom izdvajanju iz sastava postojeće države, te ostvarenju nezavisnosti ili pripajanju drugoj državi.

Neposredni oblici odlučivanja i suverenitet 47 Referendum (lat. ono o čemu treba izvjestiti) predstavlja izjašnjenje građana općim glasanjem. Ono predstavlja jedan od oblika neposredne demokratije. Referendum se najčešće koristi u slučaju donošenja ustava, određenih izraziro važnih zakona ili provjere određenih pitanja važnih za cjelokupnu sredinu. Kada se traži referendumsko izjašnjenje za ustav ili neko bitno pitanje, ono može biti prije donošenja ustava ili prije uvođenja određenog pitanja u društvenu sredinu (referendum ante legem), a može poslije donošenja ustava ili uvođenja određenih mjesra (referendum post legem). . referendum može biti instrument kojim se rješavaju unutarnja pitanja, kao i status određenog teritorija ili određene populacije, kada ga zovemo plebiscit.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 48 Narodna suverenost razlikuje se od nacionalne. U osnovi narodne suverenosti je narod, a nacionalne je nacija. Pojam „narod“ je višestrukog značenja. Njim označavamo: svo stanovništvo jedne države, državljani neke države kao nosioci suvereniteta, stepen razvoja određene etničke grupe, niži društveni sloj, koji nema privilegija, poistovjećeni naziv za naciju.

Nacija i suverenitet 49 S druge strane, nacija je specifična društveno-ekonomska, politička i kulturna zajednica ljudi, najčešće povezanih zajedničkim jezikom, kulturnim i historijskom razvojem, a koja živi na povezanom teritoriju, ima samostalnu društvenu organizaciju, političku vlast i državnost. Historijski gledano, fizionomija nacije je nastala pojavom gradova, kao samostalnih jedinica Italije i 13. i 14. stoljeću, mada je sam termin upotrijebljen tek u 19. stoljeću. Kada ovaj pojam promatramo u svjetlu suverenosti, tada kažemo da je nacija, zapravo, politički suveren narod, koji raspolaže teritorijem, kulturom, autonomnom ekonomijom, a sve to ostvaruje u vlastitoj državi, ili u zajedničkoj državi u kojoj teži stvaranje vlastite.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 50 Aktivnosti prekomjernog isticanja nacionalnog elementa mogu ući u posebnu krajnost, koja se zove nacionalizam. Iako ovim pojmom možemo označiti politiku koja ističe naciju i njene isterese suprotstavlja drugim nacijama, ovim pojmom određujemo i doktrinu nacionalne isključivosti i samodovoljnosti u odnosu na druge nacije. Takva doktrina dovodi do ksenofobičnosti (zatvorenosti) i izolacije te nacije u odnosu na druge. Postoji i finansijska suverenost.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 51 TEMPORALNI (VREMENSKI) KARAKTER DRŽAVE 2. 5. 1 Uvod Država, promatrana u vremenu, u stalnom je kretanju i promjenama. Ona nastaje, traje i nestaje. Njena fiizionomija danas, sasvim je različita u odnosu na fizionomiju država srednjeg vijeka, a posebno država u nastanku s prelaska iz rodovskog u robovlasničko društvo. Modifikacije država su tako velike, da, kao što je ranije navedeno, neki teoretiočari smatraju da do nastanka buržoaskih držva , nije ni bilo država. Osim promijenjene fizionomije, i funkcije države su bile različite. U ranijem periodu, primarne funkcije države su bile osiguranje unutarnjeg i vanjskog opstanka. Danas, država je sve više usmjerena na suptilnije funkcije zaštite ljudskih prava i fundamentalnih sloboda svojih građana, kao i njihov socijalni status.

Rat i država 52 Odnosi između državama, rješavaju se mirnim putem. Ukoliko se pribjegava nasilnim putem, tada države podliježu sankcijama, kao što je predviđeno Poveljom Ujedinjenih nacija. Jedan od nasilnih oblika rješavanja sporova između država je rat. Njegove manifestacije mogu biti različite. Jedan od načina je agresija.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 53 Agresija (lat. – agresia) označava neizazavani napad jedne ili više država na drugu državu. Ovakve akcije države (država) usmjerene su na ugrožavanje suvereniteta, nezavisnosti i teritorijalnog integriteta države koja je napadnuta. [2] One mogu dovesti do potpune vojne pobjede, što dovodi do totalnog uništenja strukture vlasti napadnute države, na način da napadnuta država bude vojno, politički, administrativno i na svaki drugi način pokorena. Ta država prestaje biti subjekt međunarodnog prava. Takva pobjeda jedne države prema drtugoj naziva se debelacija. Debelacija nije dozvoljena prema normama međunarodnog prava.

Agresija 54 Izraz “agresija” prvi put je upotrijebljen u Versajskom ugovoru, zaključenom nakon završetka Prvog svjetskog rata 1919. godine, u kontekstu isticanja agresije Njemačke. Zbog neophodnosti tačnog formuliranja ovog izraza, Generalna skupština Ujedinjenih naroda je donijela Rezoluciju 3314 (XXIX) 1974. , važnu ne samo zbog uskog definiranja ovog izraza, već zbog ukazivanja na zabranu sile u rješavanju sporova među državama.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 55 2. 5. 2. Nastanak i prestanak države Država nije statička kategorija, već kategorija koja se mijenja i usavršava. Pažljivom analizom ranijih država, uočavaju se brojni faktori koji utiču na državu, na njenu fizionomiju i njene funkcije. Na promjene u držayvi mogu uticati: promjene vlada, donošenje posebnih zakona, smrt pojedinih državnih velikana, utjecaji susjeda ili globalnog okruženja, sukobljenost određenih grupa i pojedinaca i drugi.

Vidne i male promjene države 56 S druge strane, svaka od ovih aktivnosti ne mora donijeti promjene u državi. Donošenje određenih zakona, a pogotovo podzakonskih akata, najčešće, nema uticaja na vidne promjene u državi. A donošenje bitnih zakona ili ustava određene države, može u toj držasvio prouzrokovati vidljive promjene. I ntenzitet tih uvjeta može biti takav da u temelju izmjeni fizionomiju države, a može biti neznatan i bez promjena.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 57 Nastanak novih država, prema ranijoj nauci, ostvarivan je na originaran i derivativan način. Država nastaje na originarni način u slučaju da nastaje na području koje nije podvrgnuto ničijoj vlasti. Takav način nastanka države ne može se više ostvariti, jer na Zemlji, osim Antarktika, nema više ničije zemlje (terra nullius). Među posljednjim zabilježenim nastancima države na originaran način je nastanak Liberije 1822. godine. Drugi načni nastanka je derivativni način. To je takav način, na osnovu kojeg nova država nastaje od dvije ili više starih, prethodnih država ili njihovih dijelova. Bivša Jugoslavija je nastala udruživanjem više država nakon I svjetskog rata kao Država SHS, da bi kasnije dobila naziv Jugoslavija.

Utjecaji na fizionomiju države 58 Države mogu nastati ugovorom, kako unutarnjim, tako i međunarodnim. Unutarnjim ugvorom nastale su, npr. Češka i Slovačka. Međunarodnim ugovorom nastale su brojne države na međunarodnim kongresima, kao što su: Bečki, Berlinski, Londonski i sl. Kada nastane, država je podložna raznim promjenama. Ona nije statična, već dinamična kategorija. Ona se, od prvog momenta svog nastamka kontinuirano mijenja, nekad brže, a nekad sporije. Selekcioniranjem utjecaja koji djeluju na državu, uočavaju se dvije kategorije uvjeta i to: Osjetnije promjene (revolucionarne) države, Evolutivne promjene države.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 59 Revolucionarni uvjeti promjena država ostvaruju se, po pravilu, brzo i nezakoniti su. Oni su rezultat zahtjeva onih snaga neke države, kojim se traže hitne promjene. Izvršioci tih promjena žele brze promjene u pozicijama šefa države ili drugim važnim funkcijama. One, u svojoj početnoj fazi, nemaju za cilj provođenje temeljitih promjena, već samo onih pormjena u državi koje će im omogućiti dolazak na vlast. Iako su, najčešće, nezakonite, ukoliko uspiju, osiguravaju osnovu za kasnije dublje promjene.

Državni udar i puč 60 Najpoznatiji uvjeti, koji dovode do iznenadnih, brzih i nezakonitih promjena država, su: državni udar, puč Revolucija, koja se ranije zvala: građanski rat, ili pobuna, ili ustanak i sl.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 61 Državni udar (ili prevrat) predstavlja protivustavnu i nasilnu promjenu vlade ili vladajućeg režima, najčešće uz podršku najviših predstavnika vojske ili civilne vlasti. Ovaj izraz, nastao je od francuskih riječi: coup detat koje znače udar na državu. Nosioci aktivnosti državnog udara najčešće se grupišu u neformalnu grupu ljudi koji imaju zajednički cilj, svrgavanje postojeće garniture vlasti i uspostavu nove vlasti. [1] Za takvu grupu kažemo da je hunta (španski junta= grupa ljudi). Nakon što izvrši državni udar, nova vlast izdaje proglas, odnosno čini objavu, tzv. pronunciamento. Izrazom pronunciamento, u Latinskoj americi se naziva sam čin puča, odnosno državog udara.

Državni udar 62 Od momenta preuzimanja vlasti do momenta predaje vlasti, pučisti djeluju kao vojna diktatura, jer u osnovi te države, postoji politička vlast koja je u rukama vojske. Brojni su primjeri državnih udara u toku historije: u Španiji 1936. , u Čileu 1973. , u Grčkoj 20. jula 1974. godine, u Libiji, 1. septembra 1989. godine na Fidžiju, 5. decembra 2006. godine

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 63 Isto tako, u historiji je bilo mnogo pokušaja, koji nisu uspjeli, ali i samim pokušajem, postizani su određeni ciljevi, koji su uticali na promjene u državi. U takovoj situaciji, državni aparat se surovo obračunava s učesnicima, izvodeći ih pred krivični sud i surovo kažnjavajući. Uspješni atentat na Kenedija u USA 1963. godine, je također aktivnost koja je uticala na vanjsku politiku USA prema Vijetnamu. U skorijoj historiji, pokušan je državni udar u Čadu 15. 3. 2006. , a ostvaren u Mauritaniji 6. augusta 2008. godine, kada je vojska smijenila demokratski izabranog predsjednika Sidija Muhameda Uld Šeika Abdulahija, koji je demokratski izabran 2007. godine.

Državni udar 64 Iako je nezakonit i nasilan, državni udar nije uvijek s negativnim posljedicama po daljnji put te države. Historija poznaje mnogo slučajeva državnih udara, kod kojih su posljedice bile korisne za demokratski razvoj države. Tako, npr. Državni idar koji je izvršen u staroj Jugoslavii 27. marta 1941. godine izvršila je grupa visokih oficira. Ona je zbacila tadađšnju vladu, uhapsila predsjednika vlade i ostale ministre, proglasila kralja Petra II punoljetnim (iako je imao još 6 mjeseci do punoljetstva) i predala mu vlast. Jedan od oblika vojne vlasti je i stratokratija, koju čini vojno vrhovništvo.

Državni udar 65 Na primjeru državnog udara u Libiji, izvršenog 1. septembra 1989. godine, može se promatrati mehanizam izvršenja državnih udara, kao na uzorku, jer su oni po izvršenju veoma slični. Državni udar je svrgao kralja Idrisa s vlasti, a umjesto srušene monarhije, proklamirana je Republika. Ovaj državni udar je izvršen od strane Revolucionarnog savjeta sačinjenog od visokih oficira libijske vojske. Cijela operacija je trajala dva sata. Nakon vojnih aktivnosti, osvojena je vlast, sazvani su diplomatski predstavnici i objašnjene su namjere pučista, te osigurani su strani državljani i njihova imovina. Državni udar je vođen pod parolom „Sloboda, socijalizam i jedinstvo“. [4] Isto tako, u skorijoj historiji, pokušan je državni udar u Čadu 15. 3. 2006. , a ostvaren u Mauritaniji 6. augusta 2008. godine, kada je vojska smijenila demokratski izabranog predsjednika Sidija Muhameda Uld Šeika Abdulahija, koji je demokratski izabran 2007. godine.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 66 Od „državnog udara“ treba razlikovarti izraz „puč“. I puč je jedan od razloga bitnih promjena države. Ovom riječju označavamo situacije, kada organ, koji je niži na hijerarhijskog ljestvici, uzurpira vlast višeg organa. Isto tako, kada grupa nižih oficira, izvrši državni udar, smatrat će se izvršenjem puča. Za ovakav oblik promjene države nema mnogo primjera, aili ih ipak historija poznaje, kao što je slučaj puča u Liberiji 12. aprila 1980. godine. Puč u Liberiji izvršen je 12. aprila 1980. godine pod vođstvom narednika liberijske vojske Samuela Kanyon Doe-a

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 67 Državni udar treba razlikovati od revolucije, jer u njemu učestvuje dosta malen broj učesnika (najčešće urotnika, grupa, vojne hunte i sl. ) za razliku od revolucije u kojoj učetvuje mnoštvo učesnika, odnosno narodna masa. Izraz revolucija, znači preobražavanje. U revoluciji učestvuje narod, dok u puču učestvuju predstavnici vlasti, najčešće vojska. Revolucija je korijenita promjena uređenja neke države, u kojoj učestvuju šire narodne mase, dok kod puča, traži se preraspodjela vlasti i ne zadire se dublje u fizionomiju države. Iako je izraz novovjekovni, revolucionalrna dešavanja su poznata i u antičko doba i u srednjevjekovnom periodu.

Revolucija 68 Revolucija je nasilan ustanak protiv režima, koji je za neku državu postao nepodnošljiv. Za sve revolucije je karaketirstično da nastaju u onim državama koje su bremenite problemina, a njihova vlast ne može te probleme riješiti na zadovoljavajući način. Nezadovoljstvo stanjem je veliko i prenešeno je na na veliki broj naroda, koji je odlučan da mijenja stanje i po cijenu svoga života. U takvim odnosima, narod nastupa nasilno i mijenja postojeću fizionomiju države.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 69 U toku svog postojanja svaka država pazi na uslove iz svog okruženja koji utiču na njen suverenitet i na njen opstanak, svjesna da u tim aktivnostima može pretrpjeti velike i bolne, iznenadne promjene. Svaka aktivnost koja ugrožava suverenitet i potkopava postojanje neke države proglašava se opasnošću za neku državu i sankcioniše se. U takvim situacijama države pribjegavaju poduzimanju raznih aktivnosti na suzbijanju neprijateljskog djelovanja koje može nastati van države, a može biti i u samoj državi. Mjere koje poduzmaju države u cilju odbrane svog suvereniteta često se nazivaju raison d' etat (franc. Državni razlozi).

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 70 Raison d' etat predstavljaju više interese države, koji mogu biti razlog poduzimanja radnji koje su neuobičajene, a u krajnjem slučaju i protivzakonite. U zaštiti „viših interesa“ država pribjegava radnjama kojim se krše dogovori i ugovori, krše ljudska prava i sl. Izraz raison d' etat prvi put je primjenio izvjesni nadbiskup (Giovanni de la Casa) 1547. godine, a razradio ga je Nicolo Machiavelli u djelu Il principe (Vladalac). Ovaj izraz je u toku historije bio prihvatljiv mnogim vladarima, a i danas nije potpunosti odbačen. Čak u međunarodnom pravu oružanih sukoba vojni razlozi koji su slični ovom izrazu, predstavljaju dozvoljene radnje za slučaj sigurnosti pojedinih vojnih ciljeva. Pa i danas, uvođenje proglašenja vanrednog stanja predstavlja aktivnost koja je ustanovljena radi provođenja raison d' etat.

Reforme 71 Osim naprasnih, brzih promjena, uzrokovbanih državnim udarom, pučem ili revolucionarnim aktivnostima, država se mijanje i na drugi način. Ona se može mijenjati sporo, zakonito i veoma efikasno. Oblici takvih promjena najšće se provode kroz reforme. Reforme su takav oblik promjena države u kojima nadležni državni organi provode tražene, zakonom određene mjere koje stvaraju korijenite promjene u državi.

Evolucija u promjenama države 72 Izraz evolucija je latinskog porijekla (eng. evolution), a označava razvitak, postanak. Ovaj izraz ima dvije komponente i to: usmjerenu promjenu stanja u državi i reorganizaciju državnog uređenja. Svaka evolucija je pokretanje promjena u nekoj državi. To nije stajanje u mjestu, već kretanje. To kretanje je usmjereno na reorganizaciju državnog uređenja, tako, da se postojeće stanje promijeni nabolje.

Teorije 73 Ovaj termin, koristi se još od 19. stoljeća, a okosnica je antropološke teorije o razvoju čovjeka. Čarls Darvin (Charles Darwin) je osmislio učenje o porijeklu živih bića na zemlji, tako da su živa bića u stalnom procesu promjena, i to od nižih vrta do viših oblika (formi) života. U toj stalnoj borbi, samo najsnažniji i najvještiji predstavnici vrste opstaju. Na ovoj teoriji, Taylor i Morgan su zasnovali svoju teoriju da se period čovječanstva može podijeliti na divljaštvo, varvarstvo i civilizaciju. Razvojni put iz jednog u drugi period, odvijao se postupno i dugotrajno, a razvoj društva, pa i države i dalje traje.

Evolutivne promjene 74 Evolutivne promjene države su one promjene, uvjetovane faktorima tako da se vrše postupno, a mogu se odvijati decenijama, pa i stoljećima. Tako, npr. Veći dio promjena buržoaskih država, od liberalizma 19. stoljeća do danas, proveden je evolutivno. Primjeri: donošenje sistemskih važnih zakona (vojska, policija i sl. )

Prestanak države 75 Kako je država vremenska kategorija, ona osim nastanka i trajanja, ima i svoj prestanak. Država prestaje postojati kada izgubi jedan od svojih obaveznih elemenata, koji to tijelo čine državom. Prestankom jedne države, prostor i stanovništvo prelaze u drugu ili druge države. Treći element države, njena vlast se gasi, a na njenom prostoru počinje djelovati vlast države koja je sljednica ugašene države.

Disolucija 76 Raspad država ili disolucija je takva situacija u kojoj od države prednika (prethodne države) nastaju dvije ili više potpuno novih država. Ranija država gubi u cijelosti svoj identitet i svoje postojanje. Nove države imaju puni kapacitet postojanja i djelovanja. Ovaj oblik promjena države može se promatrati na primjeru Otomanskog carstva. Krajem 19. stoljeća (Berlinski kongres 1878. godine) došlo je do erozije ove ogromne države, koje će, tokom Balkanskih ratova i I svjetskog rata, u cijelosti nestati, a na njegovim ruševinama nastale su brojne države koje i danas imajusvoj puni legitimitet.

Prestanak postojanja države 77 Država prestaje postojati i na sve one načine, koji su navedeni u promjenama država. Tada, mijenjajući se, država pripada drugom subjektu. Tako, npr. Kod aneksije, država prestaje postojati kada je druga država anektira.

Prestanak države 78 Danas, prestanak jedne države znači nastanak novog njenog oblika i novog njenog funkcioniranja, bez obzira da li će ona biti samostalna, ili će se stopiti s nekom drugom državom. Ilustrativan podatak nam daje Čarls Tili (Charles Tilly, rođen 27. maja 1929. – umro 29. aprila 2008. ), koji je proučavajući države, uočio da je 1500. godine postojalo u Europi, oko 500 relativno nezavisnih državnih zajednica, a 1900. godine bilo svega 25. država, što govori o velicini fluktuacija u nestanku i nastanku država i državnih oblika.

Uvod u nauku o državi i pravu 79 Bitni pojmovi u Uvodu u nauku o državi i pravu: DOMOVINA ZAVIČAJ državljanstvo NAROD NACIJA OKUPACIJA

Bitni pojmovi 80 ANEKSIJA UNIFIKACIJA PODJELA CEZIJA – ustupanje SECESIJA-otcjepljenje DISOLUCIJA-raspad ili razdruženje

Sukcesija 81 Sukcesija države predstavlja prijelaz cijelog (ili dijela) državnog teritorija pod vlast druge ili nove države. Sukcesija nastaje u slučajevima raspada države, te stvaranja nove ili pripajanja odvojenog dijela nekoj drugoj državi. Mnoštvo je pitanja koja se trebaju riješiti nakon provođenja sukcesije, a najosnovnija su: razgraničenje teritorija, uređenje statusnih pitanja državljana, raspravljanje imovine, arhibske građe i sl. članstvo i djelovanje u međunarodnim organizacijama, preuzimanje prava i obaveza po ranijim ugovorima i druga pitanja

Cesija 82 Ustupanje ili cezija je postupak u kome jedna država dragovoljno ustupa dio svog teritorija drugoj državi. Ova se aktivnost često ostvarivala nakon ratova, kada su, najčešće, poražene države, darivale državama pobjednicama dijelove svog teritorija u znak utvrđivasnja boljih međusobnih odnosa. Ovom aktivnošću, i obe države i dalje zadržavaju svoj status priznatih država.

Podjela države 83 Podjela države ili partiticija je takav slučaj promjene države u kojem više država teritorijalno rasparčavaju jednu državu i prisvajaju njenu teritoriju, te ta država gubi, u cijelosti svoj dotadašnji identitet. Danas je teško zamisliti provođenje takve aktivnosti na nekoj državi. Ali, historija poznaje slučaj s Poljskom, koja je 1941. godine bila podijeljena u cijelosti, a njena teritorija je pripojena Njemačkoj, Rusiji i Austriji 1795. godine. Država prednik (predecesor) je država koja je imala vlast na određenom području koje je pretrpjelo teritorijalne primjene. Država koja nasljeđuje dio područja ili sjlokupno područje ranije postojeće države naziva se država sljednik (sukcesor). Ubjedljiv primjer je iz skorije historije, kada se 1993. godine, iz teritorija Etiopije izdvojila posebna država Eritreja. Primjer za ovaj oblik nastanka i nestanka država postoji u slučaju pruipajanja Demokratske Republike Njemačke u Saveznu Republiku Njemačku.

Asimilacija države 84 Pripajanje: Pripajanje ili asimilacija je takav čin djelovbanja država u kojem jedna država u cijeosti pripaja se drugoj državi. Država prethodnica u cijelosti gubi svoj identitet i „utapa“ se u drugu državu, državu sljednicu

Secesija države 85 Secesija: Odvajanje ili secesija (lat. odlazak, otcjepljenje) predstavlja odvajanje iz neke države jednog njenog dijela, s tim da ranija država (država prethodnica) nastavlja i dalje da egzistira kao država prednik, a otcjepljena država stiče međunarodni subjektivitet i predstavlja međunarodnopriznatu državu. To je situacija u kojoj na dijelu (ili više dijelova) prethodne države najstaje jedna ili više država (sljednica). Država prednik (predecesor) je država koja je imala vlast na određenom području koje je pretrpjelo teritorijalne primjene. Država koja nasljeđuje dio područja ili sjlokupno područje ranije postojeće države naziva se država sljednik (sukcesor).

Disolucija države 86 Raspad država ili disolucija je takva situacija u kojoj od države prednika (prethodne države) nastaj dvijeili više piotpuno novih država. Ranija država gubi u cijelosti svoj identitet i svoje postojanje. Nove države imaju puni kapacitet postojanja i djelovanja. Ovaj oblik promjena države može se promatrati na primjeru Otomanskog carstva. Krajem 19. stoljeća (Berlinski kongres 1878. godine) došlo je do erozije ove ogromne države, koje će, tokom Balkanskih ratova i I svjetskog rata, u cijelosti nestati, a na njegovim ruševinama nastale su brojne države koje i danas imajusvoj puni legitimitet.

Uedinjenje države 87 Ujedinjenje država je akt dvije ili više država prethodnica (prednica) koje odlučuju da obrazuju novu državu svojim ujedinjenjem. Kod ovog oblika nastanka i nestanka država, države prethodnice u cijelosti nestaju kao slobodne države, a od njih nastaje potpuno nova država. Tako, npr. Srbija je, zajedno s Slovenijom i Hrvaskom obrazovala posebnu Državu Slovenaca, Hrvata i Srba 1918. godine. Hrvatska je 29. oktobra 1918. godine u cijelosti prekinula sve veze s Austrougarskom monarhijom, te ujedinila se u Državu SHS.

Elementio države 88 Elementi države Ljudi na određenom prostoru stupaju u različite međusobne odnose koji rezultiraju kulturnim, ekonomskim, političkim i pravnim životom te zajednice. Ti odnosi opterećeni su mnogim proturječnostima, a aktuelna politika treba uložiti mnogo umijeća, vremna i sredstava da bi oni vodili napretku.

Elementi države 89 Da bi se neka organizacija smatrala državom, treba ispunjavati određene elemente. Ispunjenje predviđenih elemenata je uslov da se ona smatra državom, kao što ispunjenje određenih uslova pretpostavlja priznanje određenog lica fizičkim licem. Ispunjenjem traženih elemenata nastaje država, kao organizacija koja na nekom području djeluje kao najviša organizacija pravnog poretka, nezavisna od bilo koje druge države. Pitanje elemenata države je pitanje koje je interesiralo brojne pravnike.

Jelinek 90 Tako, npr. Jelinek (Georg Jellinek) je, nakon brižljive analize država, uočio postojanje zajedničkih elemenata, te zasključio da država, da bi bila država, treba imati osnovna tri elementa: prostor, stanovništvo i vlast.

Elementi države po Jelineku 91 Elementi koji čine državu predstavljaju realne okolnosti u kojima e nalazi država. Oni su izgrađeni praksom, dok u novije vrijeme, njihove naznake se nalaze u međunarodnopravnim elementima. Nakon proučavanja sastava predmodernih i modernih država Jelinek je razvio teoriju o tri elementa države. Po njemu, država mora imati tri elementa, da bi bila država, a to su: državni teritorij, državno stanovništvo i državna vlast. Ovakvo postavljanje sastava države, imalo je i protivnika i pristalica, ali je imalo dobar odziv u međunarodnom pravu, te je kasnije dorađena i dopunjena.

Montevideo konvencija 92 Iako nema čvrste prakse, koji lementi čine državu, u međunarodnom pravu, prihvataju se odredbe Konvencije iz Montevidea, gdje se u članu 1. ističe sljedeće: "Država, kao osoba prema međunarodnom pravu, mora imati sljedeće osobine: (a) stalno stanovništvo; (b) definirani teritorij; (c) vlast; i (d) sposobnost da stvara odnose s drugim državama. " Montevideo konvencija o pravima i obavezama držva, predstavlja regionalnu konvenciju donesenu (potpisanu) 26. decembra 1933. godine u Montevideu (Urugvaj). Ovom konvencijom uređeni su standardi za nastanak i postojanje države, kao organizacije ljudi na određenom prostoru.

Elementi države po Montevideo konvenciji 93 Priklanjajući se ovoj konvenciji, osnovni elementi države su: državni teritorij, stanovništvo, faktički ustanovljena vlast, sposobnost države da stvara odnose s drugim državama (međunarodno priznanje države). Montevideo konvencija o pravima i obavezama država, kao i neki teoretičari, u elemente koji određuju državu, ubrajaju i priznanje države od drugih država. Bez obzira na značaj ove konvencije u svijetu, danas preovladava mišljenje da priznanje država ima deklaratorni karakter, a državnost država zasniva se na prethodna tri elementa, kao što je govorio Jelinek.

Shvatanja o elementima države 94 Pitanje elemenata države različito je tumačeno u shvatanjima ranijih pravnih teoretičara i danas. Ranija shvatanja su ukazivala na činjenicu da su teritorij i ljudi bili osnov provođenja vlasti. Vladar je vlast provodio prema stanovništvu, stvarajući vlasništvo na zemlji (teritoriji). Gubitak stanovništva ili tewritorije, automatrski je gasio vladarevu vlast, jer on objektivno nije mogao vršiti vlast bez bilo kojeg od ovih elemenata. Kasnije, afirmacijom ljudskih prava i sloboda kao međunarodnom kategorijom, u prvi plan elemenata države postavlja se prostor kao element, odnosno važenje određenog prava na određenom prostoru, jer unutarnje pravo važi samo na određenom prostoru. Međunarodne norme imaju internacionalni karakter i nisu vezani prostorom.