UVOD U EKOLOGIJU PRIRODA priroda lat Natura od

UVOD U EKOLOGIJU

PRIRODA priroda (lat. Natura od “nashi"; grč. Physis) – podrazumijevamo u doslovnom smislu, nešto postoji ili samo po sebi nastaje U općem smislu, to je cijeli Svemir sa svojom materijom i energijom, promjenama i zakonitostima Priroda nije samo materijalna, pod njom podrazumijevamo i prirodne sile, kao i osobitosti živih bića i pojave povezane s njihovim bitkom. Razlikujemo živu i neživu prirodu, pri čemu se ekologija kao znanost bavi proučavanjem njihovih odnosa i ovisnosti.

O nedjeljivoj povezanosti žive i nežive prirode

O nedjeljivoj povezanosti žive i nežive prirode Spoznaje o međusobnoj povezanosti žive i nežive prirode su stare koliko i čovječanstvo. “U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje si uzet bio – prah si i prah ćeš postati. ” (Biblija, Stari zavjet, Postanak 3, 19) Najočiglednija je urođena spoznaja da bez hrane, vode i zraka nema života, kao i cijeli niz drugih pojava. . .

U smislu nedjeljive povezanosti valja naglasiti: 1. Građevni elementi žive i nežive prirode posjeduju zajedničku povijest 2. Živa i neživa priroda su međusobno ovisne, trajno i nedjeljivo povezane

Nastanak Svemira Većina astronoma i geoploga vjeruje da je svemir nastao Velikim praskom prije oko 13, 7 milijardi godina Eksplozija je stvorila svu tvar od koje 99 % čine atomi helija i vodika Iz ogromnih oblaka H i He su nastale prve zvijezde Sunce koje pripada drugoj generaciji zvijezda je nastalo prije gotovo 5 milijardi godina Zemlja je nastala prije 4. 567 milijardi godina

Evolutivni razvoj planeta Zemlje Starost planeta zemlje 4, 6 milijardi g. Diferencija unutarnje građe i izbacivanje plinova i vodene pare 4, 3 Stvaranje litosfere i oceana 3, 8 Razvoj prokariota 3, 5– 3, 2 Razvoj eukariota i rasprostranjenje bakterija i modrozelenih algi. Porast kisika u atmosferi i nastanak ozonskog omotača 3, 5 – 2 milijardi

Nastavak prethodnog slajda Prve životinje su se pojavile prije 1500 -600 milijuna godina Prve kopnene biljke prije 400 milijuna godina Doba čovjeka, izumiranje velikih sisavaca 1, 8 -0, 01 milijun godina Rasprostranjenost čovjeka i njegov utjecaj na ekosferu 0, 01 -0

Glavna geološka razdoblja i značajnija zbivanja u zemlji

Povijest zemlje prikazana kao dan s 24 sata

Ekosferu izgrađuje 6 različitih oblika tvari: 1. Anorgansek tvari 2. Fosilne biogene tvari (treset, ugljen, organski sedimenti) 3. Mrtve biogene tvari 4. Žive organske tvari. Biomasa 5. Slobodne molekule i raštrkani atomi 6. Meteoriti i međuplanetarna prašina

Stadiji koje su prošli osnovni građevni elementi: 1. 2. 3. 4. 5. Kozmički Planetarni Magmatski Hipergini (na Zemljinoj kori, površinski) Biokemisjki Njihova je površinska raspodjela podvrgnuta neprekidnim promjenama i znatno preustrojena pojavom živih bića, njihovim evolutivnim razvojem i prostornom rasprostranjenošću.

POVJESNOST EKOLOGIJE

Proslov životu I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se i množite i napučite Zemlju i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze na zemlji”. I doda Bog: “Evo, dajem vam sve bilje što sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu”! Biblija, Stari zavjet, Postanak, 28, 29.

RODONAČELNICI EKOLOGIJE Franjo Asiški “Pjesma Suncu” T. R. Malthus, 1798. “Opis rasta pučanstva i nedostatak resursa”. Humbolt, 01805. “Utemeljitelj znanstvene geografije” Charles Darwin, 1859. godine “O podrijetlu vrsta” Ernesta Hackel, 1866. godine “Sveopća morfologija organizama” R. Carson, 1962. “Nijemo proljeće” Meadovs, 1970. “Granice rasta”

Poimanje ekologije Pridjevak ekološki ili predmetak eko – sinonim za zdravo, prirodno, neškodljivo, potrajno, neopterećujuće za ljudski okoliš. . . U tom se smislu govori o ekološkoj poljoprivredi, hrani, proizvodnji, o ekološkim standardima, ekopolitici, ekoprivredi, ekozakonima. . . Istom je ekologija kao znanstvena disciplina nešto drugo. . .

EKOLOGIJA KAO ZNANOST

NASTANAK POJMA EKOLOGIJE Ekologija: 1. Oikos (grčki) – dom, stanište, kuća, nastamba, obitavalište, domaćinstvo. . . ) 2. Logos (grčki) – znanje, govor, smisao. . . ) Ekologija je znanost o domaćinstvu prirode, o međusobnim odnosima žive i nežive prirode, o ovisnošći živih bića i njihove životne sredine, te suodnosu samih živih bića.

Što ekologija (ne)proučava ? U središtu pozornosti (proučavanja): 1. Ne stoji neki organizam, populacija ili životna zajednica 2. Ne stoji građa ili svojstva životnog prostora 3. Nego je u središtu pozornosti njihova međusobna ovisnost

Suvremena definicija Ekologija je jedna sinoptička , multidisciplinarna znanost, a za njene potrebe uvijek nanovo komponirana sinteza mnogobrojnih drugih znanstvenih disciplina i istraživačkih metoda Botanika, zoologija, antropologija, geologija, tloznanstvo, klimatologija, hidrologija, fizička geografija, humanbiologija Ekonomija, sociologija, etika, politika…

Ekologija kao holistička znanost

Ekosfera je dio plašta planeta zemlje prožet životom , koja uključuje: 1. cijelu hidrosferu 2. dio pedosfere 3. dio litosfere 4. dio atmosfere

Hijerarhija prirodnih sustava

Sustav (grč. sistem) se definira kao ukupnost međusobno povezanih sastojaka koji tvore neku svrsishodnu cjelinu ili kao Skupina sastojaka, predmeta, svojstava, odnosa i razvojnih tijekova koji djeluju kao cjelina On je istovremeno dio i cjelina, neovisno o njegovom položaju u hijerarhiji Biološki i ekološki sustavi su jasno raščlanjeni i definirani

Hijerarhija prirodnih (bioloških i ekoloških) sustava: 1. Sustavi osnovnih znanosti 2. Idiobiološki sustavi 3. Simbiološki sustavi

Sustavi osnovnih znanosti Molekula (kemija, fizikalna kemija) Atom (fizika) Elementarne čestice (atomska fizika, fizika elementarnih čestica) subelementarne čestice (fizika subelementarnih čestica)

Idiobiološki sustavi Organizam (autekologija) Organ (histologija, anatomija, fiziologija) Tkivo (histologija, anatomija, fiziologija) Stanica (citologija, fiziologija) Organele (biokemija, fiziologija) Reduplikacijske molekule (molekularna biologija)

Sinbiološki sustavi Ekosfera Biogeografske regije, mega i makroekosustavi Skup ekosustava Ekosustav Fitogenocenoza Populacija

Zadaća moderne ekologije: 1. Istražiti antropogene promjene u domaćinstvu prirode 2. Stvoriti kontrolne mehanizme za njihovo praćenje 3. Izraditi pouzdane modele sistemskih procesa 4. Pravovremeno upozoravati odgovarajuće nacionalne i internacionalne institucije na posljedice raznih gospodarskih zahvata 5. Pružiti osnove za etički opravdane društenopolitičke odluke za očuvanje okoliša, ljudskog društva i cijele biosfere.

Baconov program i ekološka kriza

Ideologija modernih društava Humanistička ideologija modernih društava temelji se na uvjerenju da se ljudska vrsta ekspanzijom tehnike može odvojiti od prirode, postati njezin gospodar i izgraditi umjetni svijet u kojem će biološki-organski procesi biti zamijenjeni tehničko-mehaničkim vezama. Rezultat toga trebao bi biti veliki grad – megapolis – u kojemu sve nosi ljudski pečat. To nasatojanje modernog doba-tehnocentrizma nazvano je “Baconov” program

Bacon (1561. engleski filozof) Pojava ideje o čovjeku kao “drugom Bogu” (secundus Deus) ili “Bog na zemlji” (Deus in terris), koji može popravljati svoj položaj, stjecati sve veću moć, uključivši gospodstvo/vladanje nad organskim i anorganskim svijetom i na temelju toga stvarati Regnum hominis. Osnovni smisao Baconova programa je u tvrdnji da ljudska vrsta može i mora postati gospodar prirode na temelju povezivanja teorije i tehničke prakse, intelektualnog istraživanja i tehničkih vještina.

Poanta svega Čovjek ne smije ostati mali dio prirode već putem tehničke ekspanzije podjarmiti ne-ljudske entitete i prisiliti ih da služe njegovim potrebama Te potrebe su postale vezane uz materijalističko-konzumentski i tehnocentrični način života Napredak se povezuje s osvajanjem prirode i slijepom tehničkom ekspanzijom Dobar život se povezuje s posjedovanjem i trošenjem proizvoda Zemlja je univerzalni plijen “skladište sirovina” koje treba što prije podvrgnuti tehničkoj manipulaciji

BAKONOV PROGRAM – “OSVAJANJE PRIRODE” Rat protiv divljine Forsiranje domestifikacije Urbanizacija Demografska i tehnička ekspanzija Socijalna i ekološka destrukcija Stalno pogoršanje životnih uvjeta Socijalna i ekološka dezintegracija Pojednostavljenje biološke sredine

“EKOLOŠKA KRIZA” – KULMINACIJA TISUĆLJETNE: Deforestacije Salinizacije tala Istrebljivanja vrsta Lokalnog zagađivanja i Drugih oblika destruktivne djelatnosti čovjeka (ratovi, državni centralizam, urbana destrukcija, nestanak zajednice i zavičaja, međuljudska eksploatacija, urbano nasilje. . . )

Dubinsku ekologiju rese slijedeća načela: 1. Holizam – integrativnost 2. Bez ontoloških podjela- ljudi su dio prirode 3. Jastvo – svaki pojedinac nije autonoman osim u sebi 4. Biocentrični egalitarizam – intrizičnost 5. Intuicija – intuitivno zajednisštvo s prirodom 6. Protiv uništavanja okoliša – okolišni holokaust 7. Anti-antropocentrizam 8. Ekocentrična društva 9. Samospoznaja – identifikacija s prirodom 10. Intuitivni moral – moralni ideal

RAŠČLAMBA EKOLOGIJE

Prema geofizičkim značajkama zemlje: terestrička ekologija – ekologija tala akvatička ekologija – ekologija voda(limnička, marinska)

Prema vrsti organizama: fitoekologija zooekologija mikrobiološka ekologija humana ekologija: biologijska sociologijska psihologijska

Prema stupnju organizacije: a. ) autekologiju (organizam +monotop=monocen) b. ) demekologiju (populacija + demotop =democen) c. ) sinekologiju (biocenoza + ekotop =ekosustav) d. ) krajobraznu ekologiju (skup bicenoza + skup ekotopa = krajobrazni prostor)

e. ) globalnu ekologiju (planetarnu, holekologiju, ekosferologiju itd. ) (biosfera + ostale sfere = ekosfera)

Primarne zadaće autekologije: taksonomski opis vrsta inventarizacija flore i faune biocenološka istraživanja kartografija i arealografija nas uvode u autekologiju pojedinih vrsta Dobivamo uvid u njihovu ovisnost i povezanost s određenim klimatskim, reljefskim, edafskim i biotskim čimbenicima

Autekologija se zasniva na laboratorijskim ili terenskim pokusima s jedinkama pojedinih vrsta da bi se utvrdio utjecaj raznih ekoloških čimbenika na genetska, biokemijska, fiziološka i morfološka svojstva, na unutarnje metabolitičke procese , a onda i na izgled, strukturu i funkcije pojedinih vrsta na razini fenotipa i genotipa

Primjer: jedno stablo sekvoje površine 1 oo m 2 lišća ima efekt: izlučuje transpiracijom 250 litara vode proizvede 400 kg organske tvari filtrira 700 kg prašine i aerosola proizvodi 300 000 litara kisika na godinu otpalim lišćem i korijenjem mijenja fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla dubljim korijenjem lomi stijenje i stvara tlo

Primarne zadaće demekologije: istražuje istovrsne homotipske organizme (populacije) njihovu prostorno-vremensku građu Raznovrsne međusobne odnose i životne pojave I sve egstencijalne uvjete koji omogućuju i prate njihovu opstojnost Demekologija istražuje i građu genoma značajnu za vrstu, na skupinu gena populacije, genetsku varijabilnost, evoluciju, reprodukciju, kompeticiju, prostorni rspored, gustoću, rast, životni vijek, starosnu strukturu, natalitet i mortalitet, sposobnost osvajanja novih

Populacija divokoze

Sinekologija U središtu sinekoloških istraživanja jest ekosustav, odnosno životna zajednica (biocenoza) i njeno stanište (biotop, ekotop) u kojima ekologija kao znanost nalazi svoj identitet , svoju zasebnost.

Primarne zadaće sinekologije: inventarizacija i tipizacija životnih zajednica i njihova staništa tipična za neki krajobraz proučava mrežoliku isprepletenost i međuovisnost živih i neživih sastavnica objašnjava unutarnje vremensko-prostorne procese mjeri protok energije, biomase i kružne tokove tvari Utvrđuje i prikazuje blagotvorne utjecaje na okružje Utvrđuje stupanj sposobnosti samoobnove, samoodržanja i samoorganizacije (karakteristika prirodnih ekosustava)

Biocenoza – šuma (Plitvice)

Definicija krajobrazne ekologije: To je znanstvena disciplina koja se bavi živim i neživim sastavnicama krajobraznog prostora i njihovim međusobnim ovisnostima i utjecajima(interakcijama). Nadalje znanost o strukturnim i funkcionalnim osobinama određenog zemljopisnog prostora, o izgledu, rasporedu i građi i međusobnim utjecajima prirodnih, poluprirodnih i antropogenih ekosustava Potiče određena istraživanja u zemljopisnom prostoru za posebne potrebe prostornog uređenja, zaštite okoliša i zaštite prirode

Značajni krajobraz. Vukomeričke gorice

Krajobraz: To je obličje i ustrojstvo određene zemljine površine, izgled, građa, prostorni raspored i ispremreženost prirodnih , poluprirodnih i antropogenih ekosustava. Humbolt (1808)- krajobraz čine sveukupne značajke nekog područja na zemlji. Prema stupnju preobrazbe razlikujemo: 1. Prirodni krajobraz 2. Poluprirodni ili kultivirani krajobraz 3. Opustošeni krajobraz

Globalna/planetarna ekologija (ekosferologija, holekologija) 1. 2. 3. 4. 5. proučava ekološke odnose na planetarnoj razini, tj. u ekosferi, njenim ustrojstvom i funkcionalnošću, građom i međusobnom ovisnostima žive i nežive prirode: Biosferi Atmosferi Hidrosferi Litosferi Pedosferi

Biosfera

Zaštita prirode i zaštita okoliša

Zaštita prirode je strukovno područje za zadaćom(biološka, ekocentrična): očuvanja rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta očuvanja rijetkih, ugroženih i specifičnih biocenoza i biotopa očuvanja prvobitnih ekosustava i krajobraznih prostora koji se odlikuju posebnom ljepotom, biodiverzitetom, općim gospodarskim, rekreatvnim i blagotvornim značenjem, te koji su od opće važnosti za očuvanjem biosfere.

Razlikovnost zaštite prirode i zaštite okoliša Kao prvo zaštita prirode i zaštita okoliša su usko povezane Zaštita prirode se više shvaća kao biološka, a zaštita prirode kao tehnička zaštita okoliša Zaštita prirode više u ekocentričnom , a zaštita prirode u antropocentričnom smislu

Zaštita okoliša je strukovno područje za zadaćom(tehnička, antropocentrična): očuvanja zdravog životnog okružja određuje granice raznih opterećenja okoliša predlaže zakonske propise uvodi preventivne mjere za održanje čistoće zraka, vode, tla i prehrambenih proizvoda Utvrđuje pravila u ophođenju s raznim biotskim i abiotskim čimbenicima životne sredine