Rije o rijei priroda jezinog znaka sadrajBznaenje izrazA

Riječ o riječi

-priroda jezičnog znaka: sadržaj(B)-značenje izraz(A)- materijalna predmet (C) strana (glasovi , slova) izvanjezična stvarnost proizvoljna- arbitralna (neovisna o sadržaju) dogovorna veza-temelji se na dogovoru

- Proizvoljnost - neovisnost izraza o sadržaju: a) isti sadržaj-više izraza (okrugla naprava - kotač, kolo) b) isti izraz - više sadržaja(kosa-ljudska vlas oruđe brdska padina) c) za neki sadržaj koristi se više izraza (divlja svinja) d) izraz i sadržaj nisu uvijek u povijesti isti brod: 1. plitko mjesto na rijeci gdje se može prijeći na drugu stranu ( Brod na Kupi) 2. plovilo luka: 1. livada 2. brodsko pristanište

Jezik je: 1. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora 2. sustav znakova za sporazumijevanje

Osnovno i izvedeno značenje Jezik – 2 značenja OSNOVNO: organ IZVEDENO: prošireni sadržaj- sustav za sporazumijevanje (na temelju zajedničke osobine / asocijacije)

Denotativno i konotativno značenje Neutralno ili denotativno otac = roditelj muškog spola Obilježeno ili konotativno otac = ljubav, primjer, uzor

Jednoznačnost i višeznačnost Jednoznačnice: istina, glagol Značenje ne ovisi o kontekstu Višeznačnice: pauk, krtica, miš, kamen Značenje ovisi o kontekstu

Metafora grč. meta = promjena, pherein = nositi; μεταφορά = prijenos Prijenos značenja utemeljen na sličnosti Imam kamen na srcu. Mušice su mu ušle u glavu. On je prava lija. Virus je izbrisao sve podatke s vašeg računala.

Metonimija grč. meta = promjena, -numia = sufiks za figure, izveden od onoma = ime; metônumia = promjena imena Zamijene značenja utemeljena na asocijativnom povezivanju – logičnoj, prostornoj i vremenskoj povezanosti. Razred šuti. Kockasti navijaju. Jezik

Leksikografija -(grč. lexikon-knjiga; graphein-pisati) 1. znanost koja se bavi teorijom i praksom sastavljanja rječnika 2. ukupnost rječnika Leksikograf-sastavljač i obrađivač rječnika

Leksikografija se dijeli na dva područja: -enciklopedijska leksikografija-bavi se leksikonima i enciklopedijama, pojmovima te donosi obavijesti znanstvenog karaktera -jezična(lingvistička)-bavi se riječima i frazemima

-rječnik (dikcionar, gazofilacij, glosar , leksikon, vokabular, ričoslovnik , slovar…) -popis leksičkih jedinica s njihovim tumačenjima ili prijevodom na drugi jezik

RJEČNICI ENCIKLOPEDIJSKI JEZIČNI PREMA OPSEGU PREMA SADRŽAJU OPĆI LEKSIKON ENCIKLOPEDIJA POSEBNI PREMA SADRŽAJU NACIONALNI PREMA BROJU RIJEČI OPĆI POSEBNI VIŠEJEZIČNI JEDNOJEZIČNI

ENCIKLOPEDIJA-sustavan pregled ukupnog ljudskog znanja ili posebnog ljudskog znanja o nekoj ljudskoj djelatnosti -djelo koje abecednim redom daje sustavan pregled svih ili pojedinih grana ljudskog znanja

-podjela enciklopedijskih rječnika prema sadržaju: Opće enciklopedije daju obavijest o svim područjima ljudske djelatnosti (Hrvatska enciklopedija)

Posebne enciklopedije daju pojmove i njihove definicije samo jedne struke ( Medicinska enciklopedija, Tehnička enciklopedija, Filmska…)

LEKSIKONI –sažeta objašnjenja različitih pojmova, imena, događaja, znanstvenoga i stručnog nazivlja. Mogu biti opći (Hrvatski opći leksikon) i posebni leksikoni (Filmski leksikon)

JEZIČNI RJEČNICI PREMA BROJU JEZIKA PREMA SADRŽAJU VIŠEJEZIČNI JEDNOJEZIČNI R. Filipović, Hrvatsko- engleski rječnik B. Klaić, veliki rječnik stranih riječi POSEBNI OPĆEJEZIČNI V. Anić, Rječnik hrvatskog jezika TERMINOLOŠKI Psihologijski rječnik RJEČNICI KOJI OBRAĐUJU JEDAN JEZIČNI SLOJ T. Sabljak, Rječnik šatrovačkog govora

LEKSIKOGRAFSKI ČLANAK -rječnički članak, čini ga jedna jedinica u rječniku -sastoji se od triju elemenata: 1. NATUKNICA ILI LEMA-riječ koja se objašnjavauvijek je u kanonskom obliku(glagoli u INF, imenske riječi u N jd. m. r. -osim pluralia tantum)

2. ODREDNICE-podaci koji sadržavaju obavijesti o gramatičkim, stilističkim i drugim obilježjima. Postoje: a) etimološke-podaci o podrijetlu riječi b) gramatičke-vrsta riječi, rod, neki oblici riječi c) stilističke-podaci o stilskoj obilježenosti-kojem funkcionalnom stilu riječpripada(razg. ; adm. ; knjiž. ) d) normativne-je li riječ arhaizam, historizam, dijalektizam…

3. LEKSIKOGRAFSKA DEFINICIJA-objašnjenje sadržaja natuknice, ukupnost svih njenih značenja drugi 21 prid. (druga ž, drugo sr) 1. redni broj prema glavnomu broju dva; koji je po redu za prvim [~i red parketa] 2. prid. koji se razlikuje od spomenutoga ili opisanoga; drukčiji [to je ~i način rada] 3. ostali [doći s ~ima] 4. strani, oni koji nisu svoji, koji nisu prisutni ili nije poželjno da budu prisutni [raditi pred ~ima; govoriti pred ~ima] ∆ ~a strana. . ~i kraj. . . ~a mladost. . (obrada značenja) na ~o brdo tkan. . . ~im riječima. . (obrada značenja)

kùltūran (ž -rna, s -rno) prid [G -rna, odr kùltūrnī, G -ōga, -ōg] 1. koji je ispunjen kulturom; prosvijećen, izobražen: ~ čovjek, ~ zemlja 2. koji sadržava kulturu; uljudan, pristojan: ~ odgovor, ~ nastup

Vrste rječnika prema poretku leksikografskih članaka: a) abecedni poredak – natuknice su poredane abecednim redom s lijeva na desno b) inverzni(odostražni) rječnik- abeceda je provedena od kraja prema početku natuknice, tj. zdesna nalijevo c) čestotni (frekvencijski) rječnik – pokazuju koliko se često neka riječ pojavljuje u hrvatskom jeziku d) slikovni rječnik- podijeljen poglavlja koja predstavljaju različita područja iz svakodnevnog života i znanosti. Poglavlja su predstavljena slikom i riječju, a svatko od njih predstavlja ključni pojam oko kojega se slažu sve riječi povezane s njim

HRVATSKI RJEČNICI Prvi Talijansko – hrvatski rječnik objavljen je 1527. godine u Ankoni, a autor mu je Petar Lupis Valentiano, trgovac španjolskoga podrijetla koji ga je za potrebe trgovine i trgovaca sastavio i dao tiskati. Bila je to knjižica od samo osam stranica, ali je od izuzetne važnosti za hrvatsku leksikografiju jer pomiče granice izdavalaštva na sami početak 16. st. , čak 68 godina prije Vrančićeva Rječnika

Krajem 16. st. (1595. ) Faust Vrančić objavljuje Dictionarium (Rječnik pet najplemenitijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga/hrvatskoga i mađarskoga). To je prvi hrvatski tiskani rječnik, koji ima oko 5800 hrvatskih riječi, najviše čakavskih. Taj je rječnik ujedno i prvijenac mađarske leksikografije.

U to vrijeme termin dalmatinski koristio se za hrvatski jezik kojim se govorilo između Jadranskoga mora te rijeka Dunava i Save i ne treba ga miješati s izumrlim dalmatinskim jezikom koji je bio romanskoga podrijetla. U Pragu je 1605. /06. drugo izdanje ovoga rječnika prošireno s češkim i poljskim jezikom pod naslovom Rječnik sedam različitih jezika kojom prilikom je „dalmatinski” naveden kao hrvatski jezik.

BARTOL KAŠIĆ Isusovac, jezikoslovac i pisac naše prve gramatike Institutiones lingue Ilyricae, Rim -1604. Rječnik Slovoslovje dalmatinsko – talijansko pripisuje se Kašiću između 1597. i 1599. Objavljen je kao Hrvatsko – talijanski rječnik s konverzacijskim priručnikom tek 1900. godine, a cijelo vrijeme čuvan je u Dubrovniku.

JURAJ HABDELIĆ Habdelić je svojim djelom Dictionar, koji je tiskan u Grazu 1670. g. , zauzeo istaknuto, iako laičko, mjesto u povijesti hrvatskoga jezikoslovlja. To je prvi kajkavski rječnik. Naime, on je bez osobita lingivstička znanja, pišući za školske potrebe, sastavio hrvatsko – latinski rječnik, a pisao je kajkavskim jezikom.

IVAN BELOSTENEC Glavno djelo mu je dvojezični dvosveščani rječnik Gazofilacij ili riznica latinsko – hrvatskih (ilirskih) riječi. Djelo je ostalo nedovršeno, a značajno je po uporabi tzv. rogatog e (ě). Rječnik je objavljen u Zagrebu tek 1740. godine. Osim po bogatstvu riječi, oko 40. 000 riječi na 2000 str. teksta Gazofilacij je poznat i po trojezičnoj koncepciji kajkavsko – čakavsko – štokavskoj koji je bio svojstven ozaljskom književnom krugu.

JAKOV MIKALJA Mikaljino djelo Blago jezika slovinskoga, tiskano je u Ankoni 1651. godine. To je prvi hrvatski rječnik u kojemu je hrvatski polazni jezik, a pisan je štokavicom. Djelo sadrži oko 25. 000 riječi uglavnom u jekavskom obliku uz nešto štokavskih i čakavskih ikavizama.

ARDELIO DELLA BELLA talijanski isusovac, propovjednik, misionar, znanstvenik i leksikograf izdaje trojezični rječnik (1728. ). Rječniku je dodana i kratka gramatika hrvatskoga jezika

Na početku 19. st. , kao odraz kraja 18. st. imamo dva rječnika, a to su: Ričoslovnik Josipa Voltića iz 1803. Joakim Stulli 1730. – 1817 Hrvatsko-latinskotalijanski rječnik Rječosložje, 1806.

Njemačko - ilirski slovar Ivana Mažuranića i Jakova Užarevića Ovaj rječnik u filološkoj se znanosti drži prvim modernim hrvatskim rječnikom u 19. st. Sadrži oko 40. 000 riječi i oslanja se na starije hrvatske rječnike poput Mikaljina, Stullijeva i dr. Rječnik posjeduje obilje novotvorenica koje su ušle u svakodnevnu uporabu, kao npr. računovodstvo, nosorog, veleizdaja, velegrad i dr.

Dragutin Parčić Rodom je iz mjesta Vrbnik na otoku Krku. U razdoblju od 1843. do 1851. pohađao je javnu talijansku gimnaziju u Zadru. Završio je bogosloviju u bogoslovnom sjemeništu „Zmajević” u Zadru. U razdoblju od 1855. do 1857. boravi u raznim samostanima, tako npr. i na Galevcu (Školjiću) kod Preka. Školske godine 1857. /58. predavao je hrvatski jezik i matematiku na Realnoj gimnaziji u Zadru. 1858. g. u Zadru mu izlazi Rječnik ilirsko – talijanski s gramatikom

BOGOSLAV ŠULEK otac hrvatskog znanstvenog nazivlja Hrvatsko – njemačko – talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja, popraćen francuskim i engleskim, a nerijetko latinskim i grčkim paralelnim nazivima iz 1874. /75. , prvi je hrvatski terminološki rječnik koji će snažno utjecati na hrvatski jezik i njegove tjekove. Njegova je najveća zasluga u tvorbi znanstvenih nazivlja pa su se do danas zadržali Šulekovi nazivi za kisik, dušik, ugljik, vodik, nikal, obujam, zračenje, kovine, toplomjer, tlakomjer i dr.

U drugoj polovici 19. st. počinju se tiskati hrvatski jednojezični rječnici. 1861. g. u hrvatskom je saboru prihvaćen prijedlog Josipa Jurja Strossmayera da se osnuje južnoslavenska akademija znanosti za Hrvate, Srbe, Slovence i Bugare. Od 1880. pri Akademiji izlazi Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (ARj). - Rječnik je izlazio od 1880. do 1976. godine. -U njemu se detaljno opisuju značenja riječi, daju se mnogobrojni primjeri od najstarijih zabilježbi riječi naovamo. -Ovaj rječnik nije bio zamišljen kao kakav normativan rječnik, ali je u svoje vrijeme utjecao i na opći jezik.

Rječnik hrvatskoga jezika(Broz - Ivekovićev rječnik) Ivan Broz punih je 15 godina prikupljao građu za svoj rječnik, a nakon Brozove smrti taj je posao nastavio njegov ujak Franjo Iveković dovršio je rad svoga nećaka Ivana Broza i 1901. godine tiskao Rječnik hrvatskoga jezika kojemu je uloga bila i ta da bude normativan.

Hrvatska leksikografija u prvoj polovici 20. st. U vrijeme unitarističke kraljevine Jugoslavije od 1918. godine nadalje puno se pažnje pridavalo tomu kako razlikovati hrvatske od srpskih riječi. O tome se pisalo u raznim novinama, a objavljeno je i nekoliko knjiga. 1940. g. Matica hrvatska tiskala je knjigu Petra Guberine i Krune Krstića Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnoga jezika, u kojoj je dan i razlikovni rječnik.

Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika 1954. g. Matica hrvatska i Matica srpska dogovorile su se da objave rječnik suvremenoga hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika. Usporedno s tim radilo se na zajedničkom novosadskom pravopisu koji je objavljen 1960. g. I za zagrebački Rječnik, i za novosadski Rečnik (na ćirilici) građu su činili najvažnija književna djela Hrvata, Srba, Crnogoraca (nešto i Muslimana) te suvremeni školski udžbenici, razni priručnici, tisak – ugrubo, od sredine 19. do sredine 20. st.