UVOD U NAUKU O DRAVI I PRAVU Univerzitet

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU Univerzitet u Travniku Pravni fakultet Treće predavanje 4. novembar/studeni 2015. Predavač: prof. dr. sc. Zijad Hasić

Uvod u nauku o državi i pravu uvod Def. Za Uvod u nauku o državi i pravu kažemo da je pozitivnopravna naučna disciplina, koja proučava državu i pravo kao njene institute koji su na snazi i koji sada vrijede, te proizvode svoje dejstvo u konkretnoj i određenoj državi

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU 2. 4. SUVERENITET UVOD Izraz suverenitet vezujemo za organizaciju državne vlasti, koji označava najvišu vlast u državi. Ona je najviša vlast na prostoru (teritoriju) neke države, a istovremeno je nezavisna u odnosu na druge države i međunarodne subjekte. Ovaj izraz potječe od latinskog izraza Da je neka vlast u državi suverena ne znači da je nedodirljiva i da na nju ne utiču drugi faktori. Ona nema višu vlast nad sobom, ali i na nju se odnose norme, kako unutrašnje, tako i međunarodnopravne, kojim se može ograničiti djelovanje vlasti.

SUVERENITET Obilježje suvereniteta: Teorija društvenog ugovora, promovirana od Lockea i Rousseaua, zasniva se na ideji prirodne slobode pojedinca čovjeka. Pojedinac ne može opstati sam, pa se udružuje s drugim ljudima i društvenim ugovorom stvara vrhovnu vlast. Na taj način, stvara se suverenitet društvene zajednice, koji se ostvaruje purem parlamenta, predstavničkog tijela naroda. Uz pojam država idu i pojmovi: vlast, moć, oružana sila, suverenitet i sl.

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU Obilježja državne vlasti: suverenitet, javni karakter vlasti vezanost države za pravo. Državna vlast je garancija ostvarenja prava. Državna vlast je javna vlast (na političkom podrućju života). Po Aristotelu, razlika je između porodice (OIKOS) i države (POLIS). Porodica je osnovni, konstituirajući dio društva. Postoje odnosi: muž i žena, roditelji i djeca, gospodar i rob.

SUVERENITET S druge strane, država je politička zajednica čija je svrha dobro življenje, opće dobro. Polis je dio građana. U periodu od 500. do 321. godine p. n. e. u državama polisima postojala je direktna demokratija Građani su pozvani da učestvuju u upravljanju državom. Građani su državom vezani USTAVOM (POLITEIA).

Razvoj države U starom Rimu razlikujemo vlast u privatnoj sferi i vlast u javnoj sferi. Privatna vlast je nad stvarima (dominijum). Tu se javlja domaćinska vlast POTESTAS, a roditeljska (očinska vlast je (PATRIA POTESTAS). Javna vlast je nad teritorijom (imperium). Izraz AUCTORITAS, kao oznaku autoriteta. Srednji vijek koristi izraze AUCTORITAS I POTESTAS. Izraz civilno društvo je ranije imao značenje zajednice građana. Danas on je u vezi s državom i to kao oznaka neke zajednice privatnih ljudi. Država je JAVNA VLAST ALI I I PRAVNA VLAST. Autoritet (politički) je mogućnost uticaja na ponašanej drugih ljudi na način da se zadire u njihovu slobodu (po Condillac-u) U užem smislu to je priznavanje nekioga i nečega višim od sebe, odnosmo kao uslova čija mišljenja se prihvataju bez rasprave.

Položaj ljudi u državi, drštvena moć i vlast Ljudi u državnim službama zauzimaju mjesta bez obzira da li ili nemaju stavrni autoritet. Sudije se uvažavaju zbog položaja, ali i zbog toga što su visoko stručni, moralnih osobina i što su čuvari poretka. Društvena moć je sposobnost utjecaja na druge bez obziora na formalne položaje. Ona se dijeli na: političku moć, ekonomsku moć Vlast je i vladanje nad ljudima i stvarima

Legitimitet i legalitet LEGITIMITET VLASTI znači da (politički) narod podržava vlast. ANALIZA ODNOSA LEGITIMITET I LEGALITET Moguća je i nelegitimna vlast: uzurpacija vlasti, tiranija, diktatura. Ona vlast koja je vrhovna iznutra a nezavisna prema drugim državama nazivamo suvrenom vlašću. RASPOLAGANJE MONOPOLOM ORUŽANE MOĆI je jedno od najvažnijih svosjtava suverenosti. Nemoguće je konstituirati vlast u državi koja će biti bez konkurencije. Tu se misli na činjenicu da na određenom području ne postoji neka druga vlast, kojoj je ova vlast potčinjena. Da je neka vlast u državi suverena ne znači da je nedodirljiva i da na nju ne utiču drugi faktori. Ona nema višu vlast nad sobom, ali i na nju se odnose norme, kako unutrašnje, tako i međunarodnopravne, kojim se može ograničiti djelovanje vlasti.

Suverenitet je pravni pojam Značenje To znači da za neku vlast nema ograničenja u funkcioniranju. Od vlasti se traži da stvarno (a ne fiktivno) funkcionira i da ima kontrolu nad svojim građanima, nad kojim može primjenjivati i silu radi održavanja svog pravnog poretka. Teoriju suvereniteta nemamo u antici, iako je ideja tamo i nastala. Stari Rim je smatrao da je narod najviši izvor vlasti i najviši zakonodavac. Pojmu suvereniteta dosta je doprinjela crkvena teorija srednjeg vijeka koja je pokušala stvoriti instituciju pape najvećom institucijom u svijetu. - plenitudo potestatis. Po ovom shvatanju papa bi bio apsolutni gospodar prava (držao je pravo u svojim rukama).

SUVERENITET Papa Bonifacije VIII je rekao da je tijelo s dvije glave nedjelotvoran monstrum. Prvi teoretičar koji je definirao ovaj fenomen je Jean Bodin iz 16. stoljeća. To je iskazano u knjizi «Šest knjiga o republici» iz 1576. godine. On je utvrdio da je suverenost najviša, apsolutna i trajna vlast nad građanima i podanicima države.

SUVERENITET To je period stvaranja nacionalnih država (nestajale su zajednice vjernika, dinstije i sl. ) Tada je nastao pokret PROTESTANTIZMA (reformacija): Luther u Njemačkoj, Calvin i Zwingli u Švajcarskoj Jan Hus u Češkoj. To je doba GRAĐANSKIH RATOVA jer se sukobljavaju građani, čak i porodice. To je doba tridesetogodišnjega rata u Njemačkoj, engleska revolucija nizozemski ustanak, husitski pokret, sukobi u Francuskoj (hugenoti i katolici, te Bartolomejska noć u Parizu 1572.

SUVERENITET Teorija društvenog ugovora, promovirana od Lockea i Rousseaua, zasniva se na ideji prirodne slobode pojedinca čovjeka. Pojedinac ne može opstati sam, pa se udružuje s drugim ljudima i društvenim ugovorom stvara vrhovnu vlast. Na taj način, stvara se suverenitet društvene zajednice, koji se ostvaruje putem parlamenta, predstavničkog tijela naroda Sve je to ukazivalo na potrebu da se stvori autoritet. CUIUS REGIO, EIUS RELIGIO (Čija zemlja, toga i vjera). Augsburški mir 25. 9. 1555. Njemački kneževi (njih 255) mogu slobodno odabrati koja od dvije vjere (luteranstva ili katoličanstvo) će biti službena vjera njihovog područja luterani mogu zadržati teritorije koje su oduzeli katolicima nakon mira iz 1552. katolički biskupi, koji promjene vjeru, moraju predati svoju biskupiju

Suverenitet u teorijama Tomas Hobs dao svoje viđenje: Po njemu, postoji samo jedan tip prava, zapovijest suverena. Zalagao se za jedinstvo države, a ne dualizam na duhovni i svjetovni dio. Dokumenti koji su utirali put teorije suvereniteta su: Engleska povelja o pravima, Povelja o pravima države Virdžinija, Deklaracija o nezavisnosti SAD iz 1776. godine. Deklaracija o slobodama i pravima čovjeka i građanina iz Velike francuske revolucije iz 1789 godine Načela: VLADAVINE PRAVA (Francuska) i PRAVNE DRŽAVE (Njemačka).

SUMNJA U UNUTARNJI I VANJSKI SUVERENITET Teško je promatrati državu kao neograničenu vlast u pravnom i političkom smislu. Demokratija se suprotstavlja suverenitetu i neograničenoj vlasti. U tom smislu posebno treba imati u vidu na lokalnu samoupravu, zahtjeve federalizacije, ljudska prava. U odnosima s drugim državama države vode računa o međunarodnom pravu.

UNUTARNJI SUVERENITET DRŽAVE Unutarnju suverenost možemo definirati negativnom definicijom, da je jedna vlast suverena ako postoji odsustvo druge vlasti. Suverenost je vrhovna (najviša), neograničena, nedjeljiva vlast. Suverenitet ne pripada nekim organima, on pripada državi kao cjelini (politički-pripada narodu).

SUVERENITET-osobine NAJVIŠA Osim države u društvu postoje i druge organizacije, kao što su općine, crkva i dr. Samo država posjeduje IZVORNU VLAST. NEOGRANIČENA Danas, to možemo samo uvjetno prihvatiti. EU i suverenitet Organi države odlučju po PRAVU, kao i USTAVOM

Suverenost i vlast-nedjeljivost suverenosti NEDJELJIVOST VLASTI Suverenost se ne može dijeliti. Može biti privremeno uzurpirana (okupacija i sl. ) ali ako se trajno prenese tada nestaje države; Nekada su to simboličke radnje: npr. donošenje i objava zakona, predsjednički veto i sl.

Unutarnji suverenitet Def. Zato za unutarnju suverenost možemo reći da je to takva vlast koja je : vrhovna, tj. nema više vlasti iznad nje, neograničena u odnosu na pravno reguliranje i sadržaju i obliku prava, jedna i jedinstvena Unutarnja suverenost vlasti, tj. njena supremacija postoji ako je neka vlast najviša vlast u određenoj sredini, bez obzira što je vlast vezana ustavom ili drugim aktima donesenim na bazi ustava.

VANJSKI SUVERENITET DRŽAVE Ako je država neovisna i prema drugim državama samostalna, tada kažemo da ima vanjski suverenitet. Organizacija UN treba poštovati suverenost država. To se ogleda u ravnopravnosti i nezavisnosti jedne vlasti prema vlasti iz drugih država. Ona je zasnovana na suverenoj jednakosti svih njenih članica. Načelo NEMJEŠANJA U UNUTARNJE POSLOVE. Ne može neka država propisivati drugoj kako će ona urediti unutarnje stanje, osim ako TO PROIZILAZI IZ MEĐUNARODNIH UGOVORA.

Vanjski suverenitet U SVIJETU JE PROCES RELATIVIZACIJE VANJSKE SUVERENOSTI: KOLEKTIVNA SIGURNOST, sačuvanje međunarodnog mira i sigurnosti, Čl. 41. i 42. Povelje UN: ako postoji prijetnja međunarodnom miru Vijeće sigurnosti može poduzeti određene radnje koje idu protiv suvereniteta države, MEĐUNARODNA ZAJEDNICA (uzajamnost zapadnih zemalja), EKONOMSKI PROSTOR,

Vanjska suverenost Ipak, postoje poslovi koji se ne mogu povjeriti drugom bez obzira nameđunarodnu zajednicu ili druge okolnosti. Suverenost može biti kvantificirana. Postoje više i niže suverene države. To zavisi od: izraženosti isupremacije na unutarnjem planu, njene nezavisnosti u međunarodnim odnosima. Simboli suverenosti su: grb, zastava i himna. Ali, vanjska suvrenost može biti manifestirana i na mnoge druge načine. ALTERNACIJA JE UVAŽAVANJE SUVERENOSTI NA NEKI OD OVIH NAČINA: pri zaključenju bilaternalnih međunarodnih ugovora, pri formuliranju teksta, svakoj strani se dostavlja tekst u kojem je ona navedena na prvom mjestu u prijedlogu ugovora. Ili, pri održavanju međunarodnih skupova, najčešće, sudionici sjede po redosljedu utvrđenim abecedom, ili na način utvrđen žrijebanjem (kockom).

NEPOTPUNI SUVERENITET Međutim, neke države u svom razvoju nemaju uvijek potpuni suverenitet. U međunarodnim odnosima, države u nastajanju vidno će se osloniti na stabilne i jake države, koje im pomažu u afirmaciji. U stanju kada još nije završen potpuni proces nastanka neke države, one će imati polusuverenitet. U toj situaciji, jača država će preuzeti vanjske poslove i odnose s drugim državama, a država u nastajanju će brinuti o svom unutarnjem ekonomskom i pravnom razvoju. Osim državne suverenosti postoji i narodna i nacionalna suverenost

Narodna suverenost je sinonim za demokraciju, koja, u užem smislu, znaci politički sistem u kojem vlada vecina u ime većine. Tu misao nalazimo u Duhu zakona Šarla Monteskjea, koji je mudro zakljucio: » Kada narod ima suverenu moć, onda je to demokratija «. Sta je demokratija? Ona znaci da gradjanin neposredno utiče na odluke državnih organa, da ti organi budu efikasno kontrolirani kako bi se demokratski duh osjetio u svim sferama društvenog života. Demokratija, odnosno suverenost naroda, znaci da svi pripadnici naroda moraju imati jednake uvjete i šanse u svim oblastima života – privredi, školovanju, kulturi, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, općim dobrima.

Suverenost i UN Povelja Iako vladavina većine, demokratija mora osigurati i odgovarajuća prava manjine, i to iz razloga sto se demokratija ne sadrži u moći većine da manjini samovoljno nameće svoje stavove. -Povelja UN-a brani suverenost država od spoljnih zadiranja - sa usko definiranim izuzetkom u glavi 7. Za to postoje dobri razlozi, jer se sa suverenošću, razumije se, ima na umu i narodna suverenost. Narodna suverenost znači da svaki državni narod smije da ide autonomnim putem u pravcu demokratije i poštovanja ljudskih prava.

SUVERENITET S obzirom na aktuelni sukob, međunarodno pravo, dakle, štiti suverenost građana i građanki države da, bez nasilnih zadiranja spolja, ostvaruju demokratski i ljudskim pravima saobražen sistem shodno sopstvenim procesima učenja. Onaj ko danas suprotstavlja ljudska prava međunarodnom pravu, odnosno suverenosti, kida tu dobro promišljenu povezanost. Suverenost pripada svim građanima države.

Ostvarenje suvereniteta Građani ostvaruju suverenost referendumom, narodnom inicijativom i preko svojih slobodno izabranih predstavnika. Kada imamo izjašnjavanje cjelokupnog naroda o određenom pitanju na određenom mjestu kažemo da je to plebiscitarno izjašnjavanje. Izjašnjavanje putem plebiscita (lat. plebiscitum = izjašnjavanje naroda) predstavlja takvo izjašnjavanje i odlučivanje glasanjem u kome učestvuje sjelokupni narod i stanovništvo određenog teritorija. Najčešća pitanja koja se postavljaju na plebiscitarno izjašnjavanje su vezana za: status tog područja, njegovom eventualnom izdvajanju iz sastava postojeće države, te ostvarenju nezavisnosti ili pripajanju drugoj državi.

SUVERENITET Referendum (lat. ono o čemu treba izvjestiti) predstavlja izjašnjenje građana općim glasanjem. Ono predstavlja jedan od oblika neposredne demokratije. Referendum se najčešće koristi u slučaju donošenja ustava, određenih izraziro važnih zakona ili provjere određenih pitanja važnih za cjelokupnu sredinu. Kada se traži referendumsko izjašnjenje za ustav ili neko bitno pitanje, ono može biti prije donošenja ustava ili prije uvođenja određenog pitanja u društvenu sredinu (referendum ante legem), a može poslije donošenja ustava ili uvođenja određenih mjesra (referendum post legem). . referendum može biti instrument kojim se rješavaju unutarnja pitanja, kao i status određenog teritorija ili određene populacije, kada ga zovemo plebiscit.

Narodna suverenost razlikuje se od nacionalne. U osnovi narodne suverenosti je narod, a nacionalne je nacija. Pojam „narod“ je višestrukog značenja. Njim označavamo: svo stanovništvo jedne države, državljani neke države kao nosioci suvereniteta, stepen razvoja određene etničke grupe, niži društveni sloj, koji nema privilegija, poistovjećeni naziv za naciju.

Nacija i suverenost S druge strane, nacija je specifična društveno-ekonomska, politička i kulturna zajednica ljudi, najčešće povezanih zajedničkim jezikom, kulturnim i historijskom razvojem, a koja živi na povezanom teritoriju, ima samostalnu društvenu organizaciju, političku vlast i državnost. Historijski gledano, fizionomija nacije je nastala pojavom gradova, kao samostalnih jedinica Italije i 13. i 14. stoljeću, mada je sam termin upotrijebljen tek u 19. stoljeću. Kada ovaj pojam promatramo u svjetlu suverenosti, tada kažemo da je nacija, zapravo, politički suveren narod, koji raspolaže teritorijem, kulturom, autonomnom ekonomijom, a sve to ostvaruje u vlastitoj državi, ili u zajedničkoj državi u kojoj teži stvaranje vlastite.

Nacionalizam Aktivnosti prekomjernog isticanja nacionalnog elementa mogu ući u posebnu krajnost, koja se zove nacionalizam. Iako ovim pojmom možemo označiti politiku koja ističe naciju i njene isterese suprotstavlja drugim nacijama, ovim pojmom određujemo i doktrinu nacionalne isključivosti i samodovoljnosti u odnosu na druge nacije. Takva doktrina dovodi do ksenofobičnosti (zatvorenosti) i izolacije te nacije u odnosu na druge. Postoji i finansijska suverenost.

TEMPORARNI (VREMENSKI) KARAKTER DRŽAVE 2. 5. 1 Uvod Država, promatrana u vremenu, u stalnom je kretanju i promjenama. Ona nastaje, traje i nestaje. Njena fizionomija danas, sasvim je različita u odnosu na fizionomiju država srednjeg vijeka, a posebno država u nastanku s prelaska iz rodovskog u robovlasničko društvo. Modifikacije država su tako velike, da, kao što je ranije navedeno, neki teoretiočari smatraju da do nastanka buržoaskih držva , nije ni bilo država. Osim promijenjene fizionomije, i funkcije države su bile različite. U ranijem periodu, primarne funkcije države su bile osiguranje unutarnjeg i vanjskog opstanka. Danas, država je sve više usmjerena na suptilnije funkcije zaštite ljudskih prava i fundamentalnih sloboda svojih građana, kao i njihov socijalni status.

Država u vremenu Odnosi između državama, rješavaju se mirnim putem. Ukoliko se pribjegava nasilnim putem, tada države podliježu sankcijama, kao što je predviđeno Poveljom Ujedinjenih nacija. Jedan od nasilnih oblika rješavanja sporova između država je rat. Njegove manifestacije mogu biti različite. Jedan od načina je agresija.

Načini nastanka države Originarni (posljednja država nastala originarnim načinom - Liberija 1822. ) Derivativni Ugovorom, Na kongresima Trend povećanja broja država u svijetu 5 najmanjih država u svijetu San Marino (61, 2 km 2, 30 000 stanovnika) Tuvalu (26 km 2, 10. 500 stanovnika) Nuru (21 km 2, 9, 300 stanovnika) Monako (1, 98 km 2, 36. 300 stanovnika) Vatikan (0, 44 km 2, 830 stanovnika). 34

Nastanak države Secesijom Unifikacijom Sukcesijom 35

Promjene države • Najčešće promjene: • Odvanje (secesija) • Pripajanje (asimilacija) • Podjela (partiticija) • Ujedinjenje • (unija) • Ustupanje (cezija) • Klasifikacija promjena: • A) zbog važnosti • • Manje važne dublje • B) vrijeme i način vršenja • Brže • evolutivne • C) Legalnost promjena • Legalnim putem • Nelegalnim putem 36

Prestanak države Raspad (disolucija) Danas nestanak države je ujedno i nastanak nove države Po naučniku Tilly-ju: 1500 godine 1900 500 relativno nezavisnih državnih zajednica 25 država 37

Rad sa studentima Podijeliti studente u grupe Svaka gruopa sa svojim predstavnikom da navedu kakvi uticaji mogu biti na državu da bi se ona promijenila: A) B) C) D) 38

Nastanak i prestanak države Država nije statička kategorija, već kategorija koja se mijenja i usavršava. Pažljivom analizom ranijih država, uočavaju se brojni faktori koji utiču na državu, na njenu fizionomiju i njene funkcije. Na promjene u državi mogu uticati: promjene vlada, donošenje posebnih zakona, smrt pojedinih državnih velikana, utjecaji susjeda ili globalnog okruženja, sukobljenost određenih grupa i pojedinaca i drugi.

Koliko država ima na svijetu? Svijet čini 5 naseljenih kontinenata, U svijetu ima gotovo 259 država, obzirom da je Južni Sudan imenovan da postane nezavisna država 9. jula 2011. godine. Do tada, odgovor je 258 država. Na svijetu postoji 195 nezavisnih država do danas, osim ako ne računamo Tajvan mnogi ne smatraju zvaničnom državom, čime bi se broj smanjio na 194 zemlje. Iako Tajvan funkcionira kao nezavisna država, mnoge zemlje (uključujuc i i SAD) je zvanično ne priznaju kao takvu. Pošto Narodna Republika Kina smatra Tajvan otcepljenom pokrajinom Kine, postoje zemlje koje žele da održe diplomatske odnose sa Kinom, pa su morale da prekinu svoje formalne odnose sa Tajvanom (više od 100 zemalja ima nezvanične odnose sa Tajvanom). 40

Koliko država pripada Ujedinjenim nacijama? 192 države su članice UN. Izuzetak su Tajvan (1971. godine UN svrgavaju Tajvan i zamjenjuju ga Narodnom Republikom Kinom) i Vatikan. Kosovo još nije član. Najnovije članice UN su Švicarska (2002. ) i Crna Gora (2006). Koje su najnovije države? Najnovija država na svijetu je Kosovo, koje je proglasilo nezavisnost od Srbije u februaru 2008. godine. Prije toga, najnovija država je Crna Gora, koja je postala država u junu 2006. godine, nakon što se odvojila od Srbije. Od 1990. godine, nastalo je 28 novih nacija. Mnoge od njih su nastale od raspada Sovjetskog Saveza (14 zemalja) i bivše Jugoslavije (7 zemalja). 41

Da li još uvijek postoje države koje imaju kolonije? Postoji 61 kolonija ili teritorija u svijetu. Osam zemalja ih održava: Australija (6), Danska (2), Holandija (2), Francuska (16), Novi Zeland (3), Norveška (3), Velika Britanija (15) i Sjedinjene Američke Države (14). Da li još uvijek postoje teritorije u svijetu koje su proglašene od strane više zemalja (više zemalja ih svojata)? Postoji šest glavnih spornih teritorija u svijetu: pojas Gaze i Zapadna obala, Paracelska ostrva, Ostrva Spretli, Zapadna Sahara i Antarktik. Pored ovih, postoji bezbroj drugih teritorijalnih sporova širom sveta, od kojih su mnoge rezultat oružanih sukoba. 42

Promjene države S druge strane, svaka od ovih aktivnosti ne mora donijeti promjene u državi. Donošenje određenih zakona, a pogotovo podzakonskih akata, najčešće, nema uticaja na vidne promjene u državi. A donošenje bitnih zakona ili ustava određene države, može u toj držasvio prouzrokovati vidljive promjene. I ntenzitet tih uvjeta može biti takav da u temelju izmjeni fizionomiju države, a može biti neznatan i bez promjena. 43

UVOD U NAUKU O DRŽAVI I PRAVU Nastanak novih država, prema ranijoj nauci, ostvarivan je na originaran i derivativan način. Država nastaje na originarni način u slučaju da nastaje na području koje nije podvrgnuto ničijoj vlasti. Takav način nastanka države ne može se više ostvariti, jer na Zemlji, osim Antarktika, nema više ničije zemlje (terra nullius). Među posljednjim zabilježenim nastancima države na originaran način je nastanak Liberije 1822. godine. Drugi načni nastanka je derivativni način. To je takav način, na osnovu kojeg nova država nastaje od dvije ili više starih, prethodnih država ili njihovih dijelova. Bivša Jugoslavija je nastala udruživanjem više država nakon I svjetskog rata kao Država SHS, da bi kasnije dobila naziv Jugoslavija.

Država u vremenu Države mogu nastati ugovorom, kako unutarnjim, tako i međunarodnim. Unutarnjim ugvorom nastale su, npr. Češka i Slovačka. Međunarodnim ugovorom nastale su brojne države na međunarodnim kongresima, kao što su: Bečki, Berlinski, Londonski i sl. Kada nastane, država je podložna raznim promjenama. Ona nije statična, već dinamična kategorija. Ona se, od prvog momenta svog nastamka kontinuirano mijenja, nekad brže, a nekad sporije. Selekcioniranjem utjecaja koji djeluju na državu, uočavaju se dvije kategorije uvjeta i to: Osjetnije promjene (revolucionarne) države, Evolutivne promjene države.

Načini iznenadnihpromjena Najpoznatiji uvjeti, koji dovode do iznenadnih, brzih i nezakonitih promjena država, su: državni udar, puč Revolucija, koja se ranije zvala: građanski rat, ili pobuna, ili ustanak i sl.

Revolucija i promjene države Revolucionarni uvjeti promjena država ostvaruju se, po pravilu, brzo i nezakoniti su. Oni su rezultat zahtjeva onih snaga neke države, kojim se traže hitne promjene. Izvršioci tih promjena žele brze promjene u pozicijama šefa države ili drugim važnim funkcijama. One, u svojoj početnoj fazi, nemaju za cilj provođenje temeljitih promjena, već samo onih pormjena u državi koje će im omogućiti dolazak na vlast. Iako su, najčešće, nezakonite, ukoliko uspiju, osiguravaju osnovu za kasnije dublje promjene. 47

Državni udar i puč i promjene Državni udar (ili prevrat) predstavlja protivustavnu i nasilnu promjenu vlade ili vladajućeg režima, najčešće uz podršku najviših predstavnika vojske ili civilne vlasti. Ovaj izraz, nastao je od francuskih riječi: coup detat koje znače udar na državu. Nosioci aktivnosti državnog udara najčešće se grupišu u neformalnu grupu ljudi koji imaju zajednički cilj, svrgavanje postojeće garniture vlasti i uspostavu nove vlasti. Za takvu grupu kažemo da je hunta (španski junta= grupa ljudi). Nakon što izvrši državni udar, nova vlast izdaje proglas, odnosno čini objavu, tzv. pronunciamento. Izrazom pronunciamento, u Latinskoj americi se naziva sam čin puča, odnosno državog udara.

Državni udar i puč Od momenta preuzimanja vlasti do momenta predaje vlasti, pučisti djeluju kao vojna diktatura, jer u osnovi te države, postoji politička vlast koja je u rukama vojske. Brojni su primjeri državnih udara u toku historije: u Španiji 1936. , u Čileu 1973. , u Grčkoj 20. jula 1974. godine, u Libiji, 1. septembra 1989. godine na Fidžiju, 5. decembra 2006. godine

Pokušaji državnog udara Isto tako, u historiji je bilo mnogo pokušaja, koji nisu uspjeli, ali i samim pokušajem, postizani su određeni ciljevi, koji su uticali na promjene u državi. U takovoj situaciji, državni aparat se surovo obračunava s učesnicima, izvodeći ih pred krivični sud i surovo kažnjavajući. Uspješni atentat na Kenedija u USA 1963. godine, je također aktivnost koja je uticala na vanjsku politiku USA prema Vijetnamu. U skorijoj historiji, pokušan je državni udar u Čadu 15. 3. 2006. , a ostvaren u Mauritaniji 6. augusta 2008. godine, kada je vojska smijenila demokratski izabranog predsjednika Sidija Muhameda Uld Šeika Abdulahija, koji je demokratski izabran 2007. godine.

Efekti državnog udara Iako je nezakonit i nasilan, državni udar nije uvijek s negativnim posljedicama po daljnji put te države. Historija poznaje mnogo slučajeva državnih udara, kod kojih su posljedice bile korisne za demokratski razvoj države. Tako, npr. Državni udar koji je izvršen u staroj Jugoslavii 27. marta 1941. godine izvršila je grupa visokih oficira. Ona je zbacila tadašnju vladu, uhapsila predsjednika vlade i ostale ministre, proglasila kralja Petra II punoljetnim (iako je imao još 6 mjeseci do punoljetstva) i predala mu vlast. Jedan od oblika vojne vlasti je i stratokratija, koju čini vojno vrhovništvo.

Metodika državnog udara Na primjeru državnog udara u Libiji, izvršenog 1. septembra 1989. godine, može se promatrati mehanizam izvršenja državnih udara, kao na uzorku, jer su oni po izvršenju veoma slični. Ovaj državni udar je izvršen od strane Revolucionarnog savjeta sačinjenog od visokih oficira libijske vojske. Cijela operacija je trajala dva sata. Nakon vojnih aktivnosti, osvojena je vlast, sazvani su diplomatski predstavnici i objašnjene su namjere pučista, te osigurani su strani državljani i njihova imovina. Državni udar je svrgao kralja Idrisa s vlasti, a umjesto srušene monarhije, proklamirana je Republika. Državni udar je vođen pod parolom „Sloboda, socijalizam i jedinstvo“. 52

Puč Od „državnog udara“ treba razlikovarti izraz „puč“. I puč je jedan od razloga bitnih za promjene države. Def. Ovom riječju označavamo situacije, kada organ, koji je niži na hijerarhijskog ljestvici, uzurpira vlast višeg organa. Isto tako, kada grupa nižih oficira, izvrši državni udar, smatrat će se izvršenjem puča. Za ovakav oblik promjene države nema mnogo primjera, ali ih ipak historija poznaje, kao što je slučaj puča u Liberiji 12. aprila 1980. godine. Puč u Liberiji izvršen je 12. aprila 1980. godine pod vođstvom narednika liberijske vojske Samuela Kanyon Doe-a

Osobenosti državnog udara Srodan pojam političkoj revoluciji je državni udar. Razlika: što se njime isključivo vrši neregularna promjena vlade, a u monarhiji dolazi do neregularnog nasljeđivanja prijašnjeg vladara. Drugim riječima, državni udar ne dovodi ni do kakve promjene političkog sistema osim što se jedna vladajuća grupa zamjenjuje drugom, kao što je u novije vrijeme bio čest slučaj u državama Latinske Amerike gdje jedna vojna hunta putem državnog udara nadomješta drugu. Državni udar najčešće provode oružane snage ili po naređenju šefa države, kada se ukidaju parlamentarna i druga ograničenja njegove vlasti, ili pak protiv šefa države, kada se on nasilno smjenjuje pa se na njegovo mjesto postavlja novi, veoma često kolektivni, nosilac najviše državne vlasti. Ako nakon državnog udara dođe do promjene temeljne strukture političkog sistema, radi se o transformaciji državnog udara u političku revolucijutakozvanu revoluciju "odozgo", koja je veoma rijetka u političkoj praksi. 54

Revolucija Državni udar treba razlikovati od revolucije, jer u njemu učestvuje dosta malen broj učesnika (najčešće urotnika, grupa, vojne hunte i sl. ) za razliku od revolucije u kojoj učetvuje mnoštvo učesnika, odnosno narodna masa. Izraz revolucija, znači preobražavanje. Sličnosti i razlike revolucije i puča: U revoluciji učestvuje narod, dok u puču učestvuju predstavnici vlasti, najčešće vojska. Revolucija je korijenita promjena uređenja neke države, u kojoj učestvuju šire narodne mase, dok kod puča, traži se preraspodjela vlasti i ne zadire se dublje u fizionomiju države. Iako je izraz novovjekovni, revolucionarna dešavanja su poznata i u antičko doba i u srednjevjekovnom periodu.

Revolucija je nasilan ustanak protiv režima, koji je za neku državu postao nepodnošljiv. Za sve revolucije je karaketirstično da nastaju u onim državama koje su bremenite problemina, a njihova vlast ne može te probleme riješiti na zadovoljavajući način. Nezadovoljstvo stanjem je veliko i prenešeno je na na veliki broj pripadnika naroda, koji je odlučan da mijenja stanje i po cijenu svoga života. U takvim odnosima, narod nastupa nasilno i mijenja postojeću fizionomiju države.

Revolucija "odozdo" predstavlja najčešći oblik političke revolucije, a njen osnovni pojavni oblik je nasilan ustanak u kojem učestvuju narodne mase. Tim se ustankom svrgavaju ili uništavaju regularna državna vlast i njeni organi, te se uspostavljaju organi nove revolucionarne vlasti. Bitno značenje političke revolucije očituje se u odlukama koje donose novouspostavljeni centri političke vlasti. 57

Revolucija Odluke: Karakteristični primjeri takvih odluka su zakoni što ih je nakon francuske buržoaske revolucije usvojila Nacionalna ustavotvorna skupština ili Dekret o privremenoj radničko-seljačkoj sovjetskoj vlasti usvojen nakon oktobarske revolucije u Rusiji. U prve poteze nove vlasti spada i: aktivnost revolucionarnog zakonodavstva i organa sigurnosti usmjerena na zaštitu revolucije od unutrašnjeg neprijatelja, nadomještanje administratvnog aparata revolucionarnim organima uglavnom komesarskog tipa, nastojanje da se za ideju revolucije pridobiju što šire narodne mase, potvrđivanje tekovina revolucije plebiscitima i izgradnja revolucionarne armije koja treba da štiti revoluciju od vanjskih neprijatelja. 58

Izvoz revolucije Poseban oblik političke revolucije predstavlja promjena političkog poretka do koje dolazi vojnom intervencijom neke strane sile, za što se u političkoj teoriji koristi izraz "izvoz revolucije". Klasični primjeri takvog "izvoza revolucije" su: političke promjene koje je francuska armija u periodu Napoleona nametnula nizu evropskih zemalja, te sovjetski "izvoz revolucije" u brojne istočnoevropske zemlje nakon 1945. godine. Sa druge strane poznati su i brojni slučajevi da neka strana sila vojnom intervencijom sruši revolucionarni poredak u pojedinoj zemlji i nasilno restaurira staru vlast. 59

Nenasilna revolucija Politička revolucija u pravilu predstavlja nasilan čin, pri čemu neki teoretičari zastupaju mišljenje da je nenasilna revolucija besmislen pojam, kontradiktoran u sebi samome. Drugi autori ipak tvrde da je moguća nenasilna politička revolucija te upućuju na: narodnooslobodilačku revoluciju u Indiji koja je izvršena pomoću taktike građanske neposlušnosti zasnovane na Gandhijevom učenju o nenasilju. U literaturi se spominje još jedan tip nenasilne političke revolucije takozvana revolucija konsenzusom odnosno promjena političke vlasti pomoću izbora, što je bio slučaj u istočnoevropskim zemljama krajem osamdesetih godina 20. stoljeća u kojima je bez nasilja dotadašnji jednopartijski sistem zamijenjen višepartijskim. Plišane, baršunaste i sl. Možemo govoriti da se u tim zemljama dogodila revolucija jer izbori nisu značili samo uobičajenu promjenu zakonodavne i izvršne vlasti nego i suštinsku promjenu strukture političkog sistema. 60

„Revolucija jede svoju djecu“ Osim nemilosrdnog obračuna sa pripadnicima i pristalicama bivše vlasti, nova revolucionarna vlast se žestoko obračunava i sa pojedincima iz vlastitih redova koji iz različitih razloga skreću sa kursa dominantne revolucionarne ili partijske ideje, iz čega je proizašla poznata izreka "o revoluciji koja jede vlastitu djecu". Dobar dio od desetak miliona stradalih u Staljinovim čistkama bili su upravo bivši revolucionari koje je Staljinova diktatura optužila za izdaju "tenkovina revolucije". Osvrćući se na iznevjerene ideale mnogih učesnika oktobarske revolucije odnosno na ono u što su se ti ideali pretvorili u Staljinističkoj praksi, jedan sovjetski disident je rezignirano zaključio "svaka revolucija jede svoju djecu a naša je prešla i na unuke". 61

raison d' etat - državni razlozi U toku svog postojanja svaka država pazi na uvjete iz svog okruženja koji utiču na njen suverenitet i na njen opstanak, svjesna da u tim aktivnostima može pretrpjeti velike i bolne, iznenadne promjene. Svaka aktivnost koja ugrožava suverenitet i potkopava postojanje neke države proglašava se opasnošću za neku državu i sankcioniše se. U takvim situacijama države pribjegavaju poduzimanju raznih aktivnosti na suzbijanju neprijateljskog djelovanja koje može nastati van države, a može biti i u samoj državi. Mjere koje poduzmaju države u cilju odbrane svog suvereniteta često se nazivaju raison d' etat (franc. Državni razlozi).

Državni razlozi Raison d' etat predstavljaju više interese države, koji mogu biti razlog poduzimanja radnji koje su neuobičajene, a u krajnjem slučaju i protivzakonite. U zaštiti „viših interesa“ država pribjegava radnjama kojim se krše dogovori i ugovori, krše ljudska prava i sl. Izraz raison d' etat prvi put je primjenio izvjesni nadbiskup (Giovanni de la Casa) 1547. godine, a razradio ga je Nicolo Machiavelli u djelu Il principe (Vladalac). Ovaj izraz je u toku historije bio prihvatljiv mnogim vladarima, a i danas nije potpunosti odbačen. Čak u međunarodnom pravu oružanih sukoba vojni razlozi koji su slični ovom izrazu, predstavljaju dozvoljene radnje za slučaj sigurnosti pojedinih vojnih ciljeva. Pa i danas, uvođenje proglašenja vanrednog stanja predstavlja aktivnost koja je ustanovljena radi provođenja raison d' etat.

Reforme Osim naprasnih, brzih promjena, uzrokovbanih državnim udarom, pučem ili revolucionarnim aktivnostima, država se mijanje i na drugi način. Ona se može mijenjati sporo, zakonito i veoma efikasno. Oblici takvih promjena najšće se provode kroz reforme. Reforme su takav oblik promjena države u kojima nadležni državni organi provode tražene, zakonom određene mjere koje stvaraju korijenite promjene u državi. 64

Evolucija Izraz evolucija je latinskog porijekla (eng. evolution), a označava razvitak, postanak. Ovaj izraz ima dvije komponente i to: usmjerenu promjenu stanja u državi i reorganizaciju državnog uređenja. Svaka evolucija je pokretanje promjena u nekoj državi. To nije stajanje u mjestu, već kretanje. To kretanje je usmjereno na reorganizaciju državnog uređenja, tako, da se postojeće stanje promijeni nabolje. 65

Korijeni izraza evolucija Ovaj termin, koristi se još od 19. stoljeća, a okosnica je antropološke teorije o razvoju čovjeka. Čarls Darvin (Charles Darwin) je osmislio učenje o porijeklu živih bića na zemlji, tako da su živa bića u stalnom procesu promjena, i to od nižih vrta do viših oblika (formi) života. U toj stalnoj borbi, samo najsnažniji i najvještiji predstavnici vrste opstaju. Na ovoj teoriji, Taylor i Morgan su zasnovali svoju teoriju da se period čovječanstva može podijeliti na divljaštvo, varvarstvo i civilizaciju. Razvojni put iz jednog u drugi period, odvijao se postupno i dugotrajno, a razvoj društva, pa i države i dalje traje. 66

Evolucija i vrijeme Evolutivne promjene države su one promjene, uvjetovane faktorima tako da se vrše postupno, a mogu se odvijati decenijama, pa i stoljećima. ◦ Tako, npr. Veći dio promjena buržoaskih država, od liberalizma 19. stoljeća do danas, proveden je evolutivno. ◦ Primjeri: donošenje sistemskih važnih zakona (vojska, policija i sl. ) 67

Prestanak države Kako je država vremenska kategorija, ona osim nastanka i trajanja, ima i svoj prestanak. Država prestaje postojati kada izgubi jedan od svojih obaveznih elemenata, koji to tijelo čine državom. Prestankom jedne države, prostor i stanovništvo prelaze u drugu ili druge države. Treći element države, njena vlast se gasi, a na njenom prostoru počinje djelovati vlast države koja je sljednica ugašene države.

Prestanak države Raspad država ili disolucija je takva situacija u kojoj od države prednika (prethodne države) nastaju dvije ili više potpuno novih država. Ranija država gubi u cijelosti svoj identitet i svoje postojanje. Nove države imaju puni kapacitet postojanja i djelovanja. Ovaj oblik promjena države može se promatrati na primjeru Otomanskog carstva. Krajem 19. stoljeća (Berlinski kongres 1878. godine) došlo je do erozije ove ogromne države, koje će, tokom Balkanskih ratova i I svjetskog rata, u cijelosti nestati, a na njegovim ruševinama nastale su brojne države koje i danas imajusvoj puni legitimitet. 69

Prestanak države Država prestaje postojati i na sve one načine, koji su navedeni u promjenama država. Tada, mijenjajući se, država pripada drugom subjektu. Tako, npr. Kod aneksije, država prestaje postojati kada je druga država pripoji (usisa) tj. anektira. 70

Prestanak države Danas, prestanak jedne države znači nastanak novog njenog oblika i novog njenog funkcioniranja, bez obzira da li će ona biti samostalna, ili će se stopiti s nekom drugom državom. Ilustrativan podatak nam daje Čarls Tili (Charles Tilly, rođen 27. maja 1929. – umro 29. aprila 2008. ), koji je proučavajući države, uočio da je 1500. godine postojalo u Europi, oko 500 relativno nezavisnih državnih zajednica, a 1900. godine bilo svega 25. država, što govori o velicini fluktuacija u nestanku i nastanku država i državnih oblika. 71

Prestanak države 1) inkorporacijom 2) aneksijom 3) unifikacijom 4) razdvajanjem 5) cesijom 6) podelom 7) međunarodnim ugovorom, poveljom ili ustavom 72

Elementi države Ljudi na određenom prostoru stupaju u različite međusobne odnose koji rezultiraju kulturnim, ekonomskim, političkim i pravnim životom te zajednice. Ti odnosi opterećeni su mnogim proturječnostima, a aktuelna politika treba uložiti mnogo umijeća, vremna i sredstava da bi oni vodili napretku. 73

Elementi države Da bi se neka organizacija smatrala državom, treba ispunjavati određene elemente. Ispunjenje predviđenih elemenata je uslov da se ona smatra državom, kao što ispunjenje određenih uslova pretpostavlja priznanje određenog lica fizičkim licem. Ispunjenjem traženih elemenata nastaje država, kao organizacija koja na nekom području djeluje kao najviša organizacija pravnog poretka, nezavisna od bilo koje druge države. Pitanje elemenata države je pitanje koje je interesiralo brojne pravnike. 74

Elementi države (Jelinek) Elementi koji čine državu predstavljaju realne okolnosti u kojima e nalazi država. Oni su izgrađeni praksom, dok u novije vrijeme, njihove naznake se nalaze u međunarodnopravnim elementima. Nakon proučavanja sastava predmodernih i modernih država Jelinek je razvio teoriju o tri elementa države. Po njemu, država mora imati tri elementa, da bi bila država, a to su: državni teritorij, državno stanovništvo i državna vlast. Ovakvo postavljanje sastava države, imalo je i protivnika i pristalica, ali je imalo dobar odziv u međunarodnom pravu, te je kasnije dorađena i dopunjena. 75

Elementi države po Montevideo konvenciji Iako nema čvrste prakse, koji lementi čine državu, u međunarodnom pravu, prihvataju se odredbe Konvencije iz Montevidea, gdje se u članu 1. ističe sljedeće: "Država, kao osoba prema međunarodnom pravu, mora imati sljedeće osobine: (a) stalno stanovništvo; (b) definirani teritorij; (c) vlast; i (d) sposobnost da stvara odnose s drugim državama. " Montevideo konvencija o pravima i obavezama držva, predstavlja regionalnu konvenciju donesenu (potpisanu) 26. decembra 1933. godine u Montevideu (Urugvaj). Ovom konvencijom uređeni su standardi za nastanak i postojanje države, kao organizacije ljudi na određenom prostoru. 76

Priklanjajući se ovoj konvenciji, osnovni elementi države su: državni teritorij, stanovništvo, faktički ustanovljena vlast, sposobnost države da stvara odnose s drugim državama (međunarodno priznanje države). Montevideo konvencija o pravima i obavezama država, kao i neki teoretičari, u elemente koji određuju državu, ubrajaju i priznanje države od drugih država. Bez obzira na značaj ove konvencije u svijetu, danas preovladava mišljenje da priznanje država ima deklaratorni karakter, a državnost država zasniva se na prethodna tri elementa, kao što je govorio Jelinek. 77

Shvatanja o elementima Pitanje elemenata države različito je tumačeno u shvatanjima ranijih pravnih teoretičara i danas. Ranija shvatanja su ukazivala na činjenicu da su teritorij i ljudi bili osnov provođenja vlasti. Vladar je vlast provodio prema stanovništvu, stvarajući vlasništvo na zemlji (teritoriji). Gubitak stanovništva ili teritorije, automatrski je gasio vladarevu vlast, jer on objektivno nije mogao vršiti vlast bez bilo kojeg od ovih elemenata. Kasnije, afirmacijom ljudskih prava i sloboda kao međunarodnom kategorijom, u prvi plan elemenata države postavlja se prostor kao element, odnosno važenje određenog prava na određenom prostoru, jer unutarnje pravo važi samo na određenom prostoru. Međunarodne norme imaju internacionalni karakter i nisu vezani prostorom. 78

Rad sa studentima Anlizirati s studentima elemente na današnjoj Bosni i Hercegovini 79

HVALA NA PAŽNJI 80