PRAVNI SADRAJ OBVEZA Pravni fakultet Zagreb Katedra za
PRAVNI SADRŽAJ OBVEZA Pravni fakultet Zagreb Katedra za rimsko pravo mentor: doc. dr. sc. Tomislav Karlović Izradili: Jelena Duvnjak, Dubravko Crnčić, Matej Ivanković
OPĆENITO O ČINIDBI � � � Predmet obveze, tj. predmet vjerovnikove tražbine je činidba na koju je dužnik obvezan, a koja se može sastojati u nekom djelovanju ili propuštanju Rimski pravnici sadržaj obveznih činidbi obuhvaćaju izrazima „dare”, „facere” i „praestare” koji se javljaju u procesualnim formulama „dare” označava obvezanikovu dužnost da na vjerovnika prenese civilno vlasništvo ili da mu pribavi neko drugo stvarno pravo „facere”, što uključuje i „non facere”, označava svaku drugu činidbu koja se sastoji u nekom dužnikovom djelovanju ili propuštanju (npr. Prijenos pukog posjeda stvari, izvršenje neke radnje itd. ) „praestare” u širem smislu obuhvaća svaku činidbu, a naročito činidbu na „facere” Ne zna se da li je izraz „praestare” imao posebno značenje, ali se njime čestoput označavala odgovornost za štetu ako dužnik ne bi ispunio ili ne bi uredno ispunio svoju prvotnu obveznu dužnost („dare”, „facere”) pa se u tome smislu kaže „dolum, culpam, custodiam, evictionem praestare”
PRETPOSTAVKE I SADRŽAJ OBVEZNE ČINIDBE 1. Da bi činidba bila predmetom obveze, mora imati slijedeća pravila: a) mora biti objektivno moguća u času sklapanja ugovora � ako je činidba fizički ili pravno nemoguća, ugovor je ništavan („impossibilium nulla obligatio” ili „ultra posse nemo tenetur”) � to pravilo se dosljedno održalo kod ugovora stricti iuris b) mora biti pravno dopuštena, tj. ne smije se protiviti dobrim običajima i moralu (contra bonos mores) c) mora biti procjenjiva u novcu � to pravilo je u vezi s klasičnim procesom gdje je svaka presuda morala glasiti na novčanu protuvrijednost izostale činidbe (s vremenom je to pravilo počelo slabiti) d) mora biti dovoljno određena, u suprotnom je nevaljana
2. Obveze s neodređenim ali ipak odredivim činidbama a) Alternatvna obveza- radi se o dvije činidbe ili više njih od kojih je dužnik obvezan izvršiti samo jednu (duae sive plures in obligatione, una in solutione) � Ispunjenjem jedne obveze dužnik se oslobađa obveze � Dužnikovo pravo izbora konsumira se tek potpunim ispunjenjem jedne činidbe: od toga časa pripada mu ius variandi � Vjerovnik svoje pravo izbora vrši utuživanjem jednog od predmeta � Facultas alternativa – jednostavna obveza s jednom dužnom činidbom , u kojoj vjerovnik može od dućnika zahtijevati i utužiti samo ovu jednu dućnu činidbu ali je dućnik po postojećem pravu ili po ugovoru ovlašten osloboditi se svoje obveze time da umjesto dućne činidbe ispuni neku drugu činidbu koju ne duguje (una res obligatione, duae res in solutione) � Ako dužni predmet obveze propadne bez dužnikove krivnje , bit će oslobođen obveze � Obeza nastae po zakonu kod noksalne odgovornosti laesio enormis �
� � � � b) generične obveze Predmet činidbe određen samo obilježjima vrste a dužnik se oslobađa obveze davanjem neke konkretne stvari dotične vrste Vrijedi pravilo genus non perit Po klasičnom pravu dužnik može dati stvar najslabije vrste/kakvoće , a po Justinijanovom pravu mora dati stvar srednje kakvoće 3. Djeljive i nedjeljive činidbe Djeljive su obveze u pravilu na „dare” , a nedjeljive na „facere” i „non facere” U djeljivim obvezama ne radi se samo o realnoj diobi, nego se može raditi o alikvotnoj diobi vlasništva kod nedjeljivih dolazi do solidarnost, a kod djeljivih činidaba dolazi u tom slučaju načelno do raspadanja u više razdjeljenih obveza
Pogodbe stricti iuris i bonae fidei � � Civilnopravne akcije in personam dijele se u dvije veće skupine: iudicia stricta i iudicia bonae fidei. Iudicia stricta - sudac je ogranicen samo na utvrđivanje opstojnosti tražbine kako je ona opisana u formuli. Nema slobodne rasudbe te nesmije uvažavati prigovore, ni neformalne uzgredne uglavke. Ukoliko se radi o certa res ili certa pecunia, sudac rijesava samo pitanje da li tuženi po postojećem pravu duguju ili ne. U takvom procesu se utvrđuje objektivna vrijednost činidbe u času litiskontestacije, pa se tužitelj izvrgava opasnosti pluspeticije ako traži nešto više od onoga što mu se duguje. Tužbe na certum ne spominju pravni razlog obveza i zvale su se condictiones. Koncpirane su apstraktno jer se navodi samo predmet duga, a ne pravni razlog. Kondikcije služe samo za zahtjeve iz stipulacije, iz literalnog kontrakta iz zajma i iz bezrazložnog obogaćenja Kod res incertum se uz riješavanje pitanja da li tuženi dugje riješava i pitanje što duguje. Vjerovnik se ovdje ne izlaže opasnostima pluspeticije, no dodaje se formuli demonstratio u kojoj se navodi pravni razlog obveze kako bi se stavio putokaz za određivanje opsega činidbe.
� � Iudicia bonae fidei - upravljena je na incertum, ali je sučeva sposobnost rasuđivanja proširena time što je sudac bio upućen da sudi ex fide bona. Morao je postupati po načelima fidei bonae, odnosno po načelima poštenja i povjerenja u prometu. Sudac ne mora samo doslovno tumačiti izraze i riječi nego može uvažavati ugovorene ili predviđene okolnosti. Nadalje može uvažavati svaki dolus tužitelja ili tuženoga po načelu doli exceptio bonae fidei iudiciis inest. Također sudac mora uvrstiti silu i strah bez naročite ekscepcije.
NAKNADA ŠTETE � 1) � � � šteta može biti nanesena na 2 načina: povredom postojeće obveze (kontraktna odgovornost za štetu) dužnik ne ispuni obvezu kako treba ili ju uopće ne ispuni dva slučaja: ispunjenje je naknadno postalo nemoguće (naknadna nemogućnost činidbe) ili je ispunjenje još moguće, ali dužnik ne želi ispunit dužnu činidbu (zakašnjenje, tj. mora) u prvom slučaju se sadržaj prvotne obveze zbog neispunjenja pretvara u dužnost naknadne štete 2) deliktom (deliktna odgovornost za štetu) � po klasičnom i Justinijanovom pravu postoji obveza na platež novčane globe (poena) koja se ima platiti oštećeniku � svrha kazne je davanje zadovoljštine za nanesenu štetu, a ne naknada štete
� pretpostavke za odštetni zahtjev po teoriji općeg i modernog prava: šteta, protupravnost djelovanja, uzročna veza (kauzalni neksus) i odgovornost koja se sastoji u krivnji a) ŠTETA damnum- naknada imovinske štete umanjenje imovine koju netko ima (damnum emergens) ili izmakla dobit koju je netko prema običajnom tečaju stvari mogao nadati (lucrum cessans) naturalna restitucija- stavljanje oštećenika u imovinsko stanje u kojem bi bio da do štete nije došlo (svrha naknade štete) vjerovniku se naknađuje imovinski interes na ispunjenje činidbe koja je izostala (quanti eius interest, interesse)- novčani ekvivalent štete Šteta na imaterijalnim pravnim dobrima (contumelia, iniuria) povlači novčanu privatnu kaznu kao zadovoljštinu � � �
b) PROTUPRAVNOST DJELOVANJA � šteta mora biti protupravno nanesena � ne odgovara se za štetu počinjenu u stanju nužde ili nužnoj obrani � zabrana šikane � Qui iure suo utitur neminem laedit c) UZROČNA VEZA (KAUZALNI NEKSUS) � izravna- oštetiteljevo djelovanje je jedini i neposredni uzrok štete (npr. ubod nožem u srce kao neposredni uzrok smrti) � neizravno- oštetiteljevo djelovanje nadovezuju se još neke okolnosti i posljedice (npr. netko makne pokrov s jame, a treći noću padne u jamu i usmrti se) � po starom rimskom pravu je uročna veza morala biti neposredna (lex Aquiliadamnum corpore corpori datum) i morala se sastojati u pozitivnom djelovanju oštetitelja � u klasičnom pravu uvažavala se posredna uzročna veza
d) ODGOVORNOST � krivnja = subjektivni, psihološki odnos počinitelja prema štetnom uspjehu � princip objektivne odgovornosti (causa- kauzalna odgovornost) kod primitivnih naroda- počinitelj odgovara za štetni učinak što ga je uzrokovao, ali se ne pita zašto ga je počinio � razvojem prava dolazi do pojave subjektivne odgovornosti koja se temelji na krivnji (culpa - kulpulozna odgovornost) � počeci razlikovanja objektivne i subjektivne odgovornosti počinje u staro doba � leges regiae
1. Dolus – obuhvaća namjerno i svjesno postupanje kojim se nekome nanosi šteta 2. U klasičnom pravu provodi se postepeni dalji prijelaz od objektivne na subjektivnu odgovornost za štetu (culpa) � Culpa lata � Culpa levis (in abstracto) � Culpa levis in concreto � Culpa in eligendo 3. Casus - šteta koja se pripisuje slučaju Brodari, gostioničari i vlasnici staja imaju pooštrenu odgovornost do više sile (vis maior)
UGOVORNA (KONVENCIONALNA) KAZNA (stipulatio poenae) � � Uz neku obvezu mogle stranke u obliku stipulacije ugovoriti stanovitu novčanu svotu (stipulatio poenae) koju se dužnik obvevuje platiti vjerovniku ako ne bi na vrijeme ispunio svoju prvotnu obvezu Postojala je i neprava ugovorna obveza , čija je funkcija bila da se zajamči ispunjenje neutužive obveze KAMATE (usurae) 1. � � Kamate (usurae) u užem smislu su naplata koju dužnik neke glavnice koja se sastoji iz novca ili nekih drugih zamjenjivih stvari daje vjerovniku u stvarima iste vrste za korištenje dužne glavnice kamatna obveza je akcesorna tj. može postojati samo uz neku glavnu obvezu Kamatna obveza nastaje isključivo ugovorom u obliku stipulacije kod iudicia bonae fidei kamate se mogu ugovarati neformalnim paktom (pactum adiectum) 2. Rimsko pravo zabranjuje uzimati kamate od kamata (anatocizam usurae usurarum) � Zabranjeno je uzimati kamate čim bi zaostale kamate dosegle visinu glavnice
ZAKAŠNJENJE (mora) vjerovnika ili dužnika � Dužnik dospijeva u zakašnjenje (mora debitoris) ako u vrijeme dospjelosti svojom krivnjom ne ispuni obvezu Pretpostavke zakašnjenja: � � Opstojnost pravovaljane i utužive tražbine Dospjelost tražbine Dužnikova odgovornost za zakašnjenje (dužnikova krivnja) Pitanje da li je dužnik opomenut na platež
Posljedice dužnikova zakašnjenja: � � � U času zakašnjenja odgovara uvijek i za slučajnu propast predmeta obveze U slučaju da je predmet (species) propao slučajem, dužnik nije riješen obveze Obveza postaje trajna Dužnik mora nadoknaditi i plodove i koristi koje je ubirao od vremena zakašnjenja, a kod novčanih dugova i zatezne kamate Zakašnjenje prestaje kada se ponudi valjano ispunjenje činidbe
Zakašnjenje vjerovnika (mora creditoris) � � � Vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez valjanog razloga odbije dužnu činidbu koju mu je vjerovnik ponudio Odbijanje primitka mora uslijediti bez opravdana razloga (sine iusta causa) Određivanje vremena ide u prilog dužniku, što znači da dužnik može valjano ispuniti činidbu prije dospjelosti POSLJEDICE ZAKAŠNJENJA VJEROVNIKA � � � Glavna posljedica je smanjenje dužnikove odgovornosti , čak i ako je prije odgovarao strože Kod novčanog duga otklanjao je svaku opasnost plaćanja kamata ako bi novac zapečatio i deponirao na javnom mjestu Zakašnjenje prestaje ako vjerovnik prihvati činidbu koju je prije odbio
Hvala na pažnji!
- Slides: 17