Pravni subjekti Pojam i vrste pravnih subjekata Pitanje
Pravni subjekti
Pojam i vrste pravnih subjekata § Pitanje je ko u pravnom poretku može biti sopstvenik, naslednik, poverilac. . . ali i ko može prodati, kupiti, ostaviti u nasleđe, venčati se, glasati, prekršiti zakon, odgovarati za štetu. . . Ko može biti subjekt prava i sticati ili gubiti određena prava?
§ U rimskom pravu subjekti su mogli da budu ljudi (ali ne svi) i određene grupe ljudi (societas), koje su imale neka ovlašćenja kao zajednički nosilac tih ovlašćenja. § Međutim, nije bilo jedinstvenog pojma pravnog subjekta – pravni subjektivitet ljudi je zavisio od njihovog položaja u pravnom sistemu, a takođe nisu poznavali pojam pravnog lica kao takvog § Tek se u XIX veku jasno formuliše pojam pravnog lica i od tada se smatra da su subjekti prava fizička lica (ljudi) i pravna lica (društvene organizacije, grupe ljudi).
Fizičko lice kao subjekt prava § Lice (persona) - “Maska” u pozorištu iza maske različiti ljudi mogu da igraju iste uloge (kupca, muža, naslednika. . . ) odnosno isti čovek može da igra različite uloge (kupca, prodavca, naslednika, muža. . . ) § Nešto slično se dešava i u pravu – fizičko lice nije isto što i osoba koja je nosilac pravnog subjektiviteta
Fizička lica – pravna sposobnost § Danas sva ljudska bića imaju PRAVNU SPOSOBNOST, tj. mogu biti subjekti prava i obaveza – to priznaju sve deklaracije o ljudskim pravima § Opšta deklaracije o ljudskim pravima UN: § “Svako ima pravo da svuda bude priznat kao pravni subjekt. ” (član 6). § Tokom istorije nije uvek bilo tako (robovi, stranci, žene, tzv. građanska smrt, itd. . . )
§ Osnov pravnog subjektiviteta čoveka je u njegovoj moralnoj vrednosti. Osim toga, on je biće koje ima volju i interese i koje kao takvo može da bude nosilac prava i obaveza § Pravni subjektivitet počinje rođenjem, a okončava smrću. § Izuzeci: nerođeno dete (nasciturus); proglašenje lica za umrlo. . .
Fizička lica – poslovna sposobnost § Uz pravnu sposobnost postoji i POSLOVNA SPOSOBNOSTI – to je sposobnost lica da svojim radnjama i izjavama volje izaziva pravne posledice (da stvara obaveze ili prava). § Dok se svako ljudsko biće smatra pravno sposobno, za poslovnu sposobnost su potrebna i dva dodatna uslova: § Određena starosna dob – po pravilu punoletstvo § Sposobnost za rasuđivanje i odlučivanje (uračunljivost)
§ Delimična poslovna sposobnost (bračna, radnopravna. . . ) § Deliktna sposobnost - sposobnost da se odgovara za delikte (podrazumeva podobnost lica za svesne radnje koje predstavljaju delikt) § Ako lice nema poslovnu sposobnost ili mu je ona ograničena, onda ono mora da ima zastupnika.
Pravna lica § Pravno lice nije stvarno, živo biće, već društvena tvorevina kojoj pravni poredak kao nerazlučivoj celini priznaje svojstvo subjekta prava (zato što može da bude centar određenih interesa i delatnosti) § U sastav pravnog lica ulaze fizička lica, ali je ono nešto drugo nego fizička lica koja ga čine. § Pošto kao društvena tvorevina ono nema posebnu svest i volju, to lice mora da ima organe (ljude) koji će u njegovo ime i račun da izraze volju pravnog lica. § To otvara pitanje prirode pravnog lica kao pravnog subjekta, različitog od fizičkih lica.
Teorije o pravnom licu § Teorija fikcije (Savinji) § Čak i fizičko lice ima u sebi nečeg veštačkog, fiktivnog (ipak iza fizičkog lica postoji prirodno biće čoveka) § Kod pravnog lica njihov veštački karakter još je naglašeniji § ono nikada ne poistovećuje sa prirodnim trajanjem fizičkih lica koja ga čine, § od pravnog poretka zavisi kome će subjektivitet biti priznat. § Organska teorija (Girke) § Pravno lice postoji kao zajednica, kao stvarna nadindividualna celina – zadatak prava je samo da to prizna, a ne da je stvara § Pravno lice kao jedna “pravna” stvarnost.
Uslovi za obrazovanje pravnog lica Pravno lice ne postoji kao prirodno biće. Da bi se znalo da li i od kada jedno pravno lice postoji, moraju se odrediti uslovi za njegovo obrazovanje : § Članovi § Identitet (ime, sedište) § Imovina § Sposobnost da deluje kao jedinstvena celina (postojanje organa) § Akt unutrašnje organizacije – statut § Cilj zbog kojeg je formirano § Formalno priznanje pravnog lica od strane države dato kroz pravom predviđenu formu priznanja njegovog pravnog subjektiviteta
Sposobnost pravnog lica § Specifičnosti pravne i poslovne sposobnosti pravnih lica u odnosu na fizička lica: § Pravno lice, kroz svoje organe, može da čini samo ono što mu je izričito dozvoljeno, dok fizičko lice može sve što mu nije izričito zabranjeno § Zbog svoje prirode (nije ljudsko biće) pravno lice ne može da bude subjekt porodičnog ili bračnog prava, političkog prava ili da bude zaveštalac
§ Odgovornost pravnih lica za delikte koje učine njihovi organi (zastupnici) § nekada doktrina ultra vires – u prekoračenju ovlašćenja radnja se pripisivala samom zastupniku § Danas odgovornost (građanska, ali i krivična) pravnog lica za postupke njegovih predstavnika § “Dizanje vela” pravnog lica – “probijanje” pravnog lica
Vrste pravnih lica § Javna i privatna (država i opštine su javna pravna § § lica jer imaju javna ovlašćenja – vrše vlast) Profitna (trgovačka društva) i neprofitna (udruženja, zadužbine. . . ) Udruženja – u prvom planu je članstvo (udruženje slabovidih, lovačko udruženje, udruženje ljubitelja pravne teorije. . . ) Ustanove – u prvom planu je svrha, cilj kojem služe (bolnice, škole, muzeji) - ustanove nemaju članove! Zadužbine i fondovi – u prvom planu je imovina (“Fondacija za mlade talente”)
Zastupnici § Zastupanje je pravni odnos u kojem jedno lice (zastupnik) ima obavezu i ovlašćenje da u ime i za račun drugog lica (zastupanog) obavlja neke pravne radnje. § Radnje zastupnika i prava i obaveze koje iz njih proizilaze uračunavaju se zastupanom licu, kao da je te radnje obavio on sam.
Zašto postoje zastupnici? § Zastupnici su neka vrsta “zamenika” subjekata prava u obavljanju pravnih radnji i javljaju se zbog: § Fizičkih lica koja nemaju poslovnu sposobnost; § Pravnih lica koja nisu ljudska bića, pa ne mogu sopstvenim radnjama izazivati pravne posledice; § Fizičkih lica koja imaju poslovnu sposobnost, ali ne znaju ili ne žele sama da obavljaju izvesne pravne radnje.
Vrste zastupništva Tri vrste zastupanja: zakonsko, starateljsko i ugovorno. § Zakonom ili statutom određeni zastupnici pravnih lica su njihovi rukovodeći organi (direktori, predsednici udruženja, dekani itd. ) § Roditelji su zakonski zastupnici svoje maloletne dece. § Staratelji su zastupnici zaduženi da brinu o interesima maloletne dece bez roditelja i poslovno nesposobnih lica. Postavljaju se aktima državnih organa - rešenjem ili presudom. § Ugovorom o zastupanju (punomoćjem) poslovno sposobna lica ovlašćuju neka druga lica, najčešće advokate, da ih zastupaju u nekom pravnom odnosu (npr. u sudskom postupku ili prilikom zaključenja ugovora)
- Slides: 17