Meunarodno privatno pravo Deseto predavanje ODREIVANJE MJERODAVNOG PRAVA

Međunarodno privatno pravo Deseto predavanje ODREĐIVANJE MJERODAVNOG PRAVA -MJERODAVNO PRAVO ZA PRAVNI POLOŽAJ FIZIČKIH I PRAVNIH OSOBAProf. dr Zijad Hasić 1

Međunarodno privatno pravo • Dobrodošlica studentima na predavanje iz MPP, • Obnavljanje gradiva sa zadnjeg predavanja • Ukazivanje današnje predavanje sastavljeno: – od materije koju su već slušali, ali i – nove materije. – Korisno je za ponavljanje već naučenog, kao i učenje novog • Animiranje studenata na daljnje učenje – Seminraski radovi, – Savladavanje materije kroz literaturu i predavanja – Konsultacije, svake subote od 11 do 11, 45 sati i duže 2

Osnovne tematske jedinice za ovo predavanje • Sukob zakona • Mjerodavno pravo za pravni položaj fizičkih i pravnih osoba – Lični status-fizičke osobe – Pravna sposobnost fizičke osobe – Poslovna sposobnost fizičke osobe • Mjerodavno pravo za pravne osobe – Uvod – Evropska unija i uređenje statrusa pravnih lica – Statusna pitanja pravnih osoba i pravo Bosne i Hercegovine 3

Za stalni kontakt • Zijad. hasic@pfk. edu. ba ili • zijad. hasic@parlament. ba 4

I. oblast • Mjerodavno pravo za pravni položaj fizičkih i pravnih osoba – Lični status-fizičke osobe – Pravna sposobnost fizičke osobe – Poslovna sposobnost fizičke osobe 5

Uvod • • • Fizičke osobe, u pravnom smislu, u određenoj sredini obavljaju brojne radnje i aktivnosti. stupaju u kontakt s drugim osobama, te vrše važnu društvanu funkciju. moraju imati određene sposobnosti, koje im daje pravni poredak. Tu su im potrebne pravna i poslovna sposobnost. Osim toga, interesantno za njihov lični status, vezuje se: – rješavanje pitanja nasciturusa, komorijenata i proglašenja nestale osobe umrlom, – kao i druga važna pitanja. • važno je urediti pitanje ličnog statusa, – u užem smislu, što je vezano sa pravnu i poslovnu sposobnost osoba – u širem smislu, koji se tiče i porodičnog i nasljednog prava uopće. • Primjetno je da za pravna stanja i odnose s elementom inostranosti, a tiču se osobnih statusnih pitanja fizičkih osoba tačke vezivanja su: – državljansvo, – prebivalište, – uobičajeno boravište. 6

Uvod • Dominantna uloga državljanstva kao tačke vezivanja. • lični status, tradicionalno, u domenu unutarnjeg prava svake države. • To se odrazilo i na acquis communautaire, pravnu tečevinu, u kojoj gotovo da nema izvora prava kao normi sekundarnog prava da uređuje ovu oblast. • Zanemariv je broj akata koji u svojstvu uredbi ili direktiva nalažu članicama Evropske unije zajedničke politike kod pitanja uređenja ličnog (osobnog) statusa. • Od nekih mjera koje izgrađuju zajedništvo u pitanju ličnog statusa treba spomenuti dvije značajne oblasti: – mišljenja Suda pravde Evropske unije i – sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava. 7

Uvod - Bi. H • Naš Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, ukazuje da je za pravnu i poslovnu sposobnost fizičkog lica mjerodavno pravo države čiji je ono državljanin. • Slično je i u zakonima Srbije, Hrvatske, Crne Gore, ali i Austrije, Njemačke, Švicarske i sl. • Čak je primjetno dodavanje drugih tačaka vezivanja i to prebivališta i boravišta. • Posebno vidjeti član 14. Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, („Službeni list SFRJ“, br. 43/82, 72/82), preuzet u pravni sistem Bi. H („Službeni list RBi. H“ br. 2/92, 13/94); • 8

Lični (osobni) status – Fizičke osobe Uvod: • U pravnom smislu, fizička osoba je biće kojem pravni poredak daje mogućnost da bude nosilac prava, odgovornosti i obaveza. • Podudarnost fizičke osobe i njenih pravih svojstava sa sa biološkim, ali ima i određenih razlika. • Međutim, pravno rođenje i pravna smrt su malo različiti u odnosu na biološku. • Prava i obaveze fizičkih osoba se ne vezuju za njihovo biološko rođenje ili smrt, jer pod određenim okolnostima njihov nastanak se može vezivati i prije rođenja (npr. za nasciturus), a njihova pravna smrt može se desiti znatno kasnije u odnosu na biološku smrt (ako imaju na svoje ime upisane nekretnine, ostaju upisani dok se ne izbrišu nekim pravnim aktom). • Od sposobnosti fizičke osobe u unutranjem pravu, treba posebno spomenuti pravnu sposobnost, a pored nje su i poslovnu sposobnost, deliktnu sposobnost, političku sposobnost i sl. • U međunarodnom privatnom pravu najznačajnije su pravna i poslovna sposobnost. 9

Težišni kontakt • Nesavršenost međunarodnog privatnog prava kao discipline u ovom, kao i u nekim drugim pitanjima. • Da li je težišni kontakt državljanstva u odnosu na domicil dominantan ili ne, to je pitanje koje se različito tumači od države do države, od pravnog sistema do pravnog sistema. • U našem ZMPP državljanstvo je težišni kontakt za izbor mjerodavnog prava za rješavanje ličnog statusa, te za odnose iz porodičnog i nasljednog prava. • Primjena prebivališta kao težišnog kontakta ima sekundarnu vrijednost i primjenit će se u situaciji ako se državljanstvo, kao težišni kontakt ne može sa sigurnošću primijeniti. 10

Nestavršenost • Sama činjenica da ne postoji jedinstven stav o pitanju prvenstva ova dva težišna kontakta i dva pristupa rješenju osjetljivog pitanja iz domena nasljeđivanja, može imati nesagledivu štetu za jedinstvenost međunarodnog privatnog prava kao naučne discipline. • U ovom slučaju nailazi se nesavršenost međunarodnog privatnog prava, te na situaciju da je jedan broj država za jedan pravni osnos, smatrajući da je zakonit, a drugi broj država smatraju da nije, te da je jedan sistem bolji, a da drugi nije. 11

Šepajući pravni odnosi • Razlike u zakonskim rješenjima država o izboru zakona dovode do pravnog instituta šepajućeg pravnog odnosa (engl. “limping legal relationship”). • stav jednog broja država (pa i pravnih poredaka) koje smatraju da je jedan pravni odnos zakonit i valjan, a drugi broj država se priklanja drugom rješenju, a smatra ga ispravnim. • Zakoni iz građanskog postupka, jednog broja država o izboru zakona, o odredbama u vezi stranaca, o priznavanju i izvršenju stranih presuda (što će se kasnije proučavati), podržavaju šepajuće pravne odnose. • Posebno na udaru oblasti porodičnog i nasljednog prava, a očekivati je da će se situacija sve više i više zaoštravati. 12

Dokument sa Konferencije u Kairu • Konferencija u Kairu 1987. radeći u Institutu za međunarodno pravo, donijela posebnu rezoluciju sa nekoliko preporuka u vezi ličnog statusa i određivanja njegovog mjerodavnog prava. • Preporuka B. Dokumenta od 19. septembra 1987. godine pod brojem 7. preporučuje državama, da u dilemi da li primijeniti državljanstvo ili prebivalište kao težišni kontakt za lična pitanja, u predmetima s elementom inostranosti, u slučajevima da subjekti nemaju isto državljanstvo ili nemaju isto prebivalište, ne uzimaju isključivo ni državljanstvo ni prebivalište, kao težišne kontakte, već da se države priklone onom rješenju koje je najpovoljnije za trenutni konkretan pravni odnos koji je u pitanju. • Pogledati Rezoluciju koju je donio Institut de droit international - The Institute of International Law, na sesiji u Kairu– 1987. pod nazivom: The Duality of the Nationality Principle and the Domicile Principle in Private International Law (Fifteenth Commission), a na stranici: http: //www. idiiil. org/app/uploads/2017/06/1987_caire_01_en. pdf; 13

Pravna sposobnost fizičke osobe • Pravna sposobnost fizičke osobe je sposobnost fizičke osobe da bude nosilac prava i obaveza. Kod ove sposobnosti, fizičke osobe mogu biti nosioci pravnih ovlaštenja i pravnih obaveza, na način da, voljom drugih osoba to stiču, a nikako svojom voljom i svojim poslovnim sposobnostima, da omoguće njihov nastanak i njihove promjene. • Bosna i Hercegovina je to riješila na isti ili sličan način. U pitanju su velika većina pitanja statusnog prava fizičkih osoba. Time je izbjegnuta potreba za rješavanjem sukoba zakona, koji bi se javili po konkretnim pravnim odnosima i problemima. • Ovo se ne odnosi se na sva pitanja pravnog statusa fizičkih osoba. • Sva pitanja pravne sposobnosti nisu riješena na jedinstven način, pa to pravi probleme u primjeni i rješavanju spornih odnosa s elementom inostranosti. Ima nekoliko pitanja koja su različito riješena, kao što su: – pitanje nasljeđivanja nerođenog djetete (nascitutus); – pitanje nasljeđivanja komorijenata; – pitanje pravnog subjektiviteta nestale fizičke osobe. 14

Uređenje nadležnog prava za nerođeno djete • nasciturus i njegovo nasljeđivanje, kod različitih država. Polazi se od zajedničkog stava da fizička osoba stiče pravnu sposobnost rođenjem. • Međutim, ima različitih rješenja kod pojedinih država u realizaciji ove tvrdnje. • Neki smatraju da dijete treba biti rođeno i sposobno za život da bi imalo pravnu sposobnost i da bi naslijedilo ono što mu je sud odredio, drugi smatraju da je dovoljno da se dijete živo rodilo. • Ovdje se štite potencijalni interesi nerođenog djeteta. U pitanju je pravna fikcija, da je fetus rođen iako je u majčinoj utrobi. U tom slučaju pravni položaj naslijeđa ostaje neodređen, interesi djeteta se čuvaju do njegovog rođenja. 15

AGZ • Ako bi se desio pobačaj ili mrtvorođenje fetusa, fetus neće postati pravni subjekt, a ako se rodi živ, on prima prava koja su mu određena. • U tom smislu, Austrijski građanski zakonik, koji je imao veliki uticaj na mnoge evropske države, kao i na bivšu Jugoslaviju isticao je da i sama nerođena djeca od momenta začeća, imaju pravo na zaštitu zakona. Ukoliko se radi o njihovim vlastitim pravima, a ne o pravima trećega, ona se smatraju kao rođena, s tim da se smatra da mrtvo rođeno dijete, nikad nije bilo začeto. • Nasciturus je nerođeno dijete, dijete koje je još u utrobi majke, (lat. nasciturus pro iam nato habetur - onaj koji ima tek da se rodi) a koje u postupku nasljeđivanja iza preminulog oca, prima svoj nasljedni dio, iako je još nerođeno. 16

Austrijski građanski zakonik • Član 22. Austrijskog građanskog zakonika. Pod nazivom: Allgemeines Burgerliches Gesetzbuch für die deutschen Erbländer (ABGB) (Opći građanski zakonik za njemačke nasljednje teritorije), Austrijski građanski zakonik je proglašen 1. juna 1811. u Beču. • On predstavlja kodifikaciju privatnog prava koja slijedi sistem privatnopravnih institucija. • Imao je 1502 članova. , a uređivao je sljedeće oblasti: – prvi dio zakonika govori o osobama; o pravnoj sposobnosti, bračnom pravu, odnosima među roditelja i djece, te o tutorstvu; – u drugom dijelu govori o stvarima; vrstama stvari, realnim i personalnim pravima na stvarimašto uključuje pravo posjeda, vlasništva, založno pravo, pravo služnosti, te personalna prava, koja uključuju naknadu štete. – Mijenjan je i dopunjavan novelama i to 1914. , 1915. i 1916. godine. 17

Komorijenti • b. Različita su rješenja država i za položaj u nasljeđivanju u vezi komorijenata. • Komorijenti su osobe koje su nastradale u jednoj nesreći, kod kojih se redosljed smrti umrlih ne može sa sigurnošću utvrditi, a sve te osobe su vezane za međusobno nasljeđivanje. • Prema nasljednom pravu, umrlu fizičku osobu, ostavitelja, nasljeđuje onaj koji je njegovom smrću stekao nasljedno pravo, nasljednik. • U slučaju neke nesreće u kojoj su izgubile život osobe nasljedno vezane, veoma je važno znati ko je umro prvi. • Činjenica je da se redosljed nasljeđivanja računa u odnosi na one koji su nadživjeli ostavioca, veoma je važno ko je ostavioca nadživio, pa makar to bilo i djelić vremena. 18

Pravni sistemi država i pitanje komorijenata • Prema francuskom pravu, u nesrećama u kojoma se ne može utvrditi redosljed smrti, pravilo je da muško nadživljuje žensko, a mlađa osoba stariju. • Drugačiji stav ima Austrijski građanski zakonik. U njemu je navedeno da u slučaju nesreće sa smrtnom posljedicom u kojoj se nije moglo utvrditi ko je prije, a ko kasnije umro, ne mogu se međusobno nasljeđivati umrla lica. • Tako, u Austrijskom građanskom zakoniku, ističe se: • „Kada je dvojba, koja je od dvije ili više pokojnih osoba prije preminula, mora onaj, koji tvrdi da se smrt jednoga prije dogodila nego drugoga, to dokazati; ako on to dokazati ne može, uzima se da su svi u isto doba umrli, i o prenosu prava s jednoga na drugoga govoriti se ne može. “ 19

Bi. H i komorijenti • Slično je uredio i naš zakon, regulirajući pitanje nasljeđivanja u slučaju smrti komorijenata. • Naš Zakon ističe da nasljednik može biti samo osoba koja je živa u trenutku otvaranja naslijeđa. • U slučaju da su dvije ili više osoba izgubile život u istom događaju, smatrat će se da ni jedna od njih nije bila živa u trenutku otvaranja nasljedstva druge, ako se ne dokaže suprotno. • Na taj način, isključuju se iz nasljeđivanja srodnici, poginuli u istoj saobraćajnoj nesreći, čija pogibija je bila u momentu nesreće, a ne može se dokazati da je bilo ko od poginulih duže živio od drugog rođaka ili osobe. • Opširnije vidjeti član 157. Zakona o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ("Službene novine Federacije Bi. H", broj 80/14); 20

Nestala fizička osoba • Važno je i pitanje uređenja pravnog subjektiviteta nestale fizičke osobe. I kod ovog pravnog instituta „nestale fizičke osobe“ različito je riješeno pitanje nadležnog prava, neophodnog za rješavanje spornog slučaja. I kod ovog pitanja došlo je do različitosti, gdje su se formirala dva dominantna mišljenja: • 1. po pravnom shvatanju država koje koriste dominantnu njemačku pravnu tradiciju, pitanje nestale osobe rješava se na način provođenja postupka proglašenja nestalog lica umrlim. To je slučaj sa pravnim sistemima Austrije, Njemačke i Švicarske. • 2. u pravnim sistemima koji koriste francusku pravnu školu, provodit će se postupak proglašenja lica nestalim. 21

Stav Bi. H • Pravni instituti proglašenja nestalog lica umrlim i prolašenje lica nestalim nisu isti instituti jer postoje njihove međusobne razlike, koje dovode i do različitih pravnih posljedica Također, različiti su instituti proglašenja osobe nestalog, kao i postupak dokazivanja smrti. • U pravu Bosne i Hercegovine istaknuto je da za mjerodavno pravo, za proglašenje nestale osobe umrlim, mjerodavno je pravo države čiji je državljanin bilo lice u vrijeme nestanka. Također, po pitanju nadležnosti suda, sud Bosne i Hercegovine isključivo je nadležan za proglašenje nestalog bosanskohercegovačkog državljanina, bez obzira na to gdje je imao prebivalište. 22

Smrt stranca na tuđoj teritoriji • Smrt stranog državljanina, koji je umro na teritoriji Bosne i Hercegovine, može se, prema pravu Bosne i Hercegovine dokazivati. Prema pravu Republike Hrvatske, nije dopušteno dokazivanje smrti stranog državljanina i osobe bez državljanstva ako predlagač tog postupka, ne učini vjerojatnim da je takva osoba umrla na teritoriju Republike Hrvatske. “ • Činjenica smrti osobe je veoma važna za reguliranje raznih pravnih situacija. Činjenica smrti osobe proglašenjem nestale osobe umrlom ima posljedice kao i stvarna smrt osobe. Te činjenice će se upisati u matičnu knjigu umrlih. • Osoba koja je proglašena umrlom nema pravnu niti poslovnu sposobnost, ona ne može pravno sticati imovinu, a njen status vodi ka otvaranju naslijeđa, te faze ostavinskog postupka. • 23

Posljedice proglašenja • Pravosnažno rješenje kojim je određena osoba proglašena umrlom vodi otvaranju naslijeđa. • Na osnovu ovako dokazane smrti, mogući ostavioci su ovlašteni da preventivno, preduzimaju adekvatne pravne radnje u vezi statusa životnog osiguranja, kao i osiguranja imovine ili lica. Smrću osobe prestaju i određena svojstva lica, npr. bračnost, ali prestaju i ranije data sredstva kojim se ovlašćuju neke osobame za poduzimanje pravnih radnji (punomoći). 24

Poslovna sposobnost fizičke osobe • Sposobnosti da preduzima radnje, kojima se stječu prava ili vrše obaveze i odgovornosti, nazivaju se poslovne sposobnosti fizičke osobe. • Poslova sposobnost uključuje i spodobnost osoba da sklapaju pravne poslove. • Veoma je širok dijapazon pravnih aktivnosti koje osobe mogu poduzimati, pa i oblastima koje su tradicionalno u domenu međunarodnog privatnog prava. • Otvaraju se razlike između država u utvrđivanju poslovne sposobnosti fizičkih osoba za mnoga pitanja, kao što su: – bračna pitanja, – nasljednopravna pitanja (testament, ugovor o nasljeđivanju i sl. ), – pitanja poslovne sposobnosti žena za preduzimanjem raznih pravnih radnji, – pitanja dobi (punoljetstva) za poslovnu sposobnost fizičke osobe i broja druga. Zato je, gledajući praktično, pitanje poslovne sposobnosti fizičke osobe, značajnije od pitanja pravne sposobnosti fizičke osobe. 25

Nejedinstvo u rješavanju • Za ova pitanja kod država državljanstvo predstavlja najznačajniji težišni kontakt. • Međutim, postoje i izuzeci, koji ukazuju na nejedinstvo u rješavanju pitanja poslovne sposobnosti. • Tako, na primjer, • U Švicarskom Zakonu o međunarodnom privatnom pravu ističe se da Švicarske federalne pravosudne i druge vlasti preferiraju prebivalište, ako je u pitanju okrivljenik, te ako drugim normama zakona ili drugim zakonima nije drugačije uređeno. • Interesantno je pitanje, da li određena fizička osoba, želeći steći neke koristi, može poslije sklapanja ugovora u jednoj državi, istaknuti svoju poslovnu nesposobnost, a koju ima prema pravu druge države. Pri sklapanju ugovora, uvjeti za poslovnu sposobnost uzimaju se od države u kojoj je pravni posao i sklopljen. Korišten je princip prava zaključenja ugovora. Ova strana će imati pravo isticanja ovog prigovora, ako dokaže da je druga strana, u vrijeme zaključenja tog ugovora, znala za te nedostatke. 26

Cilj • Cilj donošenja ove odredbe je zabraniti isticanje prigovora nesposobnosti za princip koristenja prava države na čijem teritoriju je sklopljen pravni posao. • Dozvoljeno je isticanje prigovora mjesta zključenja pravnog posla za one slučajeve u kojim se može dokazati da je druga strana znala za te nestatke, s tim da je teret dokazivanja na onim osobama koje su taj prigovor i istakle. • Na taj način, favorizira se teritorijalni (mjesto zaključenja ugovora - tamo gdje je ugovor sačinjen), a ne personalni princip. 27

Odstupanja od personalnog principa • Inače, norme nekih država u situacijama isticanja poslovne nesposobnosti, iz praktičnih razloga, određuju odstupanja od personalnog principa, u korist samog pravnog posla. • Intencija je nekih zakonodavstava da ostane na snazi pravni posao, u kojima je druga stranka savjesna, iako se prva stranka poziva na nedostatak poslovne sposobnosti prema pravu svoje države. • To je, zapravo, zaobilaženje principa personalnog prava u korist principa mjesta zaključenja ugovora. • Kod pravnih poslova u vezi stvarnih prava na nekretninama, kao i pravnih poslova iz porodičnih i nasljednih odnosa, princip važećeg nadležnog prava prema mjestu zaključenja ugovora neće se koristiti. 28

Poslovna sposobnosti i Bi. H • Naš Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, predviđa da, kao i za pravnu sposobnost fizičkih osoba, za poslovnu sposobnost fizičkih osoba mjerodavno je pravo države čiji je ono državljanin. • Na ovaj način, naš zakon daje opću konstataciju za mjerodavno pravo za poslovnu sposobnost fizičke osobe. • Naš zakonodavac daje odredbu za fizičku osobu, koja bi prema pravu države čiji je ona državljanin bila poslovno nesposobna, poslovno je sposobna ako ima poslovnu sposobnost po pravu mjesta gdje je nastala obaveza. • To se odnosi na sposobnosti fizičkih osoba, kao i za sposobnosti zaključenja i provođenja brojnih pravnih aktivnosti. 29

Godine punoljetstva • Poslovna sposobnost fizičke osobe vezuje se za njegove godine života. Ono što omogućuje fizičkoj osobi da stekne poslovbnu sposobnost jeste njeno ponoljetstvo. • Ranije je ukazano da je Austrijski opći građanski zakonik odredio da se punoljetstvo stiče sa 24 godine života. Podjećamo da je Austrijski građanski zakonik imao veliki uticaj na druga zakonodavstva, pa i u ovom dijelu. • Međutim, od donošenja tog propisa do danas proteklo je mnogo vremena. Države su različito određivale, pa i danas različito određuju granicu maloljetstva od punoljetstva. • Čak i među članicama Evopske unije nema jedinstvenog stava o ovom pitanju. Želeći ujednačiti ovu dob iz praktičnih razloga, Vijeće ministara Evropske unije donijelo posebnu Rezoluciju (72) 29 u kojoj je sugeriralo ujednačavanje granice životne dobi za punoljetstvo. 30

Rezolucija (72) 29 • Cilj ove rezolucije koju je Vijeće ministara Evropske unije usvojilo 19. septembra 1972. je da se promovira postizanje usvajanja zajedničkih normi za razne aktivnosti Vijeća Evrope, a pretpostavka je ujednačavanje granice između maloljetstva i punoljetstva. • Rezolucijom se konstatira da u jednom dijelu članica Evropske unije, dobna granica je utvrđena ispod 21. godine, te je zbog tako visoke granice nekim maloljetnicima uskraćeno da uživaju poslovnu sposobnost u širem kapacitetu, te onemogućeno da samostalno djeluju u nekim važnim poslovima. • Rezolucija konstatira da je život danas složeniji nego što je bio prije, kako zbog produženog školovanja, tako i zbog dostupnosti i mnoštva informacija mladim ljudima, pa se nameće potreba da se mladim ljudima omogući da svoje potrebe zadovolje u ranijoj dobi, u odnosu na raniju dobnu granicu. 31

Rezolucija • Rezolucija ukazuje da bi eventualno smanjenje dobne granice podstaklo razvoj odgovornosti kod mladih, te preporučuje vladama da smanje ranije utvrđenu granicu sa 21 godine na 18 godina. • Rezolucija preporučuje državama da za određene situacije, koje traže veći stepen zrelosti mladih, može zadržati dobnu granicu od 21 godinu, ako smatraju da je to potrebno i poželjno. 32

Napredna rješenja • Ova konvencija u članu 1. govorio o pravnim osobama osnovanim građanskim ili trgovačkim zakonom (uključujući i zadruge), drugih država priznaju se. Dalje, konvencija priznaje i pravne osobe čiji glavni ili pomoćni objekti, koje služe ekonomskim aktivnostima i služe svojoj svrsi, takođe se priznaju. • Pa i kriterij konktrole, o čemu je ranije bilo riječi, može biti precizan indikator centra aktivnosti neke pravne osobe u posebnim vremenima djelovanja pravnih osoba. Ovaj kriterij je primjereniji vremenima neposredne ratne opasnosti i vanrednih stanja, kao što pokazuju iskustva njegove primjene u I. i II. svjetskom ratu. 33

Promjena državljanstva i poslovna sposobnost • U državama anglosaksonskog prava drugačija je situacija. Oni ne preferiraju jedinstvenu dobnu granicu koja razdvaja maloljetstvo od punoljetstva, već za pravne poslove i druge aktivnosti određuju posebne granice. (+) • Hipotetički gledano, može nastati situacija da osoba, koje je prema pravu jedne države stekla punoljetstvo, neposredno po sticanju punoljetstva odseli u drugu državu u kojoj su uvjetio sticanja punoljetstva nepovoljniji. • Kad takva osoba dođe u državu (i u njoj stekne domicil) u kojoj ne bi imala uvjete punoljetstva, postavlja se pitanje, da li ona ima ili nema poslovnu sposobnost. • Prema ustaljenoj praksi, u svim državama izgrađen je stav da takva osoba ne gubi poslovnu sposobnost, iako je promijenila državljanstvo ili prebivalite. Ta ranija stečena prava će ostati uz osobu i dalje, te će, iako prema pravu nove države ne bi imala punoljetstvo, imaće ga i dalje. 34

Proglašenje poslovne nesposobnosti • Važno je i pitanje uvjeta za proglašenje neke osobe poslovno nesposobnom ili vraćanje poslovne sposobnosti osobi koja je to svojstvo izgubila prije. Ova pitanja su različito uređena u pravima država. Međutim, gotovo sve države se slažu da nadležno pravo za oduzimanje poslovne sposobnosti određenoj osobi ili vraćanju poslovne sposobnosti osobi koja je to svojstvo izgubila, pravo njegovog državljanstva, odnosno prebivališta ili stalnog boravišta. • Praksa međunarodne zajednice (posebno Haške konferencije) i njenog stava o nadležnom pravu za maloljetne osobe, pokazuje raniji stav, koji je podržavao i afirmirao pricip državljanstva. Međutim danas je sve više i više međunarodnih akata koji afirmiraju princip redovnog boravišta, uz angažman nadležnog centra za socijalni rad. 35

Mjerodavno pravo za pravne osobe • • • I u predmetima s elementom inostranosti u kojima se javljaju pravne osobe kao subjekti postavlja se pitanje utvrđivanja nadležnog prava. Za pravnu osobu kažemo da je to svako udruženje ljudi ili imovine, nastalo radi provođenja određene društvanokorisne djelatnosti i dopuštenog cilja, koje je registrirano i čiji je rad odobrila država. Radi se o veoma velikom broju oblika organiziranja ljudi i angažiranja kapitala. Kada u pravnim odnosima u kojima postoji element inostranosti, imamo ovakvo organiziranje ljudi, tada u pravnim odnosima postoji potreba utvrđivanja nadležnog prava. Za odnose s elementom inostranosti najvažniji oblik organiziranja osoba je oblik privrednog društva, ali u međusobnim aktivnostima mogu se pojaviti i udruženja, fondacije, privredne i druge komore, razne institucije, te druge domaće i međunarodne organizacije. Različitosti pravnih sistema i historijski razvoj država stvorio je razne oblike pravnih osoba. Neke oblike poznaju i priznaju pravni sistemi svih država, a neke oblike samo pojedine države iz kojih su i nastali. Neki pravni sistemi, uključujući i naš poznaju i oblik privrednog društva s jednom osobom, dok drugi pravni sistemi to ne poznaju (npr. švicarski pravni sistem). 36

Forme društava i pravnih osoba • To ujedno uvjetuje i pravnu uređenost ponašanja ovih subjekata. Kod nas u domaćoj, kao i u međunarodnoj nauci i praksi dvije najrasprostranjenije pravne forme privrednog društva su: • privredno društvo kao pravno lice i • poduzetnik kao fizička osoba. • Privredno društvo se osnivačkim aktom, a radi obavljanja određene privredne djelatnosti i u cilju sticanja dobiti. Ono stupa u razne odnose sa domaćim i stranim subjektima, fizičkim i pravnim osobama, pa mogu nastati složeni, nekad protivriječni odnosi koje treba rješavati. 37

Forme • Zato je važno utvrditi nadležno pravo za rješavanje određenog pravnog odnosa, putem kolizione norme koja upućujuje za nadležno pravo. • Iz podataka materijalne norme, do koje se dođe kolizionom, biće dostupni dragocijeni podaci o: – nastanku pravnog lica, – njegovoj pravnoj prirodi djelovanja, – kapacitetu, – uvjetima djelovanja i – drugim korisnim informacijama. 38

Personalno pravo • Važno pitanje je njegove poslovne sposobnosti. • Zato je važno načelo personalnog prava pravne osobe, putem kojeg će se doći do neophodnih podataka. • Načelo personalnog prava fizičkih osoba razlikuje se od načela personalnog prava pravnih osoba. Personalno pravnih osoba ima znatno više tačaka vezivanja, koje su neophodne za određenje nadležnog prava, te na taj način usložnjava situaciju pronalaženja nadležnog prava. 39

Tačke vezivanja • Danas u svijetu prihvataju se razne tačke vezivanja. Ranije je navedeno da to mogu biti: – – – – pripadnost (državljanstvo) članova pravne osobe, mjesto osnivanja pravne osobe, sjedište pravne osobe, mjesto registracije pravne osobe, mjesto poslovanja pravne osobe (obavljanja djelatnosti), mjesto sklapanja pravnog posla, mjesto izvršenja pravnog posla, mjesto na kome se nalazi stvar vezana za pravni posao ili pravni odnos i sl. 40

Mjesto osnivanja pravne osobe • One države koje prihvataju dominantnim mjesto osnivanja pravne osobe za određivanje nadležnog prava, smatraju da pravna osoba nastaje, djeluje i radi te prestaje poslovati po pravu države u kojoj je registrirana. To ujedno znači da u pronalasku potrebnih uvjeta za rad pravne osobe, treba pogledati materijalne uvjete na koje upućuje koliziona norma, a vezano za mjesto osnivanja pravne osobe. Mjesto osnivanja je, uglavnom, ono mjesto gdje je registrirano sjedište pravne osobe. • Međutim, pravna osoba može imati sjedište, koje je navedeno u jedom od osnivačkih akata, u statutu pravne osobe. Ali, to nije i jedino sjedište koje može imati nerka pravna osoba. Osnivači pravne osobe mogu odrediti za sjedište neko mjesto koje je fiktivno, a koje može služiti u poreskim i drugim olakšicama. 41

Sjedište pravne osobe i njena registracija • Druga situacija je da osnivači pravne osobe u cijelosti ispoštuju sve uvjete neke države, potrebne za osnivanje i određenje stvarnog sjedišta tog pravnog lica. • U tom slučaju ostvarilo bi se poklapanje sjedišta neke pravne osobe sa mjestom registracije. • Ovaj sistem registracije i određenja sjedišta pravne osobe je evidentiran kod Austrije, kao države kontinentalnoevropskog prava. • Uz ovaj austrijski sistem ide i činjenica da u osnivačkom aktu, statutu, poklapa se sjedište sa stvarnim sjedištem pravne osobe, što se i insistira. 42

Pravo sjedište • Realno gledajući, pravo sjedište neke pravne osobe će se pronaći u mjestu glavne uprave pravne osobe, ali i u mjestu gdje mu je glavnina upravljačkih organa ili upravljačkog tijela. • Mjesto glavnine upravljačkog tijela je i mjesto pravne osobe koje kreira politiku samog pravnog tijela, pa je u tome i posebna vrijednost sjedišta kao tačke vezivanja. • Statutarno sjedište može biti tačan reper aktivnosti pravne osobe, ali ne uvijek. • Ovo sjedište može biti iskorišteno za postizanje određenih benefita za pravnu osobu, a u stvarnosti sjedište može biti na drugom mjestu. • Zato je vrlo važno odrediti realno, stvarno sjedište, koje će postati najvažnije za određivanje nadležnog prava, ako se ustanovi da je statutarno sjedište fiktivno. 43

Pravna tečevina i sjedište • Rješenja koja nudi acquis communautaire ili pravna tečevina Evropske unije, veoma su dragocijena za Bosnu i Hercegovinu i njen stav o ovom pitanju. • Činjenica je da Bosna i Hercergovina još nema svoj Zakon o međunarodnom privatnom pravu, pa će ga morati donijeti, zahtijeva od nje da se i o ovom pitanju treba očitovati. • Naravno, postoje odredbe preuzetog Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, ali u svijetu postoje i nova naprednija rješenja, koja bi trebalo imati u vidu. 44

Napredna rješenja • Jedno od tih rješenja je sve prisutnije stavljanje u fokus centra privredne aktivnosti pravne osobe, kao središta nadležnog prava. • Pretpostavka je, tamo gdje pravna osoba ima najveću aktivnost, kako privrednu, tako i poslovnu, tu je i centar njegovog nadležnog prava. • Zato je ovaj kriterij jedan od veoma važnih i vjerodostojnih u budućnosti. Ali ovaj kriterij se ne može primijeniti na sve djelatnosti pravne osobe, jer postoje djelatnosti koje ne odaju svoju „centričnost“ u djelatnosti privrednog subjekta, osnosno pravne osobe, kao što su bankarski poslovi i sl. • U svakom slučaju, princip mjesta stvarne aktivnosti pravne osobe može biti izuzetno pouzdan dopunski princip. • Od međunarodnih izvora koji uređuju ovu problematiku posebno ukazujem na Briselsku konvenciju o uzajamnom priznavanju trgovačkih društava i pravnih osoba iz 1968. godine, koja, u kontekstu priznanja stranih pravnih osoba u državama Evropske unije, prihvata kriterij osnivanja i kriterij statutarnog sjedišta. 45

Evropska unija i uređenje statusa pravnih lica • Statusni položaj pravnih lica koja djeluju na prostoru Evropske unije, uređen je u normama primarnog (osnivački ugovori) i sekundarnog njenog prava. • Norme Evropske unije su afirmirale mnoštvo pravnih principa, koji se dovode u oblast međunarodnog privatnog prava. • Posebno su važni principi Evropske unije koji su pomogli ekonomski prosperitet članica Evropske unije, a puno su doprinijeli i međunarodnom privatnom pravu, u oblasti određivanja mjerodavnog prava, kao što su: • pravo poslovnog nastanjenja državljanja država članica Evropske unije na cijelokupnom prostoru Evropske unije, • zabrana ograničavanja slobode poslovnog nastanjenja državljana jedne članice Evropske unije na prostoru druge članice Evropske unije. • Iz ovih principa je vidljivo da se konstituirano pravo i zabrana odnosi na fizičke i pravne osobe, a tiče se obavljanja poslovne djelatnosti. Za fizičke i pravne osobe, to se može uzeti kao mjesto njihovog poslovanja, odnosno poslovanje putem svojih samostalnih jedinica. 46

EU i status pravnih lica • Za pravna lica, mogu to biti: • kod osnivanja novog preduzeća, što podrazumijeva i modificiranje postojećih preduzeća na način da nastanu takve temeljite transformacije preduzeća da im se preseljava sjedište, ili da im se preseljavaju tijela upravljanja preduzeća i slično, • formiranje ispostava, predstavništava od privrednih preduzeća i sl. 47

Uredbi broj 2157/2001 • • • Pravni temelj uređenja ovih važnih pitanja nalazi se i u normama sekundarnog evropskog prava, u uredbama i direktivama, a prije svega u Uredbi broj 2157/2001. Ova uredba govori o statusnim osnovama pravnih osoba - o stvarnom sjedištu evropskog društva, te ukazuje da ta društva trebaju imati u istoj državi, članici Evropske unije i registrovano sjedište i sjedište uprave, što bi činilo stvarno sjedište. Također, u ovoj uredbi se ukazuje na okolnost da bi društvima (pravne osobe) čija se centralna uprava ne nalazi u Zajednici, trebalo bi dopustiti sudjelovanje u osnivanju evropskih društava, uz uvjet da je to društvo osnovano prema pravu države članice, da se registrirano sjedište tog društva nalazi u toj državi članici te da ima stvarnu i trajnu vezu s privredom države članice u skladu s ustanovljenim principima. Takva veza postoji posebno ako to društvo ima poslovno nastanjenje u toj državi članici i odatle vodi svoje poslove. Uredba Vijeća (EZ) br. 2157/2001 od 8. loktobra 2001. o Statutu europskog društva (SE), (https: //eur-lex. europa. eu/legalcontent/HR/TXT/PDF/? uri=CELEX: 32001 R 2157&from=IT, 48

Statusna pitanja pravnih osoba i pravo Bosne i Hercegovine • O statusnim pitanjima pravnih osoba govori Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, („Službeni list SFRJ“, br. 43/82, 72/82), kao i određen broj međunarodnih ugovora. • Naš Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, ima rješenje da se pripadnost pravne osobe određuje po pravu države po kome je ono osnovano. Izuzetak je da ako pravna osoba ima stvarno sjedište u drugoj državi, a ne u onoj u kojoj je osnovano i po pravu te druge države ima njenu pripadnosti, smatrat će se pravnim licem te države. • U međunarodnim ugovorima, posebno bilateralnim, postoje različira rješenja iz ove oblasti. 49

Završni razgovori i upute • Ovo je važna oblast razumijevanja MPP • U slučaju donošenja novog zakona koji bi uređvao oblast međunarodnog privatnog prava treba provjeriti pitanje upotrebe državljanstva kao težišnog kontakta, ali i pitanje domicila (prebivališta) jer kroz ova dva težišna kontakta i političkopravno može se uticati na status naših građana, kako u Bosni i Hercegovini u osnosu na strance, tako i u drugim državama u kojima su oni stranci. • Također, potrebno i nužno bilo da se normiraju konkretna koliziona rješenja za organizacione oblike koji nemaju svojstvo pravne osobe. • Također, trebalo bi posebno normirati utvrđivanje mjerodavnog prava putem imena i naziva firme, njenog osnivanja, pravnog subjektiviteta, svostava organa pravne osobe, njenog zastupanja, sticanja i gubitka njenog članstva, odgovornosti za obaveze, posljedica povrede zakona i reorganizaciju i prestanak pravne osobe. • Ako bude nejasnoća neka se studenti javljaju 50

HVALA NA PAŽNJI 51