IZVORI OBLIGACIONOG PRAVA Izvori u formalnom smislu zakon

IZVORI OBLIGACIONOG PRAVA

Izvori u formalnom smislu: - zakon; - običaji; - sudska praksa; - pravna nauka.

Zakon kao najčešći izvor obligacionog prava - u zakonodavstvima evropskih država norme obligacionog prava su sadržane najčešće u građanskim zakonicima (BGB, Code civil); - kod nas posebni zakoni

Zakon o obligacionim odnosima iz 1978. godine (bivši savezni zakon), u pravni sistem Bi. H preuzet na osnovu Uredbe sa zakonskom snagom (“Sl. list RBi. H” 2/92) - Zakon o obligacionim odnosima FBi. H - Zakon o obligacionim odnosima RS -

- 1109 članova - opći i posebni dio Opći dio (453 člana): - - osnovna načela; izvori obligacija (ugovor, prouzrokovanje štete, sticanje bez osnova, poslovodstvo bez naloga, jednostrana izjava volje, hartije od vrijednosti); dejstva obaveza; prestanak obaveza; razne vrste obaveza

Posebni dio (čl. 454 -1109) - Ugovor o prodaji, razmjeni, zajmu, zakupu, djelu, građenju, prijevozu, licenci, ostavi, uskladištenju, nalogu, komisionu, trgovisnkom zastupanju, posredovanju, špediciji. . . )

Posebni zakoni: Porodični zakon, Zakon o nasljeđivanju, Zakon o notarima, Zakon o osiguranju imovine i lica, Zakon o vrjednosnim papirima, Zakon o mjenici, Zakon o čeku. . .

Pravna pravila = propisi zakonika koji su se primjenjivali prije donošenja ZOO Austrijski Opći imovinski zakonik (OGZ, AGZ) u Bi. H (ugovor o poklonu, ugovor o posluzi)

Običaji ZOO nameće obavezu postupanja u skladu sa dobrim poslovnim običajima (čl. 21 st. 1) - nekodificirani - Kodificirani poslovni običaji Kodificirani trgovački običaji = uzanse, kao opće i posebne uzanse U slučaju pravnih praznina njihova je primjena moguća ako su je stranke ugovorile ili iz okolnosti proizlazi da su njihovu primjenu htjele.

Sudska praksa - Praksa viših sudova Pravna nauka - Kritička analiza postojećih rješenja i sudskih odluka