Meunarodno privatno pravo Deveto predavanje SUKOB ZAKONA RAZLOZI
Međunarodno privatno pravo Deveto predavanje SUKOB ZAKONA -RAZLOZI ZA ODSTUPANJE OD PRIMJENE MJERODAVNOG PRAVAProf. dr Zijad Hasić 1
Međunarodno privatno pravo • Dobrodošlica studentima na predavanje iz MPP, • Obnavljanje gradiva sa zadnjeg predavanja • Ukazivanje današnje predavanje sastavljeno: – od materije koju su već slušali, ali i – nove materije. – Korisno je za ponavljanje već naučenog, kao i učenje novog • Animiranje studenata na daljnje učenje – Seminraski radovi, – Savladavanje materije kroz literaturu i predavanja – Konsultacije, svake subote od 11 do 11, 45 sati i duže 2
Osnovne tematske jedinice za ovo predavanje • Sukob zakona • Razlozi za odstupanje od mjerodavnog prava • Uzvraćanje i upućivanje dalje (renvoi) – Osnovna obilježja – Oblici renvoi – Renvoi drugog stepena • Izigravanje zakona (fraus legis) • Javni poredak (ordre public) • Norme neposredne primjene 3
Za stalni kontakt • Zijad. hasic@pfk. edu. ba ili • zijad. hasic@parlament. ba 4
Sukob zakona Razlozi za odstupanje od primjene mjerodavnog prava • Rješavanje pravnog odnosa po shemi: Realni i konkretni pravi odnos s elementom inostranosti ili jedno pravno pitanje unutar njega ----> kolizion a norma -----> Podvođenje odnosa pod materijalnu normu koja rješava sporni odnos s elementom inostranosti 5
Razlozi odstupanja • POJAM: – ŠTA JE MJERODAVNO PRAVO • Shema utvrđivanja mjerodavnog prava odvija se prema ustaljenim koracima: a) nadležni sudija ili drugo nadležno administrativo lice prima zahtjev za postupanje u rješavanju pravnog spora s elementom inostranosti, b) nakon što primi zahtjev, nadležno lice utvrđuje pod koju pravnu kategoriju dolazi taj pravni odnos, c) nadležno lice utvrđuje kolizionu normu, koja odgovara rješavanju spornog pravnog odnosa d) ono analizira i tumači kolizionu normu, te utvrđuje odgovarajuću tačku vezivanja. 6
Razlozi odstupanja • Kada nadležni sudija ili drugo lice zaprimi predmet sa spornim pravnim odnosom s međunarodnim elementom, njemu će aktivnost na utvrđivanju kolizione norme biti znatno lakša, ako to radi u državi koja ima kodificirani sistem kolizionih normi. • Biće mu lako da, na jednom mjestu, utvrdi koja koliziona norma će se primijeniti, te njenim tumačenjem, to nadležno lice će pravni odnos s elementom inostranosti lokalizirati u prosdoru i vremenu. 7
Razlozi odstupanja • I pored ovako dobro lokaliziranog mjerodavnog prava za konkretni pravni odnos s elementom inostranosti nadležno lice mora iskazati veliku pažnju, proučavajući mogućnosti postojanja nekih činjenica koje mogu utjecati da se eventualno odstupi od pronađenog mjerodavnog prava. • Do sada su se u pravnoj teoriji međunarodnog privatnog prava utvrdile određene okolnosti koje će utjecati na odluku nadležnog tijela da ne primijeni mjerodavno pravo, koje bi se prema redovnom toku stvari trebalo primijeniti. • Okolnosti su utjecale na oblikovanje posebnih pravnih instituta međunarodnog privatnog prava, koji djeluju na širokom području zaštite osnovnih vrijednosti koje poštuju ljudi na određenom području, počev od zaštite ljudskih prava i sloboda, do zaštite vrijednosti svake države, kao posebnih njenih vrijednosti. 8
Razlozi odstupanja • • • Okolnosti koje uvjetuju odstupanje su: uzvraćanje i upućivanje dalje (renvoi), izigravanje zakona (fraus legis) javni poredak (ordre public), „norme neposredne primjene“. 9
Razlozi odstupanja • Uzvraćanje i upućivanje dalje (renvoi-ranvoa) • Uvodna izlaganja – Traganje nadležnog pojedinca ili tijela za mjerodavnim pravom – Uobičajeno traganje – materijalnopravno upućivanje 10
Razlozi odstupanja • U uobičajenom načinu utvrđivanja mjerodavnog prava za rješavanje spornog pravnog odnosa s međunaronim obilježjem, aktivnost nadledžnog pojedinca ili tijela odvija se na način da se pronađe nadležno potrebno mjerodavno pravo, nakon primjene domaće kolizione norme. Negdje se to u teoriji međunareodnog privatnog prava naziva i materijalnopravno upućivanje. • Kao primjer, može poslužiti sljedeća situacija: • Prema kolizionoj normi u vezi sposobnosti za sastavljanje testamenta mjerodavno je pravo države čije je državljastvo imao ostavilac u momentu sastavljanja testamenta. Jedan od nasljednika vodi postupak u kome ukazuje da ostavilac nije ispunjavao sve tražene uvjete, navedene u materijalnom pravu države čije je državljanstvo imao u momentu sastavljanja testamenta. • Ukoliko je koliziona norma druge države imala isti sadržaj kao koliziona norma prve države, situacija je jasna. Ona govori da će nadležni organ tražiti ispunjenje uvjeta propisanih u državi u kojoj je testament sastavljan, a ostavilac imao državljanstvo prilikom sastavljanja testamenta. 11
Renvoi • Međutim, postoje i druge situacije u pronalasku mjerodavnog prava. • Nadležno tijelo, nakon utvrđivanja odgovarajuće pravne kategorije, može naići na sitaciju da koliziona norma njegovog pravnog sitema, upućuje na neko strano pravo. • Međutim, koliziona norma države na koju je uputila prethodna koliziona norma, može da uputi (uzvrati) na mjerodavno pravo prethodne države ili da uputi na mjerodavno pravo neke treće države. • Tada je vidljivo da koliziona norma strane države, upućuje na mjerodavno pravo domaće države na način da uzvraća na njeno mjerodavno pravo, odnosno da upućuje na nečije materijalno pravo. • To uzvraćanje i upućivanje dalje u pravnoj teoriji međunarodnog privatnog prava naziva se općeprihvaćenim francuskim izrazom renvoi. • Francuski izraz renvoi čita se na bosanskom kao ranvoa, a znači uzvraćanje i upućivanje dalje ili uzvraćanje i preupućivanje. 12
Renvoa • Izraz renvoi (od francuskog, što znači "vraćanje" ili "povratak neotvorenog") može se primjenjivati svaki put kad je nadležni sud ili organ uprave, usmjeren na razmatranje zakona druge države, jer ga na to upućuje njegova koliziona norma, a koliziona norma druge države, upućuje (uzvraća) početnoj državi ili i nekoj trećoj. • To ujedno znači da početna domaća država kada upućuje kolizionom normom na drugu državu, ne upućuje na konačno, nadležno, materijalno pravo, već na drugu kolizionu normu, na strano pravo koje može biti i koliziono pravo, koje je potrebno, prije određivanja nadležnog prava i konsultirati. 13
Renvoa • • • Indikativan i interesantan je slučaj ravnoa, slučaj nadležnog prava u predmetu s elementom inostranosti subjekata koji potječu iz Australije i Kine u slučaju Nelson. i u Australiji aktivirao rješavanje pitanja nadležnog prava putem instituta renva. Državljanka Australije gospođa Nelson boravila je u Kini, te se ozlijedila nakon pada u svom stanu u kineskom gradu Wuhanu. Njen stan je osiguravala firma njenog supruga Overseas Projects Corporation. Gospođa Nelson je 1997. godine tužila svog poslodavca za nemar Vrhovnom sudu Australije šest godina nakon nesreće. Prema kolizionim pravilima Australije, mjesto nadležno za mjerodavno pravo, za zakon relevantan za rješenje spora je mjesto nesreće - lex loci delicti (mjesto gdje se incident desio). To ujedno znači da bi mjerodavno pravo relevantno za rješenje spora bilo pravo Narodne republike Kine. Prema kineskom pravu (član 136. Općih načela građanskog prava Narodne Repuiblike Kine) zahtjev gospođe Nelson bi bio nedopušten jer je prekoračen rok za podnošenje tužbe. Ali u iustom propisu stajala je i koliziona norma koja je uzvraćala na drugi propis, jer je navodila sljedeće: 14
Slučaj Nelson • "S obzirom na naknadu štete nastale usljed povrede prava, primijenit će se pravo mjesta nastanka povrede. Ako su obje stranke državljani iste države ili imaju prebivalište u istoj zemlji, zakon svoje zemlje ili u mjesta prebivališta može se također primijeniti " • Koristerći tu normu, stranka Nelson je pred Vrhovnim sudom Australije izdejstvovala stav suda da član 146. Kineskog zakona omogućuje strankama da izaberu nadležno pravo za meritorno rješavanje ovog spora, pravo Australije, koje omogućuje podnošenje tužbe u ovom predmetu, jer nije nastupila zastarjelost. • Pogledajte slučaj: Neilson v Overseas Projects Corporation of Victoria Ltd [2005] HCA 54 (29 September 2005), na: https: //en. wikipedia. org/wiki/Renvoi, pristup stranici 22. 11. 2018); 15
Oblici renvoi U teoriji su se afirmirala dva oblika renvoi: Renvoi prvog stepena Renvoi drugog stepena. Renvoi prvog stepena ili pojedinačni renvoi postoji u slučaju kada strano pravo upućuje na domaće pravo, a to pravo prihvaća nadležno pravo. Imamo ga u poznatom slučaju Forgo iz 1882. godine. • O slučaju Forgo, opširnije se informirati u članku: Berlingher, Remus, Daniel, (2013) The Renvoi in Private International Law, objavljeno u: International Journal of Social Science and Humanity, Vol. 3, No. 1, January 2013, na (http: //www. ijssh. org/papers/196 -G 10028. pdf • • • 16
Renvoi analiza slučaja • • • Slučaj Forgo se sastojao od sljedećeg: Državljanin Bavarske je od svoje pete godine živio u Francuskoj. Nikada nije dobio francusko državljanstvo, kao ni zakonsko (službeno) prebivalište, jer nikad nije ispunio uvjete važećeg francuskog zakona. Tako je do smrti ostao bavarski državljanin, koji je zakonito boravio u Bavarskoj. U svom životu je stekao veliko bogatstvo u nekretninama i u pokretnim vrijednostima. Poslije njegove smrti ostala je velika zaostavština, koju su tražili njegovi nasljednici. Ovdje su posebno bile važne pokretne stvari kao dio naslijeđa. Kako je bio vanbračno dijete, bez direktnih potomaka, njegovo nasljedstvo su tražili pobočni srodnici po majčinoj liniji, što je dozvoljavalo bavarsko pravo, a nije i francusko. U nasljednopravnom postupku pred francuskim sudom postavljalo se pitanje francuske kolizione norme za nasljeđivanje za pokretne stvari, koja je upućivala na strano, u ovom predmetu na bavarsko pravo. 17
Renvoi • Ali, ona nije upućivala samo na strano materijalno, već cjedlokupno (bavarsko) pravo. • U Bavrskom pravu je bila koliziona norma koja je govorila da je za nadljeđivanje pokretnih stvari mjerodavno pravo faktičkog prebivališta. • Ona je, u ovom konkretnom slučaju, uzvraćala na francusko pravo. • Ona nije prihvatala određivanje mjerodavnog prava koje je poizilazilo iz francuske kolizione norme, već je upućivala nazad, prema francuskom mjerodavnom pravu. • Na taj način francuski sud je, prihvaćanjem renvoi, primijenio francuski zakon koji nije dopuštao nasljeđivanje vanbračne rodbine, pa je naslijeđe postalo dio francuske države. • Ovo ukazuje na činjenicu da pravni institut renvoi postoji u slučaju da domaća država kolizionom normom upućuje na strano pravo, a ujedno prihvata primjenu stranog mjerodavnog materijalnog prava, ali i činjenicu da strana država ima i kolizionu normu koja može vratiti nadležnost za određenje materilanog prava domaćoj državi. 18
Renvoi • Renvoi drugog stepena ili složeni renvoi • • Ovaj oblik pravnog instituta renvoi postoji u slučaju da domaća država svojom kolizionom normom upućuje na mjerodavno pravo strane države, ali strano međunarodno privatno pravo upućuje traženje mjerodavnog prava u pravnom sistermu treće države. • Tako na primjer, • Postoji trougao odnosa u vezi jednog ostavioca. • Ostavilac je danski državljanin koji je ostavio vrijednu pokretnu imovinu. 19
Renvoi drugog stepena • Prema danskom pravu, za naljeđivanje je mjerodavno pravo države gdje je imao prebivalište u vrijeme smrti. • Međutim, ostavilac je u momentu smrti imao prebivalište u Engleskoj, gdje je i umro, • Engleska podržava mjerodavno pravo države u kojoj je ostavilac umro. • Nadležni sud, npr. francuski, koji je vodio postupak, po svom pravu bio je za nacionalno pravo pokojnika (za dansko pravo koje kolizionom normom upućuje na prebivalište pokojnika), prateći kolizione norme će doći do nadležnog engleskog mjerodavnog prava i rješanja spora. 20
Shema postupka po renvoi pravnom insitutut bila bi sljedeća: 1. Postojanje privatnopra vnog elementa i primjena kolizione norme domaćeg suda ---> 2. Prim jena renvoi i upućivanje na stranu kolizionu normu ----> 3. Strana koliziona norma ima različitu tačku vezivanja pa uzvraća na domaće ili na strano pravo ----> 4. Primjena domaćeg ili stranog materijalnog prava 21
Za i protiv renvoi • Važno je napomenuti da u primjeni pravnog instituta mora postojati volja određenog pravnog sistema jedne države da ga prihvata. • U primjeru sa Australijom, primjetno je da je to bio prvi put primjene instituta renvoi, kojeg su kritikovali neki poznati autralski pravnici. • Pristalice instituta renvoi ukazuju na njegovo korisno prisustvo koje rješava mogućnost da pronalaženje mjerodavnog prava „zakoči“ odnosno da se vrti u krug. Također, neprihvatanje institutsa renvoi, moglo bi dovesti do toga da odluke sudova i nadležnih tijela mogle bi se prihvatati i provoditi u jednim, a ne i u drugim državama. • S druge strane, protivnici instituta renvoi smatraju da nadležni organi primjene trebaju primjenjivati svoje kolizione norme, jer ih je donio njihov pravni sistem, a primjena stranih kolizionih normi uslovljava kompliciranost sistema odlučivanja u međunarodnom privatnom pravu. 22
Primjena renvoi • Države se opredjeljuju da li će ili ne prihvatiti institut renvoi. • Postoje države koje ga neprihvataju kao što je na primjer Grčka. • Uglavnom su to države nekodificiranog međunarodnog privatnog prava. • Za neke države je neizvjesno da li prihvataju ili ne, ali većina država ga prihvata. • Države koje prihvataju institut renvoi, uglavnom svoj prihvat vežu uz prihvat stranog mjerodavnog prava, a prije njegove primjene upućuju na potrebu da se provjere i njihove kolizione pravne norme. • To se uglavnom odnosi na uzvraćanje, ali i upućivanje dalje. Malo je izuzetaka da države prihvataju renvoi, ali samo uzvraćanje. 23
EU primjena renvoi • Evropski i međunarodni dokumenti koji uređuju oblast međunarodnog privatnog prava malo se izjašnjavaju o ovom važnom pravnom institutu. • Poznato je da Konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, izvršenju i saradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece (Haška konvencija) prihvata taj institut. • Ona ukazuje na izraz „pravo, kada govori o mjerodavnom pravu, govoreći da je to pravo koje je na snazi u nekoj državi. • U tom kontekstu ona ukazuje i na pravo države koja nije ugovornica, pa ako pravna pravila o izboru mjerodavnog prava te države upućuju na pravo neke druge države koja nije ugovornica, a koja bi zahtijevala primjenu vlastitog prava, primjenjuje se pravo posljednje države. • Ako ta druga država koja nije ugovornica ne bi primjenjivala svoje vlastito pravo, mjerodavno je pravo države u kojoj dijete ima svoje redovno boravište. 24
EU • S druge strane, primijetno je da odredbe Evropske unije u normama sekundarnog evropskog prava, za privatnopravne odnose, gotovo isključivo isključuju upotrebu renvoi. Izuzetak je Uredba o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava o nasljednim stvarima i o ispostavi Evropske potvrde o nasljeđivanju, koja na određenim mjestima izričito podržava ovaj institut. • Pogledati: Uredba (EU) br. 650/2012 Evropskog parlamenta i Vijeća od 4. jula 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju; • 25
ZMPP • Kad je u pitanju naš Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima on određuje, da • ako bi se trebalo primijeniti pravo strane države, nadležno tijelo (sudski ili drugi nadležni organ) mora uzeti u obzir sva pravila koja ta država ima za određivanje mjerodavnog prava. • Naš zakon dalje ukazuje da ako pravila strane države o određivanju mjerodvnog prava uzvraćaju na pravo Bosne i Hercegovine, primijenit će se pravo Bosne i Hercegovine, ne uzimajući u obzir pravila o određivanju mjerodavnog prava. • Član 6. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima; 26
Moj stav i sugestija • Ovakva formulacija instituta renvoi je nedovoljna i može dovoditi do različitog tumačenja, kao i nedoumica. • Tako normiran institut renvoi predstavlja nedovršene misli o obimu i načinu primjene uzvraćanja, a posebno upućivanja dalje. • Novi zakon o MPP kojeg je Bi. H dužna donijeti trebao bi nedvosmisleno riješiti pitanje uzvraćanja i upućivanja dalje. 27
Izigravanje zakona (fraus legis) • Uobičajeno je da se kolizione norme donose za nepoznat broj slučajeva, te od njihovog sadržaja zavisi i određivanje mjerodavnog prava. • Ranije citirana odredba našeg Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima o mjerodavnom pravu za pravnu i poslovnu sposobnost fizičkog lica, koja kaže da je mjerodavno pravo države čiji je ono državljanin, određena je za normalnu situaciju primjene, za nepoznat krug ljudi i za uvjete koji se zateknu u momentu nastanka spornog pravnog odnosa s elementom inostranosti. • Koliziona norma se odnosi na tipičan, prosječan tip odnosa. O tome odlučuje zakon, koji će svojom normom urediti opće situacije na koje se odnosi koliziona norma. 28
Izigravanje zakona • Čovjek je u svom ponašanju svjesno biće koje je slobodno • Pravne norme daju okvir njegovog ponašanja, koje on može, a ne mora prihvatati. • On se može bezuslovno povinovati pravnim normama i u cijelosti ispuniti traženo ponašanje. • Međutim on može i da ne prihvati pravne norme. • Tada rizikuje da bude predmet istrage, te i kažnjavanja, ako se dokaže njegovo ponašanje provino normi. 29
Izigravanje zakona • Međutim, čovjek može i da zaobilazi primjenu određenih normi, da je izigrava. • To je izraženo u primjeni stranih normi, posebno u oblasti međunarodnog privatnog prava. • Postojanje velikog broja autonomnih normi, velikog broja nacionalnih pravnih sistema privatnog prava i razlika koje između njih postoje, često su mamac licima da te norme zaobiđe i ostvari nešto više od dopuštenog. 30
Izigravanje zakona zajednička analiza slučaja • Tako na primjer: • Bosanskohercegovački državljanin zaključuje brak sa državljankom Njemačke, sa svrhom da kroz zakonito zaključen brak, znatno brže dobije njemačko državljanstvo. • Na žalost, ovakvih primjera u svijetu je veoma mnogo. • Očita namjera budućih supružnika nije bilo sklapanje braka radi braka kao zajednice života, već radi izigravanja odredaba važećeg zakona. • Poznato je da su u svijetu bili poznati gradovi i države u kojima se brak skapao brzo i bez posebnog ispunjenja uvjeta. • To je bio mamac mnogim parovima da, kroz ovaj vid izigravanja zakona, dođu do zadovoljavajućih rezultata. Slično je i sa razvodom braka. 31
Izigravanje zakona • Ovdje se izdvajaju dvije komponente instituta izigravanja prava i to: – Izbjegavanje primjene domaćeg, ali i nekog drugog regularnog (pa i stranog) prava, – Namjera za izbjegavanje (subjektivna komponenta). 32
Elementi • • • Izigravanje zakona ima svoj materijalni dio koji podrazumijeva slobodu strankama da mogu mijenjati određene činjenice, bitne kod ostvarenja njihovih prava i obaveza. Suštin a je u tome da jedna ili obje stranke u pravnom odnosu preduzimaju zakonom dozvoljenu radnju, koja uključuje i preduzimanje zakonitog, dopuštenog, određenog pravnog posla. Promjena činjenica voljom stranaka je dopuštena. Ta materijalna komponenta promjene činjenica može biti dužeg ili kraćeg roka, ali je u svim situacijama dozvoljena. Promjena državljanstva je nekad duga i zahtjevna aktivnost, za razliku od promjene prebivališta, koje je dosta kraća aktivnost. Jasno je da posljedica promjene činjenica, pa i onih dobronamjernih i zakonitih je promjena mjerodavnog prava. Te promjene stranke mogu ostvariti na razne načine, kroz promjene u istoj tački vezivanja, ali i u promjeni kategorije vezivanja. Utičući na kategoriju vezivanja, one utiču na potpunu promjenu instituta prava. 33
Moralni element • Drugi element fraus legis je moralni element. • Naravno, legalna promjena činjenica nije razlog za fraus legis. • Njemu nedostaje posebna komponenta, namjera izigravanja zakona. • Isključiva namjera stranke ili stranaka, da se zakon izigra (animus fraudis) je dodatna komponenta izigravanja zakona. • Ovaj element razlikuje savjesnu stranku koja mijenja činjenice od nesavjesnog. • Lice koje mijenja državljanstvo ima pravo da ga mijenja, ako njegova namjera nije obuhvaćena željom da izigra zakon. • Vrlo često stranke mijenjaju svoje prebivalište, važnu tačku vezivanja, koja je i često u institutu fraus legis. 34
Moralni element • Stranke u fraudoloznom ponašanju žele dobiti nešto prema domaćem pravu ne bi mogli dobiti. • Također, indikativno je da kad dobiju tražene beneficije, odbijaju primiti obaveze koje proizilaze iz tih promjena. • Kada neko zbog državljanstva farudolozno se ponaša, želeći da državljanstvo iskoristi za svoje zaposlenje, mora znati da će novim državljanstvom dobiti i nove obavbeze. • Ako je u pitanju, npr. služenje vojnog roka, tada ga i ta obaveza sljeduje. • Ukoliko stranka izbjegava obaveze koje proizilaze iz određenog nezakonitog stanja, tada je to dokaz njegove fraudoloznosti. • Često će stranke, stičući beneficije postignute izigravanjem zakona, vratiti se u svoj raniji sistem, pa je i do vjerovatan indikator njegovog fraudoloznog ponašanja. • Stranka koja djeluje fraudolozno, pokušat će svoju namjeravanu korist ostvariti u što kraćem roku. 35
Izigravanje zakona • Osim ova dva, postoji i treći element izigravanja zakona, a to je zakonski element. • Predmet izigravanja mogu biti zakonske i niže norme, te norme domaćeg ali i stranog prava. T • akođer, one mogu biti norme imperativnog ili dispozitivnog karaktera. • Savremeni pravni sistemi sankcioniraju fraudolozno ponašanje. Ranije, izigravanje stranog prava za račun domaćeg nije se kažnjavalo. • Ali danas, takav stav država je uglavnom napušten. • Države su izgradile određene obrambene mehanizme, u prvom redu preventivne. • Domaći nadležni organ može odbiti svoju nadležnost u predmetima sklapanja ili razvoda braka stranaca koji kratko borave na teritoriju neke države. • Time će nadležna tijela izbjeći štetne odluke za svoj pravni sistem. 36
Neposredno izigravanje • Fraudolozno ispoljavanje može biti na dva načina: neposrednim i posrednim načinom izigravanja. • Kod neposrednog izigravanja zakona, za fraudolozne stranke sud ili drugi nadležni organ donosi odluku, primjenjujući kolizionu normu. Odluku donosi domaći nadležni organ. • Znajući kako u kolizionoj normi glase odredbe, stranka svoje činjenice njima prilagođava. • Prilagođavajući činjenice kolizionoj normi, one mijenjaju namjeru i povoljnost kolizione norme u svoju korist. 37
Primjer za analizu • Tako, na primjer: • „Ako domaća koliziona norma predviđa primjenu prava države prebivališta, a stranka ima prebivalište u domaćoj državi čije joj privatno pravo ne odgovara, neće odmah pokretati postupak pred domaćim sudom. • Umjesto toga nastojaće da stekne prebivalište u stranoj državi čije joj norme privatnog prava odgovaraju. • Tek kada to ostvari, pokrenuće postupak pred domaćim sudom, sudija će primijeniti kolizionu normu koja sada vodi primjeni stranog prava i rezultatu koji stranka očekuje. 38
Posredni • Kod posrednog izigravanja zakona, strani nadležni organ (strani sud ili drugi organ) donosi odluku, koju stranke žele upotrijebiti u domaćoj državi, pa traže njeno priznavanje, kao i izvršenje. 39
Sankcije • Sankcioniranje stranaka, pokušava se onemogućavanje stranaka na fraudolozno ponašanje, te ostvarenje nezakonite dobiti. Sankcije su različite, a zavise da li su u pitanju ponašanja neposredna ili posredna izigravanja zakona. • Jedna od snakcija mogla bi biti sljedeća: • Ako su se stranke protivno zakonu ponašale i izdejstvovale novo državljanjstvo, nadležni organ koji raspravlja o nekom pitanju vezanom za državljanstvo, po saznanju za fraudoloznost, primijenit će staro državljanstvo umjesto novog. • U ovom slučaju, otklanja se primjena mjerodavnog prava postignuta fraudoloznim ponašanjem. • Mogu biti i jednostavnije sankcije, kao što je konstatacija da nije promijenjeno prebivalište i sl. • Danas se kažnjavanje za izigravanje zakona ne ostvaruje kroz staru maksimu „Fraus omnia corrumpit“-„prevara sve kvari“. 40
Sankcije • Kod sankcioniranja posrednog izigravanja zakona sankcija može biti uskraćivanje priznanja stranoj odluci, koja je bila u postupku. • U našem ZMPP nema odredbe da je fraudoloznost uvjet za nepriznanje strane odluke. • Uostalom, sudija ili drugi nadležni organ će u svojstvu kontrolnog mehanizma, obratiti pažnju na sve indikatore koji mogu ukazivati na fraudoloznost ponašanja stranaka. 41
Javni poredak (ordre public) • Svaka država teško prihvata da na njenom teritoriju primjenjuje se tuđe materijalno pravo. M • eđutim, razlozi globalizacije, slobode proteka ljudi, novca, robe i usluga čine fleksibilnim svaku državu i u ovom smislu. • Zato je već odavno ustaljena praksa država da njeni organi sude i po pravu druge države. Uostalom sama činjenica da države prihvataju tuđe kolizione norme, te po n jima postupaju, govori u prilog tome. • Ovaj stav može doprinijeti da državni organi jedna države primjenjuju pravo koje je u suprotnosti s pravom te države. • Najčešće pitanje u ovom smnslu je, gdje se nalazi ta granica do koje strano pravo može suprotstavljati se domaćem, do koje granice je rezerva, do koje domaća država tolerira takvo strano pravo? • Ovo kazuje da svaka država ne prihvata potpunu primjenu stranog prava , već daje određenu rezervu, koja se u međunarodnom privatnom pravu zove javni poredak ( ordre public, public policy). Ta rezerva predstavlja branu napada na domaće pravo stranog materijalnog prava. 42
Provjere • Da bi se utvrdio nivo rezerve javnog poretka, nadležno tijelo (sud ili drugi administrativni organ) mora izvršiti provjere. Na taj način može nastati opasnost od cenzuriranja stranog prava, što nije svrha nadleržnog organa koji rješava konkretni spredmet s elementom inostranosti. • Zato je pravilo da u konkrenom rješavanju spornih odnosa, nadležni organ treba „da se koncentrira na rezultat koji u datom slučaju nastaje primjenom tog zakonodavstva. “ • U posljednje vrijeme primjetna je praksa da u donošenju zakona o međunarodnom privatnom pravu, zakonodavac uz standardne, tipične, višestrane kolizione norme, dodaje kao poseban stav jednostrane koliuzione norme, koje će predstavljati zaštitu javnog poretka. 43
Primjer za analizu • Tako na primjer: • Naš Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima u članu 32. govori da za zaključenje braka mjerodavno je, za svako lice, pravo države čiji je on državljanin u vrijeme stupanja u brak. Međutim, u stavu (2) ističe se: • „I kad postoje uslovi za zaključenje braka po pravu države čiji je državljanin lice koje želi da zaključi brak pred nadležnim organom (Bi. H) neće se dozvoliti zaključenje braka, ako, u pogledu toga lica, postoje po pravu (Bi. H) smetnje koje se odnose na postojanje ranijeg braka, srodstvo i nesposobnost za rasuđivanje. “ • Uvjet da strano materijalno pravo mora poštovati pravni poredak domaće države je značajan uvjet kojeg treba koristiti za mnoge kolizione norme u budućem našem zakonu o međunarodnom privatnom pravu. • On je toliko značajan da bi ga trebalo koristiti, svako tijelo koje provodi postupak rješavanja spornog odnosa s elementom inostranosti i bez ugradnje u novi zakon. 44
Norme neposredne primjene“ • U pravnom sistemu svake države postoje norme koje imaju izuzetan značaj. To su one norme, koje zbog svog sadržaja, kao značaja objekta koji štite, trebaju bezuvjetno biti prihvaćene i provođene. U pravnom sistemu domaće države oni su prihvaćeni u svakom slučaju i primjenjuju se. Takav tretman zahrtijevaju i za strane kolizione norme. • Švicarska je u svoj zakon o međunarodnom privatnom pravu ugradila odredbu da propisi švicarskog prasva, koji imaju naročit cilj moraju biti primjenjeni bez obzira na to koje je pravo mjerodavno prema odradbama zakona. • Ove norme se teko identificiraju. • Kada ih zakonodavac posebvno istakne, tada se jasno zna koje norme su u pitanjui Ali, ako se ne istaknu u nekom propisu, tada se treba uzeti u obzir njihov značaj, a njima se štite ljudsk prava i slobode, ekonomske i tržišne zakonitosti i vrijednosti, sigurnost, nekad i radnopravne vrijednosti i sl. • Posebno vidjeti član 18. Švicaskog zakona o međunarodnom privatnom pravu. 45
Završni razgovori i upute • Ovo je važna oblast razumijevanja MPP • Ako bude nejasnoća neka se studenti javljaju 46
HVALA NA PAŽNJI 47
- Slides: 47