Meunarodno privatno pravo Osmo predavanje SUKOB ZAKONA PROBLEMI

Međunarodno privatno pravo Osmo predavanje SUKOB ZAKONA -PROBLEMI VEZANI ZA PRIMJENU MJERODAVNOG PRAVAProf. dr Zijad Hasić 1

Međunarodno privatno pravo • Dobrodošlica studentima na predavanje iz MPP, • Obnavljanje gradiva sa zadnjeg predavanja • Ukazivanje današnje predavanje sastavljeno: – od materije koju su već slušali, ali i – nove materije. – Korisno je za ponavljanje već naučenog, kao i učenje novog • Animiranje studenata na daljnje učenje – Seminraski radovi, – Savladavanje materije kroz literaturu i predavanja – Konsultacije, svake subote od 11 do 11, 45 sati i duže 2

Osnovne tematske jedinice za ovo predavanje Sukob zakona Problemi vezani za primjenu mjerodavnog prava Problemi saznanja stranog prava IURA NOVIT CURIA - sud poznaje pravo Disponiranje volje stranaka i saznanje stranog prava • Primjena stranog prava i BH međunarodno privatno pravo • Tumačenje stranog prava • • • 3

Za stalni kontakt • Zijad. hasic@pfk. edu. ba ili • zijad. hasic@parlament. ba 4

Sukob zakona PROBLEMI VEZANI ZA PRIMJENU MJERODAVNOG PRAVA • Rješavanje pravnog odnosa po shemi: Realni i konkretni pravi odnos s elementom inostranosti ili jedno pravno pitanje unutar njega ----> kolizion a norma -----> Podvođenje odnosa pod materijalnu normu koja rješava sporni odnos s elementom inostranosti 5

PRIMJENA MJERODAVNOG PRAVA • POJAM: – ŠTA JE MJERODAVNO PRAVO – Odnosi s elementom inostranosti • Prosti i složeni odnosi • Suverenitet i maksimalno korištenje svog vlastitiog prava – Primjena je materijalnog prava – Dvije faze u saznanju mjerodavnog prava: • Faza pronalaska materijalnog prava • Faza tumačenja materijalnog prava 6

Problemi saznanja stranog prava • Saznati pravo, znači ući u njegovu suštinu i saznati njegov smisao. • Saznati domaće pravne norme i saznati kolizione norme su dva dosta različita postupka i po težini i po vještini saznanja. • Naležni organ koji primjenjuje materijalnu normu u domaćem pravu, znatno lakše će je primijeniti od onoga koji treba primijeniti normu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. 7

Saznanje stranog prava • Ranije je konstatirano da su kolizione norme ius cogens. • Kod takvih normi, koje govore o načinu saznanja mjerodavnog prava, podrazumijeva se da im je sadržaj obavezujući za sve subjekte koji je tumače. • Koliziona norma može upućivati: – na materijalno pravo, – privatno pravo stranaca, – sukob jurisdikcija. 8

Saznanje stranog prava • U svim ovim slučajevima, domaći nadležni organ treba saznati to strano pravo i prmijeniti ga u konkrenom slučaju. • Kako je norma kogentna, tada nadležni organ treba poduzeti sve potrebne radnje da bi pronašao normu stranog prava. • Za takvu normu kažemo da je peremptorna, da se treba izvršiti. • Ako domaća koliziona norma upućuje na strano pravo, to značio da treba strano pravo i saznati i primijeniti ga. 9

Saznanje stranog prava – “Sud poznaje pravo” • U vezi odnosa suda ili drugog nadležnog tijela za rješavanje odnosa s elementom inostranosti, interesantno i važno pitanje je pitanje da li sud, ili drugi nadležni organ moraju poznavati strano pravo. • Da li ti organi, u predmetima s elementom inostranosti, trebaju ukazati na potrebu da se sazna strano pravo ili ne. • U tom smislu korisno je proanalizirati starolatinsku izreku: „sud poznaje pravo“ (lat. – ). • Ova pravno načelo se može naći u spisima srednjovjekovnih glosa u vezi starog Rimskog zakona, a i danas se primjenjuje u unutrašnjem pravu. 10

Saznanje stranog prava • Prema ovom pravnom načelu, u domaćim predmetima, sud tumači pravo i primjenjuje zakon. • On se stara za normu po kojoj će suditi, a nije vezan za tumačenja tog prava od strane stranaka pojedinom propisu. • Iura novit curia je pravno načelo da „sud zna zakon“, koje u sebi nosi i poruku strankama u sporu, da ne trebaju dostavljati norme, niti ih tumačiti, a koje se odnose na njihov slučaj. • Pravno načelo iura novit curia, često se piše i naziva u pravnoj literaturi kao: – jura novit curia ili – curia novit legem, • a pogrešno se piše kao – iuris novit curia, – iura novat curia i sl. 11

“Sud poznaje pravo” • U unutarnjem pravu, ova maksima je dosta prisutna u oblasti građanskog prava. • Bila je primijenjena u samom postupku utvrđivanja činjenica, koje je ranije sud treba po službenoj dužnosti da prikuplja. • Nakon reforme građanskog postupka, taj istražni postupak je zamijenjen kontradiktornim sudskim postupkom. • Po ovom pravnom načelu, svojstvenom prije svega u parničnim predmetima, svakoj procesnoj stranci se omogućuje da se izjasni o procesnim radnjama, koje predleže i provodi protivna stranka. 12

Kontradiktorni postupak • Na ovaj način, svakoj stranci u postupku je omogućeno da prigovara suprotnoj stranci, na način da joj proturiječi. • Činjenica je da afirmišući načelo kontradiktornosti, postiže se zahtjev sudu ili drugom organu da obostrano sasluša stranke, pa se dolazi do pravnog načela: audiatur et altera pars – neka se i druga strana čuje. • Dajući mogućnost da stranka proturiječi procesnim radnjama protivstranke, daje se mogućnost provođenja načela kontradiktornosti, čiji izraz je nastao od latinskog izraza contradicere, što znači protivriječiti; 13

Iura novit curia • Suština pravnog načela: ura novit curia je da je samo sud odgovoran za utvrđivanje činjenice koji zakon vrijedi za određeni slučaj i kako se koristi taj propis. • Sud primjenjuje zakon po službenoj dužnosti, a na njega ne utječu ograničenja na pravne argumente koje su stranke podnijele, mada može ograničeno, dopustiti strankama da mu pomognu. • Isti princip je također izražen u povezanom pravnom latinskom izrazu „Da mihi factum, dabo tibi ius“ ("dajte mi činjenice i dat ću vam zakon"). 14

Da mihi factum, dabo tibi ius • Izraz također znači da stranke ne mogu ograničiti pravnu spoznaju sudova, odnosno ne mogu ograničiti ovlašćenja za određivanje primjenjivog zakona • Ova latinska maksima se negdje javlja kao: „narra mihi factum, narro tibi ius“ a znači da od stranke zavisi dostavljanjei činjenica o predmetu i postoji odgovornost sudije da upotrijebi mjerodavni zakon. • Da mihi factum, dabo tibi ius je pravna izreka koja znači: "daj mi činjenice, pa ću ti reći šta je pravo. " Iz ove izreke je vidljiva razlika položaja sudije i stranaka u sporu. 15

Iura novit curia U svom najširem obliku, načelo iura novit curia dopušta sudu da svoju odluku zasniva na pravnom osnovu koji nije bio predmetom argumenta stranaka. Vidljivo je da postoji obaveza suda ili drugog nadležnog organa da provede: pravni princip „prava stranaka na saslušanje“ (audiatur et altera pars) i princip kontradiktornosti, a koja su oba priznata u građanskim pravnim sistemima, To ukazuje na činjenicu da sloboda suda ili drugog nadležnog organa nije neograničena. Primjetno je kod mnogih pravnih sistema država, da postoje zahtjevi da se dopusti strankama da se pozovu na sva pitanja druge strane u postupku 16

Autonomija i iura novit curia • Kako u oblasti međunarodnog privatnog prava, autonomija stranaka igra važnu ulogu, široka primjena pravnog izraza iura novit curia može štetiti načelu autonomnosti. • Zbog toga, sudovi se u većini jurisdikcija obično trude ostati unutar granica utvrđenih tužbama, molbama, drugim dokumentima i argumentima stranaka. • Načelo iura novit curia može imati izuzetke. • Na primjer, sudovi mogu od zakonodavca zahtijevati podnošenje određenih pitanja o zakonu (kao što je ustavnost statuta ili primjena evropskog prava) na preispitivanje specijaliziranog drugog suda (kao što je ustavni sud ili Europski sud Justice). • U krivičnom pravu sloboda suda ili drugog nadležnog organa primjeni zakona je ograničena, a posebno navedenim činjenicma u optužnici. 17

iura aliena non novit curia, • U predmetima s elementom inostranosti, može se očekivati da sud može da pozove stranke ili stručnjake da, u konkretnom pravnom odnosu, ukažu ili odrede bilo koji primjenjivi strani zakon. • Čak u nekim državama, kod konkretnih pravnih odnosa s elementom inostranosti, djeluje pravna maksima, malo drugačije postavljena, kao što je: iura aliena non novit curia, što znači: sudije se ne mogu se oslanjati na svoje poznavanje stranog prava. • Kad stranka ukazuje na strano pravo mora dokazati opravdanost svog prijedloga. 18

Dva evropska pristupa-prvi • Na jednoj strani su engleski, škotski i irski pristup (anglosaksonski pravni sistem) u kojem sud ima manju aktivnu ulogu, on nema nezavisno poznavanje zakona, a poznavanje zakona zavisi od podnesaka, koje stranke uruče, a od tih podnesaka zavisi i poznavanje zakona. • Kod ovih država strano pravo se tretira kao činjenica (a ne kao pravo), koju stranke u postupku trebaju ponuditi sudu. • Slično kao kod dokazivanja određenih činjenica svjedocima, stranke u sporu mogu angažirati i svjedoke koji će «svjedočiti» mjerodavno strano pravo sudu. • Ako to ne urade, tada se pribjegava alternativnom rješenju, tada se primjenjuje domaće pravo suda. 19

Dva evropska pristupa-prvi • Anglosaksonski: • U postupku se stvara pretpostavka da, ako se ne prigovara na strano pravo, tada je ono istovjetno domaćem pravu. • Ali, svaka zainteresirana strana u sporu ima pravo dokazati različitost stranog prava u odnosu na domaće, s tim da je na toj stranci teret dokazivanja. • Po pitanju pravnog principa iura novit curia, postoje mišljenja da to pravilo nikad nije ni saživilo u engleskoj praksi. 20

Dužina odgovora • Priprema odgovora traži više vremena – Poduzimanje maksimalnog angažmana – Saradnja s drugim državnim tijelima, – Kontakt s podnosiocem traženja materijalnog prava – POJAVA VACUM LEGIS 21

Dva evropska pristupa-drugi • S druge strane, u državama kontinentano evropskog pravnog sistema, državama tradicije civilnog prava, djeluju načela: iura novit curia, odnosno curia novit legem, a što znači da sud (odnosno nadležno tijelo) mora primijeniti odgovarajuća pravna pravila prema propisima koje stranke predaju tom organu. • U ovim državama, strano pravo se smatra pravom, a ne faktičkom činjenicom. 22

Nastavak • To uključuje i obavezu suda, odnosno drugog organa, koji vodi postupak, da se angažira u vlastitom pravnom istraživanju, ali ga ne vodi na način da angažira svjedoka na strani stranke, da bi se odredilo nadležno pravo-kao što je to u anglosaksonskom pravnom sistemu. • U praksi, ova obaveza nije tako kruta, već je prilično ublažena. 23

Dva evropska pristupa-drugi • Aktivnosti suda, u njegovoj slobodi su ograničene, na način da se ne mogu preći granice slučaja, određene izjavama i aktima stranaka. • Ali, i kod ovih država poznato je da u saznanju adekvatnog, nadležnog stranog prava mogu koristiti eksperte ili specijalizirane organe, kao savjetodavne državne ustanove. • SAD i Australija više su sklone rješenjima koja nude države anglosaksonskog pravnog sistema, ali je primjetno da su SAD, u posljednje vrijeme, sve više sklone rješenjima koja nude države kontinentalnoevropskog sistema. • Treba postupiti po načelu: «da mihi factum, dabo tibi ius» ; 24

Volja stranaka • Volja stranaka u predmetima s elemetom inostranosti može biti izražena u većem ili manjem obimu, o čem, u je ranije bilo više riječi. • To je jedna od karakteristika pojedinih predmeta međunarodnog privatnog prava. • U tim postupcima, strankama je u interesu da organu koji rješava spor, predoče sve bitne podatke i dokumente, uključujući i one koje se tiču određivanja mjerodavnog prava. • Posebno je to slučaj za predmete ugovornog prava. 25

Volja stranaka • U takvim slučajevima, nadležni organ koji rješava spor može tražiti pomoć stranaka i u ovom pitanju, ali je u obavezi da traži to rješenje bez obzira na pomoć. • Može se zaključiti da kvalifikaciju ne bi trebalo vršiti po jednom nacionalnom pravu, bilo lex fori ili lex causae, već treba koristiti autonomne pojmove, nezavisne od nacionalnih prava. • Ti pojmovi bi se stvarali međunarodnim sporazumima. • Ovaj tip kvalifikacije trpi dosta kritika zbog njene praktične ostvarivosti. Problem je ima li takvih autonomnih pojmova. 26

Alternativne kolizione norme • Posebno je interesantno pitanje alternativnih kolizionih normi i njihovog utjecaja na nadležni organ koji rješava predmet s elementom inostranosti. • Po svojoj prirodi, alternativne norme nude strankama (ili stranci) mogućnost ispunjenja činidbe ili izvršenja obaveze na više načina. • Kod alternativnih kolizionih normi, nudi se ispunjenje obaveze primjenom normi nekoliko država. • To stvara obavezu nadležnom organu da traži i sazna prava više država. • Samim tim, kolizione norme obavezuju nadležno tijelo ili organ da pronalazi adekvatna nadležna prava za sve države koje se u njoj spominju. 27

Problemi • Činjenica je da je, uglavnom, problem saznanja stranog prava složen i težak. • Problemi u saznanju stranog prava su nekad i prenaglašeni, ali se ističu od nadležnih tijela koja primjenjuju pravo. • Te aktivnosti često zahtijevaju dosta vremena, a ponekad su vezane i sa finanisjskim izdacima. • U samom meritumu, strano pravo može biti nepotpuno, može biti nejasno, sa očitim pravnim prazninama. Primjena takvog prava, te popuna pravnih praznina mogu izazivati velike teškoće. 28

Problemi • Teškoće se mogu umnožiti kao što je predmet pred nadležnim organom anglosaksonskog tipa, gdje je izražena pasivna funkcija sudije, što usložnjava i komplicira način i mogućnosti saznanja, ali i primjenu stranog prava. 29

Nenalaženje adekvatnog materijalnog prava • Sve ovo može utjecati na sud da odustane od obaveze da traži nadležno materijalno pravo. • Odustanak suda bi se ogledao u njegovoj neangažirtanosti na pronalaženju adekvatnog prava, a rezultirao bi odustankom od pronalaženja i primjene , što bi pokrilo neažurnost, a nekad i nestručnost sudije ili drugog pojedinca u sistemu pronalaženja adekvatnog materijalnog prava. 30

Nenalaženje • Posljedice nenalaženja adekvatnog materijalnog prava imaju negativne posljedice i za sam spor. • To predstasvlja problem, koji diskredituje državu pred kojom se postupak vidi, kao i njen pravni sistem. • Zbog toga, u pravnoj teoriji sve više i više nameće se mišljenje da je potrebno, za slučaj nemogućnosti proinalaženja stranog prava, postaviti alternativu i otvoriti mogućnost dolaska do adekvatne norme. • To je slučaj mnogih država, pa i onih koje su u Evropskoj uniji. 31

Alternativa nenalaženju • U slučaju da je nemoguće saznati nadležno materijalno pravo, alternativa može biti dvojaka: • A. Neke države predlažu primjenu lex fori, • B. Druge države, u znatno manjem broju predlažu upotrebu srodnog prava, što u praksi može imati i loših konotacija. • Danas, svijet je u informartičkoj revoluciji i u mogućnosti veoma brze komunikacije, te pretraživanja stranog prava. • Zato alternativna rješenja, te forsiranje alternative lex fori može imati i svoje loše strane. • Koristeći pravni prioncip lex fori, često sud ulazi u neizvjesno tumačenje normi koje treba primjeniti na konkretna pravni odnos s elementom inostranosti. 32

Stav Bi. H • I naša teorija prihvata strano pravo kao pravo, podržavajući države kontinentalnoevropskog pravnog sistema. • Naš Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, stoji na stanovištu da se strano pravo saznaje i primjenjuje oficijelno, te ističe da će sud ili neki drugi nadležni organ po službenoj dužnosti utvrditi sadržaj stranog mjerodavnog prava. • Zakon upućuje nadležni organ da u slučaju potrebe može zatražiti objašnjenje o stranom pravu, od državnog organa nadležnog uza poslove pravde (Ministarstva pravde Bi. H). • Također, zakonodavac je dao mogućnost da uz konkretnom postupku, stranke mogu podnijeti i javnu ispravu o sadržaju stranog prava. 33

Tumačenje stranog prava • Kad se pronađe nadležno materijalno pravo, neophodno je saznati njegov smisao. • Međutim, ako se ne sazna, mogu nastati teške posljedice za sam postupak, ali i za pravnu sigurnost. • Posebno je alarmantno za države koje saznanje stranog prava tretiraju kao činjenicu, koju stranke trebaju pred sudijom dokazati. • Procesno govoreći, ukoliko stranka koja se poziva na normu stranog prava, ne dokaže suštinu te norme, njen tužbeni zahjev ćer se odbiti, kao kod, npr. dokazivanja o postojanju naslijeđa, gdje se ne zna ko je ostavitelj. 34

Tumačenje • Saznanje smisla neke norme provodi se tumačenjem. • Da bi se određena norma saznala, treba je protumačiti. • Domaće norme se tumače po dosta sigurnom i oprobanom metodološkom putu. • Međutim, u slučaju tumačenja materijalne norme u odnosima s elementom inostranosti, situacija je složenija nego kod tumačenja domaće norme. • Tu se među privim pitanjima, postavlja pitanje, na koji način normu tumačiti, na domaći ili na način države čija je to norma. 35

ZMPP • Naš Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima opredijeljen je za tumačenje stranog prava prema principu lege causae, tj. na način da se njegova primjena ostvaruje prema smislu stranog prava, kao i pojmova koje to strano pravo sadrži. • Uostalom, i kod drugih međunarodnih instrumenata mogu se pronaći odredbe o nadležnom pravu, a time i o tumačenju. 36

HVALA NA PAŽNJI 37