Meunarodno privatno pravo za izvanredne studente 9 5

Međunarodno privatno pravo za izvanredne studente 9. 5. 2018. Katedra za međunarodno privatno pravo Doc. dr. sc. Dora Zgrabljić Rotar 2018.

Sustav mpp-a *Opći dio (kolizijsko pravilo, kvalifikacija, prethodno pitanje, renvoi, javni poredak, pravila neposredne primjene, fraus legis…) 1. Određivanje mjerodavnog prava 2. Međunarodna nadležnost 3. Priznanje i ovrha stranih sudskih odluka

Određivanje mjerodavnog prava Kolizijska pravila za: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Pravnu i poslovnu sposobnost Obiteljskopravne odnose Nasljednopravne odnose Stvarnopravne odnose Ugovorne obveze Izvanugovorne obveze Mjenicu i ček

Izvori prije ulaska u EU 1. Međunarodni ugovori (Haške konvencije, dvostrani i višestrani međunarodni ugovori) 2. Lex specialis (Zakon o mjenici, Zakon o čeku, Pomorski zakonik, Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnoj plovidbi) 3. ZRSZ

Članak 3 ZRSZ Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na odnose iz članka 1. ovog zakona ako su oni regulirani drugim zakonom RH ili međunarodnim Ugovorima. Članak 140. Ustava RH Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona.

Djelovanje međunarodnih ugovora 1. Erga omnes (Haška konvencija o mjerodavnom pravu za oporučna raspolaganja iz 1961. i Haška konvencija o mjerodavnom pravu za prometne nesreće iz 1971. ) 2. Inter partes – temelje se na načelu uzajamnosti tj. primjenjuju se samo prema državi koja je stranka te konvencije 3. Kombinacija erga omnes i inter partes (Newyorška konvencija o priznanju i ovrsi stranih arbitražnih odluka iz 1958. )

Izvori nakon ulaska u EU 1. Europsko pravo 2. Međunarodni ugovori (dvostrani i višestrani) Najvažniji: Haaške konvencije o međunarodnom privatnom i procesnom pravu 3. Posebni propisi (lex specialis) Npr. Pomorski zakonik, Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu, Zakon o mjenici… 4. Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima iz 1991. (Opće odredbe: 1. -13. ; Mjerodavno pravo: 14. - 45. ; Međunarodna nadležnost: 46. -85. ; Priznanje i ovrha stranih odluka: 86. - 101. )

Pravna i poslovna sposobnost Pravna sposobnost – mogućnost biti nosilac prava i obveza Poslovna sposobnost – svojim radnjama stjecati prava i obveze

Pravna i poslovna sposobnost - ZRS Članak 14 Za pravnu i poslovnu sposobnost fizičke osobe mjerodavno je pravo države čiji je ona državljanin. Fizička osoba koja bi prema pravu države čiji je ona državljanin bila poslovno nesposobna poslovno je sposobna ako ima poslovnu sposobnost po pravu mjesta gdje je nastala obveza. Za lišenje ili ograničenje poslovne sposobnosti fizičke osobe mjerodavno je pravo iz stavaka 1. ovog članaka. Odredba stavaka 2. ovog članaka ne primjenjuje se na porodične i nasljedne odnose.

Pravna i poslovna sposobnost – ZMPP iz 2017 Pravna i poslovna sposobnost Članak 14. (1) Za pravnu i poslovnu sposobnost fizičke osobe mjerodavno je pravo države čiji je ona državljanin. (2) Jednom stečena poslovna sposobnost ne gubi se promjenom državljanstva. (3) Ako je pravni posao sklopljen između osoba koje se nalaze u istoj državi, osoba koja nije poslovno sposobna po pravu navedenom u stavku 1. ovoga članka smatra se poslovno sposobnom, ako je sposobna po pravu države u kojoj je pravni posao sklopljen, a druga strana za tu nesposobnost nije znala ili nije mogla znati. (4) Odredba stavka 3. ovoga članka ne primjenjuje se na pravne poslove obiteljskog i nasljednog prava.

ZMPP iz 2017 Državljanstvo Članak 3. (1) Ima li fizička osoba državljanstvo određene države, određuje se po pravu te države. (2) Ako osoba koja je državljanin Republike Hrvatske ima i državljanstvo neke druge države, za primjenu ovoga Zakona smatra se da ima samo državljanstvo Republike Hrvatske. Ako osoba koja nije državljanin Republike Hrvatske ima dva ili više stranih državljanstava, za primjenu ovoga Zakona smatra se da ima samo državljanstvo one države čiji je državljanin i s kojom je u najužoj vezi. (3) Ako osoba nema državljanstvo ili se njezino državljanstvo ne može utvrditi, u smislu ovoga Zakona smatra se državljaninom države u kojoj ima prebivalište, a ako nema prebivalište ili se ono ne može utvrditi, smatra se državljaninom države s kojom je u najužoj vezi. (4) Odredbe iz stavka 3. ovoga članka primjenjuju se i na osobe koje imaju pravni položaj izbjeglica u smislu međunarodnih ugovora koji su na snazi u Republici Hrvatskoj.

Pripadnost pravne osobe 1. Teorija inkorporacije (osnivanja) – ako je neko društvo osnovano prema propisima neke države, ono crpi subjektivitet iz domaćeg prava 2. Teorija stvarnog sjedišta – mora imati i stvarno sjedište u nekoj državi

Pripadnost pravne osobe - ZRS Članak 17. Pripadnost pravne osobe određuje se po pravu države po kojem je ona osnovana. Ako pravna osoba ima stvarno sjedište u drugoj državi, a ne u onoj u kojoj je osnovana i po pravu te druge države ima njezinu pripadnost, smatrat će se pravnom osobom te države.

Pripadnost pravne osobe - ZMPP Članak 19. Za osnivanje, djelovanje i prestanak pravne osobe, kao i organizacije bez pravne osobnosti, mjerodavno je pravo države po kojem je ona osnovana.

Obiteljski odnosi s međunarodnim obilježjem 1. Bračni odnosi: sklapanje braka, oblik braka, ništavost braka, razvod braka, imovinski odnosi bračnih drugova 2. Imovinski odnosi izvanbračnih drugova 3. Odnos između roditelja i djece 4. Posvojenje: zasnivanje i prestanak posvojenja, oblik posvojenja, učinci posvojenja

Izvori ZRS Međunarodni bilateralni i multilateralni ugovori (Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. ) Europske Uredbe – Uredba Rim III o uvođenju pojačane suradnje na području mjerodavnog prava za razvod i rastavu braka

Uvjeti za sklapanje braka Članak 32. U pogledu uvjeta za sklapanje braka mjerodavno je, za svaku osobu, pravo države čiji je ona državljanin u vrijeme stupanja u brak. I kad postoje uvjeti za sklapanje braka po pravu države čiji je državljanin osoba koja želi sklopiti brak pred nadležnim organom Republike Hrvatske neće se dopustiti sklapanje braka ako, što se tiče te osobe, postoje po pravu Republike Hrvatske smetnje koje se odnose na postojanje ranijeg braka, srodstvo i nesposobnost za rasuđivanje.

Oblik braka Članak 33. Za oblike braka mjerodavno je pravo mjesta u kojem se brak sklapa.

Brak koji se sklapa u Republici Hrvatskoj – ZMPP 2017 Članak 31. (1) Za pretpostavke za sklapanje braka koji se sklapa u Republici Hrvatskoj mjerodavno je, za svaku osobu, pravo države čiji je ona državljanin u vrijeme sklapanja braka. Brak se neće sklopiti ako bi to bilo očito protivno javnom poretku Republike Hrvatske. (2) Za oblik braka koji se sklapa u Republici Hrvatskoj mjerodavno je hrvatsko pravo.

ZRS Članak 34. Za nevažnost braka (nepostojanje i ništavost) mjerodavno je bilo koje pravo po kojem je brak sklopljen u smislu članaka 32. ovog zakona.

Valjanost braka ZMPP Članak 33. Za valjanost braka mjerodavno je pravo po kojem je brak sklopljen.

Priznanje braka sklopljenog u stranoj državi Članak 32. (1) Brak sklopljen u stranoj državi priznaje se ako je sklopljen u skladu s pravom te države. (2) Kada je brak sklopljen u stranoj državi između osoba istoga spola priznaje se kao životno partnerstvo ako je sklopljen u skladu s pravom države u kojoj je sklopljen.

Imovinski odnosi bračnih drugova Članak 36. Za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani. Ako su bračni drugovi državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj imaju prebivalište. Ako bračni drugovi nemaju ni zajedničko državljanstvo ni prebivalište u istoj državi, mjerodavno je pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko prebivalište. Ako se mjerodavno pravo ne može odrediti prema st. od 1. do 3. ovog članaka, mjerodavno je pravo Republike Hrvatske. Članak 37. Za ugovorne imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno je pravo koje je u vrijeme sklapanja ugovora bilo mjerodavno za osobne i zakonske imovinske odnose. Ako pravo određeno u stavku 1. ovog članaka predviđa da bračni drugovi mogu izabrati pravo koje je mjerodavno za bračno-imovinski ugovor, mjerodavno je pravo koje su oni izabrali.

IMOVINSKI ODNOSI BRAČNIH DRUGOVA ZMPP Primjena Uredbe br. 2016/1103 Članak 35. Pravo mjerodavno za imovinske odnose bračnih drugova određuje se prema Uredbi Vijeća (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima (SL L 183, 8. 7. 2016. ).

Primarna poveznica – stranačka autonomija Članak 22. Izbor mjerodavnog prava 1. Bračni drugovi ili budući bračni drugovi mogu sporazumno odrediti ili promijeniti pravo mjerodavno za svoj bračnoimovinski režim, pod uvjetom da se radi o jednom od sljedećih prava: (a) pravu države u kojoj bračni drugovi ili budući bračni drugovi ili jedan od njih ima uobičajeno boravište u trenutku kada je sporazum sklopljen; ili (b) pravu države čije državljanstvo ima jedan od bračnih drugova ili budućih bračnih drugova u trenutku kada je sporazum sklopljen. 2. Osim ako se bračni drugovi drukčije dogovore, promjena prava mjerodavnog za bračnoimovinski režim učinjena tijekom braka proizvodi učinke tek u budućnosti. 3. Svaka retroaktivna promjena mjerodavnog prava na temelju stavka 2. ne smije imati štetan učinak na prava trećih strana koja proizlaze iz tog prava.

Podredna poveznica Članak 26. Mjerodavno pravo kada stranke nisu izvršile izbor 1. U slučaju nepostojanja sporazuma o izboru prava na temelju članka 22. , mjerodavno pravo za imovinskopravni režim je pravo države: (a)prvog zajedničkog uobičajenog boravišta bračnih drugova nakon sklapanja braka ili, u suprotnome; (b)zajedničkog državljanstva bračnih drugova u trenutku sklapanja braka ili, u suprotnome; (c)s kojim su bračni drugovi zajedno najbliže povezani u trenutku sklapanja braka, uzimajući u obzir sve okolnosti. 2. Ako bračni drugovi imaju više od jednog zajedničkog državljanstva u trenutku sklapanja braka, primjenjuju se samo točke (a) i (c) iz stavka 1. 3. Iznimno i na zahtjev jednog bračnog druga pravosudno tijelo nadležno za odlučivanje u stvarima bračnoimovinskog režima može odlučiti da bračnoimovinski režim uređuje pravo države koja nije država čije je pravo mjerodavno na temelju stavka 1. točke (a) ako podnositelj zahtjeva dokaže sljedeće: (a)bračni drugovi imali su posljednje zajedničko uobičajeno boravište u toj drugoj državi tijekom znatno duljeg razdoblja nego u državi određenoj na temelju stavka 1. točke (a) i (b)oba su se bračna druga oslanjala na pravo te druge države u uređivanju ili planiranju svojih imovinskih odnosa. Pravo te druge države primjenjuje se od sklapanja braka, osim ako se tome usprotivi jedan bračni drug. U potonjem slučaju pravo te druge države proizvodi učinke od uspostave posljednjeg zajedničkog uobičajenog boravišta u toj drugoj državi. Primjena prava te druge države ne smije imati štetan učinak na prava trećih strana koja proizlaze iz prava mjerodavnog na temelju stavka 1. točke (a). Ovaj stavak ne primjenjuje se kada su bračni drugovi sklopili bračnoimovinski sporazum prije uspostave posljednjeg zajedničkog uobičajenog boravišta u toj drugoj državi.

Imovinski odnosi u izvanbračnoj zajednici Članak 39. Za imovinske odnose osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani. Ako osobe iz stavaka 1. ovog članaka nemaju isto državljanstvo, mjerodavno je pravo države u kojoj imaju zajedničko prebivalište. Za ugovorne imovinske odnose između osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici mjerodavno je pravo koje je u vrijeme sklapanja ugovora bilo mjerodavno za njihove imovinske odnose.

Razvod braka ZRS Članak 35. Za razvod braka mjerodavno je pravo države čiji su državljani oba bračna druga u vrijeme podnošenja tužbe. Ako su bračni drugovi državljani različitih država u vrijeme podnošenja tužbe, za razvod braka mjerodavna su kumulativno prava obiju država čiji su oni državljani. Ako se brak ne bi mogao razvesti po pravu određenom u stavku 2. ovog članaka, za razvod braka mjerodavno je pravo Republike Hrvatske ako je jedan od bračnih drugova imao u vrijeme podnošenja tužbe prebivalište u Republici Hrvatskoj. Ako je jedan od bračnih drugova državljanin Republike Hrvatske koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, a brak se ne bi mogao razvesti po pravu određenom u stavku 2. ovog članaka. za razvod braka mjerodavno je pravo Republike Hrvatske.

Razvod braka ZMPP Stranački izbor mjerodavnog prava Članak 36. (1) Za razvod braka mjerodavno je pravo koje izaberu bračni drugovi. Bračni drugovi mogu izabrati jedno od sljedećih prava: 1. pravo države u kojoj oba bračna druga imaju uobičajeno boravište u vrijeme izbora, ili 2. pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko uobičajeno boravište, ako jedan od njih još uvijek u toj državi ima uobičajeno boravište, ili 3. pravo države čiji je državljanin barem jedan od njih u vrijeme izbora, ili 4. hrvatsko pravo. (2) Sporazum o mjerodavnom pravu iz stavka 1. ovoga članka sklapa se u pisanom obliku. Može se sklopiti ili izmijeniti najkasnije do trenutka pokretanja postupka za razvod braka.

Razvod braka ZMPP Podredno mjerodavno pravo Članak 37. Ako bračni drugovi nisu izabrali mjerodavno pravo prema odredbi članka 36. ovoga Zakona, za razvod braka mjerodavno je: 1. pravo države u kojoj u trenutku pokretanja postupka za razvod braka oba bračna druga imaju uobičajeno boravište, podredno 2. pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko uobičajeno boravište, ako jedan od njih još uvijek u toj državi ima uobičajeno boravište, podredno 3. pravo države čiji su oni državljani u trenutku pokretanja postupka za razvod braka, podredno 4. hrvatsko pravo.

NASLJEDNO PRAVO Članak 30. ZRS Za nasljeđivanje mjerodavno je pravo države čiji je državljanin bio ostavitelj u vrijeme smrti. Za sposobnost za pravljenje oporuke mjerodavno je pravo države čije je državljanstvo oporučitelj imao u trenutku sastavljanja oporuke.

ZMPP Članak 29. Pravo mjerodavno za nasljeđivanje određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (SL L 201, 27. 7. 2012. ).

Uredba o nasljeđivanju Primjenjuje se u svim državama članicama EU osim u Danskoj, UK i Irskoj Donosi pravila o nadležnosti, mjerodavnom pravu i priznanju i ovrsi Cilj je primjena jednog prava na cjelokupno nasljeđivanje (na sve nekretnine i sve pokretnine)

Uredba o nasljeđivanju – opće pravilo Članak 21. 1. Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom, pravo mjerodavno za nasljeđivanje u cijelosti pravo je države u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti. 2. Ako je, kao izuzetak, jasno iz svih okolnosti slučaja da je u trenutku smrti umrli bio očigledno bliže povezan s državom koja nije država čije bi pravo bilo mjerodavno po stavku 1. , pravo mjerodavno za nasljeđivanje je pravo te druge države.

Recital 23 S obzirom na povećanu mobilnost građana te kako bi se osiguralo pravilno djelovanje pravosuđa u Uniji te osiguralo da postoji stvarna poveznica između nasljeđivanja i države članice u kojoj postoji nadležnost, ova bi Uredba trebala predvidjeti da bi opća poveznica za potrebe utvrđivanja i nadležnosti i mjerodavnog prava trebala biti uobičajeno boravište umrlog u vrijeme smrti. Radi utvrđivanja uobičajenog boravišta, tijelo koje se bavi nasljeđivanjem trebalo bi izvršiti ukupnu procjenu životnih okolnosti umrlog tijekom posljednjih godina njegovog života i u trenutku smrti, uzimajući u obzir sve relevantne činjenične elemente, posebno trajanje i stalnost prisutnosti umrlog u dotičnoj državi te uvjete i razloge za tu prisutnost. Tako utvrđeno uobičajeno boravište trebalo bi imati blisku i stabilnu vezu s dotičnom državom, uzimajući u obzir konkretne ciljeve ove Uredbe.

Recital 24 U određenim slučajevima, utvrđivanje uobičajenog boravišta umrlog moglo bi se pokazati složenim. Takav se slučaj može pojaviti posebno kada je umrli zbog profesionalnih ili ekonomskih razloga otišao živjeti u inozemstvo kako bi tamo radio, ponekad dugo vremena, ali je zadržao blisku i stabilnu vezu sa svojom državom podrijetla. U takvom slučaju, moglo bi se i dalje smatrati, ovisno o okolnostima slučaja, da je umrli imao svoje uobičajeno boravište u svojoj državi podrijetla u kojoj je bilo središte interesa njegove obitelji i njegov društveni život. Drugi složeni slučajevi mogu se pojaviti ako je umrli živio u nekoliko država naizmjence ili ako je putovao iz jedne države u drugu a da se nije stalno nastanio u bilo kojoj od njih. Ako je umrli bio državljanin jedne od tih država ili ako je imao svu svoju glavnu imovinu u jednoj od tih država, državljanstvo ili mjesto te imovine mogli bi biti poseban čimbenik u ukupnoj procjeni svih činjeničnih okolnosti.

Izbor prava Članak 22. 1. Osoba može za pravo koje će urediti u cijelost njezino nasljeđivanje izabrati pravo države čiji je državljanin u trenutku izbora ili u trenutku smrti. Osoba s više državljanstava može izabrati pravo bilo koje od tih država čijih je ona državljanin u trenutku izbora ili u trenutku smrti. 2. Izbor prava se vrši izričito u izjavi u obliku raspolaganja imovinom zbog smrti ili slijedi iz odredaba takvog raspolaganja. 3. Materijalnu valjanost čina kojim je izabrano pravo uređuje izabrano pravo. 4. Svaka promjena ili opoziv izbora prava moraju ispunjavati zahtjeve u pogledu oblika promjene ili opoziva raspolaganja imovinom zbog smrti.

Univerzalna primjena Svako pravo na koje upućuje ova Uredba primjenjuje se bez obzira na to je li to pravo države članice.

Renvoi Članak 34. Upućivanje na daljnje pravo ili uzvrat 1. Primjena prava bilo koje treće države određene ovom Uredbom znači primjenu pravnih pravila na snazi u toj državi, uključujući njezina pravila međunarodnog privatnog prava, u toj mjeri u kojoj ta pravila dalje upućuju: (a) na pravo države članice; ili (b) na pravo druge države članice koja bi primijenila svoje pravo. 2. Upućivanje na daljnje pravo ili uzvrat ne primjenjuju se u odnosu na prava navedena u članku 21. stavku 2. , članku 27. , članku 28. točki (b) i članku 30.

Oblik oporučnog raspolaganja - ZRS Članak 31 Oporuka je pravovaljana u pogledu oblika ako je pravovaljana po jednom od ovih prava: 1) po pravu mjesta gdje je oporuka sastavljena; 2) po pravu države čiji je državljanin bio oporučitelj bilo u vrijeme raspolaganja oporukom bilo u vrijeme smrti; 3) po pravu oporučiteljeva prebivališta bilo u vrijeme raspolaganja oporukom bilo u vrijeme smrti; 4) po pravu oporučiteljeva boravišta bilo u vrijeme raspolaganja oporukom bilo u vrijeme smrti; 5) po pravu Republike Hrvatske; 6) za nekretnine - i po pravu mjesta gdje se nekretnine nalaze. Opozivanje oporuke pravovaljano je što se tiče oblika ako je taj oblik pravovaljan bilo po kojem pravu prema kojem je, u skladu s odredbama stavaka 1. ovog dana, oporuka mogla biti pravovaljano sastavljena.

Oblik oporučnog raspolaganja - ZMPP Članak 30. Za oblik oporučnog raspolaganja mjerodavno pravo određuje se prema Haškoj konvenciji o sukobima zakona kod oblika oporučnih raspolaganja od 5. listopada 1961. (» Narodne novine – Međunarodni ugovori «, br. 4/94. ).