KOMPARATIVNA PRAVNA HISTORIJA Doc dr Omer Hamzi Vii

KOMPARATIVNA PRAVNA HISTORIJA Doc. dr. Omer Hamzić Viši asist. Benjamina Londrc, dipl. iur. , Kiseljak, 2014. godine

IV. FRANAČKA (RANE FEUD. DRŽAVE) • • • 1. Historijski razvoj Franačke, 2. Pregled svojine, 3. Struktura stanovništva, 4. Državno uređenje Franačke, 5. Lokalna uprava, 6. Sudovi u Franačkoj, 7. Franačko pravo, 8. Personalnost prava kod Franaka 9. Karakteristične crte pojedinih grana prava, 10. Sudski postupak

1 1. HISTORIJSKI RAZVOJ FRANAČKE, • a) Prve feudalne države na ruševinm Rimskog carstva, • b) Franačka prva faza: period Merovinga – osnivač Klodovik, • c) Franačka, druga faza: period Karolinga – ponov. ujedinjenje Karlo Martel – reforme: beneficium, precaria, mundium, • d) Procvat Kraljevstva za vrijeme Karla Velikog (768 814. )

A) PRVE FEUDALNE DRŽAVE NA RUŠEVINM RIMSKOG CARSTVA • aa) Začeci novih feudalnih odnosa pojavili su se u završnoj fazi razvoja rimskog robovlasnič. društva. – • Bilo je to doba opće i duboke krize robovlasničkog društ va, koja je trajala od II do V v. • Pojava kolonata simbolizovala je krizu i istovremeno nag ovještavala njeno prevazilaženje uspostavom i izgradnjom novih feudalnih odnosa. • ab) Na ruševinama Rimskog carstva (poslije 476. ) uzdižu se tzv. barbarske države u kojima se učvršćuju novi feudalni odnosi (Franci i Burgundi osnovaju svoje drž. u Galiji, Vizig oti u današnjoj Južnoj Francuskoj i Španiji, Bavarci u Reciji i Noriku, Vandali u Sjevernoj Africi, Angli i Sasi u Britaniji i Germani u Italiji). • (Franačka je bila najdugotrajnija i najživotvornija. . . – nast. krajem V st. i trajala do IX st. u doba Karla Velikog (768. 814. ) zauzima gotovo sve zemlje Zap. Rimskog Carstva).

B 1) FRANAČKA PRVA FAZA: PERIOD MEROVINGA – OSNIVAČ DINASTIJE MEROVEH, A DRŽAVE KLODOVIK • ba) Osnivač dinastije Merovinga po legendarn. pretku Merovehu, vođi Salijskih Franaka od 447. do 458. • Osnivač države Klodovik (481. 511. ) proširuje drž. granice na teritorije romanizov. Galije (pokorio Gale, Alemane i Vizigote), • Pokorenom stanovništvu oduzeo je dio zemlje i tu zemlju dodijelio zajedno sa seljacima (njenim obrađivačima), članovima svoje vojničke družine. • Obični franački ratnici dobijali su male dionice zemlje na kojima su, udruženi u svoje seoske općine, živjeli kao slob. seljaci, što znači da u ovo doba nisu svi sel jaci bili pretvo reni u kmetove. • bb) Klodovik je 496. primio hrišćanstvo (sa svojih oko 3. 000 vojnika), što mu je, kasnije, pomoglo u ratu sa Bizantom, • bc) Klodovikovo osvajanje Južne Galije ojačalo među narodni položaj Franačke,

MEROVINŠKO KRALJEVSTVO

B 2) FRANAČKA PRVA FAZA: FRANAČKA POSLIJE KLODOVIKA, OD VII ST. PERIOD „LIJENIH KRALJEVA“ • bd) Franačka poslije Klodovika: Tokom VI v. , uz vanjska osvajanja, u Franačkoj se stalno odvijao proces razjedi njavanja i ujedinjavanja; • Prema franačkom shvatanju i običajnom pravu, država je poslije Klodovikove smrti podijeljena na nekoliko dijelova između njegovih sinova. • Klodovikov nasljednik Klotar I (511. 561. ) ponovo ujedi njuje Franačku. • U VII v. nastaje tzv. „period lijenih kraljeva”, nesposobnih da upravljaju državom, te u ime franačkog kralja upravlja ju starješine dvora majordomi, dok su vladari iz dinastije Merovinga sve više slabili.

C 1) FRANAČKA, DRUGA FAZA: PERIOD KAROLINGA – MAJORDOM KARLO MARTEL (715. 741. ) I NJEGOVE REFORME • ca) Majordom Karlo Martel (715. 741. ) zaustavio je prodor Arabljana u Franačku, kod Poatjea 732. i ponovo ujedinio Franačku (time počinje druga faza njez. razvitka period dinastije Karolinga); • Martelovi uspješni ratovi vodili su državnoj centralizaciji; • Krupne zemljišne posjednike mahom je uništio: (1) jedne je protjerao, (2) drugima je uzeo imanja, a (3) treće je putem ben eficija čvršće vezao za prijestolje). • cb) Izvršio je sekularizaciju crkvenih imanja. • crkvenu zemlju kao i ostale posjede razdijelio je vojnici ma, obavezavši ih da idu u ratove kao konjanici; • zemlja davana na ovaj način zvala se beneficium - u po četku nije bila nasljedna.

C 2) FRANAČKA, DRUGA FAZA: PERIOD KAROLINGA – MAJORDOM KARLO MARTEL (715. 741. ) I NJEGOVE REFORME • cb) Ojačani krupni zemljišni posjednici koristili su svoju moć i za nasilno pret varanje dotle slobodnih seljaka u kmetove. (Zato je reforma Karla Martela predstavljala korak dalje u jačanju feudalizma) • cc) Krupne sopstvenike, koji su zemlju dobili od kralja, činili su uglavnom ljudi iz njegove okoline, članovi njegove družine, nje govi činovnici, grofovi. • Krupni zemljišni posjed sticao se i putem, tzv. prekaria predavanje zemlje krupnom zemljoposj. od strane sitnih sopstvenika, s tim da je oni dobijaju natrag (precaria oblata) na doživotno korištenje, ponekad i nasljedno (u granici jednog do dva koljena). • Dok su se krupniji prekaristi, koji su plaćali neveliki cenz, nalazili još u relativno snoš ljivom položaju, dotle susitni prekaristi, dospijevali u položaj pravih kolona, dužnih da plaćaju danak i kuluk.

C 3) FRANAČKA, DRUGA FAZA: PERIOD KAROLINGA – KARLO MARTEL – REFORME: BENEFICIUM, PRECARIA, MUNDIUM • cd) Paralelno s porastom krupnog zemljišnog posjeda, vršio se i proces postepenog ustaljivanja zavisnosti slobod nog seljaštva. • Sitni i srednji sopstvenici i bezemljaši stupali su pod zaštitu (mundium) ek. jačih ljudi, svjetovnih i duhovnih magnata, preporučivali im se, kako se u to vrijeme govorilo (sam akt nazvan je komendacijom), • Poslije toga magnat je postajao senior (sener) takvog čovjeka koji stoji pod njegovom zaštitom, • ce) Drž. je dozvolj. postojanje privatne vlasti krup. magna ta na posjedima (na kojima su uživali imunitete), na njiho ve posjede nisu smjeli zalaziti kraljevi ljudi (grofovi, satnici) • cf) Sistem beneficija ubrzao je proces feudalizacije (kra ljevski zemljišni posjed iz kojeg je dijelio zemlju zaslužnim bio je ogroman)

D 1 ) PROCVAT KRALJEVSTVA ZA VRIJEME KARLA VELIKOG (768 814. ) – 800. G. KRUNISAN ZA CARA • da) Martela su naslijedila njegova dva sina (Pipin Mali i Karloman) i podijelili državu na dva dijela, dok je formalno na prijestolu i dalje ostao jedan od kraljeva iz dinastije Merovinga. • Pipin Mali je, uz saglasnost pape (pošto mu je dao osvo jene posjede u Langobarda u Italiji), svrgnuo s prijestola posljednjeg merovinškog vladara i 751. okrunjen za kralja Franaka, • Franačka dostiže svoj vrhunac za vlade sina Pipina Ma log, Karla Velikog (vladao 768. – 814. ) • db) Karlo Veliki, ujedinjuje germanska i romanska pleme na, 800. g. papa ga je krunisao za cara; • Kako mu je cilj bio: obrazovanje jedinstv. države, nizom osvajanja, on proširuje teritorij Franačke, našavši se na če lu ogromne države, i preuzima uz pomoć crkve obnovu Rimske imperije.

KARLO VELIKI (768. – 814).

D 2 ) PROCVAT KRALJEVSTVA ZA VRIJEME KARLA VELIKOG (768 814. ) IZGRADNJA FEUDALNE HIJERARHIJE • dc) Izgradnja feudalne hijerarhije na čelu sa kraljem: sistem vazaliteta i seniora; • Karlo Veliki je, također, dijelio beneficije svojim ljudima, koje već postaju nasljedno dobro, tj nazivaju se općim imenom feudi, a njihovi vlasnici feudalci. • Vlasnici velikih feuda, dobijenih od vladara, postajali su njegovi vazali. • Oni su također sticali svoje vazale i u odnosu na njih postajali seniori (stariji). • Njihovi vazali mogli su također imati vazale kojima su oni bili seniori, i tako dalje sve dok se ne dođe do sitnih ri tera. • Crkvena lica mogla su također biti vazali i seniori (tako je u doba Karla Velikog izgrađena feudalna hijerarhija na čelu sa kraljem).

D 3 ) PROCVAT KRALJEVSTVA ZA VRIJEME KARLA VELIKOG (768 814. ), PRETVARANJE SELJAKA U KMETOVE • dd) Stvaranjem feudalne hijerarhije, slobodni seljaci su konačno pret voreni u kmetove; • Po svom položaju kmet se znatno razlikovao od antičkih robova: imao je kuću i okućnicu, svoje njive i zemljor. alat. • Feudalac nije smio ubiti kmeta, osim u slučaju pobune. • Osnovne obaveze kmeta: davanje raznih renti feudalcu. • de) Slabljenje i raspad Franačke (krajem IX i poč. X st. • Za vrijeme Karla Velikog, Franačka je bila na vrhuncu svoje moći. • Već početkom IX v. počele su se ispoljavati heterogene težnje feudalaca, pa je Karlo još prije svoje smrti (814. ) sinovima podijelio carstvo kao neki svoj posjed.

D 4 ) RASPAD FRANAČKE: UGOVOR U VERDENU 843. • Dugotrajne borbe oko njegovog naslijeđa među Karlo vim sinovima i unucima, završeni su ugovorom koji su kraljevi unuci (Ludvigovi sinovi) sklopili u Verdenu 843. godine, po kojem je Franačka podijeljena na tri dijela: • (1) posjed zapadno od Rajne i Rone (okvir buduće Francuske države), • (2) posjed istočno od Rajne i Rone (okvir buduće Njemačke države), • (3) posjed Italije, sa dugim pojasom zemalja od ušća Rajne do ušća Rone (okvir buduće Italije); • Krajem IX i početkom X vijeka, daljim procesima feuda lizacije, na teritoriji Franačke države formiralo se se niz sa mostalnih kraljevina, kneževina i većih feuda.

PODJELA KAROLINŠKOG CARSTVA VERDENSKIM SPORAZUMOM 843. G.

2 A. PREGLED SVOJINE • a) Prvi period franačke države (Merovinga): pretvaranje kolektivne u individualnu svojinu nad zemljom: • Na jugu i zapadu Franačke dominira krupni zemljišni posjed, tzv. villa, i on se nalazio u rukama vladara ili njegovih vazala, biskupa i drugih prelata, kao i samostana. • Slobodni Franci (seljaci) obrađivali su zemljište koje je bilo u kolek tivnom vlasništvu čitavog sela. • Usitnjeni zemljišni posjedi postepeno nastaju pretvara njem kolektivne svojine nad zemljom slobodnih Franaka u individualnu svojinu. • U zajedničkoj svoji ni i dalje ostaju pašnjaci, šume).

2 B. PREGLED SVOJINE • b) Pretvaranje slobodnih seljaka u kmtove (allod) • Privatna svojina slobodnih seljaka nad malim zemljišnim dionicama nazivala se allod. • Sticanje ovog zemljišnog posjeda bilo je praćeno pret varanjem slobodnih seljaka u kmetove. • c) Na vazalni odnos nadovezuje se beneficijarni odnos (u IX st. ), stvaranje hijerarhij. ljestvice, • Novi vazalni odnos zasniva se na nizu svečanih akata, uglavnom vezanih za feudalni ugovor. • Spajanje beneficija i vazaliteta postala je uobičajena pojava. (tako je nas tao feud). • Stvorilo se pravilo da svaki slobodni čovjek mora prema nekome biti u vazalnom odnosu.

3. STRUKTURA STANOVNIŠTVA • a) Zavisno stanovništvo: slobodni seljaci kao najbrojnija kategoria koja je pretvarana u poluslobodne kmetove) • b) Povlaštena klasa: franačka aristokratija to su bili oni koji su zemlju dobijali direktno od kralja ljudi iz kraljeve okoline, članovi njegove družine: krupni veleposjednici, crkveni prelati, dvorski službenici i visoki činovnici; • c) Robovi i poluslobodni ljudi: • oslobađanje roba bilo je dopušteno, postajali su polu slobodni ljudi – liti, • postanak klase poluslob. ljudi – lita nije dovoljno jasan bili su dužni da svom gospodaru vrše različ. služ. i plaćaju rentu u naturi, mogli su imati svojinu, sklapati ugovore, on je bio obavezan da vrši vojnu služ. )

4 A. DRŽAVNO UREĐENJE FRANAČKE (VLADAR) • a) Država je imala monarhijski oblik vladavine – patrimo onijalna država, centar drž. uprave postao je kraljevski dvor (palatum). • b) Kraljeva ovlaštenja (vlast): • mundijum (zaštita): kralj je zaštitnik, sudija, izvršil. pravde; • „kraljevski banus“ : pravo kralja da nešto naređuje ili zabranjuje svojim podanicima) i to kroz: (1) upravni banus: naredbe činovn. , kuluk, pozivanje vojske; (2) naredbod avni (zakonodavni) banus: izadav. edikata, općih naredbi, zakona), • vrhovna upravna vlast: postavljao i smjenjivao činovnike, lokalne grofove; • vrhovna sudska vlast: presjedavao kraljevskom vijeću; • Čitava drž. se smatrala vlasništvom vladara, koji je njome raspolagao kao svojom baštinom, zato je Franačka tipičan primjer države baštine ili patrimonijalne države.

4 B. DRŽAVNO UREĐENJE FRANAČKE (IZBORNOST VLADARA I DRŽAVNO VIJEĆE) • c) Izbornost kralja: u prvoj fazi (za vrijeme Karolinga) izbor nost vladara ostala je kao tradicija iz klansko plemenkog uređenja, ali je imala prividan karakter. • d) Dvorsko vijeće pomoćni organ kralja: • majordomus najznačajniji funkcioner u Dvorskom vijeću na čelu svih službi kraljevske kuće (u vrijeme Karolinga ukida se ta funkc. , a prvi službenik dvora postaje kancelar, kraljev kapelan i starješina dvorskog klera), • ministerijali – funkcioneri na dvoru: dvorski grof, inten dant, dvorski maršal i referendari koji su redigovali služb. akte) • missi dominici, kraljevi izaslanici, posebna služba koju je uveo Karlo Veliki: putovali po zemlji, sazivali skupštine, pri mali zakletve kralju, objavljivali kapitularije, sudili u poseb no teškim slučajevima.

4 C. DRŽAVNO UREĐENJE FRANAČKE (NARODNA SKUPŠTINA I SKUPŠTINA VELIKAŠA PLACITUM) e) Narodne skupštine (prva vrsta skupštine): zadržale su se i potiču iz prvobitne zajednice, ali sa izmijenjenom ulogom: - To su bile narodne skupštine svih slobodnih ratnika, - Održavale su se jednom godišnje, u martu. • f) Skupštine velikaša (Placitum) (druga vrsta skupštine): na njoj su učestvovali samo velikaši, • Placitum je sazivao kralj radi raspravlj. nekih političkih pi tanja, imala je čisto konsultativni karakter, • Vremenom će prerasti u, tzv. Placitum generale: na njih velikaši dovode svoje ljude, pa se zbog svoje brojnosti na zivaju i narodnim skupštinama). • U drugoj fazi franačke skupšt. postaju centralni organi vlasti: odlučuju o svim važnijim drž. pitanjima; kralj im je podnosio na odobrenje svoje odluke kao i kapitularije kojim su se dopunjavali zakoni.

5. LOKALNA UPRAVA • U prvoj fazi, za vladavine Merovinga lok. uprava se zasnivala na podjeli drž. na okruge (gau, pagus, civitas), koji su se dijelili na satnije. • Upravu u satnijama vršili su satnici ili tungini , a u okruzi ma grofovi, koje je postavljao kralj, dajući im vrlo široka ovlaštenja: • (1) vršili su opću upravu i predstavljali kralja u grofoviji, • (2) primali zakletvu vjernosti od njegovih podanika, • (3) objavljivali kraljeve kapitulare i izvršavali naređenja. • Pored lokalnih funkcionera, kralj je slao u provinciju i pojedine privremene agente sacebarone. • Ranije samouprave skoro je nestalo, samo su se po satnijama još sačuvale ranije skupštine satnije (mallus) i upravna jedinica seoske općine marke. • Za vrijeme Merovinga postojala su i vojvodstva (ducatus) od više grofovija s vojvodom (duxom), kao vojnim koman

6 A. SUDOVI U FRANAČKOJ (GROFOVSKI I NARODNI) • a) Merovinški kraljevi pokušali su ojačati nadzor nad radom grofova: • (1) stvarajući šire oblasti – vojvodstva koja bi se neposre dnije vezala za cen tralnu vlast; • (2) uvođenjem specijalnih kraljevskih izaslanika (missi dominici) - vršili kontrolu na terenu i kažnj. za zloupotrebe; • b) Grofovski sudovi (raspravljali stvari općeg prava; grof predsjedavao sudskom skupu i izricao presude, uz oba vezno prisustvo svih ljudi grofovije – malus) • c) Narodno sudstvo: presude donosio skup svih slobodnih ljudi centene – ting ili malum: • grofovije su bile podijeljene na centene kao sudske teritor. jedinice sa tunginom ili centenarom na čelu), koji je imao 7 pomoćnika, birao ih je ting ili malum – • oni su provodili istragu, uviđaje i pripremali nacrt sudske odluke, koju je tungin iznosio pred ting ili malum, a koji je donosio konačnu presudu – obilježja narodnog sudstva);

6 B. SUDOVI U FRANAČKOJ (KRALJEVSKI SUD) • c) Kraljevski sud • Pored narodnih sudova, centena, u prvoj fazi razvitka postojao je i Kraljevski sud (placitum palatii), kojim je predsjedavao kralj, a kasnije majordom. • Taj sud je bio najviša instanca, ali i jedina instanca za privilegovani sloj. • Kraljev sud, kao sud izuzetne nadležnosti, raspravljao je stvari koje su se odnosile na kralja ili su se ticale privi legija. • Kralj je mogao delegirati vlast izricanja pravde u svoje ime upravniku dvora (majordomus u). • Sudsku organizaciju će dopuniti i crkveni sudovi • d) Nadležnosti sudova (grofovski sud raspravlja stvari općeg prava, kraljevski sud je imao izuzetne nadležnosti);

7 A. FRANAČKO PRAVO • a) Franačko pravo nije bilo jedinstveno, već je bilo skup nekoliko pravnih sistema; osvajači su imali svoje, a starosj. (npr. pokoreni Galorim ljani) rimsko pravo, • b) Staro germ. pravo, koje su plemena donijela sa sobom, postaje neadekvatno za novi sistem (zbog nepoznavanja plemenskog prava, teškoće u sudovima, što je bio jedan od razloga početak zapisivanja germanskih običaja) • c) izvori franačkog prava su: • 1. Kodifikacije običajnog prava (leges barbarorum), kao što je Salijski zakon (Pactus Legis Salica) iz vremena mero vinškog kralja Klodovika (484. . 511. ). Za vrijeme Karla Ve likog izvršena je revizija ovog zakona. Ovi zakoni primje njivani su po personalnom principu, odnosno samo za pri padnike određenih plemena;

7 A. FRANAČKO PRAVO • 2. Rimski zakoni barbara (Leges romana barbarorum), odnosno zbornici pojednostavljenoga rimskog prava koji su važili za rimsko stanovništvo pojedinih barbarskih drž. Na teritoriji Franačke važila su dva ovakva zakona: Lex romana Visigothorum (Rimski zakon Vizigota) iz 506. i Lex romana Burgundionum (Rimski zakon Burgunda) iz perioda 480. – 516. • 3. Kraljevo pravo: zakonodavni akti franačkih vladara kojima se „potvrđu ju“ ili „ispravljaju“ raniji propisi uglavnom običajnog prava ili nanovo reguliše neka nova materija. U doba Karolonga ovi propsi se nazivaju kapitulari, isprave, edikti, upute, formulari; Kapitulari su primjer vladarskih intervencija u važeće pravo i izraz jačanja države. • 4. Povelje izdate različitim pravnim i fizičkim licima, kao što su crkve, manastiri, gradovi, pojedinci

8. PERSONALNOST PRAVA KOD FRANAKA • a) Ujedinjavanjem raznih ple mena pod vlašću franačkog kralja nosilo je specifičan personalni karak ter veza. • Novi društveni odnosi nisu se u toj mjeri razvili da bi svojim sadržajem stvorili jedinstveno teritorijalno pravo. • S druge strane, Franci su, sami malobrojni i sa nerazvij. pravom, u personalnosti prava vidjeli zaštitu sopstvenih običaja od razvijenog rimskog prava. • b) Personalni zakoni primjenjivani su u odnosima lica i znatnim dijelom u kriv. pravu (npr. legitimno dijete uzimalo je zakon oca, vanbr. zakon majke). • c) Pred sudom, plemenski zakon se određivao pitanjem o zakonu pod kojim stranka živi (sub que vivs) u načelu, primjenjivan je zakon tuženog.

9. KARAKTERISTIČNE CRTE POJEDINIH GRANA PRAVA • • • a) Stvarno pravo , b) Obligaciono pravo (ostalo nerazvij. ), c) Porodično pravo, d) Nasljedno pravo, e) Krivično pravo

A) STVARNO PRAVO • aa) Vlasnički odnosi i svojina: • Dugo zadržani ostaci iz rodovskog društva, ostaci kolek tivne i općinske svojine (Salijski zakon), • U početku je uporedo postojala kolekt. svojina općine marke na zemljištu kao i privatna svojiha posjednika, • ab) S vremenom dolazi do dez integracije općinske svo jine, ona se pretvara u porodič. , a porodič. u priv. svojinu. • Sopstvenici porodične svojine znatno su ograničeni, a sopstvenici stečene svojine slobodni u raspolaganju tak vom imovinom. • Kasnije se uočava transformacija privatne svojine vele posjednika u feudalnu svojinu, dok seljaci većinom gube svoju svojinu i postaju za visni od feudalaca.

B) OBLIGACIONO PRAVO (OSTALO NERAZVIJENO) • Uzroci nerazvijenosti: usljed slabo razvijene robnonov čane privrede i dominirajuće natu ralne privrede, • Neki od ugovora bili su formalistički, tražilo se izgovaranje raznih formula, svečane zakletve (fidesfacta), kod drugih ugovora tražila se predaja stvari. • Usljed neispunjavanja obaveze, dužnik je postajao rob.

C) PORODIČNO PRAVO • ca) Mundium: najznač. ustanova por. prava (pored vlasti imao je i karakt. nadzora i starateljstva – traži se mundijum oca za sklapanje braka, npr. ; • cb) Pavni polož. djece i udate žene: djeca ograničeno pravno sposobna, udata žena pod mundijem muža (Sa lijski zakonik predvđa izvjesnu pravnu zaštitu žene – trudnice npr. ); • cc) Brak se sklapao ugovorom između budućeg muža i oca mladenke, a sastojao se od tri akta: (1) kupnje, tj. zaruka, (2) davanja miraza i (3) predaje djevojke mužu. • cd) Razvod braka prvobitno je bio dopušten samo mužu, ženi je zabra njen i ona je kažnjavana smrtnom kaznom u slučaju da ostavi svoga muža.

D) NASLJEDNO PRAVO • Dominirao je sistem zakonskog nasljeđavanja. • Vrlo rano, već u V vijeku, pojavljuju se izvjesni oblici testamentalnog nasljeđivanja aftomija. • Aftofnijom se nazivalo zaključenje ugovora za života, ko jim sopstvenik prenosi imovinu jednom licu, s obavezom da ono, i poslije njegove smrti, ''tu imovinu preda označe nom nasljedniku“.

E 1) KRIVIČNO PRAVO • ea) Krvna osveta – rijetkost (za razliku od drugih german skih plemena, gdje je krvna osveta dominirala), • eb) Karakterističan je sistem kompozicije ili otkupa (Wergeld za teška, Busse za lakša krivična djela); • ec) Vergeld je utvrđivan prema uzrastu, plemenskoj pri padnosti, spolu, a naročito prema druš tvenom položaju oštećenog i počinitelja. • - Kod krivičnog djela ubistva, Vergeld se dijelio na tri dijela: (1) jedan je pripadao rođacima ubijenog, (2) drugi saplemenicima, a (3) treći je pripadao vladaru kao novč ana kazna. • Ako počinilac krivičnog djela odbije da plati otkup, tada je intervenisao Kraljevski sud. • Sistem kompozicije doveo je do raslojavanja, jer su otkupnine bile vrlo visoke. • Stavljanje van zakona (ex lex) bilo je kazna za one koji su odbili plati ti naknadu.

E 2) KRIVIČNO PRAVO • ed) Oblici krivice i vrste krivičnih djela: rezlikuje se umišljaj i nehat od svršenog djela; vrste kriv. djela: ubistvo, tjelesna povr. , uvreda, imovinska krađa, uzurp. tuđe imov. • ee) Kazne javnopravnog karaktera: kod niza krivičnih djela, društ. interes je zahtijevao predavanje kaznene vlasti u ruke društva ili njegovih predstavnika; • U taj krug postepeno se uvode nova krivična djela: veleizdaja, dezerterstvo iz vojske, kovanje laž. novca, laž. svjedočenje, razbojništva, krađe iz crkve. ). • Kazne za ta djela bile su vrlo surove: smrtna kazna i teška tjelesna oštećenja – sakaćenja (cilj: zastrašivanje okoline, odmazda, i djelimič. popravlj. prijestupnika • ef) Uticaj crkve na krivični sistem: u kapitularima Karla Velikog već se jasno vidi uticaj crkve na kri vični sistem (ubistvo u crkvi, kriv. djela protiv sveštenih lica itd. ).

10. SUDSKI POSTUPAK • a) U procesnom pravu Franačke vladala je autonomija oštećene osobe (postupak počinjao trostrukim sukces ivnim pozivanjem protivstranke, inicijativa za pokreta nje postupka bila je prepuštena oštećenoj strani) • b) Tužilac je morao sam pribavljati dokaze ako tuženi nije priznao djelo (u tom slučaju razlikovale su se dvije forme spora: prema tome da li je uhvaćen na djelu ili nije corpus delcti ili nije) • c) Dokazna sredstva u krivič. postupku: priznanje, svje doci, zakletva (sakletvenici, u postupku izgovaraju od ređenu formulu), isprave, ordalije (božji sud), primjenji van je i sudski dvoboj