Doc dr Benjamina Londrc KOMPARATIVNA PRAVNA HISTORIJA STARA
Doc. dr. Benjamina Londrc KOMPARATIVNA PRAVNA HISTORIJA
STARA JEV REJSKA DRŽAVA I. DRŽAVA, II. PRAVO
1. Historijski kontekst, 2. Organizacija vlasti I. DRŽAVA 3. Državna ideologija 4. Sudovi i sudski postupak
1. Historijski kontekst a)Terminologija: Hebrej, Izraelićanin, Jevrej ili Židov. b) Periodizacija Jevreja (biblijska vremena, pet perioda)
a)Termino logija: Hebrej, Iz raelćanin, Jevrej ili Židov kao sinonimi (1) Hebrej: plemena koja su prihvatila Jahvea kao svoje božanstvo i od prije 1300. g. pn. e. živjela na području istočnog Mediterana. (2) Izraelćanin: posebna etnička grupa nastala od Hebreja, kulturno ujedinjenih religijom (prema drugom imenu Abraha movog sina Jakova Izrael). (3) Judejac ili Židov: čine kulturni nasljed nici prve dvije grupe, od vremena njihovog povratka iz tzv. Babilonskog ropstva do danas. (4) Termin Jevrej (koristi se i ovdje) kod nas je uobičajen, a njemu je pridodat pridjev „stari" da označi taj narod u biblijska vremena, koja se dijele u 5 faza.
b) Pe riodizacija Jevreja (biblijska vremena, pet perioda faza) Biblijski period: traje od polovine drugog milenijuma do 4. v. p. n. e. , a tradicionalno se dijeli na 5 perioda: 1. period: „Doba patrijarha“ (od početka drugog milenija do 13. st. p. n. e. ), 2. period: izbavljenje (egzodus), od 13. ? do 12. st. p. n. e. , 3. period: Doba sudija, (12 11. v. p. n. e. ), 4. period: Doba monarhije (11. 6. v. ), 5. period: Postegzilska faza (Babilonsko ropstvo), (6. – 4. v. p. n. e. )
1. period: „Doba patrijarha“ (od početka drugog milenija do 13. st. p. n. e. ), (1) Preci Jevreja bili su Aramejci iz oblasti Ura u Sumeru, koji se početkom 2. milenija iseljavaju: prvo u staru babilonsku koloniju (na mjestu današnjeg grada Harran, u Turskoj), nekoliko vjekova kasnije neki su se odatle naselili u područje oko rijeke Jordan. (2) Političke institucije i pravo: u to vrijeme Hebreji žive u rodovskom uređenju, svaki rod je bio autonomna jedinica sa patrijarhom na čelu, nema sudova, već sude ad hok tribunali – u primjeni samopomoć u izvršenju sankcija.
2. Period: izbavljenje (egzodus), od 13. ? do 12. st. p. n. e. (1) Za vladavine semitskih osvajača Hiksa u Egiptu (1694. 1600. p. n. e. ) jedna hebrejska grupa (Josipova), odlazi u Egipat, da bi nakon progona Hiksa (1570. ), bili s njima i oni prognani (ili pretvoreni u robove). (2) Pod Mojsijem se izbavljaju iz egipatskog ropstva i odlaze u egzodus, nakon čega je Mojsije na Sinajskoj gori primio zavjet sa Jahveom (žive u pusinji 40 god. ); (3) U to doba nastaju pravne osnove kasni jih političkih institucija: 10 zapovijedi koje je Mojsije primio od Boga na Sinaju, dio su opće bliskoistočne pravne kulture;
3. period: Doba sudija (12 11. v. p. n. e. ), (1) Poslije dugog lutanja po pustinji, Hebreji započinju osvajanje Kanaana – zemlje izme đu Egipta, Mesopotamije i Hetitske države vojnim i političkim sredstvima. (2) Nakon osvajanja Kanaana, nastaje laba va konfederacija plemena: – povremeno pod vodstvom harizmatičnih vođa („sudije") – uprava je u to vrijeme u rukama lokalnih starješina.
(1) Period sudija okončava se uspostavom monarhije oko 1000. p. n. e. 4. period: Doba monarhije, (11 6. v. ) nastaje izraelsko kraljevstvo: osnivač je kralj Saul i njegov sin David, čiji sin Solomon gradi „Prvi hram“). (2) Nakon smrti Solomo na, kraljevstvo se 922. p. n. e. dijeli na dva dijela: Izrael na sjeveru (osvajaju Asirci 722. p. n. e. ) i Judeju na jugu, sa centrom u Jerusalemu, koji osvajaju Babilonci, 587. p. n. e.
hebrejski kralj Jehu se poklanja Asircima
5. period: Post egzilska faza (Babilonsko ropstvo) 1. Dio (perzijski kralj Kir) (1) Babilonskim osvajanjem Judeje počinje doba „babilonskog ropstva“ („egzila") i traje do 538. p. n. e. , kada Babilon osvaja perzijski kralj Kir. (2) Osvojivši Babilon (pod kojim je bila Jude ja), perzijski kralj Kir dopušta Jevrejima: da se vrate u Jerusalem i da ponovo uspostave svoje religijske, političke i pravne ustanove. (3) Status Judeje pod perzijskom vlašću: nije bila samostalna država, već provincija Yehud, imala je veliki stepen autonomije, bila pod upravom domaćih guvernera.
5. period: Post egzilska faza (Ba bilonsko ropstvo) 2. Dio (Ezra) (4) Ključna ličnost u tom periodu bio je Ezra sveštenik i „pisar vješt u Mojsijevim zako nima", koji je po stavio osnove jevrejskom pravu kako ga poznajemo danas. (5) Nakon pada Perzije pod vlast Aleksandra Makedonskog, (4. v. p. n. e): Judeja postaje provincija velikog carstva A. Makedonskog; Jevreji se pokreću za trgovinom – Dijaspora; (6) Nakon smrti A. Makedonsk. , pol. 2. v. p. n. e. ponovo se obnavlja jevrejsko kraljevstvo, nakon unutrašnjih sukoba, potpada pod vlast Rima 63. g. p. n. e.
2. Organizacija vlasti a) Kralj: centralna vlast – da štiti državu i dijeli pravdu, b) Kraljeva palata i kraljevi službenici
(1) Kralj je bio na vrhu vlasti: da štiti državu od vanjskih neprijatelja i a) Kralj: centralna vlast – da štiti državu i dijeli pravdu da dijeli pravdu (sudija), uz ograničenje: Bog je bio zakonodavac, a tumači prava vjerski učenjaci. (2) Na kraljevsku poziciju dolazilo se na jedan od tri načina: izborom princa od strane oca kralja, nasljeđem prijestolja, državnim udarom. Ustoličenje kralja: po Bibliji, ceremonija se odvijala u 8 faza: od traganja putem proročanstva i pomazanja do prihvaćanja od naroda i svečane gozbe.
(1) U glavnom gradu nalazili su se: b) Kraljeva palata i kraljevi službenici (centralna vlast) hram, kraljeva palata i kraljevi službenici: glavni oficir, sekretar dvora, glasnik, prvosveštenik, k dant kra ljeve garde i nadzornik javnih radova. (2) I pored težnje da se izvrši centralizacija vlasti (i sudova), važnu ulogu u državi imale su starješine („stari") iz uglednih porodica – na lokalnom i državnom nivou. (3) Upravitelji pokrajina imenuju se za „kra ljeve stvari" na svom području, tj. za civilne poslove: za javne radove, prikupljanje i dostavljanje poreza palati;
(1) Predstave o državi: bile su bitno određene: (a) nomadskom proš lošću Jevreja, (b) iskus tvom u Egiptu i (c) religijom – kroz koncept ugovora države s Bogom (Yahveh). 3. Državna ideologija (2) Zadatak države bio je: održavanje liturgijske veze s bogom, kroz kultske funk cije kraljeva: podnošenje žrtava, kultski plesovi i rituali , izgradnja hramova, vjerski skupovi. . . (3) Potvrda ustanove kraljevstva: kraljevstvo je potvrđeno od strane Boga, ali nema nikakvu svetost. Kraljevstvo je, prema Starom zavjetu, usta novljeno uz „saglasnost naroda„.
4. Sudovi i sudski postupak a) Sudska funkcija u predmonarhijskom, monarhiskom i postegzilskom periodu b) Sudski postupak (različit u privatnim i javnim sporovima), dokazna sredstva
(1) U predmonarhijskom periodu (prije 1000. g. p. n. e) sudsku funkciju su vršile: a) Sudska funkcija u predmonar hijskom, monarhisk om i postegzils kom periodu starješine gradova i profesionalne sudije koje su postavljali starješine gradova; Gradska kapija služila je kao sudnica (suđenja javna). Takva pozicija starješina bila je i u doba monarhije. (2) Nakon sudskih reformi u 9. v. p. n. e. , u doba kralja Jehoshaphata, sudije postavlja kralj iz reda sveštenika i glava porodica, (3) U postegzilskom periodu, perzijski kralj, dao je pravo jevrejskom poglavaru Ezri da postavlja sudije;
(1) Razlike između privatnih i javnih sporova b) Sudski postupak (različit u privatnim i javnim sporovima), dokazna sredstva U privatnim sporovima, kad tuženi nije bio prisutan, tužilac je imao obavezu da ga sam privede, a mogao ga je privesti i sud; U javnim slučajevima (blasfemija, izdaja i dr. ), optuženi je dovođen na osnovu prijave i držan je u pritvoru do izricanja presude, (2) Dokazna sredstva: racionalna: svjedoci, isprave, materijalni dokazi i pretpostavke; iracionalna: proročanstvo i vjerovatno ordalije; U najtežim slučajevima (gdje se izricala smrtna kazna), kao dokazno sredstvo tražena su najmanje dva svjedoka.
II. PRAVO Pravo je postojalo u pisanoj formi od najranijih vre mena (10 božjih zapovijedi, uklesane na kamen. ploči, čuvane u zavjetnom kovčegu, te „knjige“ ili „svitci“) Izvori za saznanje jevrejskog prava su: (1) Petoknjižje (Pentateuh), (2) Mišna i (3) Novi zavjet A. Izvori B. Koncept prava i pravde C. Materijalno pravo
A. Izvori (a) Petoknjižje, (b) Ostali izvori: Mišna, Novi zavjet i Svitci sa Mrtvog mora
(1) Glavni dijelovi: čine ga pet prvih knjiga Starog zavjeta Knjiga Postanka, Knjiga Izlaska, Levitski zakonik, Knjiga Brojeva i Ponovljeni zakon. (zove se još Tora ili Zakon) (a) Pe toknjižje Dvije važne cjeline koje sadrže svjetovne propise su: dio Knjige izlaska, dio Ponovlje nog zakona; Ostale važne cjeline su: 10 zapovijedi ili Dekalog, Ponovljeni zakon i Levitski zakonik, koji sadrži odredbe o kultu. (2) Sadržaj Petoknjižja: re ligiozni propisi koji sežu do Mojsija; kanaansko pravo, prilagođeno Jevrejima, po njihovom dolasku u Kanaan, pravni precedenti sudova.
(b) Ostali izvori Mišna, Novi zavjet i Svitci sa Mrtvog mora (1) Mišna, je priznata kao autoritativni iskaz „Usmenog zakona", koje je kompilirao rabin Juda Princ oko 200. n. e. , (krajem perioda „recitatora prava"). podijeljena je u 6 dijelova) koji predstavljaju razne grane prava: građanskog, krivičnog, procesnog, stvarnog; Komentar Mišne naziva se Gemara. (2 ) Novi zavjet sadrži dodatne informacije o starojevrejskom pravu, kao i (3) Svitci sa Mrtvog mora, (veliki broj rukopisa otkrivenih između 1947. i 1958. g. , koji sadrže komentare hebrejske Biblije i pravila jevrejske monaške zajednice, te razne komentare biblij skih zakona.
B. Koncept prava i pravde a) Pojam principa sedeq u značenju pravda i pravednost, b) Primjena principa sedeq (u ekonomiji, pravu, politici i religiji), uslov za prosperitet zemlje
a) Pojam principa sedeq u značenju pravda i pravednost (1) Po jevrejskom shvatanju, pravo obuhvata religijske i svjetovne propise, za razliku od mesopotamskih i hetitskih zbornika koji sadrže isključivo svjetovne propise (ali za koje se vjerovalo da su božanskog porijekla) (2) idealna osnova starog jevrejskog drušva bio je pojam sedeq, u značenju pravda i pravednost. (3) Svaki član društva od najamnika do kralja – očekivalo se da živi po tom načelu.
b) Primjena principa sedeq (u ekonomiji, pravu, politici i religiji), uslov za prosperitet zemlje (1) Prisutna je ideja da je prosperitet zemalja i naroda vezan za pravednost, što se ogleda u primjeni pricipa sedeq u: u ekonomiji: znači čuvanje prava siromaš nih protiv bogatih; u pravu: znači nepristrasnost u primjeni propisa; u politici: znači da kralj nije iznad zakona; u religiji: znači da su oni koji slijede sedeq na Božijem putu; (2) U Starom zavjetu se kaže da će oni koji slijede sedeq živjeti i naslijediti zemlju:
1. Lični status, C. Materijalno pravo 2. Imovinsko pravo, 3. Porodično pravo, 4. Nasljedno pravo, 5. Krivično pravo, 6. Međunarodno pravo
1. Lični status, a) Slobodni (pripadnici hebrejske zajednice) b) Stranci i gosti c) Robovi
a) Slobodni (pripadnici hebrejske zajednice) Pripadnici hebrejske zajednice – u biblijsko doba činili su jednu kategoriju stanovništva koji su imali: (1) Ograničeno pravo vlasništva na zemlju, koja je pripadala samo plemenu; (2) Pravo da se međusobno žene, s tim što je žena ulazila u pleme muža.
Činili su zasebnu kategoriju stanovništva i imali su: b) Stranci i gosti (1) Ograničeno pravo sticanja imovine u po gledu zemlje; (2) Nisu se mogli ženiti hebrejskim ženama ukoliko prethodno ne bi bili primljeni za članove nekog hebrejskog plemena.
(1) Dužničko ropstvo: Ako je Hebrej postajao rob, dajući samog sebe u dužničko ropstvo, nakon 7 g. takvo lice stiče slobodu c) Robovi (uglavnom dužnički) Hebrejke se nisu mogle prodati u ropstvo strancu; (2) Prodaja baštine: U slučaju kad Hebrej zajedno sa sobom i svojom porodicom proda i svoje zemljište (baštinu), sebe i svoju porodicu veže za sudbinu zemljišta.
2. Imovinsko pravo a) Pravo srodničkih grupa da zadrže (kolektivno) vlasništvo nad zemljom, b) Razlike u raspolaganju gradskim i poljoprivrednim zemljištem.
a) Pravo srodničkih grupa da zadrže (kolektiv. ) vlasništvo nad zemljom, nekada i države Prema biblijskom tekstu, štićeno je zadr žavanje vlasništva nad zemljom srodničkim grupama (porodica, klan, pleme), kojim je, po vjeri, sam Bog podario zemlju. Paralelno sa srodničkim grupama, nekada je nasuprot njima i država imala pravo vlas ništva nad zemljom (kraljevi su zemlju dijelili ratnicima, uvodili poreze i sl),
(1) Procedura za prodaju zemljišta: b) Razlike u raspolagan ju gradskim i poljoprivre dnim zemljištem ugovor je pisao prodavac u dva primjerka (jedan otvoren, drugi zapečaćen), ugovore su ovjeravali svjedoci, novac se vagao, a vlasništvo označavano međašima. (2) Razlika u raspolaganju gradskim nekretni nama i poljopri vrednim zemljištem: Raspolaganje gradskim nekretninama bilo je slobodno, s tim što ih je prodavac mogao otkupiti nazad u roku od godine dana; Poljoprivredno zemljište i poljske kuće mogao je prodavac otkupiti za sve vrijeme od prodaje do isteka jubilarne godine – 50 godine (to je baština koja je morala ostati u plemenu).
3. Porodično pravo Brak je bio više savez dvije porodice u cilju dobijanja zakonitih nasljednika nego lični odnos (Poligamija je bila dozvoljena), a) Četiri faze sklapanja braka: sporazum, predaja dara, traženje mlade, upotpunjavanje braka. b) Miraz se miješao sa muževom imovinom, razvod jednostrani akt muža.
Četiri faze sklapanja braka: a) Četiri faze sklapanja braka. Sporazum, predaja dara, traženje mlade, upotpunjava nje braka (1) Sporazum dvije porodice da će mlada biti data mladoženji (obično između mladoženje ili njegovog oca i oca mlade, mlada nije bila pred met dogovora). (2) Predaja vjenčanog dara (mohara) od strane mladoženje koji bi za tu priliku pripremio goz bu (od tada je mlada zaručena i smatrala se udatom). (3) Traženje mlade od strane mladoženje na osnovu toga što je plaćen mohar. (4) Upotpunjenje braka, odnosno kada mladin otac predaje mladu mladoženji i tom prilikom priređuje gozbu.
b) Miraz se miješao sa muževom imovinom, razvod jednostrani akt muža Muškarac je nekada bio obavezan da se oženi određenom ženom (ako zavede neza ručenu djevicu, ako je siluje i u slučaju levi ratskog braka). Miraz (šilum) je igrao važnu ulogu (tokom braka miraz se miješao sa muževom imovi nom, ali je žena zadržala kontrolu nad ličnim stvarima – odjeća, nakit i sl. ); Razvod braka je bio jednostrani akt muža u formi izjave: „Ona mi nije žena, a ja nisam njen muž. " (kao i kod drugih na istoku, ali to nije važilo za ženu).
(1) Osnovna porodična cjelina bila je „očeva kuća„: patri jarhalno domaćinstvo koje se sastojalo od tri ili više generacija; 4. Nasljedno pravo sinovi i unuci dijele imovinu kockom, prednost je imao prvorođeni sin. (2) Ako bi jedan od braće umro bez djece tokom toga perioda: ostala braća su jednostavno mogla podijeliti imovinu jedan brat je morao oženiti udovicu umrlog brata;
5. Krivično pravo a) Najteži delikti (ubistvo: namjerno, iz nepažnje, iz nehata) b) Ostali delikti (krađa, polni prekršaji)
a) Najteži delikti (ubistvo: namjerno, iz nepažnje, iz nehata) (Paradigma ubistva kao protivpravnog lišavanja života jednog lica jeste bi blijsko kazivanje o Kainu, koji je iz zavisti s predumišljajem ubio brata Abela (Po stanak, 4: 8). (1) Namjerno ubistvo je dovodilo do stanja „dugovanja krvi", koje je pa dalo na pojedinca ili na cijelu zajednicu (porodica ubijenog imala je pravo da ubije ubicu). (2) Ubistvo iz krajnje nepažnje: ista kazna (da porodica ubije počinioca ubistva) npr. odgovor nost vlasnika bika za koga se zna da je sklon bodenju; (3) Ubistvo iz nehata: slijedile su blaže kazne, vjerovatno kompenzacija (mogli su tražiti i azil u hramu ili drugom gradu (smatralo se kompro misom dvije strane)
b) Ostali delikti (krađa, polni prekršaji) (1) Krađa: propisana višestruka naknada ukradene stvari. (2) Polni prekršaji: (a) Preljuba: polna veza udate ili zaručene žene s bilo kojim drugim muškarcem (smrtna kazna je slijedila za preljubnicu i njenog lju bavnika) (b) Silovanje: tretiralo se više kao povreda vlasničkih prava oca ili muža prije nego pov re da tijela žrtve (npr. silovatelj nezaručene žene morao ju je oženiti)
(1) Međunarodni odnosi su bili regulisani pisanim ugovorima i običajima s ciljem: održavanja snaga moći među državama (to je bio glavni cilj), 5. Međunarod no pravo ostvarivanje interesa za trgovinu među državama; (2) Države su bile zainteresovane: za zaštitu svojih trgovačkih interesa, za zaštitu poslanika u stranim državama i za povratak odbjeglih robova. (3) Kraljevi su mogli pojedi na sela prenijeti u vlasništvo susjednih država.
- Slides: 46