RIMSKO PRAVO TEHNIKE INFORMACIJE Predavai i turnusi Prof

RIMSKO PRAVO

TEHNIČKE INFORMACIJE • Predavači i turnusi: • Prof. dr. sc. Ivana Jaramaz Reskušić • I. TURNUS: UTORAK 8 -11, ČETVRTAK 11 -14 h • Doc. dr. sc. Tomislav Karlović • Doc. dr. sc. Ivan Milotić • II. TURNUS: PONEDJELJAK 14 -17, PETAK 9 -12 h • Prof. dr. sc. Marko Petrak, predstojnik Katedre za rimsko pravo • III. TURNUS: UTORAK 14 -17, SRIJEDA 14 -17 h • Henrik-Riko Held, mag. iur. (konzultacije i na seminarima) • www. pravo. unizg. hr/rp

TEHNIČKE INFORMACIJE • Udžbenici: • Marijan Horvat, Rimsko pravo, Zagreb, 1998. i dalje (ranija izdanja uz dopunu glede Izvora rimskog prava) • Ante Romac, Rimsko pravo, Zagreb, sva izdanja

UVOD I DIOBE RIMSKOG PRAVA

DEFINICIJA PRAVA • Ne postoji naučna definicija prava, već samo opće pravnofilozofske ideje o pravu i pravnoj znanosti u djelima rimskih pravnika • Corpus Iuris Civilis – Justinijanova kodifikacija (528. 534. g. ) – Codex Iustinianus, Digesta, Institutiones

DEFINICIJA PRAVA • D. 1, 1, 1, pr 1. (Ulpianus libro primo institutionum) Iuri operam daturum prius nosse oportet, unde nomen iuris descendat. Est autem a iustitia appellatum: ut eleganter Celsus definit, ius est ars boni et aequi. Cuius merito quis nos sacerdotes appellet: iustitiam namque colimus et boni et aequi notitiam profitemur, aequum ab iniquo separantes, licitum ab illicito discernentes, bonos non solum metu poenarum, verum etiam praemiorum quoque exhortatione efficere cupientes, veram nisi fallor philosophiam, non simulatam affectantes. • Kada se hoće izučavati pravo, treba najprije saznati odakle potječe ime prava. Ono je, naime, nazvano po pravednosti, jer — kako to lijepo definira Celzus — pravo je nauka o dobrom i pravednom. Upravo zbog toga nas ponetko i naziva svećenicima jer poštujemo pravednost, učimo poznavanje dobra i pravde, dijeleći pravedno od nepravednoga i odvajajući dozvoljeno od zabranjenoga, te potičući dobre ljude ne samo strahom od kazni nego i ukazivanjem na nagrade, čime, ako se ne varam, ispovijedamo pravu, a ne lažnu filozofiju.

DEFINICIJA PRAVA • Ulpijan: “honeste vivere, alterum non laedere, suum cuique tribuere” • Celsus: “ius est ars boni et aequi” • Ulpijan: “iustitia est constans et perpetua voluntas ius suum cuique tribuendi”

IUS (PRAVO) • Pravo u objektivnom smislu – pravne norme koje sačinjavaju pravni poredak • Pravo u subjektivnom smislu – pravna ovlaštenja koja pojedincima pripadaju iz pravnih normi s obzirom na određene stvari i druge osobe

BITNIJE PODJELE PRAVA

A) IUS CIVILE, IUS GENTIUM, IUS NATURALE • Gai, Inst. 1, 1 Omnes populi, qui legibus et moribus reguntur, partim suo prio, partim communi omnium hominum iure utuntur: nam quod quisque populus ipse sibi ius constituit, id ipsius proprium est vocaturque ius civile, quasi ius pro prium civitatis; quod vero naturalis ratio inter omnes homines constituit, id apud omnes populos peraeque custoditur vocaturque ius gentium, quasi quo iure omnes gentes utuntur. Populus itaque Romanus partim suo proprio, partim communi omnium hominum iure utitur. • Svi narodi koji žive po zakonima i običajima služe se djelomično svojim vlastitim, a djelomično pravom zajedničkim svim ljudima, jer pravo koje je neki narod sam za sebe stvorio jest njegovo vlastito i naziva se ius civile, kao posebno pravo te države. A ono (pravo) koje je prirodni razum stvorio među svim ljudima i koje svi narodi podjednako poštuju, naziva se ius gentium, kao pravo kojim se služe svi narodi. I rimska se država služi djelomično svojim vlastitim, a djelomično pravom zajedničkim svim ljudima.

A) IUS CIVILE, IUS GENTIUM, IUS NATURALE • Ius civile – pravo koje je pojedini narod stvorio samo za sebe; pravo koje je vrijedilo samo za rimske građane; vrlo strogo (ius strictum) • Ius gentium – one norme koje se podjednako mogu naći kod svih naroda, a oslanjaju na naturalis ratio; odnosilo se na poslove među rimskim građanima i strancima (peregrinima) te među samim rimskim građanima; ius aequum

IUS NATURALE • D. 1, 1, 1, 3 (Ulpianus libro primo institutionum) Ius naturale est quod natura omnia animalia docuit: nam ius istud non humani generis proprium, sed omnium animalium, quae in terra, quae in mari nascuntur, avium quoque commune est. Hic descendit maris atque femminae coniunctio, quae nos matrimonium appellamus, hinc liberorum procreatio, hinc educatio. • Prirodno pravo (ius naturale) jest ono kojim je priroda poučila sva živa bića, jer to pravo nije samo svojstveno ljudskom rodu, nego je zajedničko svim živim bićima koja se pojavljuju na zemlji i u moru, pa i pticama. Tu spada veza muža i žene, koju mi nazivamo brakom, rađanje djece i njihov odgoj. • D. 1, 1, 11 (Paulus libro quarto decimo ad Sabinum) Ius pluribus modis dicitur: uno modo, cum id quod semper aequum ac bonum est ius dicitur, ut est ius naturale. • (Riječ) pravo može se upotrijebiti u više značenja: jedno je od tih značenja kada govorimo o onom pravu koje je uvijek pravedno i dobro, kao što je prirodno pravo.

• Ius naturale – pojam koji se javlja u klasičnom pravu, izjednačava se s ius gentium, iako se već tada smatra da je to viša kategorija prava; za Justinijana smatra se da je to apsolutno i nepromjenjivo pravo za sve narode i sva vremena, pravo zajedničko svim bićima; na toj osnovi izgrađena u 17. i 18. stoljeću škola prirodnog prava Huga Grotiusa

B) IUS SCRIPTUM I IUS NON SCRIPTUM • Podjela po načinu postanka (izvorima prava), ne po tome je li zapisano • Ius scriptum (pisano pravo) – pravo koje proizlazi od organa javne vlasti te u pravilu zapisano; leges, plebiscita, magistratuum edicta, senatus consulta, responsa prudentium, constitutiones • Ius non scriptum (nepisano pravo) – običajno pravo

MOS (CONSUETUDO) • Iustiniani, Inst. 1, 2, 3 Constat autem ius nostrum ex scripto aut ex non scripto. . . Scriptum ius est lex, plebiscita, senatus consulta, principum placita, magistratuum edicta, responsa prudentium. (1, 2, 9) Ex non scripto ius venit quod usus comprobavit. Nam diuturni mores consensu utentium comprobati legem imitantur. • (1, 2, 3) Naše pravo sastoji se od pisanog i nepisanog. . . Pisano pravo jesu zakoni, plebisciti, mišljenja senata, carske konstitucije, magistratski edikti, odgovori prav nika. (1, 2, 9) Nepisano pravo dolazi od onoga što praksa potvrdi. Naime, dugotrajni običaji potvrđeni suglasnošću onih koji ih primjenjuju vrijede kao da su zakoni. • Ulpianus libro singulari regularum I, 4 Mores sunt tacitus consensus populi longa consuetudine inveteratus. • Običaji su prešutna suglasnost naroda utvrđena dugotrajnom primjenom.

MOS (CONSUETUDO) • D. 1, 3, 32, 1 (Iulianus libro octogesimo quarto digestorum) Inveterata consuetudo pro lege non immerito custoditur, et hoc est ius quod dicitur moribus constitutum, nam cum ipsae leges nulla alia ex causa nos teneant, quam quod iudicio populi receptae sunt, merito et ea, quae sine ullo scripto populus probavit, tenebunt omnes: nam quid interest, suffragio populus voluntatem suam declaret an rebus ipsis et factis? quare rectissime etiam illud receptum est, ut leges non solum suffragio legislatoris, sed etiam tacito consensu omnium per desuetudinem abrogentur. • Dugotrajna se praksa, ne bez razloga, poštuje kao da je zakon, i to je ono pravo za koje se kaže da je običajima stvoreno. Ako nas, naime, i sami zakoni jedino zbog toga obvezuju što su prihvaćeni odlukom naroda, opravdano je da i ono što je narod odobrio bez ikakvog pismena, obvezuje sve: zar ima, naime, razlike između toga da li će narod glasanjem (izričito) izraziti svoju volju ili će to učiniti svojim stvarnim stavom i postupcima? Stoga je sasvim opravdano prihvaćeno gledište da zakoni ne mogu biti ukinuti samo odlukom zakonodavca nego i prešutnom suglasnošću svih time što ne budu primjenjivani.

C) IUS PUBLICUM I IUS PRIVATUM • D. 1, 1, 1, 2 (Ulpianus libro primo institutionum) Publicum ius est quod ad statum rei publicae Romanae spectat, privatum quod ad singulorum utilitatem: sunt enim quaedam publice utilia quaedam privatim. Publicum ius in sacris, in sacerdotibus in magistratibus consistit, privatum ius tripertitum est: collectum etenim est ex naturalibus praeceptis aut gentium aut civilibus. (Javno pravo jest ono koje se odnosi na položaj rimske države, a privatno pravo jest ono koje se tiče koristi pojedinaca: ima, naime, stvari od opće koristi i onih od pojedinačne. Javno pravo odnosi se na (uređenje pitanja) svetkovina, svećenstva, magistrata, dok je privatno trovrsno: sastoji se, naime, od odredaba prirodnog, općeg i građanskog prava. ) • D. 2, 14, 38 (Papinianus libro secundo questionum) Ius publicum privatorum pactis mutari non potest. (Javno pravo ne može se izmijeniti sporazumima pojedinaca. )

IUS PUBLICUM I IUS PRIVATUM • Ius publicum (javno pravo) – ima u vidu interese rimske države; ustavno, upravno pravo i javni delikti • Ius privatum (privatno pravo) – ima u vidu interese pojedinaca; po rimskom pravu osobno i imovinsko pravo, građanski i kazneni postupak

D) IUS COGENS I IUS DISPOSITIVUM • dioba s obzirom na utjecaj volje stranaka na uređenje pravnog odnosa • Ius cogens (prisilno pravo) – propisi koji se ne mogu mijenjati ili isključiti stranačkim ugovorom; rimski pravnici su za takve propise koristili izraz “ius publicum” • Ius dispositivum (dispozitivno pravo) – propisi od kojih stranke mogu odstupiti ili ih mogu ugovorom drukčije regulirati

E) IUS COMMUNE I IUS SINGULARE • Podjela po obimu primjene • Ius commune (opće pravo) – primjenjuje se na sve adresate kao pravilo; pojam se posebno koristi u srednjem vijeku za označavanje recipiranog rimskog prava koje je vrijedilo na području cijele države, za razliku od partikularnih domaćih i feudalnih prava

IUS COMMUNE I IUS SINGULARE • Ius singulare (posebno pravo) –iznimka od općih načela pravnog sustava neke države, doneseno iz razloga svrsishodnosti; posebno pravo za određene skupine osoba, stvari ili pravnih odnosa, u kasnijem pravu naziva se beneficium • D. 1, 3, 16 (Paulus libro singulari de iure singulari) Ius singulare est, quod contra tenorem rationis propter aliquam utilitatem auctoritate constituentium introductum est. (Posebno pravo (ius singulare) jest ono koje je, suprotno smislu prava, zbog neke koristi, uvedeno od strane onih koji su ovlašteni da stvaraju pravo. ) •