FINANSIJSKO RAUNOVODSTVO Doc Dr SPASO KUZMAN ORGANIZACIJA NASTAVE

FINANSIJSKO RAČUNOVODSTVO Doc. Dr. SPASO KUZMAN

• ORGANIZACIJA NASTAVE • Svakog četvrtka od 10 do 13 predavanja, a od 13 do 15 sati vježbe • Sala 4 • Sva ostala obavještenja daće asistent Aida Zolota. • Osnovna literatura : Belak, V. , Bošnjak, Ž. , Pehar, M. , Finansijsko računovodstvo prema MSFI i poreznim propisima Bi. H/FBi. H, Fircon, Mostar 2006 Jahić, M. , Finansijsko računovodstvo, Udruženje revizora FBi. H, Sarajevo, 2008.

• Uvod u Finansijsko računovodstvo Računovodstvo podrazumijeva: opisivanje, mjerenje i tumačenje ekonomskih aktivnosti određenih subjekata. Računovodstvo se koristi specifičnim „jezikom” koji se temelji na sistemu načela, standarda, politika, tehnika i propisa. Zadatak mu je obuhvatanje ekonomskih aktivnosti koje treba da budu razumljive korisnicima koji poznaju „računovodstveni jezik”. Osnovni razlozi obaveze vođenja računovodstva određenih subjekata su utvrđivanje rezultata ekonomskih aktivnosti te kontrola zakonitosti tih aktivnosti.

• Moderno računovodstvo smatra da je knjigovodstvo uži pojam od računovodstva. Zato se knjigovodstvo definiše kao tačno bilježenje ekonomskih promjena izraženih u novčanim jedinicama u odgovarajućim knjigama. Propisi i načini vođenja knjigovodstva i računovodstva nisu isti za sve subjekte. Iz tog razloga računovodstveni sistem se dijeli na : -računovodstvo poduzetnika -računovostvo obrtnika i -računovodstvo slobodnih zanimanja -računovodstvo neprofitnih organizacija -budžetsko računovodstvo

• MODELI FUNKCIONISANJA RAČUNOVODSTVENOG SISTEMA • Računovodstveni sistem sadrži metode i sredstva koja koriste subjekti za praćenje i spoznaju o stanju imovine, obaveza i kapitala te o rezultatima poduzetih ekonomskih aktivnosti. • Računovodstveni sistem se može podijeliti na dva osnovna dijela: - Formalizovano računovodstvo obavezno po zakonu i - Neformalizovano (neobavezno) računovodstvo za interne potrebe

• Formalizovano računovodstvo – obuhvata finansijsko računovodstvo kojem se kao komplement pridružuje računovodstvo poreza. • Obaveza vođenja finansijskog računovodstva proizilazi iz zakonskih propisa o računovodstvu. • Računovodstvo poreza koje se komplementarno priključuje finansijskom računovodstvu uređeno je poreznim zakonima i propisima. • Ova dijela računovodstva se međusobno isprepliću i nadopunjavaju. • Međutim, može se dogoditi da računovodstvo prema standardima finansijskog izvještavanja i računovodstvo prema poreznim propisima iskazuju bitno različite rezultate. • U takvim slučajevima može biti neophodno odvojeno voditi: -računovodstvo prema računovodstvenim standardima i - Računovodstvo prema poreznim propisima.

• Finansijsko računovodstvo je formalizovano do stepena na kojem informacije koje daje za različite subjekte mogu biti međusobno uporedive. • To uređenje se temelji na zakonu o računovodstvu, računovodstvenim standardima, drugim zakonskim propisima, pravilima struke, uputstvima nadležnih tijela. • Računovodstvo poreza uređeno je Zakonom o porezu na dodanu vrijednost i Zakonom o porezu na dobit. • Porezni zakoni i pravilnici osiguravaju jednak porezni položaj svih subjekata na koje se odnosi. • Formalizovano računovodstvo mora osigurati propisane finansijske izvještaje.

• Osnovni cilj ovog računovodstva je : - da osigura zakonitost poslovanja - da osigura zakonska prava svim pravnim i fizičkim licima - da osigura naplatu poreza

• NEFORMALIZOVANO, neobavezno računovodstvo subjekti vode i uređuju po vlastitoj volji. • Cilj ovog računovodstva je osiguranje podataka i informacija korisnih za upravljanje. • Od nefmalizovanih računovodstava najvažniji su računovodstvo troškova i menadžersko računovodstvo. • Oni se dalje granaju na brojna specijalistička računovodstva kao što su. - Računovodstvo odgovornosti, strateško menadžersko računovodstvo, računovodstvo protoka, računovodstvo dodane vrijednosti, ciljanih troškova, controllinga itd.

• Osnovna šema funkcionisanja računovodstvenog sistema obuhvaća tri osnovna dijela : • Prikupljanje podataka ( knjigovodstvene isprave- računi, uplate, isplate, čekovi, izdatnice itd. ) • Obrada podataka ( pravila i metode- pokazuju kako se podaci obrađujunačela, standardi računovodstvene politike, zakonske odredbe, uputstva, pravila streuke i savjeti) • Informacije (izvještaji pokazuju stanje i rezultat- BU BS Izv. o nov. toku, porezni izvještaji menađžerski izvještaji i ostale informacije)

• Zakonski okvir računovodstva u Federaciji Bi. H. • ZAKON O RAČUNOVODSTVU I REVIZIJI

• MSFI I MRS • Zadatak MRS-ova je ujednačavanje računovodstvenih propisa na međunarodnom nivou. • 2003 godine počinju se razvijati MSFI. • Do sada je doneseno 7 MSFI i to: • MSFI 1 Prva primjena Međunarodnih standarda finansijskog izvještavanja • MSFI 2 Isplata na osnovu dionica • MSFI 3 Poslovne kombinacije • MSFI 4 Ugovori o osiguranju • MSFI 5 stalna sredstva namjenjena prodaji i prestanak osiguranja • MSFI 6 Istraživanje i vrednovanje mineralnih resursa • MSFI 7 Finansijski instrumenti: Objava

• U MSFI su uključeni sljedeći revidirani Međunarodni računovodstveni standardi. • MRS 1 Prezentiranje finansijskih izvještaja • MRS 2 Zalihe • MRS 7 Izvještaj o novčanom toku • MRS 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i greške • MRS 10 Događaji nakon datuma valute • MRS 11 Ugovori o izgradnji • MRS 12 Porez na dobit • MRS 14 Izvještavanje po segmentu • MRS 16 Nekretnine postrojenje i oprema • MRS 17 Lizing (najmovi)

• MRS 18 Prihodi • MRS 19 Primanja zaposlenih • MRS 20 računovodstveno obuhvaćanje državnih donacija i objavljivanje državne pomoći • MRS 21 Učinci promjena tečajeva stranih valuta • MRS 23 Troškovi posudbe • MRS 24 Objavljivanje povezanih stranaka • MRS 26 Računovodstvo i izvještavanje planova penzionih primanja • MRS 27 Konsolidovani i odvojeni finansijski izvještaji • MRS 28 Ulaganja u pridružena društva • MRS 29 Finansijsko izvještavanje u hiperinflacijskim privredama

• MRS 30 Objavljivanja u finansijskim izvještajima banaka i sl. Fin instituc. • MRS 31 Udjeli u zajedničkim pothvatima • MRS 32 Finansijski instrumenti; Objavljivanje i prezentacija • MRS 33 Zarade po dionici • MRS 34 Finansijsko izvještavanje za razdoblje tokom godine • MRS 36 Umanjenje imovine • MRS 37 rezervisanje, potencijalne obaveze i potencijalna sredstva • MRS 38 Nemterijalna imovina • MRS 39 Finansijski instrumenti ; priznavanje i mjerenje • MRS 40 Ulaganja u nekretnine • MRS 41 Poljoprivreda

• RAČUNOVODSTVENA NAČELA • Nastala su s namjerom ujednačavanja računovodstvenih pravila i postupaka u iskazivanju stanja imovine i njenih izvora, te prihoda, rashoda i finansijskog rezultata na međunarodnom nivou. • Odnose se uglavnom na računovodstvo poduzetnika kojima je cilj ostvarivanje dobiti. • Ova načela se često nazivaju i pretpostavke ili koncepti. • Najvažnija računovodstvena načela su sljedeća: 1. Načelo nastanka događaja Učinci događaja priznaju se kad nastanu ( a ne kad se primi ili isplati novac ili njegov ekvivalent), bilježe se u računovodstvu i uključuju se u izvještaje razdoblja na koji se odnose.

• Finansijski izvještaji sastavljeni na osnovu ovog načela informišu korisnike ne samo o prošlim transakcijama koje uključuju isplau i primitak novca nego i obaveza koje će se u budućnosti platiti. 2. Načelo neograničenog vremena poslovanja Finansijski izvještaji se sastavljaju uz pretpostavku da će subjekt nastaviti poslovanje na neograničeno vrijeme u doglednoj budućnosti. Stoga ide pretpostavka da subjekt nema ni namjeru niti potrebu likvidirati ili značajno smanjiti obim svojih poslova. Ako pak takva namjera ili potreba postoji finansijski izvještaji moraju biti sastavljeni na drugačijoj osnovi (Okvir MSFI t. 23).

• Pored navedenih osnovnih računovodstvenih načela ili pretpostavki u Okviru MSFI navode se kvalitativna obilježja finansijskih izvještaja: ü Razumljivost osnovni kvalitet informacije pružene u finansijskim izvještajima jeste da je odmah razumljiva korisnicima. Ali to u isto vrijeme znači da korisnici imaju dovoljno znanja o poslovnim i ekonomskim aktivnostimai o računovodstvu. Zatim, da imaju volju proučavati informacije sa razboritom pažnjom. Informacije o složenim stvarima također biti uključene u finansijske izvještaje zbog njihove važnosti prilikom donošenja ekonomskih odluka.

• Važnost üInformacija mora biti važna za potrebe korisnika pri donošenju odluka Značajnost üInformacija je značajna ako njezino izostavljanje ili krivo prikazivanje može utjecati na ekonomske odluke korisnika donijete na osnovu finansijskih izvještaja. Pouzdanost üDa bi bila korisna informacija mora biti pouzdana. Da vjerno prikazuje ono što predstavlja

• Neutralnost üDa bi bila pouzdana mora biti neutralna odnosno bez pristrasnosti. Opreznost üPrimjena opreznosti, npr. stvaranje skrivenih rezervi ili prekomjerno rezervisanje, namjerno potcjenjivanje imovine ili prihoda ili namjerno precjenjivanje obaveza ili rashoda, jer finansijski izvještaji nebi bili neutralni i stoga nebi bilo kvaliteta pouzdanosti. Potpunost üDa bi bile pouzdane, informacije u finansijskim izvještajima moraju biti potpune u granicama značajnosti i troška. Izostavljanje može informaciju učiniti lažnom ili navoditi na krivi put.

• Usporedivost üKorisnici moraju biti u stanju usporediti finansijske izvještaje subjekta kroz vrijeme i s izvještajima drugih subjekata.

• RAČUNOVODSTVENE POLITIKE (MRS 8) • To je izbor računovodstvenih postupaka u okviru zakonom i računovodstvenim standardima dopuštena mogućnost. • Sve ono što nije dovoljno precizirano međunarodnim računovodstvenim standardima i zakonom ili je namjerno ostavljeno na volju privrednim društvima, uređuje se računovodstvenim politikama. • Najbolji primjer za to je određivanje politike amortizacije dugotrajne imovine. • Propisom se određuje maksimalne stope amortizacije do kojih se troškovi amortizacije priznaju u porezne rashode. • Koju će stvarnu stopu amortizacije poduzetnik odabrati zavisi od procjenjenog vijeka trajanja te imovine i izabrane politike amortizacije.

• Subjekti će mijenjati svoju računovodstvenu politiku samo ako je : 1. Promijena zahtijevana Standardom ili Tumačenjem, ili 2. Promjena rezultira finansijskim izvještajima koji pružaju pouzdanije i važnije informacije o učincima transakcija, finansijskoj uspješnosti ili novčanim tokovima.

• Utvrđivanje finansijskog rezultata ekonomskih aktivnosti privrednog društva • Račun dobiti i gubitka Bilans uspjeha pokazuje prihode i rashode te finansijski rezultat ostvaren u određenom vremenskom periodu. Osnovna razlika između bilansa stanja i bilansa uspjeha je u tome što bilans stanja pokazuje stanje imovine i njenih izvora na određeni dan, dok račun dobiti i gubitka prikazuje finansijski rezultat ostvaren u određenom vremenskom periodu. RAČUN DOBITI I GUBITKA OPIS IZNOS PRIHOD 1. 000, 00 -RASHOD 600, 00 =DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA - POREZ NA DOBIT =DOBIT NAKON OPOREZIVANJA 400, 00 90, 00 310, 00

• PRIHOD KAO ELEMENT BILANSA USPJEHA Šta je prihod? ? ? Prihod je povećanje ekonomskih koristi tokom obračunskog perioda u obliku priliva ili povećanja imovine ili smanjenja obaveza. Posljedica je povećanje kapitala, ali ne onoga koji je u vezi sa uplatama od strane vlasnika u glavnicu nego je iznos novca koji je primljen ili se potražuje. Prihodi najčešće nastaju od: -prodaje proizvoda -pružanja usluga -kamata, dividendi itd.

Prihodi također mogu nastati i od: -dobitaka koji zadovoljavaju definiciju prihoda -povećanja imovine, i -podmirenjem i otpisom obaveza. Definicija prihoda glasi: Prihod je novac ili ekvivalent novcu koji je naplaćen ili će biti naknadno naplaćen na osnovu isporuke dobara i usluga (Umanjen za PDV).

• Rashodi kao element bilansa uspjeha Rashodi su smanjenja ekonomskih koristi tokom obračunskog perioda u oblika odljeva ili iscrpljenja sredstava ili stvaranja obaveza, što za posljedicu ima smanjenje kapitala, osim onih koja su povezana s raspodjelom vlasnika kapitala. Rashodom se ne smatra smanjenje kapitala po osnovu povrata i raspodjele ulagačima. Definicija rashoda obuhvaća: -rashode koji proističu iz redovnih aktivnosti -gubitke koji udovoljavaju definiciji rashoda

Rashodi koji proističu iz redovnih aktivnosti subjekta uključuju npr: -troškove za prodato, -plate radnika i -amortizaciju Rashodi se priznaju u bilansu uspjeha kada smanjenje budućih ekonomskih koristi i proizilaze iz: -smanjenja imovine ili -povećanja obaveza I koje se mogu pouzdano izmjeriti.

Rashodi se priznaju u bilansu uspjeha na osnovu direktne povezanosti između: -nastalih troškova i -određene stavke prihoda. Npr. : Trošak prodatih proizvoda priznaje se u rashode istovremeno kad i prihod od prodaje proizvoda. Kod priznavanja rashoda vrijedi načelo „nastanaka događaja”, a ne načelo blagajne. Naime za priznavanje rashoda nije bitno da li je neki trošak ili rashod isplaćen, nego je bitno da je nastao.

• Potrebno je uočiti razliku između četiri ključna elementa tj. termina i to između: - Utroška - Troškova - Izdataka i - Rashoda Utrošci se definišu kao fizičko ulaganje, materijalnih i sličnih vrijednosti i dobara u smanjenju učinaka. Npr. Utrošak se smatra utrošak u proizvodnji. Troškovi se mogu definisati kao novčani izraz resursa koje treba žrtvovati , ili kojih se treba odreći radi postizanja specifičnog cilja. Npr. utrošak materijala u proizvodnji istovremeno znači i trošak u visini vrijednosti tog materijala, ali još uvijek ne znači rashod ni izdatke novca.

Izdaci, u smislu finansijskog računovodstva, mogu se definisati kao odljevi novca iz blagajne i sa računa na kojem se drži novac (žiro račun). Primici i izdaci novca mogu biti i gotovinski i bezgotovinski. Gotovinski- to je naplata i isplata u gotovu novcu. Bezgotovinski- podrazumijeva prenos s jednog žiro računa na drugi bez isplate u gotovini. RASHODI: Prije svega to je odbitna stavka od prihoda u bilansu uspjeha. Oni se mogu definisati kao „žrtvovani resursi” tj. troškovi koji su povezani s prihodom ili kao troškovi nastali u obračunskom razdoblju. Prema tome postoje dvije osnovne kategorije rashoda:

• PRVA KATEGORIJA RASHODA Povezuje se sa ostvarenim prihodom od prodaje dobara pa se naziva „troškovi za prodano”. To su u stvari troškovi proizvodnje gotovih proizvoda ili troškovi nabavke robe, sadržani u uskladištenim zalihama gotovih proizvoda ili robe prije nego su prodani. Zbog toga se i nazivaju „uskladištivi troškovi”. Uskladištivi troškovi postaju rashodi u bilansu uspjeha kad se dobra prodaju. DRUGA KATEGORIJA RASHODA Druga kategorija rashoda ne zavisi od priznavanja prigoda tj. o prodaji dobara nego se odnosi na troškove funkcionisanja preduzeća u nekom periodu, u smislu troškova koji nastaju osim troškova za prodano.

To su opšti troškovi administracije, uprave i prodaje nekog perioda koji se ne mogu uključiti u troškove zaliha gotovih proizvoda ili robe koja se drži na skladištu. Zbog toga se i nazivaju neuskladištivi troškovi. Ovi troškovi postaju rashodi razdoblja u kojem su nastali nezavisno o priznavanju prihoda.

• Dobit prije oporezivanja • DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA = PRIHOD – RASHOD Porez na dobit obračunava se i plaća (po trenutno važećim propisima) po stopi od 10% na utvrđenu poreznu osnovicu. (Zakon o porezu na dobit). Porezna osnovica se utvrđuje usklađivanjem (uvećanjem i umanjenjem) dobiti obveznika iskazane u bilansu uspjeha, na način predviđen odredbama Zakona o porezu na dobit. U Zakonu je precizno navedeno šta je to što uvećava poreznu osnovicu, ali isto tako šta je to što tu poreznu osnovicu umanjuje. Ovo budno prate porezni organi i moramo biti pažljivi.

Dodit poslije oporezivanja Ova dobit postaje vlastiti kapital privrednog društva. Može se rasporediti na različite načine ali raspodjela se potkrepljuje odlukom organa upravljanja.

Izvještaj o novčanom toku Novčani tokovi su prilivi i odlivi novca i novčanih ekvivalenata. Novac obuhvaća gotovinu i potraživanja depozita. Po MRS-u izraz „cash” (gotovina) ne obuhvata samo svote stvarne gotovine nego uključuje i: papirni novac, kovanice, potraživanja depozita, čekove, akreditive i sve druge medije koje će banka u kratkom roku pretvoriti u novac na žiro računu. Izvještaj o novčanom toku daje informacije menadžerima, investitorima i kreditorima o prilivima i odlivima novca u toku obračunskog razdoblja, kao i o rezultatu tog odnosa. Često se postavi pitanje: čemu služi izvještaj o novčanom toku, kad se stanje može jednostavno vidjeti u izvodu iz banke i bilansa stanja na pozicijama novca i novčanih ekvivalenata.

Odmah da razjasnimo: Bilans stanja pokazuje ukupno stanje novca i njegovih ekvivalenata na kraju obračunskog razdoblja, ali ne pokazuje odvojeno neto novčani tok tog razdoblja niti pokazuje kako je i zbog kojih transakcija došlo do promijena na novčanim računima. U tom smislu BS ne djeluje dovoljno informativno. Što je BU tiče ona za svaki nivo poslovanja pokazuje profitabilnost aktivnosti privrednog društva. Ipak ne pokazuje kako će se aktivnosti odraziti na stanje gotovine koja će biti raspoloživa za podmirenje obaveza od kojih se veliki dio može podmiriti samo u gotovom novcu.

Izvještaj o novčanom toku može se zamisiti kao novčanik u koji novac dolazi od naplata i odlazi radi plaćanja različitih obaveza. Naglašavam da se dobit iz bilansa uspjaha i ostvareno povećanje (smanjenje) gotovine u praksi nikad neće podudariti. Ako uporedimo prihode i primitke od poslovnih aktivnosti, razlika među njima može biti značajna. Prihod nastaje ispostavljanjem računa, a novčani tok pojavit će se tek kad kupac podmiri račun. ISPOSTAVLJEN RAČUN KUPCU = PRIHOD KUPAC JE PLATIO RAČUN = PRILJEV NOVCA

Razlika između nastanka obaveze i odliva novca pokazuje shema: PRIMLJEN JE RAČUN DOBAVLJAČA = OBAVEZA PLAĆEN JE RAČUN DOBAVLJAČA = ODLIV NOVCA Najčešća konfuzija u razmošljanjima o tome šta je prihod a šta priliv ili šta je trošak a šta odliv novca pojavljuje se kod danih i primljenih kredita. Zbog toga ističem da je da dati kredit nije trošak ni rashod, nego samo odliv novca. Kad nam klijent vrati glavnicu kredita uz kamatu onda povrat glavnice predstavlja priliv novca, a kamata je prihod.

Prilikom izrade izvještaja o novčanom toku mogu se koristiti sljedeće dvije metode: Direktna : pri čemu se objavljuju glavne grupe bruto novčanih primitaka i bruto novčanih izdataka te rezultat u neto iznosu. Indirektna: koja kalkuliše neto novčane tokove iz poslovnih aktivnosti na način da se dobit usklađuje za učinke transakcija nenovčane prirode, za bilo koja razgraničenja ili iskazivanja nastalih događaja proteklih ili budućih novčanih primitaka ili izdataka. Isto tako ovdje se uključuju pozicije prihoda i rashoda koji su vezani za ulaganje u finansiranje novčanog toka. Obe metode se zasnivaju na računovodstvenim podacima i obje rezultat mjere neto novčanim tokom.

KNJIGOVODSTVENI RAČUNI I FORMIRANJE POSLOVNIH KNJIGA Osnovni elementi svakog knjigovodstvenog računa (konta) u dvojnom knjigovodstvu su: 1. Naziv stavke na kojoj se radi 2. Kolone „duguje” i „potražuje” 3. Iznos o kojem se radi 4. Datum promjene Osim ovoga dodaje se i broj računa radi prepoznavanja te tehnike knjiženja i obračuna.

U edukacijskoj knjigododstvenoj literatuti i pri rješavanju praktičnih problema uobičajeno se koristi T-račun (T-konto). Na „T” računu označava se naziv stavke o kojoj se radi, te lijeva strana koja se zove „duguje” i desna koja potražuje. Danas se prilikom formiranja kontnog plana polazi od formiranja klasa koji se dalje dijele na grupe, zatim na osnovne (sintetičke) račune te na analitičke račune. Knjigovodstveni jezik je star preko 500 godina i on nastoji zadržati svoje tradicionalne izraze pa tako i izraze „duguje” i „potražuje”. Pri tome izraz „duguje” označava knjiženje na lijevoj strani računa, a izraz „potražuje” označava knjiženje na desnoj strani računa.

Pojmove „duguje” i „potražuje” te pridruživanje matematičkih znakova (+) i (-) najlakše je shvatiti ako se računi (konta) razdijele na račune aktive, račune pasive, te račune troškova, rashoda i prihoda. Pojmovi „duguje” i „potražuje” vrijede uvijek za onačavanje lijeve i desne strane svakog računa , dotle predznaci (+) i (-) mijenjaju strane u zavisnosti o tome o kojim računima u bilansu se radi. Na računima aktive dugovna strana se označava sa (+) a potražna sa (-), a na računima pasive je obratno dugovna strana se označava sa (-) a potražna sa (+).

KONTNI PLAN Raspored konta u glavnoj knjizi zasniva se na unaprijed pripremljenom kontnom planu. U modernom dvojnom knjigovodstvu razvijanje konta polazi od definisanja kontnih klasa. Klasa se dalje dijeli na grupe. Grupe na osnovna konta, a osnovna konta na analitička konta. Definisanje kontnog plana izvodi se prema sljedećoj shemi: Klasa od 0 do 9 Grupa konta od 00 do 99 Osnovna konta od 000 do 999 Analitička konta od 0000 do 9999

Klase su sljedeće 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9

U Bi. H važeći kontni planovi su propisani na tri znamenke, a pravnim osobama je ostavljena mogućnost detaljne razrade. POSLOVNE KNJIGE Poslovne knjige su evidencije podataka o nastalim poslovnim događajima koje se formiraju na osnovu unošenja podataka u skladu sa određenim računovodstvenim načelima, standardima i tehnikama. Poslovne knjige čine: - Dnevnik - Glavna knjiga - Pomoćne knjige

Dnevnik i glavna knjiga obično se označavaju kao osnovne knjige. Poslovne knjige vode se u skladu sa načelima sistema dvojnog knjigovodstva za poslovnu godinu koja je jednaka kalendarskoj godini. Otvaranje poslovnih knjiga obavlja se početkom poslovne godine. Kod novoosnovanih privrednih društava poslovne knjige otvaraju se na osnovu prve poslovne promjene ili početnog bilansa utvrđenog na osnovu popisa poslovne imovine i obaveza te stanja vlastitog kapitala. Pomoćne knjige otvaraju se donosom odgovarajućih stanja prema stanju istih knjiga za proteklu godinu. Rajem godine poslovne knjige trebaju se zaključiti i čuvati u vremenu propisanom zakonom. Kod nas je to trenutno 11 godina.

• Dnevnik je poslovna knjiga u koju se unose knjigovodstvene promjene slijedom vremenskog nastanka tj. hronološkim redom. Najčešće se organizuje kao jedinstvena poslovna knjiga (to je u praksi češće) ali se može i organizovati kao više knjiga specijalizovanih za promjene na pojedinim grupama bilansnih pozicija ili za vanbilansne pozicije. Ako bi se dnevnik organizovao u obliku više specijalizovanih knjiga najčešće se vode sljedeće vrste dnevnika: - Dnevnik finansijskog knjigovodstva - Dnevnici analitičkih knjigovodstava (kupaca, dobavljača, mat. knjig. Itd. )

Osnovne metode upisivanja podataka u dnevnik i prenosa u glavnu knjigu su: 1. Prenosna metoda 2. Kopirna metoda 3. Metoda elektonske obrade podataka Prenosna metoda: Zapisivanje podataka prvo u dnevnik a zatim na konta glavne knjige. Danas se ova metoda koristi izuzetno rijetko. Kopirna metoda: Ovo je metoda ručnog knjiženja. Kartica se stavlja preko dnevnika i tako se knjiži.

Metoda elektronske obrade podataka: Podrazumijeva upotrebu kompjutera i spscijalnih računovodstvenih progframa. Kod elektronske obrade podataka knjiženja se obavljaju na analitičkim kontima a program automatski radi sintetička konta.

• GLAVNA KNJIGA Glavna knjiga pokazuje sistemska knjiženja po kontima. Prema tome glavna knjiga predstavlja skup svih konta koja su otvorena tokom poslovne godine. Na svakom kontu sistemski su poredane sve promjene koje su se na njemu dogodile. Glavna knjiga kao skup konta predstavlja sistemsku evidenciju. Raspored konta u glavnoj knjizi uspostavlja se na unaprijed definisanom kontnom planu. Glavnu knjigu čine dva međusobno autonomna dijela i to: -bilansni zapisi i vanbilansni zapisi.

POMOĆNE KNJIGE: Po pravilu pomoćne knjige se organizuju zasebno. Organizuju se u cilju rasčlanjivanja nekog konta glavne knjige, radi dopune podataka pojedinih sintetičkih podataka. Pomoćne knjige u kojima se rasčlanjuje analitički neko konto glavne knjige nazivaju se analitičke evidencije. U analitičke evidencije pripadaju: -analitička evidencija stalne imovine, kupaca i dobavljača, sirovina i materijala, sitnog inventara, ambalaže i autoguma, gotovih proizvoda, robe, plata itd.

Druge pomoćne knjige koje dopunjuju podatke prema važećim računovodstvenim, poreznim i drugim propisima jesu: Knjiga blagajne, KUF, KIF, Knjiga deviznih sredstava Knjiga mjenica Knjiga poslovnih udjela, Knjiga dionica Trgovačka knjiga na malo Trgovačka knjiga na veliko itd.

• KNJIŽENJE POSLOVNIH DOGAĐAJA Primjena sistema PDV-a i njegov uticaj na knjiženje Kod obveznika PDV-a , PDv se po pravilu knjiži na posebnim kontima potraživanja i obaveza i na kraju obračunskog razdoblja se saldira. Pretporez se na ulaznim računima ne knjiži na troškove ili zalihe, nego se Izdvaja na posebnu grupu konta 270 - Ulazni porez (PDV). Primjer: Primljen je račun za električnu energiju u pogonu na iznos od 10. 000, 00 KM plus 1. 700, 00 KM PDV.

D- 31200 Električna energija D- 27000 PDV u primlj. računima P- 43200 Dobavljači usluga Duguje Potražuje 10. 000, 00 1. 700, 00 11. 700, 00 Vidimo da PDV ne tereti nabavnu vrijednost ni troškove. Postoje slučajevi kada se to događa. Kada? ? ? Kad nisu ispunjeni zakonski uslovi.

PDV iskazan na izlaznim računima u pravilu se se ne knjiži na prihode nego se izdvaja i knjiži na obaveze za PDV, na kontu 470. Primjer: Ispostavljen je račun kupcu za obavljene usluge popravke na iznos od 15. 000, 00 KM plus 2. 550, 00 KM PDV. Duguje Potražuje 21100 Poraživanja od kupaca 17. 550, 00 60132 Prihodi od usluga 15. 000, 00 47000 Obaveze za PDV po izl. računima 2. 550, 00 Na kraju obračunskog perioda (mjesec dana) vrši se saldiranje poreza.

Knjiženje osnivanja privrednog društva sa ograničenom odgovornošću. Osnovni ulog u d. o. o. Može se unijeti ulaganjem novca, stvari i prava. Duguje Prava Stvari Novac POČETNI BILANS _____Potražuje Kapital Primjer knjiženja uplate temeljnog uloga u novcu. 2000 Žiro račun 10. 000, 00 30200 Upisani uplaćeni kapital 10. 000, 00

NEMATERIJANA IMOVINA Nematerijalna imovina je nefinansijska imovina koja je bez fizičkog obilježja i koja se može identifikovati. U nematerijalnu dugotrajnu imovinu spadaju: 1. koncesije, patenti licence, robne ili uslužne marke te slična imovinska prava: - Pribavljena plaćanjem, - Pribavljena vlastitim razvojem 2. Dobro ime (goodwill) ako je pribavljeno plaćanjem 3. Avansi za nematerijalnu imovinu

KNJIŽENJE NEMATERIJALNE IMOVINE Nematerijalna imovina se knjiži na klasi 0 kao dugotrajna imovina. Uobičajeno je u praksi da se svi troškovi knjiže na konto nematerijalna ulaganja u pripremi (015) a zatim prenesu na odgovarajuće konto nematerijalne imovine.

HVALA NA PAŽNJI !!!