REVIZIJA I REVIZIJSKO IZVJETAVANJE Prof dr Spaso Kuzman

REVIZIJA I REVIZIJSKO IZVJEŠTAVANJE Prof. dr. Spaso Kuzman

Organizacija nastave: Predavanje u četiri bloka. Test u prvom satu trećeg predavanja. Maksimalan broj bodova je 30. Prisustvo predavanju do 10 bodova. Seminarski rad do 15 bodova. Teme za seminarske radove su objavljene na stranici predmeta.

• Literatura: Stanišić M. Revizija , Singidunum Beograd. Tušek B. , Žager I. , Rička Ž. , Revizija podrška poslovnom upravljanju Revicon Sarajevo. Todorović M. , Revizija, Ekonomski fakultet Beograd. Jahić M. , Andrić, Šapina, Jahić A. , Revizija, Udruženje revizora Bi. H. Sarajevo.

Uloga revizije u upravljanju preduzećem • U uslovima kada je sve naglašenija ograničenost resursa i sve veća opasnost od konkurencije ostvariti permanentan rast i razvoj kao osnovni uslov opstanka preduzeća izuzetno je složen i odgovoran zadatak. • Opstanak se ostvaruje uspješnim upravljanjem, a upravljanje se realizuje odlučivanjem, a za odlučivanje potrebna nam je odgovarajuća informaciona podloga.

• Informacije su ključni resursi u procesu odlučivanja. • Da bi se izbjegle pogrešne poslovne odluke, nerijetko sa nepopravljivim posljedicama, poslovno odlučivanje mora biti zasnovano na realnim i objektivnim informacijama. • Isticanjem : realnosti i objektivnosti u razmatranje se uvodi problematika revizije kao bitne pretpostavke uspješnog donošenja poslovnih odluka.

• Revizija finansijskih izvještaja usmjerena je na ispitivanje realnosti i objektivnosti finansijskih izvještaja, čime se osigurava njihova pouzdanost i znatno pridonosi njihovom kvalitetu. • Pod kvalitetom finansijskih izvještaja se podrazumijeva njihova korisnost u procesu poslovnog odlučivanja. • Mišljenje revizora pridonosi vjerodostojnosti finansijskih informacija pružajući visok ali ne i apsolutan nivo uvjerenja.

• Nemoguće je govoriti o reviziji finansijskih izvještaja bez njihovog povezivanja s konceptom upravljanja i odlučivanja. • Neophodno je problematiku računovodstva, revizije i upravljanja razmatrati u međuzavisnosti , kao dijelove jedinstvene cjeline, jer jedino se tako može opravdati potreba za revizijom.

• U razvijenim zapadnim zemljama postojanje institucije stručne i nezavisne revizije jedna je od vrlo značajnih pretpostavki normalnog poslovanja preduzeća. • Zato često i čujemo krilaticu: “ samo u Boga vjerujem, sve ostalo povjeravam”. • Ovo ne znači da trebamo imati nepovjerenje prema različim poslovnim subjektima, već kao normalan i uobičajen proces koji u tržišnim privredama ima vrlo značajnu ulogu.

• Kada se govori o ulozi revizije u kontekstu vjerodostojnosti , tj. pouzdanosti informacija prije svega misli se na finansijske ili računovodstvene informacije. • Revizori ispituju ekonomske događaje i procese način pripreme računovodstvenih izvještaja , te same računovodstvene izvještaje i to na taj način da na osnovu dokumentacije o poslovanju preduzeća, te na osnovu određenih kriterija donosi sud (mišljenje revizora) o pouzdanosti računovodstvenih informacija.

• Cjelovito razmatranje problematike revizije, kao bitne pretpostavke upravljanja u savremenim uslovima nije moguće bez ukazivanja na ulogu interne revizije, koja uz reviziju finansijskih izvještaja (eksterna revizija) , predstavlja najznačajniji segment ukupne revizijske djelatnosti. • Kako se razvijala interna revizija? ? ? Uporedo sa rastom i razvojem preduzeća, njegovog poslovanja i promijena u okruženju, razvijala se i interna revizija i razvila se u visokostručnu i savjetodavnu funkciju menadžmenta.

• Zadatak interne revizije je da istražuje, ispituje i ocjenjuje sistem internih kontrola i njihovu efikasnost u djelovanju svakog pojedinog poslovnog sistema, da izvještava o nalazima, te da menadžmentu predlaže riješenja. • Interna revizija ispituje: a. organizaciju i funkcionisanje računovodstvenog sistema i pripadajućih internih kontrola, b. vjerodostojnost finansijskih i operativnih informacija, c. ocjenjuje ekonomičnost efikasnost i efektivnost poslovnih operacija i kontrola, d. ocjenjuje primjenu politika, planova i procedura e. vrši posebne provjere.

• Interna revizija usmjerena je na ispitivanje i ocjenu poslovanja, te na razvoj i povećanje uspješnosti organizacije u cjelini, a revizija finansijskih izvještaja je usmjerena na ispitivanje i ocjenu realnosti i objektivnosti finansijskih izvještaja i nju obavljaju eksterni revizori • Osnovni cilj interne revizije u savremenim uslovima je ispitivanje i ocjenjivanje UKUPNOSTI funkcionisanja čitavog poslovnog sistema , te davanje mišljenja i prijedloga za poboljšanje njegovog poslovanja.

• Mora se priznati da je interna revizija djelotvoran instrument menadžrske kontrole. Vrlo često ova revizija se ograničava na reviziju računa, ali ona se u svom području rada odnosi na ocjenu poslovanja u cjelini. To znači da interni revizori kad provjeravaju vjerodostojnost dokumentacije, također ocjenjuju: a. politiku, b. procedure, c. ovlaštenja, d. kvalitet odlučivanja i upravljanja, e. djelotvornost metoda i postupaka , f. specifične probleme, g. pojedine faze poslovanja i sl.

• Zašto se uvodi interna revizija i šta je njena svrha? ? ? Svrha postojanja i djelovanja interne revizije u preduzeću jeste; - osigurati zaštitu resursa preduzeća od: a. nelojalnog ponašanja zaposlenih b. nelojalnog ponašanja podugovarača koji koriste ime i tehnologiju preduzeća, c. zaštitu dioničara od nelojalnog ponašanja menadžera, te osigurati da službeni izvještaji o obračunu poreza budu bez grešaka koje bi mogle izazvati primjenu sankcija prema firmi.

Razvoj interne revizije posljedica je današnjih turbulentnih i složenih uslova poslovanja i odgovor na sve probleme koji se javljaju u tradicionalnom pristupu odlučivanju. U uslovima: a. brzog razvoja tehnike i tehnologije b. b. rastuće konkurencije, c. c. globalizacije poslovanja, d. d. diversifikacije i decentralizacije preduzeća, e. sve kraćeg životnog vijeka proizvoda, način odlučivanja bitno se mijenja. Zahtijeva se decentralizovano odlučivanje, pri čemu se ciljevi preduzeća delegiraju na više nižih hijerarhijskih nivoa.

To dovodi do : a) Posebno naglašenje uloge i značaja planiranja, b) Organizovanja i kontrole na svim nivoima u preduzeću. Zato interna revizija istražuje: a) Planove b) Programe c) Politike i d) Postupke Da bi što objektivnije mogla ocijeniti planiranje na nivou preduzeća i to u smislu ocjene mogućnosti ostvarenja postavljenih ciljeva.

Interna revizija mora permanentno razvijati: a. nove pristupe internom revidiranju, b. b. osmišljavati nove revizijske proizvode i usluge, uporedo sa svim složenim zahtijevima koji se postavljaju pred poslovno odlučivanje u savremenim uslovima. Povezano s tim, može se očekivati da će se interna revizija sve više usmjeravati na anticipiranje mogućih rizika u pojedinim područjima poslovanja i na savjetovanje menadžmenta o mogućnostima upravljanja tim rizicima.

• Objekat ispitivanja internog revizora postaje cjelokupno poslovanje okrenuto budućnosti.

POJAM I ZNAČAJ REVIZIJE • Pojam revizije Riječ revizija potiče od latinske riječi “revidere” što znači ponovno vidjeti i u skladu s tim revizija predstavlja “ naknadni pregled i preispitivanje poslovnih procesa i stanja” U engleskom govornom području za reviziju se upotrebljava pojam “audit”. U samim počecima razvoja revizije , revizor je svoj posao obavljao na taj način da je saslušao usmeni izvještaj obveznika revizije.

U današnje vrijeme revizija poslovanja znači nešto sasvim drugo, ali je sam izraz zadržan. Sam pojam revizije različiti autori i institucije definišu na različite načine. Revizija se može definisati kao: 1. Sistematičan proces objektivnog pribavljanja i stvaranja dokaza o ekonomskim događajima i rezultatima, s ciljem da se ustanovi usklađenost između pojedinih izvještaja o poslovanju i unaprijed postavljenih kriterija i da se to dostavi zaiteresovanim korisnicima.

2. Revizija je ispitivanje ili istraživanje finansijskih izvještaja i drugih računovodstvenih evidencija, te ostalih evidencija o poslovanju preduzeća od strane nezavisnih revizora izvan posmatranog preduzeća. 3. Revizija je pokušaj objektivne usporedbe izvršenih poslova sa specifičnim kriterijima uvažavajući da je potrebno utvrditi usaglašenost između izvršenih poslova i kriterija. 4. Revizija je postupak provjere i ocjene finansijskih izvještaja obveznika revizije

5. Cilj revizije finansijskih izvještaja jeste omogućiti revizoru da izrazi mišljenje o tome jesu li finansijski izvještaji u svim značajnim odrednicama pripremljeni u skadu s naznačenim okvirom finansijskog izvještavanja. Sve ove navedene definicije revizije, uglavnom se odnose na tzv. eksternu reviziju. U skladu sa ovim definicijama osnovne karakteristike eksterne revizije su:

1. Naknadno se ispituje poslovanje preduzeća i to prvenstveno finansijski izvještaji. 2. Traži se usklađenost poslovanja preduzeća i to prije svega, finansijskih izvještaja s unaprijed postavljenim kriterijima čime se osigurava objektivnost i realnost finansijskih izvještaja. 3. Mišljenje revizora zasniva se na objektinim dokazima i dostavlja se zainteresovanim korisnicima. 4. Reviziju obavljaju nezavisne stručne institucije izvan preduzeća

U skladu sa ovakvim određenjem pojma revizije, postupak revizije moguće je posmatrati kroz sljedeće četiri faze: a) Odabir kriterija putem kojih se opisuju poželjna stanja različitih događaja. b) Prikupljanje odgovarajućih dokaza o prošlim događajima. c) Upoređivanje izvršenih poslova i odabranih kriterija i d) Pripremanje izvještaja u kome se razmatra usklađenost izvršenih poslova i odabranih kriterija.

• Uloga revizije u tržišnoj privredi Uglavnom se ističe da je tržište vrlo objektivan instrumentarij koji ne oprašta pogrešne poslovne odluke. Svaka pogrešna poslovna odluka ima svoju “cijenu” koja se na tržištu mora platiti. Da bi se izbjegle pogrešne poslovne odluke , upravljanje mora biti postavljeno na realnim i objektivnim tj. istinitim i fer informacijama. U kontekstu tih informacija potrebno je istaknuti da vrlo značajno mjesto pripada računovodstvenim tj. finansijskim informacijama.

Da bi mogli dati odgovor na pitanje ko su korisnici revizorova izvještaja potrebno je opisati u čemu je, zapravo, uloga revizije. Kratko rečeno, uloga revizije sastoji se u sljedećem: 1. Zaštita interesa vlasnika kapitala 2. Stvaranje realne i objektivne informacione podloge za upravljanje i 3. Pomoć u pribavljanju dodatnog kapitala smanjenjem rizika ulaganja.

U savremenim uslovima poslovanja koje, između ostalog, karakteriše postojanje velikih korporacija , uloga revizije je sve značajnija. Zbog veličine korporacije, top menadžment informacije koje su potrebne za upravljanje ne može dobiti iz “prve ruke” već preko čitavog niza posrednika. Ta činjenica povećava rizik prijema nepouzdane informacije. Zbog toga je institucija revizije izuzetno značajna i za menadžment preduzeća.

Značajan korisnik revizorskih izvještaja su i poslovni partneri. Revizija je značajna i sa aspekta države. Često se ističe da je i javnost značajan korisnik revizijskih usluga. Revizor je veza povjerenja između ljudi u preduzeću i izvan njega.

Istorijski razvoj revizije • Istorijski gledano, začeci revizije nalaze se u starom Egiptu, Babilonu i Grčkoj. Važno je naglasiti da se ovo prije svega odnosi na internu reviziju. Razvoj eksterne revizije u pravom smislu te riječi započinje početkom 15 vijeka u Italiji i povezuje se s imenom Benke Kotruljića Luce Paciolija. Nakon toga razvoj revizije započinje i u Engleskoj.

Osnovna revizijska načela • Kada se govori o revizijskim načelima misli se na osnovna pravila ponašanja koja su posljedica kumulativnog praktičnog iskustva i dostignuća teorije. Proučavanje revizijskih načela izuzetno je važno jer ona predstavljaju temelje za koncipiranje i razvoj revizijskih standarda kao značajne predpostavke korektnog provođenja revizije.

Na osnovu načela kao osnovnih pravila ponašanja koncipiraju se pretpostavke koje se uzimaju kao istinite i koje služe kao podloga za izradu revizijskih standarda. Standardi predstavljaju detaljnu razradu pojedinih načela. Zato se i kaže da revizijska načela prestavljaju ishodište revizijskih standarda. U američkoj praksi uobičajeno se ističu sljedeća načela revizije:

a) b) c) d) e) Načelo profesionalne etike Načelo nezavisnosti Načelo stručnosti i kompetentnosti Načelo dokumentovanosti Načelo korektnog izvještavanja. Na osnovu ovih načela razvijeni su američki Opšteprihvaćeni revizijski stabdardi (GASS)

U MRS na koje se poziva i naše zakonodavstvo u kontekstu osnovnih revizijskih načela, razmatra se sljedeća problematika: a) Nezavisnost b) Čestitost c) Objektivnost d) Profesionalna nadležnost i dužna pažnja, e) Povjerljivost f) Profesionalno ponašanje g) Tehnički standardi

U literaturi s našeg područja ističe se da revizija u prvom redu treba ispitati s kojim su učinkom primjenjena načela kontrole (iznenadnosti, istovremenosti, kontinuiteta, odvajanja neoperative od evidencije i utvrđene odgovornosti), a u daljem radu treba se rukovoditi svojim specifičnim načelima, a to su: 1. Načelo zakonitosti 2. Načelo uobičajene dobre prakse i 3. Načelo dokumentovanog provjeravanja.

Osnovna obilježja osnovnih revizijskih načala Na osnovu razmatranja suštine revizije, njene uloge i značaja u sadašnjim tržišnim uslovima, te na osnovu naših postojedih uslova može se zaključiti da bi naša osnovna načela revizije trebala biti: 1. Načelo zakonitosti – poštovati zakone 2. Načelo profesionalne etike- kodeksi ponašanja 3. Načelo nezavisnosti- potpuna samostalnost

4. Načelo stručnosti i kompetentnosti- struč. obraz. 5. Načelo odgovornosti- konkretna odgovornost 6. Načelo dokumentovanosti (pribavljanje dokaza) 7. Načelo korektnog izvještavanja- mišljenje mora biti utemeljeno na radnoj dokumentaciji.

Vrste revizije U našoj literaturi vrste revizije se klasificiraju prema četiri sljedeća kriterija: 1. Mjesto organa koje obavlja reviziju (interna ili eksterna revizija) 2. Subjekt koji provodi reviziju (pojedinačna revizija ili kompleksna revizija) 3. Objekt koji se pregledava (knjigovodstvena revizija , privredna revizija, finansijska revizija, kontinuirana revizija, potpuna revizija, revizija likvidacije, revizija završnog računa). 4. Obuhvat i vrijeme kada se revizija obavlja (prethodna revizija, završna revizija, kontinuirana revizija, potpuna , djelomična, proceduralna itd).

Prilikom razmatranja vrste revizije važno je naglasiti da različite vrste revizije proizilaze iz specifičnih aspekata posmatranja, u pravilu, jednog te istog postupka revizije. Npr. reviziju finansijskih izvještaja mogu provoditi i eksterni interni revizori. Međutim, obaveznu reviziju finansijskih izvještaja provode isključivo eksterni revizori i u tom slučaju moguće je govoriti o komercijalnoj reviziji. Državna ili javna revizija istovremeno je i eksterna revizija jer je provodi Državni ured za reviziju koji je eksterna i nezavisna državna revizijska institucija

Objekt i predmet revizije Revizija se može opisati kao metoda čija je svrha osiguranje vjerodostojnih informacija za različite korisnike. Osim praktičnog karaktera revizija podrazumijeva i njen naučni ili teorijski karakter. To znači da praktična rješenja koja se primjenjuju u reviziji moraju biti i naučnoteorijski potvrđena.

Često se postavlja pitanje u čemu se revizija razlikuje od ostalih mikroekonomskih disciplina koje koriste postupke i metode. Revizija je nešto više jer se osim njenog praktičnog karaktera, podrazumijeva i njen naučni ili teorijski karakter. Šta je objekat revizije? ? ? Objekat revizije je poslovanje preduzeća s tim da je u reviziji, najčešće, naglasak na finansijskim izvještajima. Važno je naglasiti da reviziju, iako se smatra zaokruženom cjelinom, treba razmatrati u kontekstu međuzavisnosti sa ostalim disciplinama.

Npr. postoje dodirne tačke i vrlo čvrste veze revizije i računovodstva, zatim revizije i analize poslovanja itd. Pitanje predmeta i objekta revizije uobičajeno se ne razmatra eksplicitno, već njihovo određenje proizilazi iz samog shvatanja pojma revizije. Skoro da slobodno možemo reći da je objekt revizije poslovanje preduzeća s naglaskom na finansijskim izvještajima sa unaprijed postavljenim kriterijima.

U kontekstu revizije finansijskih izvještaja, usavršavanje računovodstvenih načela i standarda , koji predstavljaju osnovne kriterije za ocjenu finansijskih izvještaja, je vrlo značajno. Koliko je to značajno pitanje najbolje se vidi iz toga što se u revizijskom izvještaju obavezno ističu kriteriji na osnovu kojih je ocijenjena objektivnost i realnost finansijskih izvještaja.

• Objekt i predmet eksterne revizije Najčešče su to finansijski izvještaji preduzeća. Revizija se provodi s ciljem utvrđivanja realnosti i objektivnosti finansijskih izvještaja. Kriteriji za ocjenu objektivnosti i realnsti finansijskih izvještaja su računovodstvena načela i standardi, propisi (Zakoni) te usvojene računovodstvene politike klijenta kod kojeg se obavlja revizija finansijskih izvještaja.

Ako su finansijski izvještaji usklađeni s tim kriterijima tada revizor u svom izvještaju može istaknuti da su finansijski izvještaji realni i objektivni. Naglašavanje kriterija za ocjenu realnosti i objektivnosti finansijskih izvještaja vrlo je značajno i ti kriteriji obavezno se moraju istaknuti u revizorovom izvještaju. Prilikom definisanja postupaka ocjene realnosti i objektivnosti finansijskih izvještaja najznačajnije mjesto pripada revizijskim standardima. Obavezno u kontekstu postupka revizije značajno je pomenuti Kodeks profesionalne etike revizora

Metode revizije Svaka disciplina pa i revizija , u svojim ispitivanjima i istraživanjima služi se određenim metodama. Metoda značin istraživanja, pristupanje pojavama koje se proučavaju, te put za postizanje nekog cilja. Metode revizije uslovljene su objektom i predmetom.

Revizija se uobičajeno posmatra u kontekstu cjelokupnog procesa nadzora poslovanja. Sam efekat “nadzora” u mnogome zavisi od metoda koje se primjenjuju u obavljanju kontrole i revizije. U zavisnosti od toga šta se revizijom želi postići primjenjuju se različite metode. Upotreba različitih metoda zavisi i od kadrovskih i organizacionih mogućnosti revizorske kuće koja provodi reviziju.

Problematika metoda revizije, ili postupaka koji se primjenjuju u obavljanju revizije implicitno je akceptirana i u revizijskim standardima. U MRS-ima koji se kod nas primjenjuju najviše pažnje, u kontekstu metoda revizije, posvećeno je reviziji na osnovu uzorka i analitičkim postupcima.

Metode revizije (opšte , specijalne, analitički postupci) Opšte metode revizije su: (induktivna, deduktivna i iskustvena) Induktivna metoda- polazi od ispitivanja pojedinačnih slučajeva. Na osnovu toga dolazi se do saznanja opšteg stanja u poslovanju preduzeća. Ova metoda omogućava da se na osnovu proučavanja pojedinačnih slučajeva osigura uopšteno zaključivanje.

Deduktivna metoda Polazi od ispitivanja šire cjeline poslovanja ili opštih rezultata. Na osnovu ispitivanja opšteg stanja dolazi se do saznanja pojedinačnih slučajeva u poslovanju preduzeća. Za razliku od induktivne deduktivna metoda omogućava da se na osnovu proučavanja opštih rezultata osigura zaključivanje o pojedinačnim slučajevima. Iskustvena metoda - Na osnovu iskustva čemu najviše treba posvetiti pažnju!!

Specijalne metode revizije (metoda intenziteta ispitivanja, metoda smjera ispitivanja, metoda obima ispitivanja, metoda načina ispitivanja) Ove metode mogu biti: (formalna, materijalna, progresivna, degresivna , potpuna , uzorak, direktna i indirektna (uzorak)) • Formalna metoda- ispituje da li postoji saglasnost između poslovanja preduzeća tj, njegovih finansijskih izvještaja s postojećim propisima. Informacije koje dobijemo putem ove metode nisu dovoljne pa je zbog toga potrebna upotreba materijalne metode.

• Materijalna metoda Ova metoda predstavlja mnogo intenzivnije ispitivanje. Ovom metodom ispituje se suština i sadržajna tačnost te opravdanost i cjelovitost poslovnih promjena. Osnovni cilj materijalne metode je ispitivanje realnosti procjene elemenata finansijskih izvještaja.

• Sledeći kriterij za razlikovanje specijalnih metoda revizije je smjer ispitivanja. Prema tom kriteriju razlikuju se progresivna i degresivna metoda revizije. Progresivna metoda: primjenjuje se kada postoji opravdana sumnja da u finansijskim izvještajima nisu obuhvaćene sve bitne ekonomske činjenice ili da su obuhvaćene na pogrešan način. Cilj ove metode je da utvrdi ispravnost ili neispravnost konačne radnje ili učinka kao i operaciju u kojoj se pogreške događaju.

Degresivna metoda: Provodi se obrnutim smjerom od progresivne metode. Ovaj postupak uobičajen je kod revizije godišnjih finansijskih izvještaja. U provođenju ove metode polazi se od finansijskih izvještaja, a zatim ako se uoče određene nepravilnosti ispituju se knjigovodstvene evidencije koje prethode finansijskim izvještajima. Ova metoda daje brže rezultate u odnosu na progresivnu. Ali je u izvjesnom smislu površnija.

• Indirektna metoda Ova metota traži da se ispituje samo određeni broj poslovnih promijena (uzorak) iz neke homogene cjeline i na taj način dolazi se do ocjene cjeline. Ova metoda primjenjuje se kod automatske obrade podataka koja omogućava da se osiguranjem tačnosti jedne poslovne promjene očekuje da su i druge poslovne promjene tačne.

• Analitički postupci u reviziji: Prema MRev. S analitički postuci znače: “Analizu značajnih pokazatelja i tendencija, uključujući i rezultate istraživanja u vezi sa promjenama i odnosima koji nisu dosljedni s ostalim značajnim podacima ili koji odstupaju od određenih predviđenih iznosa”. Najčešće se misli da se analitički postupci odnose samo na analizu finansijskih izvještaja. Ali, analitički postupci osim analize finansijskih izvještaja obuhvataju i niz ostalih finansijskih i nefinansijskih informacija.

U kontekstu analitičkih postupaka vrlo značajno mjesto pripada i tzv. skeniranju tj. pretraživanju finansijskih izvještaja. Primjenom različitih tehnika revizor nastoji doći do saznanja o postojanju neuobičajenih promjena i stavki tj. o postojanju značajnih razlika. U tim situacijama najčešće se uočavaju i neočekivane, te nedosljedne međuzavisnosti između pojedinih podataka, a sve to usmjerava pažnju revizora na područja koja treba detaljnije ili ponovno ispitati.

Analitičke postupke potrebno je koristiti u cijelom toku procesa revizije. Procjena analitičkih postupaka izuzetno je značajna u procesu planiranja revizije i prilikom sveobuhvatnog pregleda. U savremenim uslovima koje karakteriše sve značajnija komplelsnost ili složenost poslovanja analitički postupci sve češće se koriste i kao dokazni testovi, odnosno kao metoda prikupljanja dokaza koji služe kao osnova revizorovom mišljenju o realnosti i objektivnosti finansijskih izvještaja o poslovanju preduzeća.

Analitički postupci pri planiranju revizije Da bi se moglo pristupiti planiranju revizije potrebno je upoznati poslovanje preduzeća i okruženja u kojem preduzeće posluje. Zato su analitički postupci izuzetno značajni. Prilikom upoznavanja poslovanja ovim postupcima utvrđuju se i područja mogućih rizika, odnosno područja gdje postoje potencijalni problemi i kojima već prilikom planiranja revizije revizor treba posvetiti veću pažnju.

Analitički postupci vrlo su efikasni u otkrivanju tih potencijalnih problema koji narušavaju objektivnost i realnost finansijskih izvještaja i poslovanja preduzeća. Analitički postupci Potencijalni problem Upoređiv. zaliha Pogrešno prikazivanje zal. Upoređiv. troškova Pogrešna klasifik. troškova Upor. koef. obrta pot. Pogrešno prikaz. prodaje Upor. stope obrta pro. Pogr. prikaz. prod. i trošk. pro Upor. troš. kamata Podcjenj. obaveza

U primjeni analitičkih postupaka pri planiranju revizije, uglavnom, se razmatraju finansijske informacije. Često je korisno upotrijebiti i niz nefinansijskih informacija kao što su, npr. broj zaposlenih, količina proizvedenih proizvoda i drugo.

Analitički postupci u prikupljanju revizijskih dokaza U kontekstu revizijskih dokaza analitički postupci ističu se kao jedna od metoda prikupljanja dokaza, tj kao mogući revizijski dokaz. Upotreba analitičkih postupaka u planiranju revizije i sveobuhvatnom pregledu na kraju revizije. Činjenica je da se ovi postupci mogu koristiti često mnogo efikasnije od ostalih detaljnih testova. , u prikupljanju dokaza za izražavanje mišljenja. U ovom kontekstu efikasnost upotrebe analitičkih postupaka prije svega zavisi od:

a) Obilježja tvrdnje koja se želi dokazati, b) Uvjerljivosti i predvidivosti očekivanih međuzavisnosti, c) Raspoloživosti i pouzdanost podataka, te d) Mogućoj preciznosti očekivanih rezultata. Analitički postupci kao dokazni testovi najčešće uključuju: 1. Izračunavanje aproksimativnih očekivanih rezultata, te njihovo upoređivanje sa ostvarenim rezultatima,

2. Detaljno rasčlanjivanje i pretraživanje pojedinih pozicija finansijskih izvještaja kako bi se identifikovali neočekivani rezultati, 3. Usporedba postojećih rezultata sa rezultatima prethodnih razdoblja, budžetiranim ili očekivanim rezultatima, 4. Utvrđivanje različitih pokazatelja za cjelinu poslovanja ili za pojedine segmente.

HVALA NA PAŽNJI!!