Visoka kola za usluni biznis Istono Sarajevo Sokolac
Visoka škola za uslužni biznis Istočno Sarajevo – Sokolac FINANSIJSKO POSLOVANJE Predavač: Dr Marko Milošević Phd of Economic Science god. 2019/20
FINANSIJSKO POSLOVANJE – SADRŽAJ I DEO – UVOD U FINANSIJSKO POSLOVANJE 1. ULOGA FINANSIJSKOG POSLOVANJA (MENADŽMENTA) 2. POSLOVNO, PORESKO I FINANSIJSKO OKRUŽENJE II DEO – ODREĐIVANJE VREDNOSTI 1. VREMENSKA VREDNOST NOVCA 2. ODREĐIVANJE VREDNOSTI DUGOROČNIH HARTIJA OD VREDNOSTI 3. RIZIK I PRINOS III DEO – ORUĐA FINANSIJSKE ANALIZE I PLANIRANJA 1. ANALIZA FINANSIJSKIH IZVEŠTAJA 2. ANALIZA SREDSTAVA, NOVČANOG TOKA I FINANSIJSKO PLANIRANJE IV DEO – UPRAVLJANJE OBRTNIM KAPITALOM 1. OPŠTI PREGLED UPRAVLJANJA OBRTNIM KAPITALOM 2. UPRAVLJANJE GOTOVINOM I UTRŽIVIM HARTIJAMA OD VREDNOSTI 3. UPRAVLJANJE POTRAŽIVANJIMA OD KUPACA I ZALIHAMA 4. KRATKOROČNO FINANSIRANJE
FINANSIJSKO POSLOVANJE – SADRŽAJ V DEO – INVESTICIJE U KAPITALNU AKTIVU 1. KAPITALNO BUDŽETIRANJE 2. RIZIK I MENADŽERSKE OPCIJE U KAPITALNOM BUDŽETIRANJU VI DEO – TROŠKOVI KAPITALA, STRUKTURA KAPITALA I POLIIKA DIVIDENDI 1. ZAHTEVANI PRINOSI I TROŠKOVI KAPITALA 2. OPERATVNI I FINANSIJSKI LEVERIDŽ 3. ODREĐIVANJE STRUKTURE KAPITALA 4. POLITIKA DIVIDENDI VII DEO – SREDNJEROČNO I DUGOROČNO FINANSIRANJE 1. TRŽIŠTE KAPITALA 2. DUGOROČNI DUG, POVLAŠĆENE I OBIČNE AKCIJE 3. DUGOROČNI ZAJMOVI (KREDITI) I DUGOROČNI ZAKUP (LIZING) VIII DEO – SPECIJALNE OBLASTI FINANSIJSKOG POSLOVANJA 1. KONVERTIBILNE HARTIJE OD VREDNOSTI 2. INTEGRACIJE (MERDŽERI) I DRUGI NAČINI RESTRUKTUIRANJA 3. STRATEGIJSKE ALIJANSE 4. DEZINVESTIRANJE 5. REŠENJA ZA KOMPANIJU KOJA POSRĆE (REORGANIZACIJA, LIKVIDACIJA, STEČAJ)
“Da bismo savladali Finansijsko poslovanje bilansi se moraju znati u “pola noći”!!!!! BILANS STANJA Aktiva A. STALNA IMOVINA: I. NEUPL. UPISANI KAPITAL II. GOODWILL III. NEMATER. ULAGANJA IV. NEKR. , POS. , OPR. I BIO. SR. 1. Nekretnine, postr. i oprema 2. Investicione nekretnine 2011 2010 Pasiva A. KAPITAL: I. OSNOVNI I OSTALI KAPITAL II. NEUPLAĆENI UPISANI KAP. III. REZERVE IV. REVALORIZ. REZERVE V. NEREALIZ. DOBICI PO OSNOVU HOV-a VI. NEREALIZ. GUBICI PO OSNOVU HOV-a 3. Biološka sredstva V. DUGOR. FINANS. PLASMANI 1. Učešća u kapitalu 2. Ostali dug. fin. plasmani B. OBRTNA IMOVINA: I. ZALIHE II. ST. SR. N. PR. I SR. P. K. SE OBUST. III. KRATK. POTR. , PLASM. , I GOT. 1. Potraživanja 2. Potr. za više plać. porez na dob. 3. Kratk. fin. plasmani 4. Got. ekviv. i gotovina 5. PDV i AVR IV. ODLOŽENA PORESKA SR. V. POSLOVNA IMOVINA G. GUBITAK IZNAD VISINE KAP. D. UKUPNA AKTIVA Đ. VANBILANSNA AKTIVA VII. NERASPOREĐENA DOBIT VIII. GUBITAK IX. OTKUPLJ. SOPS. AKCIJE B. DUG. REZERVIS. I OBAVEZE: I. DUG. REZERVISANJA II. DUGOROČNE OBAVEZE 1. Dug. krediti 2. Ostale dug. obaveze III. KRATKOROČNE OBAVEZE 1. Kratk. fin. obaveze 2. Ob. po os. sr. nam. prod. i sr. posl. k. s. o. 3. Obaveze iz poslovanja 4. Ostale kratk. obaveze i PVR 5. Ob. po os. PDV-a i ost. jav. pr. 6. Ob. po os. poreza na dobitak IV. ODLOŽ. PORESKE OBAV. V. UKUPNA PASIVA G. VANBILANSNA PASIVA 2011 2010
“Da bismo savladali Finansijsko poslovanje bilansi se moraju znati u “pola noći”!!!!! BILANS USPEHA A. PR I RASH IZ RED. POSLOV. I. POSLOVNI PRIHODI 1. Prihodi od prodaje 2. Prih. od aktiviranja učinaka i robe 3. Poveć. vrednosti zaliha učinaka 4. Smanjenje vred. zaliha učinaka 5. Ostali poslovni prihodi II. POSLOVNI RASHODI 1. Nab. vred. prodate robe 2. Trošk. materijala 3. Tr. zarada, nak. zar. i os. lič. rash. 4. Tr. amortiz. i rezervisanja 5. Ostali posl. rash. III. POSLOVNI DOBITAK (I-II) IV. POSLOVNI GUBITAK (II-I) V. FINANSIJSKI PRIHODI VI. FINANSIJSKI RASHODI VII. OSTALI PRIHODI VIII. OSTALI RASHODI IX. DOBIT IZ RED. POSLOVANJA X. GUBITAK IZ RED. POSLOVANJA B. DOBITAK PRE OPOREZIVANJA V. GUBITAK PRE OPOREZIVANJA G. POREZ NA DOBITAK Đ. NETO DOBITAK E. NETO GUBITAK 2011 2010
I DEO – UVOD U FINANSIJSKO POSLOVANJE “Povećanje vrednosti akcija tokom vremena, temelj je svakog našeg postupka”. ROBERTO GOIZUETA Former CEO, The Coca-Cola Company - Do prve polovnie XX veka, finansijski menadžeri su se primarno bavili finansiranjem i upravljali gotovinskim stavkama svoga preduzeća. - Pedesetih godina XX veka sve više se prihvata koncept sadašnje vrednosti na osnovu koga su se finansijski menadžeri odvažili da prošire svoju odgovornost. - Danas, sve veći uticaj na finansijskog menadžera imaju spoljni činioci (intenzivna konkurencija među korporacijama, tehniloška promena, nestalnost inflacije i kamatne stope, svetska ekonomska nesigurnost, fluktuirajući kursevi, promene u poreznim zakonima, zatim etičke brige o određenim finansijskim poslovima). - Uspešan menadžer mora da spoji tradicionalno sa savremenim da bi se uspešno prilagodio promenama.
1. ULOGA FINANSIJSKOG POSLOVANJA - - Finansijsko poslovanje se tiče kupovine, finansiranja i upravljanja imovinom, imajući na umu osnovni cilj poslovanja. Funkcija odlučivanja finansijskog poslovanja može se podeliti na tri glavne oblasti: 1. investiranje, 2. finansiranje i 3. planiranje upravljanja imovinom. Odluka o investiranju najvažnija je od tri glavne odluke u preduzeću. Donosi se posle određivanja ukupnog iznosa imovine koji je potreban za poslovanje preduzeća. Odluka o finansiranju je takođe važna - Kada se jednom donese odluka o strukturi finansiranja, finansijski menadžer još mora da pronađe način kako da pribavi ta sredstva. Odluka o upravljanju imovinom - Pošto je imovina stečena i osigurano je odgovarajuće finansiranje, tom imovinom i dalje se mora razumno upravljati. Upravljanje podrazumeva upravljanje tekućom (obrtnom) i fiksnom imovinom.
1. ULOGA FINANSIJSKOG POSLOVANJA - - - CILJ PREDUZEĆA = Maksimiranje bogatstva sadašnjih vlasnika preduzeća! Ideja je sledeća: Uspeh poslovne odluke održava se preko učinka koji ta odluka ima na cenu akcije. „Naš najveći cilj je da zadobijemo veliko poverenje klijenata, da maksimiramo vrednost akcija i da budemo poslodavac kog će talentovani pojedinci birati“ (Credit Suisse Groupo Annual report 2002) Menadžment je pod stalnim nadzorom. Akcionari koj su nezadovoljni poslovanjem menadžmenta, mogu da prodaju svoje akcije i ulože ih u drugu kompaniju. To će uticati na samnjenje tržišne cene akcije. Zbog toga menadžmet mora da stvara vrednost za akcionare. Principal – Agent Problem podrazumeva sukob interesa upravljačkih i vlasničkih struktura preduzeća, tj. Menadžera i Akcionara Menadžere možemo zamisliti kao vlasnikove agente. Agenti su osobe koje opunomoćuje principal (vlasnik) da deluje u njegovo ime. Akcionari, nadajući se da će agenti raditi u njihovom intresu, prenose pravo donošenja odluka na njih.
1. ULOGA FINANSIJSKOG POSLOVANJA - - Menadžeri ne bi trebalo da zanemaruju društvenu odgovornost kao što su: zaštita potrošača, isplata pravednih nadnica zaposlenima, podržavanje pravedne prakse zapošljavanja i osiguranje sigurnih uslova rada, usavršavanje zaposlenih, kao i uključivanje u zaštitu okoline, životne sredine, naročito vazuda i vode. Pojam korporativnog upravljanja Korporativno upravljanje odnosi se na sistem pomoću koga se upravlja korporacijom i kojim se ona kontroliše. Obuhvata odnose između akcionara, upravnog odbora i menadžmenta. Tri kategorije ljudi ključne su za uspešno koporativno upravljanje: prvo, obični akcionari koji biraju upravni odbor, drugo, upravni odbor kompanije, treće, top menadžment na čijem čelu je glavni izvršni direktor (CEO – Chief Executive Officer) Upravni odbor - kritična veza između akcionara i menadžera - potencijalno je najefiktivniji instrument dobrog rukovođenja. Nadzor nad kompanijom je njihova odgovornost. Kada radi ispravno, upravni odbor je takođe nezavisna kontrola menadžmenta korporacije koja osigurava da menadžment posluje u najboljem interesu akcionara.
Organizacija funkcije finansijskog menadžmenta
2. POSLOVNO, PORESKO I FINANSIJSKO OKRUŽENJE „Korporacija je dovitljiv način za sticanje individualne dobiti, bez individualne odgovornosti. ” AMBROSE BIERCE „Đavolji rečnik” - Uspešan Finansijski menadžer mora poznavati okruženje u kome posluje preduzeće Poslovno okruženje: Društva lica i Društva Kapitala Poslovno okruženje: Preduzetnici, Ortačka društva (O. D), Društva sa ograničenom odgovornšću (D. o. o), Komanditna društva (K. D), Akcionarska društva A. D Poslovno okruženje: Privatne i Državne kompanije Poslovno okruženje: Razvrstavanje kompanija po delatnosti kojom se bave 1. 2. 3. Poresko okruženje: Porez na dobit korporacije Porez na dodatnu vrednost (PDV) Porez na lični dohodak
2. POSLOVNO, PORESKO I FINANSIJSKO OKRUŽENJE - Finansijsko okruženje: Sva preduzeća na različite načine posluje u okviru finansijskog sistema, koji se sastoji od mnoštva institucija i tržišta koji služe preduzećima, pojedincima i vladama. Pojam finansijskih tržišta
II DEO – ODREĐIVANJE VREDNOSTI “Najveća vrednost novca nalazi se u činjenici da živimo u svetu u kojem se novac procenjuje. ”. H. L MENCKEN A Mencken Ghrestomathy - Šta biste više voleli - 1, 000 KM danas ili 1. 000 KM nakon deset godina? - Šta biste više voleli - 1. 000 KM danas ili 2. 000 KM za deset godina? - Da bi se odgovrilo gore navedena pitanja treba svesti vremenski korigovane tokove novca na određeni trenutak u vremenu, kako bi se vrednosti novca mogle objektivno porediti. - Postoje načini na koji se kamatna stopa može upotrebiti za svođenje vrednosti tokova novca na određeni vremenski trenutak (kamatni faktor). - Pri donošenju većine finansijskih odluka, kako ličnih, tako i poslovnih, uzima se u obzir vremenska vrednost novca. - Nikada nećete stvarno shvatiti finansije ako ne znate šta je vremenska vrednost novca.
1. VREMENSKA VREDNOST NOVCA - - - KAMATNA STOPA – PROSTA I SLOŽENA Prosta kamata se plaća (zarađuje) samo na prvobitni iznos ili glavnicu koja je pozajmljena. Formula za izračunavanje proste kamate glasi: Si = Po(i)(n), gde je Si prosta kamata u dolarima, Po = glavnica ili prvobitno pozajmljeni (uzajmljeni) iznos u periodu 0, i = kamatna stopa za period n. Pretpostavimo, na primer, da deponujete 100$ na štedni račun s prostom kamatnom stopom od 8% godišnje i držite ih tamo 10 godina. Na kraju desete godine, iznos akumulirane kamate određuje se na sledeći način: 100$(0, 08)(10) = 80$ => 180$ Pošto smo naučili mehanizam proste kamate, možda je pomalo okrutno otkriti vam sledeće: većina situacija u finansijama pri kojima se uzima u obzir vremenska vrednost novca, uopšte se ne oslanja na prostu kamatu. Umesto toga, standard je složena kamata. Ipak, razumevanje proste kamate pomoći će vam da bolje naučite šta je složena kamata.
1. VREMENSKA VREDNOST NOVCA - KAMATNA STOPA – PROSTA I SLOŽENA Razlika između proste i složene kamate najbolje se može videti na primeru GODINE PO PROSTOJ KS PO SLOŽENOJ KS 2 1, 16$ 1, 17$ 20 2, 60$ 4, 66$ 200 17, 00 4. 838. 949, 59$ - Složena kamata - Za početak, uzećemo da je na neki štedni račun uloženo 100$. Ako je kamatna stopa 8%, a ukamaćivanje godišnje, koliko će 100$ vredeti na kraju godine? Postavljanjem problema, određujemo buduću vrednost (koja je u ovom slučaju složeno ukamaćena vrednosti) na kraju godine (FV 1). FV 1 = Po (1+i) = 100 x (1, 08) = 108$ - Šta ako 100$ deponujemo na dve godine? FV 2 = FV 1 x (1+i) = Po (1+i)2
1. VREMENSKA VREDNOST NOVCA - - KAMATNA STOPA – PROSTA I SLOŽENA Na brojnim profesionalnim ispitima (za sticanje sertifikata) dobićete tabele s kamatnim faktorima i moći ćete da koristite samo kalkulatore sa osnovnim funkcijama. Pretpostavimo da je poslednja dividenda korporacije bila 10$ po akciji, ali očekujemo da će rast te dividende biti 10% složene godišnje kamatne stope. GODINA FAKTOR RASTA OČEKIVANA DIVIDENDA 1 (1, 10)1 11$ 2 (1, 10)2 12, 10$ 3 (1, 10)3 13, 31$ 4 (1, 10)4 14, 64$ 5 (1, 10)5 16, 11$ - Sadašnja ili diskontovana vrednost. Jasno je da dolar koji dobijete danas, više vredi nego dolar dobijen za jednu, dve ili tri godine. Izračunavanje sadašnje vrednosti budućih novčanih tokova omogućava nam da sve novčane tokove prilagodimo poređenjem sa današnjom vrednošću dolara.
1. VREMENSKA VREDNOST NOVCA - Određivanje sadašnje vrednosti (ili diskontovanje) obrnut je postupak od složenog ukamaćivanja (složene kamate), jednačina glasi: FVn = Po(1 + i)n preuređivanjem izraza dobijamo rešenje za sadašnju vrednost: PVo = Po Po = FVn / (1 + i)n PVo = FVn [1 / (1 + i)n] Pvo = FVn(PVIFi, n), gde je Pvo = glavnica ili prvobitno pozajmljeni (uzajmljeni) iznos u periodu , i = kamatna stopa za period n, FVn = sadašnja vrednost za period n, PVIFi, n = faktor sadašnje vrednosti koji se može naći u tabeli na kraju skripte. - Na primer: Odrediti sadašnju vrednost svote od 2. 000$ koju ćemo primiti na kraju desete godine, diskontovanu po stopi od 8% => Pvo = FV 10(PVIF 8%, 10) = 2. 000$(0, 463) = 926$ Pitanje je kako ćemo odrediti buduću vrednost za npr. parcijalnih 15 meseci? Jednostavno koristićemo formulu FVn = Po(1 + i)n, n = 15 meseci ili 1. 25
2. ODREĐIVANJE VREDNOSTI DUGOROČNIH Ho. V “Ko je cinik? Čovek koji zna cenu svega i vrednosti nečega. ” OSCAR WILDE - Likvidaciona vrednost je iznos novca koji bi se mogao dobiti kad bi se imovina ili deo imovine (npr. Preduzeće) prodali izvan poslovne organizacije. Ta vrednost je izrazito suprotna vrednosti kontinuiranog poslovanja preduzeća. - Knjigovodstvena vrednost imovine je računovodstvena vrednost imovine minus akumulirana amortizacija. - Tržišna vrednost imovine je tržišna cena po kojoj se trguje imovinom na otvorenom tržištu. - Stvarna vrednost je ona cena koja bi trebalo da bude, ako se korektno određivanje zasniva na svim relevatnim faktorima određivanja vrednosti - imovina, zarade, budući izgledi, menadžment itd. - Ukratko, stvarna vrednost hartija od vrednosti je njena ekonomska vrednost.
2. ODREĐIVANJE VREDNOSTI DUGOROČNIH Ho. V - ODREĐIVANJE VREDNOSTI OBVEZNICE: Ako je na primer, kuponska kamata 12% na obveznicu nominalne vrednosti 1. 000$, kompanija vlasniku plaća 120$ svake godine sve dok obveznica ne dospe. - Diskontna kamatna stopa ili stopa kapitalizacije koja se primenjuje na novčane tokove, razlikovaće se od obveznice do obveznice, zavisno od strukture rizika emisije obveznica. Po pravilu, ta stopa se sastoji od nerizične stope plus premije za rizik. - Obveznice s konačnim dospećem: 1) Obveznice s kuponom i 2) Obveznice bez kupona; FORMULE? ? (nalaze se u skripti ne treba ih učiti!!!!! ali se mora praviti razlika između vrsta obveznica) - ODREĐIVANJE VREDNOSTI POVLAŠĆENE (PRIORITETNE) AKCIJE – daju fiksnu dividendu u pravilnim razmacima, povlašćene akcije nemaju naznačen datum dospeća, pa su uz dodatnu karakteristiku da se fiksno isplaćuju, slične obveznicama. Sadašnja vrednost povlašćene akcije je: V = Dp / Kp, gde je Dp navedena godišnja dividenda po akciji za povlašćenu akciju, a Kp je odgovarajuća diskontna kamatna stopa.
2. ODREĐIVANJE VREDNOSTI DUGOROČNIH Ho. V - ODREĐIVANJE VREDNOSTI OBIČNIH AKCIJA - Teorija o određivanju vrednosti običnih akcija doživela je velike promene tokom poslednje dve decenije, stoga nijedna metoda određivanja vrednosti nije univerzalno prihvaćena. - Za razliku od obveznica i novčanih tokova povlašćenih akcija koji su ugovorom regulisani, kod običnih akcija mnogo su neizvesniji budući tokovi prinosa. - Prinos do dospeća (YTM – Yield to maturity) na obveznice Prinos na povlašćene akcije: Kp = Dp / Po Prinos na obične akcije: Ke = D 1 / Po + g Koliki je tržišni prinos za običnu akciju koja se trenuto prodaje po 40$ za čije se dividende očekuju da će rasti po stopi od 9% godišnje i da će sledeće godine biti 2, 40$? Odgovor je: Tržišni prinos Ke, jednak je prinosu po dividendi, D 1/Po plus prinos od kapitalnog dobitka g, kako sledi: Ke = 2, 40$ / 40$ + 0, 09 = 0, 06+0, 09 = 15%
3. RIZIK I PRINOS “Rizikujte proračunato. To se prilično razlikuje od brzopletosti. ” - - - GENERAL GEORGE S. PATTON Prinos od ulaganja u neku investiciju tokom određenog perioda - recimo jedne godine, jesu sve novčane isplate primljene na osnovu vlasništva, plus promene u tržišnoj ceni podeljene početnom cenom. Možete na primer, da kupite vrednosnu hartiju za 100$, na koji će vam biti isplaćena gotovina od 7$, a sama hartija će nakon godinu dana vredeti 106$, Prinos bi bio (7$+6$)/100$=13%. Sledi, da prinos dolazi iz dva izvora: od dobiti i svake apresijacije cene (ili gubitka na ceni) Šta je rizik? Stavovi prema riziku: o ekvivalent sigurnosti < očekivane vrednosti, postoji nesklonost riziku o ekvivalent sigurnosti = očekivanoj vrednosti, postoji neutralnost ka riziku o ekvivalent sigurnosti > očekivane vrednosti, postoji sklonost riziku Averzija prema riziku! Rizik i prinos u kontekstu portfelja
3. RIZIK I PRINOS - Diverzifikacija = „Ne stavljajte sva jaja u jednu korpu“ - Zamisao je da se rizik rasporedi između različitih oblika imovine ili investicija - Značajna diversifikacija kombinuje hartije od vrednosti tako da se smanji rizik. Prinosi tokom vremena na hartiju od vrednosti A ciklični su, tako da se kreću u istom smeru kao i ukupna privreda. Prinosi na hartiju od vrednosti B pomalo su kontraciklični. Na taj način su prinosi za te dve hartije od vrednosti negativno korelisani. - Sistemski i nesistemski rizik Sistemski rizik Nesistemski rizik Ukupni rizik= (nedeversifikovani ili neizbežni) + (deversifikovani ili onaj koji se može izbeći)
3. RIZIK I PRINOS Slika 5 -3 – Odnos između ukupnog, sistemskog i nesistemskog rizika i veličine portfelja - - Model određivanja vrednosti kapitalne aktive (CAPM) postoji ravnotežni odnos između rizika i očekivanog prinosa za svaku hartiju od vrednosti. Odnos između zahtevanog prinosa i sistemskog rizika i određivanja vrednosti hartija od vrednosti koje slede, suština je modela određivanja vrednosti kapitalne aktive (CAPM). Tvorac je William Sharpe, dobitnik Nobelove nagrade, a model je načinjen šezdesetih godina 20. veka i od tada značajno utiče na finansije.
3. RIZIK I PRINOS - - - Model određivanja vrednosti kapitalne aktive (CAPM) Pretpostavke modela: Prvo, pretpostavićemo da su tržišta kapitala efikasna, to jeste da su investitori dobro informisani, da su troškovi transakcija niski, da postoje zanemarive restrikcije na investicije, te da nijedan investitor nije dovoljno velik da bi uticao na tržišnu cenu akcije. Suština modela je da se dobiju vrednosti, odnosno uporedi očekivani prinos pojedine akcije sa očekivanim prinosom tržišnog portfelja, tj. kad su prinosi na tržišni portfelj visoki i prinosi na akciju imaju tendenciju rasta. Beta - Indeks sistemskog rizika – To je nagib “karakteristične linije”
3. RIZIK I PRINOS Beta - Indeks sistemskog rizika Obična akcija (TIK Simbol) BETA Amazon. com (AMZN) 2, 22 Apple Computer (AAPL) 1, 75 The Coca-Cola Company (KO) 0, 20 Yahoo! (YHOO) 3, 30 Microsoft (MSFT) 1, 70 Nike (NKE) 0, 72
III DEO – ORUĐA FINANSIJSKE ANALIZE I PLANIRANJA “Finansijski izveštaji su kao fini parfemi – mogu se mirisati, ali ne i progutati. ”. ABRAHAM BRILLOFF 1. ANALIZA FINANSIJSKIH IZVEŠTAJA - Preduzeće, dobavljači, poverioci, kupci, investitori - svi rade finansijske analize. - Finansijska analiza uključuje korišćenje finansijskih izveštaja: Bilansa stanja i Bilansa Uspeha. - Informacije iz Bilansa stanja (osnovna sredstva, zalihe, potraživanja, gotovina, Ho. V). . . - Informacije iz Bilansa uspeha (struktura i visina poslovnih prihoda, struktrura i visina poslovnih rashoda, finansijski prihodi i rashodi, ostali prihodi i rashodi, poslovna dobit kompanije, neto dobit kompanije). . . - Da bi ocenilo finansijsko stanje i uspešnost preduzeća, finansijski analitičar mora da „proveri“ različite aspekte finansijskog zdravlja preduzeća. Instrument koj se vrlo često koristi tokom tih provera jeste finansijski “racio” ili indeks koji povezuje dva finansijska podatka, tako što se deli jedna količina sa drugom.
1. ANALIZA FINANSIJSKIH IZVEŠTAJA - Na primer: Pretpostavimo da je ove godine preduzeće imalo neto dobiti od 1 milion $. To izgleda vrlo prfitabilno. Ali šta ako je preduzeće investiralo 200 miliona $ u ukupnu imovinu? Deljenjem neto dobiti ukupnom imovinom, dobijamo 1 M$/200 M$=0. 005 - prinos na ukupnu imovinu preduzeća. Broj 0. 005 znači da je svaki dolar investiran u imovinu preduzeća doneo 0, 5% prinosa. - Analiza finansijskih indeksa (racija) obuhvata dve vrste poređenja: vremenska (npr. Racio iz 2009. sa raciom iz 2010. godine) i tekući (poređenja u okviru jedne godine) i spoljna poređenja (racija za jedno preduzeće sa raciom za slična preduzeća ili sa industrijskim prosekom u određenom vremenskom trenutku). - Analitičar bi trebalo da izbegava korišćenje „pravila palca“ za sve delatnosti. - Vrste racia (indeksa): Racio stanja i Racio uspeha, Racija likvidnosti, finansijskog leveridža (ili zaduženosti), pokrića, aktivnosti i profitabilnosti. - Nijedan racio ne daje dovoljno dobru informaciju na osnovu koje bismo mogli oceniti finansijsko stanje i uspešnost preduzeća. Samo onda kada analiziramo grupu racija, možemo doneti pravilnu ocenu. - Mora se paziti i na sezonalnost, odnosno sezonski karakter posla jednog preduzeća
1. ANALIZA FINANSIJSKIH IZVEŠTAJA - - Racija Bilansa Stanja Racio likvidnosti: najopštiji je (tekući racio) Tekuća aktiva / Tekuće obaveze, Ubrzani racio ili brzi test: Tekuća imovina – Zalihe / Tekuće obaveze Racia finansijskog leveridža (zaduženosti): Racio duga i kapitala: Ukupan dug / Akcijski (osnovni) kapital Racio duga u ukupne imovine: Ukupan dug / Ukupna imovina Racio dugoročne kapitalizacije preduzeća: Dugoročni dug / Ukupna kapitalizacija, gde je kapitalizacija = ukupan dug + kapital Racija Bilansa Uspeha Racio pokrića (kamatnog pokrića): Zarada pre kamata i poreza (Poslovna dobit EBIT) / Troškovi kamate Racia aktivnosti ili racia obrta: Aktivnosti potraživanja: Neto prihod od prodaje / potraživanja, Broj dana u godini / obrt potraživanja Aktivnost plaćanja dobavljačima, Aktivnosti vezane za zalihe
1. ANALIZA FINANSIJSKIH IZVEŠTAJA Slika 6. 3 – Poslovni ciklus u odnosu na ciklus gotovine - Poslovni ciklus preduzeća = obrt zaliha u danima + obrt potraživanja u danima - Gotovinski ciklus za preduzeće = Poslovni ciklus – obrt obaveza u danima - Ako je obrt obaveza u danima veći od obrta zaliha i potraživanja u danima, ciklus gotovine stvarno može da bude negativan - Racija profitabilnosti su racija koja povezuju profite sa prihodima od prodaje i investicijama; Neto prihodo od prodaje - Trošak prodatih proizvoda / Neto prihodi od prodaje; ROI i ROE
1. ANALIZA FINANSIJSKIH IZVEŠTAJA - Analiza trenda = upoređivanje racia tokom vremena - Analiza izjednačenih veličina - procentualna analiza finansijskih izveštaja u kojoj se sve stavke iz bilansa stanja dele ukupnom aktivom i sve stavke bilansa uspeha neto prodajom ili prihodima. - Indeksna analiza - procenutalna analiza finansijskih izveštaja u kojoj sve veličine iz bilansa stanja ili bilansa uspeha iznose 100% u baznoj godini, a sve stavke iz narednih finansijskih izveštaja iražene su kao procenti njihovih vrednosti u baznoj godini. - Odloženi porezi i finansijska analiza - Odloženi porezi najčešće se pojavljuju kada preduzeće u svojim javnim finansijskim izveštajima trošak amortizacije definiše na raličitoj osnovi od one u poreskoj prijavi. - Za mnoga preduzeća uobičajeno je stalno povećanje stanja na računu odloženih poreza. Suočen s takvom realnošću, analitičar može za potreba anlize da modifikuje finansijske izveštaje.
2. ANALIZA SREDSTAVA, ANALIZA NOVČANOG TOKA I FINANSIJSKO PLANIRANJE “Predviđanje je veoma teško, posebno ako se odnosi na budućnost. ” NEPOZNATI AUTOR - Izveštaj o toku sredstava (takođe poznat i kao izveštaj o izvorima i upotrebi sredstava ili kao izveštaj o promenama u finansijskom položaju) dragocena je pomoć finansijskom menadžeru ili kreditoru u oceni kako preduzeće koristi sredstva. - Osim analize prošlih tokova, finansijski menadžer može da oceni buduće tokove pomoću izveštaja o sredstvima koj. I se zasnivaju na predviđanjima. - Svrha izveštaja o tokovima novca je informisanje o novčanim izdacima i dobicima preduzeća. - Drugo glavno oruđe, gotovinski budžet, nezamenljiv je finansijskom menadžeru u određivanju kratkoročnih potreba preduzeća za novcem i u sladu s tim, planiranju njegovog kratkoročnog finansiranja.
2. ANALIZA SREDSTAVA, ANALIZA NOVČANOG TOKA I FINANSIJSKO PLANIRANJE Izveštaj o toku sredstava (izvorima i upotrebama) Bilans stanja = Stanje sredstava Promene u stavkama bilansa stanja = “Neto“ tok sredstava - Moramo naglasiti da izveštaj o toku sredstava oslikava neto, a ne bruto promene između dva uporediva bilansa stanja različitih datuma. - Detaljan izveštaj o sredstvima radimo: 1) određivanjem iznosa i smera neto promena u bilansu stanja koje su nastale između dva datuma bilansiranja, 2) klasifikovanjem neto promena u bilansu stanja ili po izvorima, ili po upotrebama sredstava, 3) konsolidovanjem tih informacija u obliku izveštaja o izvorima ili sredstvima. Izvori sredstava Korišćenje sredstava svako smanjenje (-) u stavci imovine svako povećanje (+) u stavci potraživanja (npr. u stavci obaveza ili akcionarskog kapitala) svako smanjenje (-) u stavci potraživanja (npr. u stavci obaveza ili akcionarskog kapitala)
2. ANALIZA SREDSTAVA, ANALIZA NOVČANOG TOKA I FINANSIJSKO PLANIRANJE Izveštaj o toku sredstava (izvorima i upotrebama) - Podela koja sledi pomoći će vam da lakše zapamtite šta čini izvore, a šta upotrebu sredstava: Aktiva Pasiva Sredstva Dugoročno vezana sredstva Dugoročni izvori sredstava Upotrebe Kratkoročno vezana sredstva Kratkoročni izvori sredstava - Računovodsteveni izveštaj o novčanim tokovima (cash flow) trebalo bi da pomogne finansijskom menadžeru da oceni i identifikuje: Ø sposobnost kompanije da ostvaruje buduća neto novčana primanja iz poslovanja kako bi mogla da plaća dugove, kamate i dividende, Ø potrebe kompanije za eksternim finansiranjem, Ø uzrok razlika između neto dobiti i neto novčanog toka iz poslovnih aktivnosti i Ø učinke novčanog i nenovčanog investiranja i finansijske transakcije.
Skraćeni oblik Izveštaja o novčanim tokovima (cash flow) NOVČANA PRIMANJA I IZDACI POSLOVNE AKTIVNOSTI Novčana primanja iz prodaje dobara i usluga Novčan izdaci – plaćanje dobavljačima za zalihe Novčani izdaci – plaćanje zaposlenima za usluge Novčani izdaci – plaćanje poreza, plaćanje ostalih usluga INVESTICIONE AKTIVNOSTI Novčana primanja iz prodaje fiksne imovine Novčana primanja iz prodaje dužničkih i vlasničkih Ho. V Novčani izdaci za nabavku/izgradnju fiksne imovine Novčani izdaci za kupovinu dužničkih i vlasničkih Ho. V FINANSIJSKE AKTIVNOSTI Novčana primanja iz pozajmljivanja (kredita) Novčana primanja iz emitovanja obveznica ili akcija Novčani izdaci za otplatu pozajmljenih iznosa kredita Novčani izdaci za otkup vlasničkih Ho. V Novčani izdaci za isplatu dividende akcionarima
2. ANALIZA SREDSTAVA, ANALIZA NOVČANOG TOKA I FINANSIJSKO PLANIRANJE ü ü ü - - - Za zdravo i uspešno preduzeće, trebalo bi očekivati: pozitivan novčani tok iz poslovnih aktivnostim, negativan novčani tok iz investicionih aktivnosti i pozitivan ili negativan novčani tok iz finansijskih aktivnosti (koji mogu da se kreću unapred i unazad tokom vremena). Predviđanje novčanih tokova može imati kritičan značaj za preduzeće. Mnoga dot. com preduzeća su na sopstveni užas otkrila da je došlo do propasti poslovanja onog trenutka kada je novac iskorišćen. U biti svakog dobrog sistema predviđanja novčanih tokova naći će se gotovinski budžet. Gotovinski budžet se dobija kroz projekciju budućih primanja i izdataka novca tokom posmatranog perioda. Sa ovom informacijom, finansijski menadžer može bolje da odredi buduće novčane potrebe preduzeća. Gotovinski budžet je predviđanje budućih tokova novca za preduzeće, koji proizlaze iz naplate i izdataka, obično na mesečnoj osnovi.
IV DEO – UPRAVLJANJE OBRTNIM KAPITALOM “Svako časno sticanje, praćeno je rizicima; onaj ko se boji da se suoči sa jednim, ne može očekivati da dobije drugo. ”. PIETRO METASTASIO 1. OPŠTI PREGLED UPRAVLJANJA OBRTNIM KAPITALOM - Bruto obrtni kapital (Investicije firme u obrtna sredstva u obliku gotovine, utrživih Ho. V, potraživanja i zaliha) i Neto obrtni kapital (obrtna imovina – kratkoročne obaveze). - U osnovi zdravog upravljanja obrtnim kapitalom leže dva osnovna problema za preduzeće. To su: Ø optimalne količine investicija u tekuću (obrtnu) imovinu, Ø odgovarajuća mešavina kratkoročnog i dugoročnog finansiranja upotrebljena kao oslonac ovoj investiciji u tekuću (obrtnu) imovinu. - „Kompromisi“ (trade-off) koji se moraju izvršiti između profitabilnosti i rizika, ujedno utiču na te odluke. Smanjenje nivoa investicija u tekuću imovinu, uz održavanje mogućnosti podrške prodaje, vodilo bi do povećanja prinosa na ukupnu imovinu preduzeća.
1. OPŠTI PREGLED UPRAVLJANJA OBRTNIM KAPITALOM - Protivteža profitabilnosti ove strategije je povećani rizik za preduzeće. Ovde rizik znači veliku opasnost za preduzeće koje ne održava potrebnu tekuću imovinu, i to da bi: q izmirilo novčana potraživanja kada se ona pojave, q održavalo odgovarajući nivo prodaje (npr. da ne bi ponestalo zaliha). Problemi obrtnog kapitala: Optimalna količina ili nivo obrtnih sredstava Princip likvidnosti VS Princip profitabilnosti
1. OPŠTI PREGLED UPRAVLJANJA OBRTNIM KAPITALOM - Zanimljivo je to, da je rasprava o politikama upravljanja obrtnim kapitalom upravo prikazala dva najbitnija načela u finansijama: 1. Profitabilnost se menja obrnuto proporcionalno u odnosu na likvidnost. Uočite da su za naše tri alternativne politike obrtnog kaitala, vrednosti likvidnosti upravo suprotne vrednostima profitabilnosti. Povećana likvidnost uglavnom se postiće gubitkom dela profitabilnosti. 2. Profitabilnost se kreće zajedno sa rizikom (to jest, postoji odnos između rizika i prinosa). U potrazi za većom profitabilnošću, moramo očekivati i preduzimanje većih rizika. Primetite da su istovetne vrednosti profitabilnosti i rizika za naše alternativne politike obrtnog kapitala. Mogli biste reći da rizik i prinos idu “ruku pod ruku”. - Klasifikacija obrtnog kapitala: Kako smo obrtni kapital definisali kao tekuću imovinu, on se sada može klasifikovati prema: Ø komponentama, kao novac, utržive hartije od vrednosti, potraživanja i zalihe ili Ø vremenu, kao trajni (stalni) ili privremeni obrtni kapital - Finansiranje obrtne imovine: spontano, hedžing (uklapanje dospeća) metoda, Kratkoročno nasuprot Dugoročnom finansiranju
2. UPRAVLJANJE GOTOVINOM I UTRŽIVIM Ho. V “Novac je poput humusa, beskoristan, osim kada se raspodeli. ” FRANSIS BACON - Koliko bi novca trebalo držati u gotovini i u odnosu na strukturu obrtne imovine koliko bi trebalo novca držati u Hartijama od Vrednosti? - John Maynard Keynes predložio je tri razloga, motiva za držanje gotovine: Ø Transakcioni motiv: da bi se realizovala plaćanja, kao što su kupovine, plate, porezi i dividende koji se javljaju u redovnom poslovanju, Ø Špekulativni motiv: da bi se iskoristile privremene mogućnosti zarade, kao što je neočekivani pad cena sirovina i Ø Motiv opreznosti: da bi se održavao „jastuk“ sigurnosti kako bi se ispunile neočekivane potrebe za gotovinom. Što su predvidljiviji ulazi i izlazi gotovine nekog preduzeća, manja količina gotovine se drži kao mera opreza. - Upravljanje gotovinom podrazumeva efikasno prikupljanje, raspodelu i privremeno investiranje gotovine. - Potrebni su česti izveštaji, uglavnom dnevni, o stanju i promeni novca na svakom od bankarskih računa preduzeća, o plaćanjima gotovinom, o prosečnim dnevnim stanjima i o vrednostima utrživih hartija od vrednosti kojim preduzeće posluje.
2. UPRAVLJANJE GOTOVINOM I UTRŽIVIM Ho. V Slika 9 -1 – Sistem upravljanja gotovinom - Metode upravljanja gotovinom: Glavna ideja je da će preduzeće imati koristi od „ubrzanog“ primanja gotovine i „u-s-p-o-r-a-v-a-n-j-a“ isplate gotovine.
2. UPRAVLJANJE GOTOVINOM I UTRŽIVIM Ho. V - - Ubrzana primanja gotovine: ubrzana naplata (brza priprema i slanje računa, ubrzavanje slanja plaćanja kupaca prema preduzeću, skraćivanje vremena tokom kojeg se primljene uplate tretiraju kao nenaplaćena sredstva), ranije izdavanje računa, upotreba prethodno odobrenog zaduženja. Usporavanje isplate gotovine: Bankarsko odugovačenje, kontrola isplata, plaćanje menicom, isplata i dividenda (malo posle roka). Elektronska trgovina - Podrazumeva razmenu poslovnih informacija u elektronskom formatu, alterntiva papirnom načinu poslovanja. - Elektronska razmena podataka (EDI) i Elektronski transfer sredstava (EFT) - Suština je da posoje veoma laki korisnički softveri kako bi se vršilo plaćanje od strane preduzeća (Pexim, Halcom, čitač kartice. . . )nja gotovine za održavanje - U suštini, sve veće oblasti upravljanja gotovinom – naplata, plaćanje, invesicije u Ho. V trebalo bi da se odvoje od osnovnih delatnosti preduzeća - Veličina preduzeća određuje nivo stanja gotovine za održavanje. Što je veća kamata na Ho. V, to je veći oportunitetni trošak držanja umrtvljenih gotovinskih sredstava.
2. UPRAVLJANJE GOTOVINOM I UTRŽIVIM Ho. V Investicije u utržive Ho. V - Pitanje: Da li držati novac u obliku gotovine ili u obliku utrživih Ho. V? Portfolio kratkoročnih utrživih Ho. V preduzeća => torta isečena na tri (ne)jednaka dela 1. 2. 3. 4. Varijable u izboru utrživih hartija od vrednosti: Sigurnost, Utrživost ili likvidnost, Prinos i Dospeće
3. UPRAVLJANJE POTRAŽIVANJIMA OD KUPACA I ZALIHAMA “Verujemo u boga. Svi ostali moraju da plaćaju gotovinom. ” - - NEPOZNATI AUTOR Potraživanja od kupaca - Iznos novca koji nekoj firmi duguju kupci koji su kupli robu ili usluge na kredit. Deo tekuće imovine, račun potraživanja od kupaca takođe se naziva potraživanje. Kao i kod ostale tekuće imovine, menadžer može da varira nivo potraživanja tako da održi ravnotežu odnosa (trade-off) između profitabilnosti i rizika. Kreditni standard - Minimalni kvalitet kreditne sposobnosti koji mora da ima podnosilac zahteva za odobrenje kredita da bi firma mogla da prihvati taj zahtev – ne predstavlja ništa drugo nego robu datu kupcu na odloženo plaćanje u valuti od 30, 60, 90, 120 dana. Ako se prihvate rizičnije platiše, uvećava se rizik firme, što se preslikava na varijacije očekivanog toka novca firme. To povećanje rizika takođe se manifestuje na dodatne gubitke loših dugova. Pojam gotovinskog popusta (rabat, kasa skonto) za ranije plaćanje ili plaćanje odmah!
3. UPRAVLJANJE POTRAŽIVANJIMA OD KUPACA I ZALIHAMA - Potraživanje je dobro samo onoliko koliko je verovatno da će biti plaćeno, preduzeće ne može dugo da čeka pre nego što pokrene postupke naplate. - Analiziranje podnosioca kreditnog zahteva slična je analizi zahteva za kredit u banci, a uključuje tri koraka: 1) prikupljanje podataka o podnosiocu zahteva, 2) analizu tih podataka da bi se odredila kreditna sposobnost podnosioca i 3) donošenje odluke o kreditu. - Prikupljaju se informacije o potencijalnom kupcu, od potencijalnog kupca se uzimaju finansijski izveštaji, statusna dokumentacija, proverava se da li je klijent bio u blokadi tekućeg računa, da li je imao gubitak. . . - Pitanje: Koliko procenata treba da se odnosi na jednog kupca od ukupnog učešća kupaca (potraživanja) od 1 -100% ? - Kreditna linija - Krajni iznos kredita za jedan račun. Kupac može da kupuje na kredit do tog limita. - Celokupna funkcija kredita/naplate može biti odvojena od osnovne delatnosti preduzeća
3. UPRAVLJANJE POTRAŽIVANJIMA OD KUPACA I ZALIHAMA - Zalihe stvaraju vezu između proizvodnje i prodaje proizvoda. - Vrste zaliha: privremene, sirovinske, zalihe gotovih proizvoda, materijala. . . - Prednosti povećanih zaliha - Firma može da utiče na ekonomiju porizvodnje i nabavke i može brže da ispuni porudžbine. - Nedostaci su ukupan trošak držanja zaliha, uključujući troškove uskladištenja i čuvanja i potreban prinos na kapital koji je vezan u zalihama. - Sistem kontrole zaliha koji su primenili Japanci naziva se tačno-na-vreme (Just-in. Time zalihe). - Dakle, dobra metoda, klasifikacije zaliha čini prvi stub pri sastavljanju stabilnog sistema kontrole zaliha (ABC metod kontrole zaliha - Metoda kojom se više kontrolišu skuplje nego jeftinije zalihe). - Određivane ekonomične količine robe za naručivanje (EOQ) je važan faktor pri kupovini sirovina i skladištenju gotovih proizvoda i privremenih zaliha. - U analizi se određuje optimalna količinu porudžbine za određenu stavku zaliha, ako nam je poznata procena njenog korišćenja, nabavna cena i trošak prevoza.
3. UPRAVLJANJE POTRAŽIVANJIMA OD KUPACA I ZALIHAMA - Ukupan trošak zaliha predstavlja zbir ukupnih troškova držanja plus ukupni troškovi poručivanja, ili Ukupni troškovi zaliha (T) = C(Q/2) + O(S/Q), gde je C prosečna zaliha, Q količina zaliha, O troškovi poručivanja, S period korišćenja zaliha. Slika 10 -6 - Primer količine porudžbine sa sigurnom, stalnom potražnjom, a bez sigurnosne zalihe
3. UPRAVLJANJE POTRAŽIVANJIMA OD KUPACA I ZALIHAMA - Period porudžbine je vremenski rok između izdavanja porudžbine za neki artikal i primanje tog artikla na zalihe. Pretpostavimo da je potražnja za zalihama sa sigurnošću poznata, ali je potrebno 5 dana od davanja porudžbine do primanja robe. Tačka porudžbine (OP) = Period porudbžine x Dnevno korišćenje Slika 10 -8 – Tačka porudžbine kad je period porudžbine različit od nule i siguran
3. UPRAVLJANJE POTRAŽIVANJIMA OD KUPACA I ZALIHAMA Slika 10 -9 – Sigurnosna zaliha i tačka porudžbine kad su potražnja i period porudžbine nesigurni
3. UPRAVLJANJE POTRAŽIVANJIMA OD KUPACA I ZALIHAMA - Dakle kada dopustimo nesigurnost u potražnji za zalihama, kao i u periodu porudžbine, predlaže se upotreba sigurnosne zalihe. Tačka porudžbine (OP) = (Prosečna period porudžbine x Prosečno dnevno korišćenje) + Sigurnosna zaliha - Sigurnosne zalihe su zalihe koje se drže u pripravnosti kao zaštita od neizvesnosti u vezi sa potražnjom (ili upotrebom) i vremenom potrebnim za isporuku narudžbine. - Odgovarajući iznos sigurnosne zalihe koju treba održavati zavisi od nekoliko činilaca: nesigurnost povezana sa predviđenom potražnjom za zalihama, trošak nedostatka robe, trošak držanja zaliha itd. - Metoda upravljanja zalihama po sistemu „tačno na vreme“ (JIT) je sistem upravljanja zalihama po kome se zalihe stiču i uvode u proizvodnju pravo u trenutku kada su potrebne. Deo JIT sistema je konstantno preduzimanje mera kako bi se ti troškovi smanjili. Na primer: - Koriste se manji kamioni za isporuku, sa određenim postupkom u istovaru kako bi se ostvarile uštede u vremenu pripreme i troškovi. Čini se pritisak na dobavljače da proizvode sirovine „bez greške“, tako se smanjuju (ili eliminišu) troškovi inspekcije. Preinačuju se proizvodi, oprema i postupci kako bi se smanjilo vreme postavljanja i pripadajući troškovi.
3. UPRAVLJANJE POTRAŽIVANJIMA OD KUPACA I ZALIHAMA Ø Ø Ø Ø Da bi delovao sistem „tačno na vreme“ potrebno je: Geografska koncentracija Pouzdan kvalitet, Mreža dobavljača na koju se može uticati, Kontrolisani transportni sistem, Fleksibilnost proizvodnje, Male grupe proizvoda iz jednog ciklusa, Efikasno primanje robe i skladištenje i Jaka potpora menadžmenta
4. KRATKOROČNO FINANSIRANJE “Poverioci imaju bolju memoriju nego dužnici, oni su sujeveran skup – sjsjni posmatrači određenih dana i vremena. ” BENDŽAMIN FRANKLIN - Kratkoročno finansiranje može se kategorisati prema spontanosti izvora sredstava (obaveze prema dobavljačima i akumulirani rashodi) i ugovorenih (spoljnih) izvora finansiranja (kratkoročni krediti). - Obaveze prema dobavljačima predstavljaju spontano finansiranje, a drugačije se zovu “Trgovački kredit od dobavljača”. - Metode, odnosno načini kupovine robe od dobavljača: 1. COD Nema trgovačkog kredita. COD znači cash on delivery of goods, ili gotovina na isporuci robe ili CBD cash before delivery plaćanje pre isporuke robe. 2. Neto razdoblje – Nema gotovinskog popusta. Kad je odobren kredit, prodavac odredi vremenski period u kome treba da mu bude plaćeno. Na primer „net 30“ znači da se faktura ili račun mora platiti u periodu od 30 dana. 3. Neto razdoblje – Gotovinski popust. Kao dodatak odobrenju kredita prodavac može ponuditi gotovinski popust ako se račun plati u ranom delu neto perioda. Uslovi „ 2/10, net 30“
4. KRATKOROČNO FINANSIRANJE Slika 11 -1 Godišnja kamatna stopa na obaveze prema dobavljačima uz kreditne uslove „ 2/10, net_”
4. KRATKOROČNO FINANSIRANJE - - - Odlaganje isplate dugovanja podrazumeva odlaganje isplate duga dobavljačima nakon isteka neto (kreditnog) perioda, takođe se naziva i oslanjanje na trgovinu. Periodično i razumno rastezanje obaveza nije samo po sebi loše. Treba ga objektivno uporediti s drugim izvorima kretkoročnog kreditiranja i na taj način proceniti. Akumulirani rashodi Predstavljaju spontani izvor finansiranja Najčešće akumulirani rashodi su za plate i poreze. Obično se odredi datum kad akumulirani rashodi moraju da se podmire. Na primer: Porez na dodatak plaća se tromesečno, porez na imovinu šestomesečno, Plate se obično isplaćuju nedeljno, ili svake druge nedelje, polumesečno ili mesečno. Kompanija može da odloži isplatu plata samo na štetu radnika i morala. Akumulirani rashodi rastu i padaju u skladu sa akrivnostima firme. Na primer, kako se pojačava prodaja, troškovi rada obično se povećavaju, a s njima i akumulirane plate. Isto tako, kako se profit povećavaju se i akumulirani porezi.
4. KRATKOROČNO FINANSIRANJE Ugovoreno ili eksterno finansiranje - Osnovni izvor kratkoročnih zajmova su komercijalne banke i finansijske kompanije. S kreditima na tržištu novca i kratkoročnim zajmovima, finansiranje mora biti formalno dogovoreno. - Kredit tržišta novca: komercijalni zapis, bankarski akcepti, kreditna linija, revolving kredit - Krediti zasnovani na imovini, potraživanjima, zalihama. . . - Pojam naplate potraživanja preko faktoringa (uobičajeno iznosi oko 1% nominalne vrednosti potraživanja). - Sastav kratkoročnog finansiranja, odnosno iz kojih izvora će se pokrivati određene kratkoročne potrebe je veoma bitan za preduzeće.
V DEO – INVESTICIJE U KAPITALNU AKTIVU “Podaci!, vikao je nestrpljivo. Ne mogu da pravim ciglu bez gline. ” SHERLOCK HOLMES iz The Copper Beeches 1. KAPITALNO BUDŽETIRANJE I PROCENA NOVČANIH TOKOVA - Sa obrtne imovine pažnju skrećemo na odluke koje utiču na dugotrajnu aktivu. Te odluke uključuju i izbore investiranja i izbore finansiranja. - Kada preduzeće investira u kapital, to iziskuje trenutni izdatak novca uz očekivanje budućih koristi (obično te koristi traju duže od jedne godine). - Primeri takvih investicija su investicije u imovinu kao što je oprema, zgrade i zemljište, kao i uvođenje novog proizvoda, novog sistema distribucije ili novog programa za istraživanje i razvoj. - Kapitalno budžetiranje je postupak identifikovanja, analiziranja i odabira investicionih projekata za čije se prinose (novčane tokove) očekuje da će trajati duže od jedne godine.
1. KAPITALNO BUDŽETIRANJE I PROCENA NOVČANIH TOKOVA - Ocena kapitalnog budžetiranja, tj. ekonomske efektivnosti investicija obuhvata: 1. Izradu predloga investicionih projekata koji su konzistentni sa strateškim ciljevima preduzeća; 2. Procenu dodatnog poslovnog toka novca nakon oporezivanja o investicionim projektima; 3. Procenu dodatnih tokova novca po projektu; 4. Izbor projekta na osnovu maksimiranja vrednosti kao kriterijuma prihvatljivosti; 5. Stalnu procenu primenjivih investicionih projekata i izvršenje revizije završenih projekata. - Projekti se mogu klasifikovati u jednu od pet kategorija: 1. novi poroizvodi ili proširenje postojećih proizvoda, 2. zamena oprema ili zgrada, 3. ispitivanje i razvoj, 4. istraživanje i 5. ostalo (na primer, uređaji za sigurnost ili kontrolu zagađivanja).
1. KAPITALNO BUDŽETIRANJE I PROCENA NOVČANIH TOKOVA - Zapamtite: Za svaki investicioni projekat moramo osigurati informacije o poslovinim nasuprot finansijskim tokovima novca. - Ako smo u projektu odredili mesto za izgradnju pogona, a ono što se može iskoristiti i za nešto drugo, njegov oportunitetni trošak mora biti uključen u procenu projekta. Ako se trenutno neiskorišćena zgrada koja je potrebna za projekat može prodati za 300. 0000$, taj iznos (neto bez svih poreza) mora se tretirati kao da je bio izdatak novca na početku projekta. Na taj način, izvođenjem tokova novca, moramo razmotriti i sve odgovarajuće oportunitetne troškove. - U proceni tokova novca, mora se uzeti u obzir očekivana inflacija. - Vrlo je korisno da novčane tokove projekta smestimo u jednu od tri kategorije, na osnovu njihovog vremenskog pojavljivanja: 1. Početni izdatak novca – inicijalna neto novčana investicija. 2. Privremeno uvećani neto novčani tokovi – oni neto tokovi noca koji nastaju nakon inicijalne novčane investicije, ali ne obuhvataju tokove novcana kraju perioda. 3. Uvećani neto novčani tok završne godine – neto tok novca poslednjeg perioda. (Ovaj tok novca u periodu naglašen je zbog posebnog značenja budući da se određeni skup tokova novca vrlo često pojavljuje na kraju projekta).
2. TEHNIKE KAPITALNOG BUDŽETIRANJA “Očigledno da ovi hijeroglifi imaju neko značenje. Ako je ono potpuno proizvoljno, nemoguće ga je otkriti. Sa druge strane, ako je ono sistematično složeno, siguran sam da ćemo doći do kraja. ” SHERLOCK HOLMES - Kada se odrede informacije o relevantnom toku novca, moramo oceniti atraktivnost različitih investicionih projekata. Investiciona odluka će biti ili prihvatanje ili odbacivanje projekta. - Postoje četiri alternativne metode procene projekta i izbora koje se uporebljavaju pri kapitalnom budžetiranju: 1. Rok povraćaja, 2. Interna stopa prinosa, 3. Neto sadašnja vrednost i 4. Indeks profitabilnosti.
2. TEHNIKE KAPITALNOG BUDŽETIRANJA 1. 2. 3. 4. - Rok povraćaja (PBP) investicionog projekta pokazuje broj godina koji je potreban da se vrati naša početna investicija novca. Interna stopa prinosa (IRR) za investicioni projekat je diskontna stopa koja izjednačava sadašnju vrednost očekivanih neto tokova novca (Cfs) sa početnim izdatkom novca (ICO). Neto sadašnja vrednost (NPV) je odnos između sadašnje vrednosti neto novčanih tokova investicionog projekta umanjenog za početni izdatak novca za projekat. Indeks profitabilnosti (PI) je odnos sadašnje vrednosti budućih neto novčanih tokova od projekta i početnog novčanog izdatka na projekat. Nezavisni VS Zavisni projekat Nezavisni projekat je projekat čije prihvatanje (ili odbacivanje) ne sprečava prihvatanje drugih projekata koji se razmatraju. Zavisni (uslovni) projekat je projekat čije prihvatanje zavisi od prihvatanja jednog ili vše drugih projekata. Uzajamno isključvi projekat je projekat čije prihvatanje isključuje prihvatanje jednog ili više alternativnih projekata.
2. TEHNIKE KAPITALNOG BUDŽETIRANJA 1. 2. 3. 4. 5. - Problemi sa kojima se susrećemo tokom izvođenja projekta: Obim investiranja: troškovi projekta se razlikuju Obrazac toka novca: vremenski raspredi tokova novca se razlikuju. Na primer, tokovi novca jednog projekta rastu tokom vremena dok se tokovi drugog smanjuju. Životni vek projekta: projekti nemaju isti vek trajanja. Racionisanje kapitala koje se pojavljuje svaki put kad postoji budžetska granica ili ograničenje na iznos sredstava koja se mogu investirati tokom određenog perioda, kao što je jedna godina. Pojedinačne procene podataka kao što su “godišnje promene u neto poslovnom prihodu“. Nadzor nad projektom: praćenje tokom aktivnosti i revizija nakon završetka. Revizija posle završetka je formalno poređenje stvarnih troškova i koristi od projekta sa izvornim procenama. Ključni element revizije je povratna informacija, odnosno, rezultati revizije daju se osobama na ključnim pozicijama, tako da se buduće donošenje odluka može poboljšati.
3. RIZIK I MENADŽERSKE OPCIJE U KAPITALNOM BUDŽETIRANJU “Rizik? Rizik je naš posao. Zbog toga je ovaj zvezdani brod svuda. Zato smo ovde u njemu!” JAMES T. KIRK Kapetan zvezdanog broda Enterprise - - Različiti investicioni projekti često imaju različite stepene rizika. Projekat za koji se očekuje da će doneti visok prinos može da bude toliko rizičan da izazove povećanje percepiranog rizika preduzeća. To može da smanji vrednost preduzeća, uprkos velikom potencijalu projekta. GODIŠNJI TOKOVI NOVCA: GODINA 1 STANJE PRIVREDE PROJEKAT A PROJEKAT B Duboka recesija 3. 000$ 2. 000$ Blaga recesija 3. 500 3. 000 Normalno stanje 4. 000 Mali napredak 4. 500 5. 000 Veliki napredak 5. 000 6. 000
3. RIZIK I MENADŽERSKE OPCIJE U KAPITALNOM BUDŽETIRANJU - I Pristup pomću stabla verovatnoće - grafički ili tabelarni pristup organizovanju mogućih tokova novca projetka i ishoda i prethodnih perioda, Na primer, ako projekat ima dobar (visok) tok novca u prvom periodu, on može imati dobre tokove novca u sledećim periodima. Iako vrlo često postoji veza između onoga što se dogodilo u prethodnom periodu i onoga što će se dogoditi u sledećem, to nije uvek slučaj! - II Simulacioni pristup - Pomoću modela za simulaciju koji je prvi predložio David Hertz, možemo razamatrati na primer, sledeće faktore u izvođenju toka novca iz projekta: Analiza tržišta (Veličina tržišta, Prodajna cena, Stopa rasta tržišta, Tržišni deo) Analiza troškova investiranja (Potrebna investicija, Koristan vek opreme, Ostatak vrednosti investicije) Troškovi poslovanja i fiksni troškovi (Troškovi poslovanja, Fiksni troškovi) 1. 2. 3.
3. RIZIK I MENADŽERSKE OPCIJE U KAPITALNOM BUDŽETIRANJU - Menadžerske Realne Opcije Predstavljaju fleksibilnost menadžmenta da donosi buduće odluke koje utiču na očekivane novčane tokove, životni vek ili buduće prihvatanje određenog projekta. Vrednost projekta = NPV + vrednost opcije - Vrste dostupnih menadžerskih opcija su: 1. opcija za proširenje (ili sužavanje) – jedna od važnih opcija je ona koja preduzeću omogućuje proširenje proizvodnje ako uslovi postanu povoljni i smanjenje proizvodnje ako uslovi postanu nepovoljni. 2. opcija za napuštanje – ako projekat ima vrednost napuštanja, to efektivno predstavlja put – opciju za vlasnika projekta. 3. opcija za odlaganje (sa pravom na prodaju) – za neke projekte postoji opcija čekanja da bi se na taj način dobile nove informacije.
VI DEO – TROŠKOVI KAPITALA, STRUKTURA KAPITALA I POLITIKA DIVIDENDI “Nagađati je jeftino. Nagađati pogršno je skupo. ” KINESKA IZREKA 1. ZAHTEVANI PRINOSI I TROŠKOVI KAPITALA - Kriterijum prihvatljivosti kapitalnih investicija možda je najteža i najkontraverznija tema u finansijama. - Opšti troškovi kapitala su bitni kako bismo odlučili da li treba investirati u nove projekte. - Troškovi akcijskog kapitala. Zahtevana stopa prinosa koju očekuju investitori u obične akcije kompanije. - Troškovi duga (dužničkog kapitala). Zahtevana stopa prinosa na investiciju koju zahtevaju kreditori kompanije. - Troškovi povlašćenih akcija (kapitala). Zahtevana stopa prinosa na investiciju koju od kompanije zahtevaju vlasnici povlašćenih akcija.
1. ZAHTEVANI TROŠKOVI I PRINOSI KAPITALA
2. OPERATIVNI I FINANSIJSKI LEVERIDŽ “Živi zmaj se ne ispušta iz vida, ako živite blizu njega!” J. R TOLKIEN The Hobbit - - - Leveridž (poluga) - Upotreba fiksnih troškova radi podizanja, odnosno povećanja profitabilnosti. Operativni leveridž - Upotreba fiksnih troškova poslovanja preduzeća. Finansijski leveridž - Situacija kada se preduzeće finansira zaduživanjem. Britanski izraz za finansijski leveridž je gearing (zaduženost). Operativni leveridž se javlja svaki put kada preduzeće ima fiksne troškove poslovanja – bez obzira na količinu. Jedan od slikovitijih primera uticaja operativnog leveridža je avionska industrija, gde je veliki deo ukupnih troškova fiksan. Posle određene prelomne tačke, svaki dodatni putnik u suštini predstavlja čist poslovni profit (dobit pre kamata i poreza EBIT). Ovi troškovi obuhvataju stavke kao što su amortizacija zgrada i opreme, osiguranje, deo ukupnih računa komunalija i deo troškova menadžmenta.
2. OPERATIVNI I FINANSIJSKI LEVERIDŽ - Zapamtite, leveridž je „mač sa dve oštrice“ - može se povećati profit kompanije, ali i gubici kompanije. Okvir A: Tri preduzeća pre promene prihoda od prodaje Preduzeće A Preduzeće B Preduzeće C Prihod od prodaje 10. 000$ 11. 000$ 19. 500$ Fiksni troškovi 7. 000 2. 000 14. 000 Varijabilni troškovi 2. 000 7. 000 3. 000 Poslovni profit EBIT 1. 000$ 2. 500$ FT/ukupni troškovi 0. 78 0. 22 0. 82 FT/prihodi od prodaje 0. 70 0. 18 0. 72 Okvir B: Tri preduzeća nakon povećanja od 50% prihoda od prodaje u sledećoj godini Preduzeće A Preduzeće B Preduzeće C Prihod od prodaje 15. 000$ 16. 500$ 29. 250$ Troškovi poslovanja 10. 000 12. 500 18. 500 Poslovni profit EBIT 5. 000$ 4. 000$ 10. 750$ Procentualna promena EBIT-a 400% 100% 330%
2. OPERATIVNI I FINANSIJSKI LEVERIDŽ - Analiza prelomne tačke - primenjuje se u proučavanju operativnog leveridža. Razmotrimo preduzeće koje proizvodi visokokvalitetne dečije biciklističke kacige koje se prodaju 50$ po jedinici. Kompanija ima godišnje fiksne troškove poslovanja 100. 000$ i varijabilne troškove 25$ po jedinici bez obzira na prodatu količlinu.
2. OPERATIVNI I FINANSIJSKI LEVERIDŽ - Nivo poslovnog (operativnog) leveridža – Procentualna promena poslovnog profita preduzeća (EBIT) koja proizilazi iz promene proizvodnje (prodaje) za 1%. Stepen operativnog leveridža = Procentualna promena u profitu / Procentualna promena u prodaji - Prepostavimo da želimo da izračunamo nivo poslovne poluge za 5. 000 jedinica proizvodnje i prodaje za naš primer hipotetičkog preduzeća. Upotrebom jednačine dobija se: DOL 5. 000 jedinica = 5. 000 / (5. 000 – 4. 000) = 5, Za 6. 000 jedinica proizvodnje i prodaje, imamo: DOL 6. 000 jedinica = 6. 000 / (6. 000 – 4. 000) = 3. - Kad se proizvodnja, kao u našem slučaju, povećala sa 5. 000 na 6. 000 jedinica, nivo operativnog leveridža se smanjio sa vrednosti 5 na vrednost 3. Dakle, što je nivo proizvodnje veći, odnosno dalji od prelomne tačke, nivo operativnog leveridža je manji. Šta stvarno znači DOL 5. 000 jedinica = 5? Znači da promena prihoda od prodaje za 1% od 5. 000 jedinica uzrokuje promenu u profitu (EBIT-u) od 5%. Zapravo, svaka procentna promena prihoda od prodaje sa pozicije prihoda od prodaje od 5. 000 jedinica uzrokuje procentnu promenu u profitu koja je pet puta veća. Na primer, smanjenje prihoda od prodaje za 3% uzrokuje smanjenje u profitu od 15%, dok 4% povećanja prihoda od prodaje uzrokuje povećanje poslovnog profita od 20%.
2. OPERATIVNI I FINANSIJSKI LEVERIDŽ - Finansijski leveridž - Situacija kada se preduzeće finansira zaduživanjem. Britanski izraz za finansijski leveridž je gearing (zaduženost). - Finansijski leveridž se upotrebljava u nadi da će se povećati prinos običnim akcionarima. Kaže se da se povoljan finansijski leveridž javlja kad preduzeće koristi sredstva koje je dobilo uz fiksni trošak, kako bi se zaradilo više nego što su plaćeni fiksni troškovi finansiranja. - Sva dobit koja ostane nakon podmirenja fiksnih troškova finansiranja tada pripada običnim akcionarima. - Tačka indiferencije – EBIT-EPS tačka indiferencije – Nivo poslovnog profita koji daje isti nivo zarade po akciji za dve ili više alternative strukture kapitala. - Kompanija može da ostvari dodatno finansiranje i da poveća finansijsku polugu: (1) emisijom običnih akcija, (2) u obliku dugoročnog kredita sa kamatom od npr. 12% ili (3) u obliku povlašćenih akcija sa dividendom od 11%.
2. OPERATIVNI I FINANSIJSKI LEVERIDŽ Slika 16. 3 – Grafikon EBIT-EPS prelomne tačke ili tačke indiferencije za tri alternative finansiranja - Na slici 16 -3, vidimo da je tačka indiferencije zarade po akciji između alternativa dodatnog finansiranja putem duga i običnih akcija na EBIT-u od 1, 8 miliona $. Ako je EBIT ispod te tačke, alternativa običnih akcija daje veću zaradu po akciji. Iznad te tačke, alternativa duga daje veću zaradu po akciji. Tačka indiferencije između alternativa povlašćenih akcija i običnih akcija je EBIT od 2, 75 miliona $. Iznad te tačke alternativa povlašćenih akcija daje povoljniju zaradu po akciji. Ispod te tačke je alternativa običnih akcija koja vodi do veće zarade po akciji.
2. OPERATIVNI I FINANSIJSKI LEVERIDŽ - Nivo finansijskog leveridža – (DFL) –Procentualna promena zarade po akciji EPS preduzeća, koja proizilazi iz promene u poslovnom profitu EBIT za 1%. Nivo finansijskog leveridža na određenom nivou poslovnog profita jeste procentualna promena zarade po akciji u odnosu na procentualnu promenu poslovnog profita koji uzrokuje promenu u zaradi po akciji. Stepen finansijskog leveridža = Procentualna promena EPS / Procentualna promena EBIT - Za naš primer preduzeća, korišćenjem alternative finansiranja dugom kod EBIT-a od 2, 7 miliona $, imamo: DFL 2, 7 mil$EBIT = 2. 700. 000 / (2. 700. 000 – 600. 000) = 1, 29, Za alternativu finansiranja povlašćenim akcijama, nivo finansijskog leveridža je: DFL 2, 7 mil$EBIT = 2. 700. 000 / (2. 700. 000 – (550. 000/0, 60) = 1, 51 - UKUPAN LEVERIDŽ - Kada se finansijski leveridž kobinuje sa operativnim leveridžom, dobijeni rezultat se naziva ukupan ili kombinovani leveridž. Efekat kombinovanja finansijskog i operativnog leveridža je dvostruko povećanje svake promene u prihodu od prodaje u veću relativnu promenu zarade po akciji. Nivo ukupnog leveridža (DTL) - Kvantitativna mera osetljivosti zarade po akciji preduzeća na promenu u prihodu od prodaje preduzeća naziva se nivo ukupnog leveridža. -
2. OPERATIVNI I FINANSIJSKI LEVERIDŽ Stepen ukupnog leveridža = Procentualna promena EPS / Procentualna promena u proizvodnji ili prihodu od prodaje DTL = DOL x DFL - Racio pokrića - je jedan od načina na koji možemo da saznamo koliki je kapacitet zaduživanja preduzeća. - Najčešće upotrebljivani racio pokrića “racio kamatnog pokrića” ili pokazetelj koliko smo puta zaradili kamatu. Racio kamatog pokrića = dobit pre kamata i poreza (EBIT) / troškovi kamata - Očigledno je da je situacija lošija što je racio pokrića otplate duga bliži 1, ako je sve ostalo isto. Međutim, čak i sa racijom pokrića koji je manji od 1, kompanija još uvek može da bude sposobna da podmiri svoje obaveze, ako može da obnovi neka svoja zaduženja kada glavnica dođe na naplatu ili ako može da proda neku svoju imovinu. OSTALE METODE ANALIZE: Poređenje racija strukture kapitala (Kompanije koje se porede najčešće su one koje se nalaze u istoj delatnosti), Istraživanja analtičira o investicijama i poveriocima, Rangiranje Hartija od Vrednosti i Kombinacija metoda.
3. ODREĐIVANJE STRUKTURE KAPITALA “Kada ste eliminisali nemoguće, šta god da je ostalo, kako god izgledalo neverovatno, mora biti istinito!” SHERLOCK HOLMES The Sign of the Four - Tradicionalan pristup strukturi kapitala - pretpostavlja da postoji optimalna struktura kapitala i da menadžment racionalnom upotrebom finansijskog leveridža može da poveća ukupnu vrednost preduzeća. - Načelo ukupne vrednosti kapitala - Modilijani i Miler - tvrde da se ukupan rizik za vlasnike Ho. V preduzeća ne menja promenom u strukturi kapitala preduzeća. Teza se zasniva na ideji da investiciona vrednost ostaje očuvana bez obzira na to kako se podeli struktura kapitala preduzeća između duga i akcijskog kapitala. FINANSIJSKO SIGNALIZIRANJE - menadžer može iskoristiti promene u strukturi kapitala kako bi dao informaciju o profitabilnosti i riziku preduzeća. Podrazumeva se da oni koji su u preduzeću menadžeri znaju nešto o tom preduzeću, što oni koji su izvan njega (vlasnici Ho. V) ne znaju. - Možete da kažete da je vaše preduzeće podcenjeno ili precenjeno, ali Vaše akcije govore glasnije od reči.
3. ODREĐIVANJE STRUKTURE KAPITALA - Efekat finansijskog signaliziranja pretpostavlja da postoji asimetrija (nejednaka) informacija između menadžera i akcionara. - Pretpostavite da menadžment razmatra dodatno dugoročno finansiranja emitovanjem obveznica ili običnih akcija. Menadžment će želeti da izabere precenjene hartije od vrednosti ukoliko radi u interesu trenutnih akcionara. To znači da će emitovati obične akcije ukoliko veruje da su postojeće obične akcije precenjene, a dug ukoliko veruje da su akcije potcenjene. Međutim, investitori su oprezni kad je u pitanju ovaj fenomen, tako da oni emisije duga ocenjuju kao „dobru vest“ dok nove emisije običnih akcija smatraju „lošom vešću“. Finansijska kontrolna lista: Otkrili smo brojne metode analize koje nas mogu dovesti do pitanja: koja je struktura kapitala odgovarajuća za naše preduzeće? Check list Ø Porezi, Eksplicitni trošak, Sposobnost tokova novca u otplati duga, Troškovi agencije i problemi podsticaja, Finansijsko signaliziranje, EBIT-EPS analiza, Odnos strukture kapitala, Rangiranje hartija od vrednosti, Raspored vremena, Fleksibilnost.
4. POLITIKA DIVIDENDI “Naprotiv”, nastavio je Tweedledee, “da je tako, moglo bi biti; a da je tako bilo, bilo bi; ali pošto nije tako, neće ni biti. To je logično. ” LEWIS CARROLL Through The Looking Glass - Politika dividendi je sastavni deo odluka o finansiranju preduzeća. Procenat dobiti isplaćen na ime dividendi pokazuje koji se deo zarade može zadržati u preduzeću kao izvor finansiranja. - Glavni aspekt politike dividendi je da utvrdi odgovarajuću alokaciju profita između isplate dividendi i povećanja zadržane zarade preduzeća. - Međutim, i druga pitanja su relevantna za ukupnu politiku dividendi preduzeća: pravna pitanja, pitanja likvidnosti i kontrole, stabilnost dividendi, dividende u akcijama i usitnjavanje, otkup akcija i administrativni troškovi. - Pasivne politike dividendi nasuprot aktivnim politikama. - Irelevantnost dividendi (Modilijani i Miler) - Oni su pokazali da je, uz datu investicionu odluku preduzeća, odnos isplate dividendi samo sitan detalj. On ne utiče na bogatstvo akcionara (tekuće dividende nasuprot zadržanoj zaradi)
4. POLITIKA DIVIDENDI - Argumenti za relevantnost dividendi: Preferencija za dividende, Oporezivanje investitora, Troškovi emisije, Troškovi transakcija i deljivost hartija od vrednosti, Institucionalna ograničenja, Finansijsko signaliziranje. FAKTORI KOJI UTIČU NA POLITIKU DIVIDENDI: 1. Zakonska pravila 2. Sredstva potrebna preduzeću 3. Likvidnost 4. Sposobnost pozajmljivanja - - Usitnjavanje akcija: broj akcija raste sa proporcionalnim smanjenjem vrednosti akcije. Usitnjavanje akcija obično se čuva za prilike kad kompanija želi da postigne znatno smanjenje tržišne cene obične akcije. Ukrupnjavanje akcija: kompanija može da smanji broj običnih akcija u prometu. Ukrupnjavanje akcija se primenjuje za povećanje tržišne cene akcije, kada se smatra da se akcija prodaje po preniskoj ceni. Obično je taj signal negativan kao što je i negativan onaj signal koji se javlja kad kompanija priznaje da ima finansijskih teškoća.
4. POLITIKA DIVIDENDI - - - OTKUP AKCIJA - Neke kompanije otkupljuju svoje akcije da bi imale za stimulacije poslovodstva. Na ovaj način se ne povećava ukupan broj akcija. Tri najuobičajenije metode otkupa su: 1) samostalna javna ponuda fiksnih cena, 2) holandska aukcija samostalne javne ponude i 3) otkup na otvorenom tržištu. Kod samostalne ponude fiksnih cena kompanija daje formalnu ponudu akcionarima za otkup određenog nroja akcija obično po određenoj ceni. Ta cena ponude je iznad tekuće tržišne cene. Kod holandske aukcije samostalne ponude kompanija tačno određuje broj akcija koji želi da otkupi dajući minimalnu i maksimalnu cenu koju je voljna da plati. Minimalna cena je nešto više od tržišne cene. Pri kupovini na otvorenom tržištu kompanija kupuje svoje akcije kao i svaki drugi akcionar preko brokera. Provizija brokera se obično dogovara.
VII DEO – SREDNJEROČNO I DUGOROČNO FINANSIRANJE “Gospodine Morgan, da li će tržište ići gore dole”? “Da. ” Razgovor između novinara i J. P Morgana 1. TRŽIŠTE KAPITALA - Tržište kapitala se bavi obveznicama i akcijama. U okviru tržišta kapitala postoje primarno i sekundarno tržište. - JAVNA EMISIJA - Velika kompanija sredstva obično prikuplja i javno i privatno. - Kod javne emisije, hartije od vrednosti se prodaju stotinama, često hiljadama ulagača formalnim ugovorom koji nadziru državne vlasti. - Privatni plasman s druge strane, učinjen je za ograničen broj ulagača, ponekad samo jednoga i sa mnogo manje kontrole. - Postoje tri primarna načina na koje kompanije nude javnosti Ho. V: 1) Tradicionalno (učestvovanjem firme - pokroviteljstvo), 2) Ponuda po najboljim uslovima i 3) Registracija. Poslednjih godina registracija dominira, bar u slučaju velikih korporacija.
1. TRŽIŠTE KAPITALA - - Privilegovani upis akcija - Umesto prodaje Ho. V novim investitorima, mnoge firme prvo nude Ho. V postojećim akcionarima po osnovu privilegovanog upisa. Ova metoda je poznata i kao pravo ponude. Pravo preče kupovine ako korporacija izda obične akcije, akcionarima se mora omogućiti pravo upisa novih akcija tako da mogu održati svoj interesu kompaniji. Privatni plasman - Umesto prodaje novih Ho. V javnosti ili postojećim akcionarima, korporacija može da proda celokupnu emisiju jednom kupcu (obično finansijskoj instituciji ili bogatom pojedincu) ili manjoj grupi takvih kupaca. POČETNO FINANSIRANJE - Kada se kompanija osniva, mora da se finansira. Često taj „semenski novac“ (početne finansije) dolazi od osnivača i njihovih porodica, prijatelja. Za neke kompanije to je dovoljno da bi se počelo i zadržavanjem budućih zarada, nije im više potrebno spoljno finansiranje kapitala. Za druge su potrebne infuzije dodatnog spoljnog kapitala. - Pojam inicijalne javne ponude - Ako je novo preduzeće uspešno, vlasnici mogu poželeti da „izvedu svoju kompaniju u javnost“ prodajom običnih akcija nepoznatim strankama. Većina inicijalnih javnih ponuda odvija se preko pokrovitelja. Kod akcija inicijalne javne ponude ne postoji cena za poređenje jer se akcije ranije nisu tražile na javnom tržištu.
2. DUGOROČNI DUG, POVLAŠĆENE I OBIČNE AKCIJE “Ulaganje u znanje uvek donosi najbolju kamatu. ” BENDŽAMIN FRENKLIN OBVEZNICE I NJIHOVA SVOJSTVA - Obveznica je dugoročni instrument duga čije je konačno dospeće obično do 10 ili više godina. - Nominalna vrednost za obveznicu predstavlja svotu koju je zajmoprimac morao da plati po dospeću obveznice. - Kuponska kamata. Kamatna stopa navedena na obveznici zove se kuponska kamata. - Dospeće. Obveznice skoro uvek imaju navedeno dospeće. To je vreme kad je kompanija obavezna da plati vlasniku obveznice nominalnu vrednost obveznice. - Pojam Opunomoćenika i ugovora o kreditu - Pojam Rangiranja obveznica (Glavne agencije za rangiranje obveznica su Moodys i Standard & Poors).
2. DUGOROČNI DUG, POVLAŠĆENE I OBIČNE AKCIJE VRSTE INSTRUMENATA DUGOROČNOG DUGA - Obveznice prema vrsti obezbeđenja možemo podeliti na: a) osigurane obveznice i na b) neosigurane obveznice. - Osigurane obveznice mogu se podeliti na: 1) Obveznice uz zalog opreme, 2) Hipotekarne obveznice i na 3) obveznice sa dodatnom garancijom ili uz jemstvo. - Obveznice prema karakteru naknade mogu se podeliti na: a) obveznice s fiksnom stopom i na b) obveznice s varijabilnom kamatnom stopom. - Obveznice s varijabilnom kamatnom stopom se mogu podeliti na: 1) dohodovne obveznice, 2) participativne obveznice, 3) obveznice s fluktuirajućom kamatnom stopom i na 4) obveznice bez kupona.
2. DUGOROČNI DUG, POVLAŠĆENE I OBIČNE AKCIJE POVLAŠĆENA ILI PRIORITETNA AKCIJA I NJENA SVOJSTVA - Povlašćena ili prioritetna akcija je hibridni način finansiranja, koji ujedinjuje obeležja duga i obične akcije. - U slučaju likvidacije ili stečaja, potraživanja povlašćenih akcionara na imovinu dolaze nakon potraživanja poverilaca, ali pre potraživanja vlasnika običnih akcija. - Povlašćene ili prioritetne akcije u pravnom i računovodstvenom pogledu su vlasnička glavnica, ali za finansijskog menadžera predstavljaju vredonosni papir s obeležijima obveznice i akcijske glavnice (za neke su čak bliže dugu nego vlastitom kapitalu). - Prioritetnom akcionaru one daju pravo na fiksnu dividendu i uslovno upravljanje preduzećem. - Prioritetne ili povlašćene akcije mogu biti izdate s dodatnim pravima za imaoca, pa tako razlikujemo: Ø kumulativne, Ø participativne i Ø konvertibilne.
2. DUGOROČNI DUG, POVLAŠĆENE I OBIČNE AKCIJE POVLAŠĆENA ILI PRIORITETNA AKCIJA I NJENA SVOJSTVA Prioritetne akcije se izdaju kao: Ø instrument bez fiksnog roka dospeća (večna renta), Ø opozive prioritetne akcije (gde klauzula opoziva omogućuje emitentu poziv emisije nakon određenog vremena po ceni koja uključuje premiju poziva odnosno razliku u odnosu na nominalnu cenu ili cenu inicijalne prodaje). Prednosti finansiranja emisijom prioritetnih akcija su: • zakonski karakter prioritetnih akcija (akcije se mogu kumulativno isplatiti), • fleksibilnost novčanih tokova (ne iscrpljuju se otplatom glavnice), • zaštita kontrole postojećih akcionara preduzeća (ne razređuje se akcionarska glavnica). Nedostaci ovog načina finansiranja su: • prioritetne dividende nisu poresko odbitna stavka za preduzeće emitenta, • u praksi prioritetne dividende su fiksni trošak i emisija ovih akcija povećava finansijsku polugu (time i finansijski rizik, a posledično i trošak finansiranja).
2. DUGOROČNI DUG, POVLAŠĆENE I OBIČNE AKCIJE OBIČNA AKCIJA I NJENA SVOJSTVA - Vlasnici običnih akcija su poslednji vlasnici kompanije. Zajedno imaju vlasništvo nad kompanijom i prihvataju konačan rizik povezan sa vlasništvom. - Obična akcija, poput prioritetne akcije nema dospeće. - Nominalna vrednost jedne akcije je zapisani broj u ugovoru o osnivanju i ima malo ekonomskog značaja. - Knjigovodstvena ili likvidaciona vrednost po jednoj običnoj akciji je akcionarski kapital – ukupna imovina minus obaveze i povlašćene akcije. - Tržišna vrednost akcije je tekuća cena po kojoj se trguje akcijama. Za akcije kojima se aktivno trguje, kotacije tržišne cene lako su dostupne. - Prava vlasnika običnih akcija: Pravo na dobit i Glasačka prava.
3. DUGOROČNI KREDITI (ZAJMOVI) I ZAKUP “. . . I leta zakup ima suviše kratak rok. . ” VILJEM ŠEKSPIR Sonet XVIII DUGOROČNI KREDITI (ZAJMOVI) - Komercijalne banke su primarni izvor dugoročnog finansiranja. - Kamatna stopa na dugoročni kredit je viša od stope na kratkoročni kredit za istog zajmoprimca. - Uobičajno je da se kao obezbeđenje kredita koriste mašine i oprema velike vrednosti, fabričke zgrade, zaloge, računi potraživanja, vrednosni papiri. - Prednosti finansiranja dugoročnim kredititiranjem sastoji se u sledećem: utiče se na solventnost preduzeća, ubrzavanje privrednog razvoja, poreska ušteda. . . - Nedostaci finansiranja dugoročnim kreditiranjem sastoji se u sledećem: veća kamata, zavisnost od banaka, dovodi do prezaduženosti, nekontrolisanim odobravanjem podstiče se inflacija. . .
3. DUGOROČNI KREDITI (ZAJMOVI) I ZAKUP FINANSIRANJE ZAKUPOM (LIZINGOM) - Zakup je ugovor. Prema njegovim uslovima vlasnik imovine (zakupodavac) daje drugoj stranci (zakupcu) isključivi pravo korišćenja imovine na određeni vremenski rok, u zamenu za plaćanje rente ili lizing rate. - Zakup može biti sa mogućnošću otkaza ili bez mogućnosti otkaza. - Operativni VS Finansijski lizing - Računovodstveni tretman lizinga - Lizing odnosno zakup opreme se evidentira na poziciji ostale dugoročne finansijske obaveze u pasivi bilansa stanja. - Ekonomski razlozi za zakup: Osnovni razlozi što postoji zakup jeste to što kompanije, finansijske institucije ili fizička lica dobijaju različite poreske olakšice.
4. INTEGRACIJE (MERDŽERI) I DRUGI NAČINI RESTRUKTURISANJA KORPORACIJE “U poslovima preuzimanja, ako želite prijatelja, kupite psa. ” CARL ICAHN - Rast može da bude unutrašnji ili spoljni. Spoljni rast, s druge strane, podrazumeva vlasnštvo nad drugom kompanijom. - Restrukturisanje korporacije, osim integracije, obuhvata i mnoge druge stvari. Može se zamisliti kao bilo kakva promena u strukturi kapitala, poslovanja ili vlaništva koja je van uobičajenog toka poslovanja. Stvari poput strategijskih alijansi, prodaje imovine, izdvajanja i otkupa leveridžom neki su od primera. Kod integracije i drugih oblika restrukturisanja cilj je stvoriti vrednost. - Unapređenje prodaje i ekonomije poslovanja – sinergija - Udruženja kompanija je veće vrednosti nego zbir njenih delova to jest, 2+2=5. - Uz poslovne ekonomije, kao oblik spajanja dve kompanije moguće su i ekonomije obima. - Kod prodaje dela imovine, poput prodaje ili izdavanja, može se dogoditi obrnuta sinergija gde je 4 -2=3.
4. INTEGRACIJE (MERDŽERI) I DRUGI NAČINI RESTRUKTURISANJA KORPORACIJE - Faktori motivacije procesa INTEGRACIJE : Ø Unapređenje prodaje i ekonomije poslovanja Ø Poboljšani menadžment Ø Prenosi bogatstva Ø Poreski razlozi Ø Lični ciljevi menadžmenta STRATEGIJSKE ALIJANSE - Strategijske alijanse se razlikuju od integracije po tome što članovi ostaju nezavisne firme – može se javiti u više oblika i isključiavti više partnera. Saradnja može biti između dobavljača i kupaca, između konkurencije u istoj delatnosti ili između nekonkurentnih subjekata koji se dopunjuju kako bi smanjili troškove. - Oblici strategijskih alijansi: zajednička ulaganja, odvajanje neosnovne delatnosti od osnovne (virtuelna korporacija NIKE),
4. INTEGRACIJE (MERDŽERI) I DRUGI NAČINI RESTRUKTURISANJA KORPORACIJE - Pojam dezinvestiranja METODE DEZINVESIRANJA Prva metoda: Dobrovoljna likvidacija korporacije. Druga metoda: Delimična prodaja. Treća metoda: Izdvajanje iz korporacije. LEKOVI ZA KOMPANIJU KOJA POSRĆE Ø Ø Dobrovoljno poravnanje Pravni postupci - Stečaj Likvidacija Reorganizacija
- Slides: 90