Klimatske promjene Karabeg Lamija PMF Sarajevo Slojevi atmosfere

Klimatske promjene Karabeg Lamija PMF Sarajevo

Slojevi atmosfere

Raspodjela polutanata S obzirom na način kako ulaze u atmosferu: 1) Primarni 2) Sekundarni Prema podrijetlu: 1) Antropogeni 2) Prirodni Prema agregatnom stanju: 1) Plinovi (90% polutanata) 2) Pare 3) Aerosoli (10% ) 50% njih ulazi u atm. direktno kao prašina, a 50% kao hemijska reakcija Prema trajanju učinka u atmosferi: 1) Polutanti s lokalnim učinkom 2) Polutanti s globalnim učinkom

Spojevi sumpora kao polutanti u zraku Glavni izvori SO 2 u zraku su: -Utroškom fosilnih goriva -Taljenjem metalnih sulfida rude da bi dobili čiste metale -Ugljeni požari kao prirodna opasnost i požari uzrokovani minama -Oksidacija dimetil-sulfida (CH 3 SCH 3) koji se kroz biohemijske procese proizvodi u morima -Vulkanske erupcije (koje nisu toliko štetne) -Kisele kiše Antropogeni i prirodni udio kruženja SO 2 u atmosferi

Kisele kiše

Mapa prikazuje predjele zemlje koji su zahvaćeni štetnim dejstvom kiselih kiša koje najčešće padaju na mnogo udaljenijim mjestima od onih na kojima su ispuštene te štetne čestice. Ubijaju drveće, stvaraju jezera neprihvatljivim staništima za ribe, ali čak štete i ljudskim zgradama i spomenicima.

Oceani su sve kiseliji, životu prijeti izumiranje Životu u oceanima prijeti izumiranje, jer je količina kiselosti sve veća. Količina kiselosti u oceanima raste najbržim tempom u posljednjih 300 milijuna godina, zbog čega mnogim biljnim i životinjskim vrstama prijeti izumiranje. Povećanje kiselosti u oceanima predstavlja najveću opasnost za koraljne grebene, jer uzrokuje njihov nestanak. Budući da su koraljni grebeni staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta, izumiranje prijeti i njima. Ljudske aktivnosti, posebno sagorijevanje fosilnih goriva, dovele su do povećanja razine ugljika u atmosferi, a budući da oceani postaju kiseliji ulaskom ugljika u atmosferu, današnji nivo kiselosti veći je nego prije 56 milijuna godina kada je zabilježena posebno velika emisija ugljika u zemljinu atmosferu.

Efeketi klimatskih promjena na biodiverzitet • Akvatični ekosistemi Kad je riječ o kiselim kišama kao tipu zagađenja što se tiče vodenog svijeta postotak riba i vodozemaca alarmantno opada. Reprodukcija vodenih životinja je dosta promijenjena, niti ribe niti bilo koje druge životinje ne mogu opstati u sredini gdje se p. H kreće ispod 5. 5 • Terestrični ekosistemi Uticaj na terestrične biljke i druge terestrične organizme nije ništa bolji, smatra se da je upravo to razlog tzv. ‘’šumske smrti’’.

Nestaje arktička ledena kapa Od 1980. godine arktička ledena kapa gotovo se prepolovila. Jezgra vječnog leda na Sjevernom polu topi se brže od leda na površini koji inače nastaje zimskim spuštanjem temperatura. Prosječna debljina arktičkog ledenog pokrivača brzo opada i gubi svoju debljinu i slojeve dugogodišnjeg leda. Istodobno je u porastu površinska temperatura što rezultira kraćom sezonom tijekom koje se formiraju novi slojevi leda.

Aerosoli Contrail-a, tj. kondenzacija vodene pare iza avionskih motora, i chemtrail-ova, tj. aerosoli koje se ispuštaju iz tankova smještenih na avionskim krilima ili repu aviona. DJELOVANJE ČESTICA NA OKOLIŠ: fizičko: - smanjenje vidljivosti - više oblačnih dana u godini - djelovanje na klimu (smanjen efekt sunčevog zračenja) hemijsko: - reakcije gdje čestice mogu djelovati kao katalizatori (oksidacija SO 2 u SO 3 ili sulfate) - čestice djeluju sinergistički (pojačava se efekt djelovanja na zdravlje (sa SO 2))

Spojevi olova 90% olova emitira se u atmosferu iz antropogenih izvora problem olova: u urbanim područjima – promet i ispušni plinovi auta koji koriste aditive u benzinu – tada se u ispušnim linovima pojavljuje Pb. Br 2, Pb. Br. Cl, Pb. Cl 2 te se čestice mogu taložiti blizu samog izvora (prometnice) one promjera < 0. 5 m dižu se u atmosferu = LEBDEĆE ČESTICE (mogu se transportirati i dalje)

Spojevi dušika OKSIDI DUŠIKA (NOX (NO+NO 2)) vrlo reaktivni plinovi, kratko se zadržavaju u atmosferi (<5 dana) glavno su polazište za probleme uzrokovane sekundarnim polutantima u TROPOSFERI oksidacijski produkti (npr. HNO 3) uzrokuju KISELE KIŠE u STRATOSFERI dušikovi oksidi su rezultat migracije N 2 O kroz tropopauzu, a javljaju se i kao izvor emisije iz ispušnih plinova aviona koji lete iznad 10 km (važno zbog reakcije sa ozonom – destrukcija ozona!) PRIRODNI IZVORI OKSIDA DUŠIKA glavni - gorenje biomase (šumski požari) električna izbijanja, oksidacija amonijaka, anaerobni procesi (bez O 3) ANTROPOGENI IZVORI OKSIDA DUŠIKA sagorjevanje fosilnih goriva i biomase industrija, promet

Šta su to klimatske promjene? Sve češća nevremena na jedna od posljedica globalnog zatopljenja

Klimatske promjene se mogu odnositi na određene posebne regije ili se može odnositi na cijelu Zemlju. U zadnje vrijeme, posebno u vezi sa zaštitom prirodnog okoliša, klimatske promjene se obično odnose na današnje promjene klime. Posebno se to odnosi na sve veći ljudski utjecaj na klimatske promjene, koji je povezan sa današnjim globalnim zatopljenjem. Najveća zabrinutost zbog ljudskog djelovanja na klimu se odnosi na povećanu koncetraciju ugljičnog dioksida (CO 2) u atmosferi, zbog potrošnje fosilnih goriva i sve većom količinom krutih čestica u zraku. Osim toga, sve više smo zabrinuti zbog ozonskih rupa, sve većeg iskrčivanja šuma i povećanja obradivih površina, što isto utječe na klimatske faktore.

Efekti staklene bašte Vodena para (H 2 O), ugljični dioksid (CO 2), metan (CH 4) i didušik oksid (N 2 O), su staklenički plinovi nastali prirodnim aktivnostima i oni, izmiješani u cjelokupnom sloju atmosfere, čine zračni toplinski omotač oko Zemlje. Taj omotač sprečava gubitak toplinske energije u svemir i doprinosi da je klima na Zemlji povoljna za život. Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bi bila 30şC stupnjeva hladnija nego što je danas, nepovoljna za živa bića, hladna i beživotna poput površine Marsa.

Sunce zagrijava površinu Zemlje. Zemlja se zagrijava i emitira toplinsko zračenje. Na taj način zemljina površina reflektira oko 70 % sunčevog zračenja dospjelog na njezinu površinu. Staklenički plinovi u atmosferi apsorbiraju dio tog zračenja čime dolazi do zagrijavanja atmosfere, što se naziva "učinak staklenika".

Kao rezultat, Zemljina površina održava klimu koja je povoljna za živa bića. Međutim, izgaranje fosilnih goriva i sječa šuma uzrokuju povećanje količine ugljičnog dioksida (CO 2) u atmosferi. Ljudi svojim aktivnostima ispuštaju i druge stakleničke plinove, kao što su metan (CH 4) i didušik oksid (N 2 O). Staklenički plinovi nastali ljudskim aktivnostima utječu na cijeli sustav dovodeći do dodatnog globalnog zagrijavanja. U proteklih 100 godina globalna temperatura je porasla u prosjeku 0. 4 - 0. 8 şC.

Nakon industrijske revolucije, prvenstveno zbog sve veće uporabe fosilnih goriva, koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi stalno raste. Sljedeća slika prikazuje globalnu koncentraciju CO 2 u razdoblju od 1870. do 2000. godine. Glavni izvori stakleničkih plinova su: izgaranje fosilnih goriva, industrijski procesi, odlaganje otpada, sječa šuma, poljoprivredna proizvodnja i stočarstvo. Mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova su: korištenje obnovljivih izvora energije, povećanje energetske učinkovitosti, energetsko korištenje otpada, promjena tehnologija u industriji, razvrstavanje otpada, izolacija zgrada, korištenje javnog prijevoza, korištenje automobila koji troše manje goriva i pošumljavanje.

Ozonske rupe Uslijed prevelike i nekontrolirane uporabe freona (kemikalija koje su se ranije često koristile kao potisni plin, npr. u dezodoransima i lakovima za kosu, ili kao rashladni mediji u hladnjacima, ledenicama, klimauređajima), halona (upotrebljava se kao sredstvo za gašenje požara u protupožarnim uređajima) danas dolazi do oštećivanja ozonskog sloja. To pak dovodi do jačeg Sunčevog ultraljubičastog zračenja štetnog za zdravlje ljudi koje može izazvati različita oštećenja oka, slabljenje imunološkog sustava, te rak kože. Povećavanjem intenziteta Sunčevog zračenja dovodi i do globalnog zatopljenja. Prvi puta su otkrivene u 1970 -tim, i to u južnoj hemisferi.

Bića koja bi mogla profitirati globalnim zatopljenjem • • • Radi se o kitovima ubojicama, komarcima, albatrosima lutalicama, meduzama i labudovima trubačima. U znanstvenom časopisu Scientific American objavljen je odličan pregled o tome kako će sve te životinje profitirati globalnim zatopljenjem. Kitovi ubojice primjerice, sada mogu učinkovitije loviti plijen u Arktičkom moru jer njihov plijen sada ima manje komada leda među kojima se mogu sakriti. Labudovi trubači također uživaju u zatopljenju na Sjeveru jer sada imaju sve više staništa za razmnožavanje u novim toplim krajevima. Albatrosi na Antarktici pak, koriste jača zračna strujama i puno su brži u lovu pa više vremena mogu posvetiti svojim ptićima.

UV zrake Kada se razmatra uticaj UV zračenja na zdravlje čoveka i na okolinu, spektar UV zračenja se obično deli na na UVA (400– 315 nm) zračenje, još nazvano dugotalasnim ili "crnim" svetlom; UVB (315– 280 nm) zračenje, poznato i kao srednjetalsno zračenje; i UVC (< 280 nm), kratkotalasno ili "germicidno" zračenje. SUNCE emituje ultraljubičasto zračenje u UVA, UVB, i UVC oblastima, ali zbog apsorpcije u ozonskom sloju zemljine atmosfere 99% zračenja koje stigne do površine Zemlje je iz UVA opsega. (Jedan deo UVC zračenja apsorbovanog u atmosferi učestvuje u stvaranju ozona. )