12 METODOLOGIJA PEDAGOGIJE 12 1 POJAM METODOLOGIJE PEDAGOKIH

  • Slides: 89
Download presentation
12. METODOLOGIJA PEDAGOGIJE 12. 1. POJAM METODOLOGIJE PEDAGOŠKIH ISTRAŽIVANJA Metodologija= nauka čiji je predmet

12. METODOLOGIJA PEDAGOGIJE 12. 1. POJAM METODOLOGIJE PEDAGOŠKIH ISTRAŽIVANJA Metodologija= nauka čiji je predmet traganje za metodama naučnog saznanja. Metodologija = metoda (methodos=put, način; logos=reč, um, moć mišljenja i zaključivanja) Metodika= (metodika nastave)= pedagoška disciplina koja proučava zakonitosti vaspitanja i obrazovanja putem jednog nastavnog predmeta, odnosno jednog v-o područja (metodika nastave matematike, metodika fizičkog vaspitanja, . . metodika rada školskog pedagoga. . . )

Metod(a) = određeni, svrsishodni, planski postupak, koji se primenjuje radi postizanja nekog cilja ili

Metod(a) = određeni, svrsishodni, planski postupak, koji se primenjuje radi postizanja nekog cilja ili ostvarenja nekog zadatka. Naučne metode = metode naučnog istraživanja.

Naučna istraživanja: - sistemsko traganje za činjenicama iz kojih se mogu izvesti izvesni naučni

Naučna istraživanja: - sistemsko traganje za činjenicama iz kojih se mogu izvesti izvesni naučni principi i zakonitosti.

Pedagoška metodologija = deo pedagogije koji proučava metode ili puteve naučnog saznanja na području

Pedagoška metodologija = deo pedagogije koji proučava metode ili puteve naučnog saznanja na području vaspitanja. U pedagogiji postoje pedagoški naučni zakoni.

Naučni zakoni su saznati, relativno stabilni kauzalni odnosi između pojava, tj. saznati objektivni zakoni.

Naučni zakoni su saznati, relativno stabilni kauzalni odnosi između pojava, tj. saznati objektivni zakoni.

Do pedagoških naučnih zakona dolazi se: - saznavanjem objektivnih zakona vaspitanja i saznavanjem relativno

Do pedagoških naučnih zakona dolazi se: - saznavanjem objektivnih zakona vaspitanja i saznavanjem relativno stabilnih uzročnoposledičnih odnosa između pedagoških pojava.

Uzročno-posledična povezanost odnosa (kauzalni odnosi) između vaspitnih pojava mogu biti: 1. funkcionalnog karaktera (kada

Uzročno-posledična povezanost odnosa (kauzalni odnosi) između vaspitnih pojava mogu biti: 1. funkcionalnog karaktera (kada jedna pojava uvek, bez izuzetka izaziva drugu pojavu) i 2. stohastičkog karaktera (ovo je labavija povezanost, povezanost sa izuzecima). Pedagoški zakoni nisu toliko egzaktni kao zakoni prirode. Od ovih zakona su uvek moguća izvesna odstupanja. Društvene pojave (pa i vaspitanje) su podložne čestim promenama, pa je i njihova međusobna povezanost labavija i uz određena odstupanja.

12. 2. VRSTE PEDAGOŠKIH ISTRAŽIVANJA Naučna istraživanja: - sistemsko traganje za činjenicama iz kojih

12. 2. VRSTE PEDAGOŠKIH ISTRAŽIVANJA Naučna istraživanja: - sistemsko traganje za činjenicama iz kojih se mogu izvesti izvesni naučni principi i zakonitosti.

Pedagoška istraživanja: - sistemsko traganje za činjenicama iz kojih se mogu izvesti izvesni određeni

Pedagoška istraživanja: - sistemsko traganje za činjenicama iz kojih se mogu izvesti izvesni određeni principi i zakonitosti u oblasti pedagogije, odnosno vaspitanja. Pedagoška istraživanja se mogu razvrstati na osnovu različitih kriterijuma, od kojih će se ovde spomenuti najuobičajeniji, najvažniji kriterijumi.

1. Prema kriterijumu neposredne ili posredne primenljivosti, dele se na: 1. fundamentalna: istraživanja osnovnih

1. Prema kriterijumu neposredne ili posredne primenljivosti, dele se na: 1. fundamentalna: istraživanja osnovnih zakonitosti vaspitanja, 2. operativna (primenjena): kako se određena saznanja mogu primeniti u praksi, 3. razvojna: kako obezbediti širu primenu određenih saznanja.

2. Prema kriterijumu puta i pristupa u istraživanju, dele se na: 1. teorijska: istraživanja

2. Prema kriterijumu puta i pristupa u istraživanju, dele se na: 1. teorijska: istraživanja koja se služe deduktivnim načinom dolaženja do novih naučnih saznanja, 2. empirijska: istraživanja koja se služe induktivnim putem dolaženja do saznanja.

3. Prema kriterijumu vremena i uslova u kojima se jedno istraživanje sprovodi, dele se

3. Prema kriterijumu vremena i uslova u kojima se jedno istraživanje sprovodi, dele se na: 1. longitudinalna: istraživanja u kojima se jedna pedagoška pojava prati u jednom određenom vremenskom intervalu, sa ciljem da se vidi kako se proučavana pojava razvijala tokom određenog vremena,

2. transverzalna (istraživanja koja pojave ne prate u vremenu, već ih proučavaju onakvim kakve

2. transverzalna (istraživanja koja pojave ne prate u vremenu, već ih proučavaju onakvim kakve one jesu trenutno, ali u različitim uslovima): - npr. ispitivanje zavisnosti uspeha u školskom učenju od različitih faktora: socio-ekonomskog statusa, porodičnih prilika, nastavnih metoda, načina proveravanja i ocenjivanja),

3. komparativna pedagoška istraživanja: - istraživanja kojima se upoređuju različiti vaspitni i školski sistemi

3. komparativna pedagoška istraživanja: - istraživanja kojima se upoređuju različiti vaspitni i školski sistemi ili njihove komponente, nastavni planovi i programi, udžbenici za iste nastavne predmete nekad i sada i sl.

12. 3. TOK NAUČNOG ISTRAŽIVANJA U PEDAGOGIJI Naučno istraživanje u pedagogiji obavlja se u

12. 3. TOK NAUČNOG ISTRAŽIVANJA U PEDAGOGIJI Naučno istraživanje u pedagogiji obavlja se u sledećim etapama: 1. IZBOR PROBLEMA 2. PROJEKTOVANJE ISTRAŽIVANJA 3. PRIKUPLJANJE PODATAKA 4. OBRADA PODATAKA 5. SAOPŠTAVANJE REZULTATA ISTRAŽIVANJA

1. IZBOR PROBLEMA Istraživanje započinje utvrđivanjem: ŠTA će se istraživati i ZAŠTO? PROBLEM istraživanja,

1. IZBOR PROBLEMA Istraživanje započinje utvrđivanjem: ŠTA će se istraživati i ZAŠTO? PROBLEM istraživanja, uz navođenje razloga za istraživanje. Svaki pedagoški problem može biti problem istraživanja. Izvori problema su pedagoška praksa i literatura.

Izbor problema zavisi od: - potreba pedagoške prakse i nauke - istraživačevih sklonosti i

Izbor problema zavisi od: - potreba pedagoške prakse i nauke - istraživačevih sklonosti i mogućnosti - finansijskih mogućnosti - potreba izbegavanja nepotrebnog ponavljanja - saznanja da li je problem već istraživan - vođenja računa o širini problema (NE preširoko postavljen problem istraživanja)

preširoko postavljen problem, npr. : programirana nastava, uticaj porodice na vaspitanje dece. . .

preširoko postavljen problem, npr. : programirana nastava, uticaj porodice na vaspitanje dece. . . konkretniji i uži problemi, npr. : - uticaj socio-ekonomskog statusa porodice na školski uspeh učenika, - primena metode nagrađivanja u porodici na ponašanje deteta. . .

2. PROJEKTOVANJE ISTRAŽIVANJA KAKO će se odabrani problem proučavati? U ovoj etapi se vrši

2. PROJEKTOVANJE ISTRAŽIVANJA KAKO će se odabrani problem proučavati? U ovoj etapi se vrši izrada PROJEKTA istraživanja. Projektovanje istraživanja podrazumeva izradu: 1. IDEJNOG, 2. STUDIJSKOG i 3. TEHNIČKOG projekta.

1. IDEJNI projekat sadrži: - formulaciju problema sa obrazloženjem, - definisanje osnovnih pojmova -

1. IDEJNI projekat sadrži: - formulaciju problema sa obrazloženjem, - definisanje osnovnih pojmova - cilj i zadatke istraživanja, - postavljanje suštinskih hipoteza (pretpostavki) o ishodima istraživanja i - samo načelno metodologiju istraživanja.

2. STUDIJSKI projekat sadrži: - on se nadovezuje na idejni, - sadrži bibliografiju relevantnih

2. STUDIJSKI projekat sadrži: - on se nadovezuje na idejni, - sadrži bibliografiju relevantnih radova, - rezultate ranijih sličnih istraživanja, - uzorak na kojem će se istraživanje obaviti, - metode istraživanja, načine prikupljanja podataka - tehnike i instrumente istraživanja, - načine obrade podataka.

3. TEHNIČKI projekat sadrži: - spisak ustanova i pojedinaca koji će učestvovati u istraživanju,

3. TEHNIČKI projekat sadrži: - spisak ustanova i pojedinaca koji će učestvovati u istraživanju, - podatke o organizaciji prikupljanja podataka: rokove, faze, realizatore, - pregled predviđenih troškova u realizaciji istraživanja.

Projektovanje se završava izradom tehničkog projekta. Sva tri projekta čine jednu celinu i obično

Projektovanje se završava izradom tehničkog projekta. Sva tri projekta čine jednu celinu i obično se nazivaju prosto: PROJEKTOM ISTRAŽIVANJA.

3. PRIKUPLJANJE PODATAKA Etapa koja sledi nakon projektovanja. Obavlja se pomoću metoda, tehnika i

3. PRIKUPLJANJE PODATAKA Etapa koja sledi nakon projektovanja. Obavlja se pomoću metoda, tehnika i instrumenata koji su predviđeni projektom istraživanja. Skup svih jedinica (učenici, učitelji, roditelji, vaspitači, škole, udžbenici. . . ) na koje se određeno istraživanje odnosi je: populacija ili osnovni skup.

Istraživanjem se ne obuhvata cela populacija, već samo jedan njen deo, a te izdvojene

Istraživanjem se ne obuhvata cela populacija, već samo jedan njen deo, a te izdvojene jedinice se nazivaju: uzorak. Istraživanje ima veću vrednost ukoliko se vrši na reprezentativnom uzorku, ali se izvode i istraživanja na tzv. nereprezentativnim uzorcima.

4. OBRADA PODATAKA Prikupljeni podaci su samo sirovina, oni se moraju obraditi. Obrada podataka

4. OBRADA PODATAKA Prikupljeni podaci su samo sirovina, oni se moraju obraditi. Obrada podataka može biti: kvantitativna i kvalitativna.

Kvantitativna obrada podataka obavlja se pomoću statistike, tj. statističkim metodama. U pedagoškom istraživanju se

Kvantitativna obrada podataka obavlja se pomoću statistike, tj. statističkim metodama. U pedagoškom istraživanju se mora uraditi i kvalitativna obrada podataka. Kvalitativna obrada je zapravo razmišljanje o kvantitativno ustanovljenim činjenicama, tj. njihovo teorijsko i kritičko tumačenje, putem odgovarajuće analize rezultata istraživanja.

5. SAOPŠTAVANJE REZULTATA ISTRAŽIVANJA Istraživanje se završava izlaganjem, ilustrovanjem i obrazlaganjem rezultata istraživanja. To

5. SAOPŠTAVANJE REZULTATA ISTRAŽIVANJA Istraživanje se završava izlaganjem, ilustrovanjem i obrazlaganjem rezultata istraživanja. To se radi u vidu saopštenja, referata, knjiga, brošura, master i doktorskih teza, članaka u časopisima, zbornicima. . . Istraživanje mora biti, od početka do kraja, obavljeno na način da sve faze u istraživanju budu pravilno izvedene, rezultati tačno prezentovani i takvi da ih mogu i drugi proveriti.

12. 4. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI PRISTUP U PROUČAVANJU PEDAGOŠKIH POJAVA Proučavanju svake pedagoške pojave

12. 4. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI PRISTUP U PROUČAVANJU PEDAGOŠKIH POJAVA Proučavanju svake pedagoške pojave može se prići i sa stanovišta kvaliteta, i sa stanovišta kvantiteta, a isto tako i sa oba ta stanovišta. Npr. : - učenička znanja: kakva su i koliko ih je, - dečja interesovanja: kakva su i koliko ih je, - dečje i učeničke veštine i navike: kakve su i do kog stepena su savladane itd.

Najčešće je i najpoželjnije da se proučavanju pedagoških pojava pristupa sa oba navedena stanovišta.

Najčešće je i najpoželjnije da se proučavanju pedagoških pojava pristupa sa oba navedena stanovišta.

Pojedina pedagoška istraživanja mogu se svesti isključivo na kvalitativan pristup, ukoliko nema drugih mogućnosti.

Pojedina pedagoška istraživanja mogu se svesti isključivo na kvalitativan pristup, ukoliko nema drugih mogućnosti. Nijedno pedagoško istraživanje ne sme se svesti isključivo na kvantitativni pristup.

12. 5. POJAM I VRSTE UZORAKA U PEDAGOŠKOM ISTRAŽIVANJU Osnovni skup istraživanja ili populacija=

12. 5. POJAM I VRSTE UZORAKA U PEDAGOŠKOM ISTRAŽIVANJU Osnovni skup istraživanja ili populacija= skup svih jedinica na koje se istraživanje odnosi. Uzorak istraživanja = konačan deo osnovnog skupa, koji se na određen način izdvaja iz osnovnog skupa, radi ispitivanja nekog obeležja.

Osnovni skup istraživanja zahteva precizno definisanje njegovog sadržaja i obima. Svaki skup istraživanja definiše

Osnovni skup istraživanja zahteva precizno definisanje njegovog sadržaja i obima. Svaki skup istraživanja definiše se: 1. pojmovno (sadržajno): ( odrediti obeležja po kojima se utvrđuje pripadnost jedinica skupu), 2. prostorno: (odrediti prostor sa koga istraživačke jedinice pripadaju osnovnom skupu: uže ili šire prostorno pripadanje) i 3. vremenski: (utvrditi pripadnost jedinica određenom skupu u nekom vremenskom intervalu ili određenom momentu). Npr. Studenti prve godine učiteljskih fakulteta u Republici Srbiji, u školskoj 2020/21. godini

Uzorak istraživanja može biti: 1. reprezentativan: da reprezentuje ceo skup istraživanja po osnovnim svojstvima,

Uzorak istraživanja može biti: 1. reprezentativan: da reprezentuje ceo skup istraživanja po osnovnim svojstvima, obeležjima, karakteristikama i osobinama svih jedinica koje ulaze u taj skup, kako bi se rezultati dobijeni istraživanjem mogli generalizovati, tj. odnositi na celu populaciju; i 2. nereprezentativni: uzorak koji ne reprezentuje celu populaciju, u slučajevima kada istraživač nije u mogućnosti da obezbedi reprezentativnost uzorka.

12. 6. METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA Metoda = put, način obavljanja neke delatnosti; ustaljen postupak

12. 6. METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA Metoda = put, način obavljanja neke delatnosti; ustaljen postupak usmeren na postizanje cilja; Naučne metode = načini naučno-istraživačkog rada, (prikupljanje podataka, obrada i tumačenje).

Podaci o pedagoškim pojavama koje se proučavaju, mogu se prikupljati: 1. ISTORIJSKOM, 2. DESKRIPTIVNOM

Podaci o pedagoškim pojavama koje se proučavaju, mogu se prikupljati: 1. ISTORIJSKOM, 2. DESKRIPTIVNOM I 3. EKSPERIMENTALNOM metodom. Svaka od tri navedene metode obuhvata više tehnika, a jedna ista tehnika može poslužiti različitim metodama.

1. ISTORIJSKA METODA: - koristi se za proučavanje pedagoških pojava koje su se dogodile

1. ISTORIJSKA METODA: - koristi se za proučavanje pedagoških pojava koje su se dogodile u prošlosti; - realizuje se uglavnom preko tehnike proučavanja dokumenata; - pojave se uzimaju i proučavaju onakvim kakve one jesu, na njih se ne utiče; - mogu se koristiti i tehnike anketiranja i intervjuisanja učesnika ili svedoka određenih zbivanja;

2. DESKRIPTIVNA METODA: - (deskripcija= opisivanje); - koristi se za proučavanje savremenih pedagoških pojava;

2. DESKRIPTIVNA METODA: - (deskripcija= opisivanje); - koristi se za proučavanje savremenih pedagoških pojava; - primenjuje se kada se želi ispitati i utvrditi stvarno stanje proučavanih, savremenih pojava; - ovom metodom se ne prikupljaju podaci o pedagoškim pojavama iz prošlosti, već o savremenim pedagoškim pojavama; pojave se proučavaju onakvim kakve one jesu, ne utiče se na njih;

3. EKSPERIMENTALNA METODA (Metoda eksperimenta): - ovu metodu karakteriše namerno, plansko izazivanje promene u

3. EKSPERIMENTALNA METODA (Metoda eksperimenta): - ovu metodu karakteriše namerno, plansko izazivanje promene u cilju proučavanja njenih posledica; - pedagoški eksperiment se najuspešnije može razgraničiti od drugih metoda po tome što istraživač menja uslove pod kojima se pojava javlja, tj. unosi promenu i prati njeno dejstvo na pojavu; - navedene promene se izvode u strogo kontrolisanim uslovima;

Varijable istraživanja U svakom pedagoškom eksperimentu proučava se kakve posledice izaziva promena koja se

Varijable istraživanja U svakom pedagoškom eksperimentu proučava se kakve posledice izaziva promena koja se planski unosi u pojavu koja se proučava. Promenljive karakteristike pojava, nazivaju se varijable.

Nezavisne varijable: - to su one varijable koje utiču na druge varijable, - to

Nezavisne varijable: - to su one varijable koje utiču na druge varijable, - to su one varijable u koje se unosi određena promena, pa se zato nazivaju još i eksperimentalnim varijablama, - promena, čija se efikasnost eksperimentalno proverava, naziva se eksperimentalni faktor, - nezavisna varijabla uvek utiče na jednu ili više zavisnih varijabli.

Zavisne varijable: - su predmet opažanja i merenja u toku istraživanja pojava, - zavisna

Zavisne varijable: - su predmet opažanja i merenja u toku istraživanja pojava, - zavisna varijabla je sadržana uvek u problemu istraživanja.

12. 7. TEHNIKE I INSTRUMENTI U PEDAGOŠKOM ISTRAŽIVANJU Pod TEHNIKAMA se podrazumevaju POSTUPCI na

12. 7. TEHNIKE I INSTRUMENTI U PEDAGOŠKOM ISTRAŽIVANJU Pod TEHNIKAMA se podrazumevaju POSTUPCI na koje se metode prikupljanja podataka u pedagoškom istraživanju oslanjaju. Pod INSTRUMENTIMA se podrazumevaju SREDSTVA kojima se te tehnike služe.

Osnovne tehnike i instrumenti koji se koriste u prikupljanju podataka u pedagoškom istraživanju su:

Osnovne tehnike i instrumenti koji se koriste u prikupljanju podataka u pedagoškom istraživanju su: TEHNIKA: INSTRUMENTI: 1. proučavanje dokumenata (analiza dokumentacije, rad na dokumentaciji): dokument, list, sveska, evidencioni list, 2. posmatranje (sistematsko posmatranje, opservacija): lista snimanja, aparati za snimanje, ček -list, anegdotska beleška, 3. anketiranje: upitnik, anketni list, otvoreni i zatvoreni upitnik 4. intervjuisanje: protokol intervjua, dijagnostički list, terapeutski list 5. skaliranje (procenjivanje i prosuđivanje): skale: numeričke, deskriptivne, grafičke, alternativne, kumulativne, skale stavova (sudova) 6. sociometrija: sociometrijski test, sociogram 7. testiranje: testovi znanja, testovi sposobnosti, testovi ličnosti

Pri izboru tehnika i instrumenata kojima će prikupljati podatke potrebne za realizaciju određenog istraživanja,

Pri izboru tehnika i instrumenata kojima će prikupljati podatke potrebne za realizaciju određenog istraživanja, istraživač se, u prvom redu, mora rukovoditi prirodom i specifičnošću onoga što se proučava, a tek potom i nekim drugim faktorima: finansijske mogućnosti, istraživačeve preferencije i kompetencije i sl.

Nema ni idealnih tehnika, ni idealnih instrumenata za prikupljanje podataka o proučavanim pedagoškim pojavama.

Nema ni idealnih tehnika, ni idealnih instrumenata za prikupljanje podataka o proučavanim pedagoškim pojavama. Iz tog razloga je česta praksa da se postojeće tehnike i instrumenti kombinuju.

12. 8. TEHNIKE I INSTRUMENTI U PEDAGOŠKOM ISTRAŽIVANJU 12. 8. 1. PROUČAVANJE (ANALIZA) DOKUMENTACIJE

12. 8. TEHNIKE I INSTRUMENTI U PEDAGOŠKOM ISTRAŽIVANJU 12. 8. 1. PROUČAVANJE (ANALIZA) DOKUMENTACIJE (proučavanje dokumenata, analiza dokumentacije, rad na dokumentaciji) Najčešća klasifikacija pedagoške dokumentacije podrazumeva podelu na: 1. Pisane dokumente i 2. Ostale dokumente.

1. Pisani dokumenti (pisani, štampani, crteži, grafikoni i sl. ): - dokumenti organa vlasti

1. Pisani dokumenti (pisani, štampani, crteži, grafikoni i sl. ): - dokumenti organa vlasti koji se tiču prosvete (zakoni, uredbe, pravilnici, planovi i programi, zapisnici, izveštaji, rešenja, zvanična korespondencija. . . ), - dokumenti društvenih organizacija, koji se odnose na pedagošku problematiku (programi, statuti, pravilnici, zapisnici. . . ),

- dokumenti škola, predškolskih ustanova (personalni dokumenti, pravilnici, planovi i programi, zvanična korespondencija), -

- dokumenti škola, predškolskih ustanova (personalni dokumenti, pravilnici, planovi i programi, zvanična korespondencija), - personalni dokumenti prosvetnih radnika i dokumenti vaspitanika, - udžbenička i pedagoška literatura, listovi za decu i omladinu i sl.

2. Ostali dokumenti: - tu spadaju svi dokumenti koji nisu pisani ( i koji,

2. Ostali dokumenti: - tu spadaju svi dokumenti koji nisu pisani ( i koji, samo uslovno, mogu biti nazvani – dokumentima). To su: - školske zgrade, - školski nameštaj, - nastavna sredstva, - radovi vaspitanika, - učenički pribori, - zvučni snimci pedagoških procesa, - fotografije, filmovi i video trake.

Svi dokumenti mogu se podeliti na: 1. Primarne i 2. Sekundarne.

Svi dokumenti mogu se podeliti na: 1. Primarne i 2. Sekundarne.

Primarni dokumenti: dokumenti koji su originali, koji predstavljaju neposredno svedočanstvo , , iz prve

Primarni dokumenti: dokumenti koji su originali, koji predstavljaju neposredno svedočanstvo , , iz prve ruke’’. Sekundarni dokumenti: dokumenti koji predstavljaju prepis, kopiju ili prikaz originalnog dokumenta. Na njih se treba oslanjati samo kada ne postoje primarni dokumenti.

Neoriginalni dokumenti mogu biti: sekundarni, tercijarni, kvartarni itd. Originalni (primarni) dokumenti su pouzdaniji od

Neoriginalni dokumenti mogu biti: sekundarni, tercijarni, kvartarni itd. Originalni (primarni) dokumenti su pouzdaniji od sekundarnih. Zbog toga je važna provera originalnosti, primarnosti dokumenta. Nikada se ne treba oslanjati samo na jedan sekundarni izvor informacija.

Kritika dokumenata: - provera autentičnosti (originalnosti) i pouzdanosti dokumenta. Provera autentičnosti dokumenta, obavlja se

Kritika dokumenata: - provera autentičnosti (originalnosti) i pouzdanosti dokumenta. Provera autentičnosti dokumenta, obavlja se spoljašnjom kritikom dokumenta, a provera pouzdanosti, obavlja se unutrašnjom kritikom dokumenta.

Spoljašnja kritika dokumenta: - proverava se ko je autor dokumenta, - kada je, gde

Spoljašnja kritika dokumenta: - proverava se ko je autor dokumenta, - kada je, gde i zašto dokument nastao, - na kakvoj hartiji je napisan, kojim mastilom, jezik i stil. Unutrašnja kritika dokumenta: - sud o pojavi koja se proučava se ne donosi na osnovu proučavanja samo jednog, već nekoliko odgovarajućih dokumenata.

12. 8. 2. POSMATRANJE (Sistematsko posmatranje, opservacija) Posmatranje: - je tehnika (način) prikupljanja podataka

12. 8. 2. POSMATRANJE (Sistematsko posmatranje, opservacija) Posmatranje: - je tehnika (način) prikupljanja podataka o proučavanim pedagoškim pojavama, koje se ostvaruje putem planskog i sistematskog opažanja pedagoških pojava. Mora se znati: ŠTA posmatrati? i ZAŠTO posmatrati?

Osnovni zahtevi pri posmatranju: 1. šta će se posmatrati, 2. objektivnost i nepristrasnost istraživača,

Osnovni zahtevi pri posmatranju: 1. šta će se posmatrati, 2. objektivnost i nepristrasnost istraživača, 3. prirodno ponašanje ispitanika, 4. beleženje utisaka istraživača odmah ili neposredno posle posmatranja, 5. sposobnost posmatrača- istraživač mora umeti da posmatra.

Posmatranje može biti: 1. vremenski kratkotrajno i 2. dugotrajno (kada posmatranje jedne pojave traje

Posmatranje može biti: 1. vremenski kratkotrajno i 2. dugotrajno (kada posmatranje jedne pojave traje duže): - kontinuirano (posmatra se od početka do kraja u istom vremenskom intervalu) i - periodično (posmatranje koje se organizuje u više vremenskih intervala i koje se više puta ponavlja u dužem vremenskom intervalu).

Za beleženje onog što je predmet posmatranja, kao instrumenti, mogu se koristiti: - tehnička

Za beleženje onog što je predmet posmatranja, kao instrumenti, mogu se koristiti: - tehnička sredstva i - list posmatranja (list-snimanja, ček-lista, anegdotska beleška, dnevnici posmatranja), za ručno beleženje opaženih činjenica.

12. 8. 3. ANKETIRANJE Anketiranje je: - tehnika prikupljanja podataka o proučavanoj pedagoškoj pojavi,

12. 8. 3. ANKETIRANJE Anketiranje je: - tehnika prikupljanja podataka o proučavanoj pedagoškoj pojavi, putem koje se ispitanicima postavljaju pitanja i od njih se traži da na postavljena pitanja odgovore, - pitanja se postavljaju u pisanoj formi (za razluku od intervjua) i odgovori se daju u pisanoj formi, - instrument, pomoću koga se sprovodi anketiranje, naziva se: upitnik (anketni list).

Upitnicima se mogu prikupljati podaci o: - stavovima, mišljenju, preferencijama i interesovanjima ispitanika.

Upitnicima se mogu prikupljati podaci o: - stavovima, mišljenju, preferencijama i interesovanjima ispitanika.

Prednosti anketiranja: - obavlja se relativno lako i jednostavno, - ekonomično je, (pogodna je

Prednosti anketiranja: - obavlja se relativno lako i jednostavno, - ekonomično je, (pogodna je za masovna ispitivanja), - ne mora anketirati sam istraživač, nego i neko drugo lice, - može se slati poštom i popunjena vratiti istim putem, - do nekih podataka se samo anketom može doći, - podrazumeva relativno laku obradu ovako prikupljenih podataka.

Nedostaci anketiranja: - subjektivnost ispitanika, - anonimnošću se povećava verovatnoća u iskrenost odgovora, ali

Nedostaci anketiranja: - subjektivnost ispitanika, - anonimnošću se povećava verovatnoća u iskrenost odgovora, ali podrazumeva i oprez pri tumačenju podataka, tj. odgovora ispitanika.

Zahtevi za dobar upitnik (anketni list): 1. da je upitnik zanimljiv, 2. da sadrži

Zahtevi za dobar upitnik (anketni list): 1. da je upitnik zanimljiv, 2. da sadrži uputstvo, uvodno objašnjenje, 3. da je upitnik kratak, 4. da su pitanja jasno formulisana, 5. da su pitanja jednostavna i da ne traže više odgovora u jednom pitanju,

6. da su pitanja potpuna, 7. da pitanja nisu sugestivna, 8. da se ispitanici

6. da su pitanja potpuna, 7. da pitanja nisu sugestivna, 8. da se ispitanici što manje angažuju u toku pisanja odgovora pri popunjavanju upitnika, 9. da se ne zadire u intimu ispitanika, a ako je to baš neophodno, osoba mora ostati anonimna.

Upitnik uvek sadrži više delova: 1. uputstvo i način obraćanja ispitaniku, 2. prvi deo

Upitnik uvek sadrži više delova: 1. uputstvo i način obraćanja ispitaniku, 2. prvi deo upitnika: sadrži pitanja opšteg i ličnog karaktera, 3. drugi deo upitnika: odnosi se na predmet istraživanja.

Vrste pitanja u upitniku: 1. otvorenog, 2. zatvorenog, 3. kombinovanog, 4. višestrukog, 5. alternativnog

Vrste pitanja u upitniku: 1. otvorenog, 2. zatvorenog, 3. kombinovanog, 4. višestrukog, 5. alternativnog tipa.

12. 8. 4. INTERVJUISANJE Intervju (razgovor) Intervjuisanje je: - tehnika prikupljanja podataka o onome

12. 8. 4. INTERVJUISANJE Intervju (razgovor) Intervjuisanje je: - tehnika prikupljanja podataka o onome što se proučava, putem dobro pripremljenog i stručno vođenog istraživačkog razgovora sa ispitanikom (ispitanicima). Na ovaj način se dolazi do podataka do kojih nije moguće doći na drugi način.

Obično se obavlja individualno. Može da bude i grupni, kada se prikupljaju podaci o

Obično se obavlja individualno. Može da bude i grupni, kada se prikupljaju podaci o grupi, interesovanja grupe, položaj pojedinca u grupi i sl. Ispitanik ne može ostati anoniman, pa je zbog toga važno ostvariti atmosferu uzajamnog poverenja. Intervju mora biti detaljno i unapred pripremljen.

Vrste intervjua: 1. direktni: ispitanici daju podatke o sebi, 2. indirektni: ispitanici daju podatke

Vrste intervjua: 1. direktni: ispitanici daju podatke o sebi, 2. indirektni: ispitanici daju podatke o drugima, 3. standardizovani (vezani): unapred data precizna pitanja, 4. nestandardizovani (slobodni): samo su teme razgovora određene, a pitanja se formulišu u toku razgovora; ova vrsta intervjua je prirodnija i više spontana.

Prednosti intervjua: 1. ispitanik saopštava i ono što ne bi napisao u upitniku, 2.

Prednosti intervjua: 1. ispitanik saopštava i ono što ne bi napisao u upitniku, 2. usmenim putem je prirodnije, 3. fleksibilniji je od ankete, jer se pitanja mogu prilagoditi ispitaniku, 4. dvosmerna komunikacija: ispitanik-ispitivač, 5. može se proceniti da li je ispitanik iskren.

Nedostaci intervjua: - traži više vremena nego anketa, - zavisi od istraživačevih shvatanja i

Nedostaci intervjua: - traži više vremena nego anketa, - zavisi od istraživačevih shvatanja i svojstava ličnosti, - ispitanik ne može ostati anoniman, kao u anketi.

Uslovi koje je potrebno obezbediti: 1. prijatna, opuštena atmosfera, 2. stručnost ispitivača, 3. neusiljenost

Uslovi koje je potrebno obezbediti: 1. prijatna, opuštena atmosfera, 2. stručnost ispitivača, 3. neusiljenost u toku razgovora, 4. da se obavlja prema planu: mesto, vreme, način beleženja ili snimanja razgovora,

5. važan je početak razgovora (prijatan, zanimljiv), 6. diskrecija, 7. fleksibilnost, 8. istraživač ne

5. važan je početak razgovora (prijatan, zanimljiv), 6. diskrecija, 7. fleksibilnost, 8. istraživač ne sme pokazati čuđenje i ne sme reagovati na odgovore ispitanika.

12. 8. 5. SOCIOMETRIJA Sociometrija je: - tehnika prikupljanja podataka, kojom se ispituju interpersonalni

12. 8. 5. SOCIOMETRIJA Sociometrija je: - tehnika prikupljanja podataka, kojom se ispituju interpersonalni odnosi među članovima neke socijalne grupe i status pojedinca u toj grupi. Omogućava: - proučavanje strukture grupe i - merenje društvene prihvatljivosti pojedinca.

Instrumenti ove tehnike su: 1. sociometrijski test (upitnik): - ispitanici odgovaraju na pitanja sa

Instrumenti ove tehnike su: 1. sociometrijski test (upitnik): - ispitanici odgovaraju na pitanja sa kim bi, od članova grupe kojoj pripadaju, želeli ili ne bi želeli da učestvuju u nekoj aktivnosti, - npr. : navedi sa kim bi najviše voleo da učiš, sa kim najviše voliš da se družiš. . . itd.

2. sociometrijska skala: - pomoću nje se saznaje položaj svakog pojedinca u grupi, tj.

2. sociometrijska skala: - pomoću nje se saznaje položaj svakog pojedinca u grupi, tj. sociometrijski status pojedinca, - sociometrijski status (SS): se izračunava tako što se od sume pozitivnih biranja oduzme suma negativnih biranja i podeli brojem članova grupe, umanjenim za jedan;

3. sociogram: - to je grafičko predstavljanje sociometrijskih podataka, - to je grafička šema

3. sociogram: - to je grafičko predstavljanje sociometrijskih podataka, - to je grafička šema koja prikazuje odnose između članova grupe, - na taj način se može zaključiti koliko je grupa homogena ili heterogena, ima li u njoj podgrupa, status pojedinca, sociometrijske zvezde, parovi, odbačeni, izolovani.

Prednosti sociometrije: 1. omogućava uvid u položaj svakog pojedinog člana u grupi, 2. omogućava

Prednosti sociometrije: 1. omogućava uvid u položaj svakog pojedinog člana u grupi, 2. omogućava sticanje objektivnijeg uvida u grupnu dinamiku i dinamiku grupe u celini, 3. omogućava preduzimanje eventualnih mera u cilju otklanjanja razdora među članovima grupe.

Nedostaci sociometrije: 1. nije dovoljno pouzdana, jer odgovori često zavise od trenutnog raspoloženja ispitanika,

Nedostaci sociometrije: 1. nije dovoljno pouzdana, jer odgovori često zavise od trenutnog raspoloženja ispitanika, kao i od uzrasta ispitanika.

12. 8. 6. SKALIRANJE (Procenjivanje i prosuđivanje) Skaliranje je: - tehnika prikupljanja podataka o

12. 8. 6. SKALIRANJE (Procenjivanje i prosuđivanje) Skaliranje je: - tehnika prikupljanja podataka o proučavanim pojavama putem posrednog merenja u vidu rangiranja i kategorisanja.

Skaliranjem se, pomoću raznih skala, kao instrumenata ove tehnike, procenjuju stepeni izraženosti onih svojstava

Skaliranjem se, pomoću raznih skala, kao instrumenata ove tehnike, procenjuju stepeni izraženosti onih svojstava proučavanih pojava koje je teško pa i nemoguće kvantifikovati. Primenjuje se pri proučavanju: stavova, mišljenja, interesovanja ispitanika.

Vrste skala: 1. RANGIRANJE: 1. Rang lista (skala rangova) 2. KATEGORISANJE: 1. Deskriptivne (verbalne

Vrste skala: 1. RANGIRANJE: 1. Rang lista (skala rangova) 2. KATEGORISANJE: 1. Deskriptivne (verbalne skale, skale stavova), 2. Numeričke skale, 3. Grafičke skale.

12. 8. 7. TESTIRANJE Testiranje je: - tehnika dolaženja do podataka pomoću testova, -

12. 8. 7. TESTIRANJE Testiranje je: - tehnika dolaženja do podataka pomoću testova, - test (eng. ispit)= postupak ili sistem radnji kojim se nešto meri ili utvrđuje, - testovi se sastoje od međusobno povezanih zadataka čijim se rešavanjem nešto meri ili utvrđuje,

- ti zadaci u testovima su isti za sve, a precizirani su i načini

- ti zadaci u testovima su isti za sve, a precizirani su i načini njihovog rešavanja, kao i načini ocenjivanja postignutih rezultata, - njima se utvrđuje stanje neke pojave (znanje, navike, veštine, sposobnosti), ali i rezultati (ishodi, efekti) vaspitno-obrazovnog rada. (Testovi znanja i testovi sposobnosti, odnosno testovi postignuća).

U pozitivna svojstva testova spadaju: 1. objektivnost i 2. ekonomičnost.

U pozitivna svojstva testova spadaju: 1. objektivnost i 2. ekonomičnost.

Vrste testova: 1. po načinu rešavanja testa: 1. usmeni, 2. pismeni (papir-olovka): (zadaci biranja,

Vrste testova: 1. po načinu rešavanja testa: 1. usmeni, 2. pismeni (papir-olovka): (zadaci biranja, sparivanja, sređivanja, navođenja) 3. test radnji 2. po načinu primene: 1. individualni, 2. grupni

3. po nameni: 1. koji mere postojeće stanje, 2. prognostički testovi, 3. dijagnostički testovi,

3. po nameni: 1. koji mere postojeće stanje, 2. prognostički testovi, 3. dijagnostički testovi, 4. po osnovu onog šta se testira, meri: 1. testovi mogućnosti, 2. testovi ličnosti, ostali testovi.

Korišćena literatura za pripremu predavanja celine br. 12: 1. Bakovljev, M. (2003): Osnovi pedagogije,

Korišćena literatura za pripremu predavanja celine br. 12: 1. Bakovljev, M. (2003): Osnovi pedagogije, Sombor, Učiteljski fakultet 2. Bakovljev, M. (1997): Osnovi metodologije pedagoških istraživanja, Beograd, Naučna knjiga 3. Pedagoška enciklopedija (1989) redakcija Šimleša, P. , Potkonjak, N. , tom 1. i 2. , Beograd, ZZUINS