NEZAVISNI UNIVERZITET BANJA LUKA Fakultet za bezbjednost i
NEZAVISNI UNIVERZITET BANJA LUKA Fakultet za bezbjednost i zaštitu Doc. dr Ljiljana Komlenović e-mail: kom. ljiljana@gmail. com PREDMET: Kriminologija Banja Luka, 02. 04. 2020. godine
Tema 5 KRIMINOGENI FAKTORI (II)
Sadržaj II SOCIJALNI FAKTORI 1. Pojam i suština socijalnih faktora 2. Ekonomski uslovi 3. Migracioni faktori 4. Uticaj tranzicionih procesa 5. Ratni uslovi 6. Uticaj obrazovanja 7. Uticaj masovnih medija 8. Porodični faktori 9. Slobodno vrijeme 10. Socijalna obilježja i kriminalitet 11. Oblici društvene svijesti i kriminalitet 12. Socijalno-patološke pojave
VI SOCIJALNI FAKTORI • Socijalni (spoljni) faktori su oni činioci uticaja na društvo, pojedinca i njegovo ponašanje koji vode porijeklo iz društvenih odnosa i socijalnih uslova. • Takvi faktori su objektivne prirode i djeluju na duže vrijeme. • Ovi faktori se moraju posmatrati u kauzalitetu s predispozicijama ličnosti, njenim biološkim stanjem i psihostrukturom.
1. Ekonomski uslovi 1) Ekonomske determinante socijalnih devijacija • Za izučavanje delinkvencije od izuzetnog su značaja ekonomski uslovi razvoja društva: ekonomske krize, materijalna pozicija i status čovjeka, stanje i razlike u ekonomskom položaju određenih kategorija stanovništva (bijeda, siromaštvo, bogatstvo).
• Ekonomske krize društva i ekonomska nesigurnost pojedinaca i društva čine opšte determinante kriminaliteta. • Takva stanja se karakterišu teškim privrednim poremećajima u ekonomiji što se odražava na društveno stanje i odnose u određenoj zemlji. • Prateće posledice su: nezaposlenost; smanjena platežna sposobnost; nizak standard građana; ograničene mogućnosti investiranja; pojava bankrotstva; drugi oblici propadanja privrednih subjekata i sl.
• U uslovima ekonomskih kriza kriminalitet se razvija u epidemičnim razmerama. • Ekonomsku krizu nužno prati raslojavanje stanovništva: kriminalno bogaćenje na jednoj i ubrzano siromašenje na drugoj strani. • Javlja se čitav niz socijalnih problema: nezaposlenost; niske zarade; opšte siromaštvo; profiterstvo; razna krijumčarenja; pljačke, ugrožavanje lične i imovinske sigurnost građana; društvena dezorganizacija i sl.
• Društvena dezorganizacija je logična posledica takvog stanja: porodične krize; depresija; porast alkoholizma i prostitucije; krađe; prevare; nedozvoljena trgovina; špekulacije; nezakonite transakcije. • Nastaje osjećanje materijalne ugroženosti i osjećanje nesigurnosti. • Kada osjećanje nesigurnosti postane opšta pojava, u pitanju je ozbiljan indikator ekonomskih kriza i jedan od kriminogenih faktora. • Poznati holandski kriminolog Bonger smatrao je da su ekonomski uslovi i nesigurnost glavni uzroci delinkvencije.
2) Siromaštvo kao kriminogeni faktor • Siromaštvo predstavlja stanje nepostojanja ekonomskih, socijalnih i kulturnih uslova za zadovoljavanje osnovnih bioloških i drugih ljudskih potreba i održavanje egzistencijalnih uslova života. • Mark Aureli je smatrao da je “siromaštvo majka zločina”. • Predstavnik klasične sociološke škole List smatra da se zločin rađa iz nužde i siromaštva, a da će se poboljšanjem materijalnih uslova kriminalitet smanjiti. • Činjenica je da je siromaštvo jedan od generatora delinkventnog ponašanja, posebno imovinskog karaktera. • U tipologiji kriminalnih pojava naziva se kao tzv. kriminalitet oskudice.
• Posredne posledice siromaštva su: neobrazovanje; nedovoljna zaposlenost; niski prihodi; slab porodični status; nedovoljna kultura; negativan uticaj na emocionalni razvoj dece; pojava alkoholizma i dr. devijantnih pojava. • Tarde je smatrao da je većina ubica i notornih kradljivaca počela svoj život kao napuštena djeca ili skitnice.
Milutinović tvrdi da ekonomski ugroženi slojevi i pojedinci, kada se nalaze u društveno degradiranom položaju koji ih navodi na vršenje inkriminisanih djelatnosti. . . doživljavaju na svakom koraku poniženje svoje ličnosti i dostojanstva, pa stoga nemaju razloga da svoje ponašanje održavaju u okviru zakona. • Siromaštvo i nezaposlenost generišu delinkventne sklonosti. • Najteža posledica nezaposlenosti je siromaštvo.
3) Bogatstvo i kriminalitet (kriminalitet izobilja) • Statistički podaci ukazuju da je imovinski kriminalitet u razvijenim zemljama u porastu, i pored činjenice da se standard stanovništva u tim zemljama uvećava. • Mnogi autori smatraju da bogatstvo, izobilje, parazitizam i potreba za raskošnim životom, mogu biti u nekim oblicima kriminaliteta element uzročnosti.
• Takav je slučaj s organizovanim kriminalitetom povlašćenih društvenih slojeva. • Bogatstvo je izazov za još veće bogaćenje. • To je jedan od kriminogenih faktora u vidu pohlepnosti kod motiva sticanja profita na nezakoniti način. • Bogatstvo se javlja kao uzročnik profiterskih interesa. • Težnja za bogaćenjem kod nekih osoba nema granica, ni u pogledu potreba, ni u pogledu obima, pri čemu se ne biraju sredstva ni načini za brzo sticanje kapitala, pa i po cijenu da se to izvede najtežim oblicima privrednog i organizovanog kriminala.
• U veoma razvijenim zemljama, sa povećanjem standarda u porastu je kriminalitet, i to njegovi najorganizovaniji oblici. • Kriminalitet iz siromaštva i izobilja razlikuju se po pojavnim oblicima. U prvom slučaju preovladavaju imovinski delikti, a u drugom, privrednog i i organizovanog kriminaliteta. • Društvene posledice kriminaliteta bogatih su neuporedivo veće i štetnije.
4) Migracioni faktori • Migracije predstavljaju fizičko kretanje, seobe stanovništva u prostoru, njihovo privremeno ili trajno preseljavanje (imigracija ili emigracija) iz jednog sociokulturnog ambijenta u drugi, iz jedne zemlje u drugu. • Mogu biti uslovljene političkim ili ekonomskim činiocima, dobrovoljne ili prinudne. • Posledice migracija su mnogi socijalni problemi koji se negativno odražavaju na razvoj ličnosti, je se kidaju veze sa porodicom i susjedstvom. • Pojavljuju se: usamljenost; izgubljenost; deprivacija, gubljenje rodbinskih i drugih veza i sl. • U novoj sredini migranti se susreću sa novim iskušenjima: alkoholizam, narkomanija; prostitucija i delinkvencija.
. • Za migrante su vezani problemi adaptacije i kulturni konflikti koji su praćeni nezaposlenošću, nedostatkom stambenih, zdravstvenih i drugih uslova. • Kulturni konflikti stvaraju latentno stanje potencijalnog prerastanja u neprijateljstvo ili agresiju. • Sve to ima za posledicu pojave kulturnog antagonizma, izazivanje povreda javnog reda, pa i delinkvenciju težih oblika.
• Poseban problem predstavljaju ilegalne migracije, gde se direktno ugrađuju i krijumčarenje i trgovina ljudima kao jedan od najunosnijih izvora zarade za organizovani kriminalitet, gde su siromašni migranti samo ukalkulisane žrtve. • Migracije imaju često veze sa urbanizacijom, pri čemu dolaze do izražaja: problemi adaptacije; sukobi kultura; nezaposlenost; stambeni i zdravstveni problemi.
• Većina kriminologa ukazuje na uslovljenost urbanizacije i kriminaliteta, zbog nekoliko elemenata: a) faktor zakona velikih brojeva – veći broj ljudi podrazumijeva i veći broj asocijalnih; b) faktor pauperizacije – nezaposlenost i bijeda manifestuju se više u urbanim, nego u ruralnim područjima; c) faktor iskušenja – grad nudi mnogo više izazova za laku zaradu nego selo; d) faktor anonimnosti – individua u gradu je usamljena i nepoznata, što joj pogoduje u zaštiti od otkrivanja u kriminalnim radnjama i e) faktor interakcije i imitacije – nosioci delinkventnog ponašanja žive, pretežno u gradu i u svojoj sredini lakše reprodukuju kriminalce, nego na selu.
5) Tranzicija i kriminalitet • M. Godlije izrazom “period tranzicije” označava posebnu fazu u evoluciji nekog društva, fazu u kojoj se ono susreće sa sve većim unutrašnjim i spoljašnjim teškoćama, i kada se u isto vrijeme pojavljuju novi privredni i društveni odnosi koji će se, brže ili sporije, više ili manje nasilno, proširivati i postajati uslovi funkcionisanja jednog novog društva. • J. Petrović smatra da bi tranzicija trebalo da podrazumijeva promjenu oblika upravljanja društvom. • Postavlja se pitanje u kojoj mjeri procesi tranzicije utiču na pojavu kriminaliteta. • Bivše jugoslovenske republike takođe prolaze kroz fazu tranzicije.
• Kriminalizacija bitnih segmenata političkih i ekonomskih odnosa u velikom broju zemalja u tranziciji, raspršile su iluzije o ekspresnom putu u bogato društvo, jer su i danas suočena sa krizom. • U takvim uslovima organizovani kriminalitet dobio je mogućnost za veću društvenu afirmaciju i ozbiljniji uticaj u društvu. Nekontrolisano širenje korupcije u privrednim, bankarskim i finansijskim oblastima i institucijama i nasilja kao metoda ostvarivanja političkih ciljeva aktiviralo je sve destruktivne potencijale društva. • Kontrolna funkcija privatizacije, namjerno ili slučajno, svjesno ili nesvjesno, postavljena je tako da ide na ruku organizovanom kriminalitetu.
6) Ratni uslovi i kriminalitet • Posledice ratova nisu samo socijalne, već se duboko odražavaju i na psihičke funkcije i duševno zdravlje čovejka. • Istraživanja ukazuju na to da se u ratnim uslovima kriminalitet znatno uvećava, među omladinom naročito. • Uticaj rata na pojave kriminaliteta ispoljava se u svim fazama ( uoči, u toku i neposredno posle rata).
• Posledice: nestašica robe; špekulativni vidovi ponašanja; šverc; gomilanje zaliha; pokretljivost stanovništva; pojave izbjeglištva; nedostatak egzistencijalnih uslova života i sl. dovode do delinkventnih ponašanja. • Legalne državne institucije otežano funkcionišu, a izvršioci k. djela su često nedostupni državnim organima. • Pored rata, i druge vanredne okolnosti, takođe bitno uzrokuju kriminalitet (elementarne nesreće većih razmjera, socijalni nemiri i sl. ).
7) Uticaj obrazovanja na kriminalitet • Obrazovanje kao socijalni proces je oblik vaspitanja i socijalizacije ličnosti i osposobljavanja za profesionalnu djelatnost i zanimanje. • Obrazovanjem se stiču navike, način života i ponašanja. • On je uslov za održavanje i poboljšanje životnog standarda. • Pitanje u kojoj mjeri je obrazovanje kriminogeni faktor je veoma sporno. • U kriminologiji prevladavaju mišljenja Ferija i Bongera da s višim stepenom obrazovanja opada i kriminalitet.
U vezi s utcajem obrazovanja na kriminalitet Pinatel smatra da u teoriji postoje tri pristupa: a) pesimistički (Garofalo i Tarde); • Garofalo je smatrao da obrazovanje nema direktnog uticaja na opadanje kriminaliteta. • Suprotnog je mišljenja Tarde koji smatra da stepen obrazovanja utiče na kvalitet, ako ne i na kvantitet zločina. b) optimistički (Feri, Bonger, Hojer, Ferguson); • Feri je smatrao da obrazovanje pomaže da se kod velike mase potencijalnih izvršioca k. dela ispravi ili umanji ona nepromišljenost koja kod njih predstavlja najjači stimulans u pravcu kriminaliteta.
• Bonger dokazuje da između obrazovanja i kriminaliteta stoji neposredna veza. • Ferguson govori o tome da je školska sprema najsnažniji faktor delinkventnosti. • Hojer smatra da obrazovanje pruža čvrst temelj koje pojedincu omogućava da nađe zaposlenje i da na taj način pošteno živi.
c) mješoviti (Lombrozo i De Gref); • Lombrozo je smatrao da obrazovanje u zemljama gdje ono nije razvijeno u početku djeluje na povećanje svih oblika kriminala osim ubistava, a kada se razvije utiče na smanjenje najokrutnijih oblika, ali i na povećavanje nekih drugih vidova. • De Gref je mislio da obrazovanje ne igra nikakvu ulogu i procenat izvršioca k. djela može ostati isti uprkos većem nivou obrazovanja, ali prihvata da se najveći broj izvršilaca regrutuje iz manje obrazovnih sredina.
• Upoređujući navedene pristupe, Pinatel zaključuje: a) da pesimistička verzija nema validnosti; b) da se optimistička može dijelom usvojiti – iz manje obrazovnih sredina regrutuje se veći broj delinkvenata; c) te da je mješovita teorija najprihvatljivija. • Pinatel smatra da obrazovanje svakako favorizuje kriminalitet kradljivaca i povratnika, ali predstavlja snažnu kočnicu protiv paljevina, seksualnih delikata i ubistava.
• Iako podaci ukazuju da u strukturi delinkvenata preovlađuju osobe sa nižim stepenom obrazovanja, u teoriji nije dokazano: a) da se nedostatak obrazovanja zakonomjerno mora odraziti devijantno; b) kao ni da je s višim obrazovanjem isključena devijantnost.
• Obrazovanje je u uskoj vezi sa zanimanjem, koje je u mnogim slučajevima uslov za izvršenje k. djela. • Istraživanja ukazuju da je srazmjerno stepenu neobrazovanosti, kriminalitet prisutniji u nekim društvenim sredinama (romska populacija). • Lica sa nižim stepenom obrazovanja iskazuju veći stepen kriminogenog ponašanja zato što nisu dovoljno socijalizovani.
• Njihov kulturni i obrazovni nivo manje je u mogućnosti da shvati razlike u ponašanju, da pronađe odgovarajuće zaposlenje i da učestvuje u društvenom životu. • Takva lica su sklonija vršenju imovinskih i delikata nasilja. • S druge strane, neki vidovi kriminaliteta (kompjuterski kriminalitet, privredni kriminalitet, organizovani kriminalitet) uslovljeni su visoko stručnim znanjem.
• U tijesnoj vezi sa obrazovanjem je i proces vaspitanja. • To je proces prenošenja kulturnih obrazaca na pojedinca i grupe u razvoju, u postupku socijalizacije ličnosti. • Odvija se u različitim uslovima socijalne sredine: porodica, škola, socijalna sredina vršnjaka i sl. • Vaspitanjem ličnost prevladava egoistične, egocentrične i devijantne tendencije.
• U tijesnoj vezi sa obrazovanjem je i proces vaspitanja. • To je proces prenošenja kulturnih obrazaca na pojedinca i grupe u razvoju, u postupku socijalizacije ličnosti. • Odvija se u različitim uslovima socijalne sredine: porodica, škola, socijalna sredina vršnjaka i sl. • Vaspitanjem ličnost prevladava egoistične, egocentrične i devijantne tendencije.
8) Uticaj masovnih medija na kriminalitet • Mediji i medijski kriminalitet su nezaobilazna tema savremene kriminološke literature. • Masovni mediji – opšti naziv za prenosnike informacija, odnosno sredstva komunikacija različite tehničke i funkcionalne sadržine (radio i televizija, novine, filmovi, časopisi, i dr. štampa). • Savremeni mediji imaju mnogobrojne mogućnosti da rafinirano i otvoreno utiču na funkcionisanje modernog društvenog života.
• U savremenom društvu oni su postali jedan od najznačajnijih činilaca uticaja na socijalizaciju mladih, bitan faktor na formiranje njihovih vrjednosnih stavova i modela ponašanja. • Veoma su podijeljena shvatanja o uticaju sredstava informisanja na delinkventnost. • Pretežna shvatanja i istraživanja ukazuju, ipak, na brojne negativne uticaje efekata medijskih sadržaja na kriminalnu formu ispoljavanja, mada mnogi osporavaju ovakve teze.
• Veoma je zastupljeno stanovište da nasilje u medijskim scenama utiče na redukciju agresivnih nagona kod gledalaca (hipoteze o katarzi). • Sociolozi navode da mediji nisu indikatori i inspiratori kriminalne orjentacije, niti se mogu smatrati uzročnicima nasilja i kriminalnog ponašanja, već više agensom dodatnog uticaja na kriminalnu motivaciju.
• M. Milutinović smatra da uticaj literature, štampe i filma ne može imati neposrednog kriminogenog faktora. • Uloga medija u prevenciji kriminaliteta je izuzetno velika. • Objektivno informisanje javnosti o pojavama delinkvencije u sredstvima javnog informisanja bitno utiče na pozitivne predstave, formiranje stavova javnog mnjenja, i samim tim na efekte društvene reakcije u oblasti suzbijanja kriminaliteta.
• Medijski kriminalitet je vrsta delinkvencije i tipologija kriminalnih pojava uslovljena podsticajima masovnih medija na kriminalitet. • Najizrazitiji način zloupotrebe medija je u sprezi privatnih medija i ekonomskih, državnih i partijskih centara moći. • U kriminološkom smislu, masovni mediji su u mogućnosti da trajno uobličavaju svijest – ispiranjem mozga, kao sredstvom ideološke i političke manipulacije.
• Naši autori smatraju da se najvažniji faktori kriminalnih podsticaja, koji dolaze posredstvom medija, ogledaju u: a) bespoštednoj borbi medija za osvajanje što većeg prostora i pridobijanje što većeg broja gledalaca; b) komercijalizacija nasilja i drugih vidova kriminaliteta, kao visoko kotirane robe na tržištu; c) učestalost i broj konflikata koji lako pronalaze put do gledalaca.
• Kada su u pitanju štampa i razni žanrovi literature, prevladavaju stavovi da ne postoje pouzdani pokazatelji njihovog kriminalnog uticaja. • Kriminalitet i drugi vidovi prestupničkog ponašanja u štampi zauzimaju vidno mjesto. U literaturi prevladavaju mišljenja da štampa sa šund i pornografskim sadržajem može imati negativan uticaj i predstavljati delinkventni faktor. • Od svih sredstava masovnih komunikacija, najveći uticaj u savremenim društvima televizija sa mnogobrojnim stanicama i mnoštvom kanala.
• Negativan uticaj masovnih medija na maloljetnike je najvidljiviji i to na više načina: a) maloljetnici prihvataju vrijednosti koje im se nude putem medija i padaju pod njihov uticaj; b) mladi se identifikuju, oponašaju devijantne grupe ili pojedince; c) već formirane kriminalce inspiriše na izbor sredstava i metoda za izvršenje delikata (uče se kriminalne tehnike); d) podsticanje nasilja i agresivnosti maloletnika i djece. Njemački kriminolog Šnajder smatra da je medijski kriminalitet isključivo nasilnički, nasilje se uljepšava i estetski prikazuje.
9) Porodični faktori • Porodica predstavlja najstariji oblik socijalne zajednice, najhomogenija, najčvršća i najtrajnija zajednica u svim istorijskim tipovima društva. • Porodična sredina se smatra jednom od bitnih determinanti ponašanja ličnosti, posebno delinkvencije dece i maloletnika. • Ovaj faktor, kao neposredni ili posredni faktor uvažava većina kriminoloških teorija.
• Porodica je društvena sredina u kojoj se odvija primarni proces vaspitanja i socijalizacije ličnosti. • Svako odsustvo vaspitne funkcije porodice, strukturalnog raspada i dezorganizacije vodi u neki oblik devijacije ili delinkvencije. • Na uzrok kriminaliteta najvećim delom utiču strukturalne anomalije u porodici, a posebno poremećaj porodičnih odnosa i poremećaj porodične strukture.
• Poremećaji u bračnim odnosima smatraju se jednim od mikrogrupnih faktora devijantnosti, kako kod supružnika, tako i kod dece. • Posledice porodičnih poremećaja: poligamija, dvobračnost, vanbračnost s maloletnim licem, zlostavljanje i zapuštanje maloljetne djece, kršenje porodičnih obaveza, pojave porodičnih nasilja, incest, odnosno rodoskrvljenja.
• Najteže forme porodičnih kriza uzrokovane su teškim društvenim i ekonomskim uslovima kojima su članovi porodice izloženi: nezaposlenost, stambena nezbrinutost, zdravstvena ugroženost, materijalna ugroženost i sl. • Način vaspitanja u porodici je bitan uslov ponašanja djece u svim razvojnim fazama. • Strogo vaspitanje i kažnjavanje stvara psihološki invalidnu ličnost, nesigurnu i depresivnu.
• Nedostatak vaspitanja stvara agresivnu ličnost, bez osjećanja za granice društveno dopuštenog i normalnog. • Lombrozo je uočio da se među kriminalcima nalazi veliki broj djece poročnih roditelja, vanbračne djece i siročadi.
10) Slobodno vrijeme • Slobodno vrijeme je ono vrijeme koje čovjeka ne obavezuje radom, već je prepušteno slobodnom izboru aktivnosti pojedinca. • Ono je bitan faktor sa ozbiljnim odrazima na razvoj, formiranje i zrelost ličnosti. • Ono je posebno bitno kod mladih ličnosti, jer se devijantnost najčešće rađa zbog dokolice. • Dosada se smatra jednim od uzroka devijantnog ponašanja, posebno maloljetnika. • Fenomen dosade i dokolice u životu mladog čovjeka je veoma izazovan.
11) Socijalna obilježja i kriminalitet a) društveni status; b) profesija; c) pol; d) narodnost; e) uzrast;
12) Oblici društvene svijesti i kriminalitet a) politika; b) religija c) ideologija; d) moral; e) pravo.
13. Socijalno-patološke pojave a) alkoholizam; b) narkomanija; c) seksualne devijacije; d) prostitucija; e) kocka i sl.
- Slides: 49