NEZAVISNI UNIVERZITET BANJA LUKA Fakultet za bezbjednost i
NEZAVISNI UNIVERZITET BANJA LUKA Fakultet za bezbjednost i zaštitu Doc. dr Ljiljana Komlenović e-mail: kom. ljiljana@gmail. com PREDMET: PREDMET Prevencija kriminaliteta Banja Luka, 01. 04. 2020. godine
III SOCIJALNO-PREVENTIVNA DJELATNOST I Vrste socijalne prevencije II Osnovne mjere, subjekti i procesi socijalne prevencije
I Vrste socijalne prevencije 1. Opšta socijalna prevencija 2. Posebna socijalna prevencija 3. Individualna socijalna prevencije
Uvod – prevencija kao komponenta kriminalne politike
Prevencija: Osnovni pristupi Pravna prevencija - Angažovanje državnih subjekata - Zakonska prevencija Socijalna prevencija - Angažovanje društvenih subjekata - Društvena prevencija
1. Opšta socijalna prevencija • Socijalna prevencija je komponenta kriminalne politike, koja je kompatibilna sa socijalnom, ekonomskom i opštom politikom i kao takva čini njen sastavni dio. • Svoj puni trijumf doživjela je nakon drugog svjetskog rata u doktrinama društvene (A. Price) i „nove“ društvene odbrane (M. Ansel)
Prevencija kriminaliteta može biti usmjerena na: - različite aspekte samog fenomena kriminaliteta, - njegove subjekte: izvršioca, žrtvu, situaciju, ili - zakonski akt koji definiše kriminalne radnje.
Prevecija kao socijalno podržan koncept i ideal kriminološke nauke U litetraturi nailazimo na različita shvatanja prevencije, i toga šta se tim pojmom podrazumujeva: od aktivnosti kojima se nastoje spriječiti kriminalna ponašanja da ne dođe do njihovog ispoljavanja (ante delictum), delictum prevencije krivičnopravnim instrumentarijem (post delictum) delictum preventivnog djelovanje nakon izvršenja krivičnog djela ili primijenjene krivičnopravne sankcije(post judicem). judicem Na taj način prevencija predstavlja najširi kompleks savremene politike suprostavljanja kriminalitetu sa konačnim ciljem odvraćanja osoba koje nisu počinile krivično djelo od njegovog započinjanja.
Tako shvaćena, prevencija kriminaliteta predstavlja ideal kriminološke nauke. Trenutna kriminološka saznanja govore kako se kriminalitet kao pojava ne može u potpunosti riješiti, ali da određene preventivne mjere imaju smisla kada u određenoj mjeri pomažu u stavljanju stope kriminaliteta bar pod kontrolu. Savremeni trendovi prevencije podrazumjevaju i bavljenje tzv. preddelikventnom sferom ponašanja (naročito u tretmanu maloljetnika) koja se mogu svrstati u domen sociopatoloških ponašanja u jednom društvu. Borba protiv kriminaliteta nužno uključuje i njenu socijalnu komponentu.
Dakle, prevencija je usmjerena podjednako prema: *delinkventnoj i *nedelinkventnoj populaciji.
Koncept prevencije temelji se na spoznaji da su kriminal i viktimizacija uslovljeni i rezultat širokog spektra činilaca i okolnosti koji utiču na živote pojedinaca i porodica, na to kako oni odrastaju i kakvi su odnosi u lokalnoj sredini, i situacije i prilike koje olakšavaju viktimizaciju i nasilje. Određivanje koji su faktori povezani s različitim vrstama kriminala može dovesti do razvoj niza strategija i programa za promjenu tih faktora, i spriječiti ili smanjiti učestalost tih zločina. Donošenje strategija mora da bude u skladu sa objektivnom stvarnošću, da bude sveobuhvatno, da ima stručni, naučni i profesionalni pristup. Takođe planiranje mora da bude stalno i kontinuirano. Takođe treba dati značaj međuresornom planiranju i, pored policije, policije uključivati lokalnu zajednicu u proces planiranja i odlučivanja.
Pod socijalnom prevencijom, podrazumijevamo sistem preventivnih programa, metoda, mjera i aktivnosti društvenih i državnih subjekata u sprečavanju kriminaliteta i sličnih pojava društvene patologije. Pretpostavka za realizaciju ovako postavljenih ciljeva je solidno poznavanje socioloških, socio-kulturnih, socijalnoekonomskih i socijalno-psiholoških faktora koji ga (ne)posredno uzrokuju, kao i njegovih pojavnih oblika. . Uspjeh socijalne prevencije zavisi od usklađenosti, povezanosti i koordinacije svih preventivnih subjekata i njihove sistematične aktivnosti u realizaciji preventivnih programa.
Načela socijalne prevencije 1. zakonitost 2. humanost 3. međusobna usklađenost djelovanja 4. naučna zasnovanost 5. institucionalnost 6. programiranje preventivne djelatnosti
Cilj socijalne prevencije Stvaranje takvih objektivnih uslova života koji će pojedine kriminogene faktore, identično drugim negativninm uticajima, eliminisati ili pak znatno umanjiti njihov efekat.
Mjere socijalne prevencije One su sastavni dio društvenog procesa i kao takve ugrađene su u razvojnu strukturu društva na socijalnom, ekonomskom i kulturnom planu. Promjene poboljšanja društvenih procesa i uslova života teku sporo i nerijetko ih sustižu novi uzrociu kriminaliteta koji, bez obzira na njihov relativni fenomen, usporavaju pozitivne procese u suprotstavljanju kriminalitetu i drugim sociopatološkim pojavama (devijacijama). Istovremeno, ona je u velikoj mjeri i posljedica značajnih promjena u društvu, kako na ekonomskom, tako i na socijalnom planu, a njeni pozitivni efekti tek unapređuju te pozitivne procese post festum. Bez obzira na to što socijalna prevencija nije primaran proces, već proističe iz njega, ova činjenica je ne čini manje značajnom.
Socijalna prevencija je dio i komponeneta kriminalne politike koja je kompatibilna sa socijalnom, ekonomskom i opštom politikom i kao takva čini njen satavni dio. Sa druge strane, socijalna prevencija povratno utiče na sve druge procese u društvu iz prostog razloga što je njena osnovna programska orijentacija zasnovana na otklanjanju uzroka kriminaliteta.
Mjere socijalne prevencije su veoma brojne i njih je nemoguće precizno uokviriti u neke unaprijed date sadržaje. Ove mjere se samo načelno mogu vezati za: - ekonomske - zdravstvene - političke - obrazovne - tradicionalne. Mjere socijalne prevencije imaju i mnoge druge sadržaje usmjerene na sprečavanje kriminaliteta.
2. Posebna socijalna prevencija Ova prevencija sastoji se u sprečavanju kriminaliteta otklanjanjem pojedinih kriminogenih faktora i uticaja koji djeluju u mikrosredini, ili se odnose na konkretnu grupu osoba sklonih izvršenju kriminalnih radnji. Posebna socijalna prevencija se zasniva na dva elementarna istraživačka kriminološka pravca: 1. etiološkom 2. fenomenološkom Posebna socijalna prevencija daje maksimim efikasnosti kada su u pitanju lokalne sredine-mikropodručja u odnosu na koje djeluju specifični (tradicionalni, istorijski, kulturni) kriminogeni faktori, faktori ali i one koji proističu iz ekološkog, ekonomskogeografskog i njima sličnih aspekata iz čijih specifičnosti upravo i proističu etiološki faktori kriminaliteta. Stoga, mjere posebne socijalne prevencije treba usmjeravati prema specifičnostima koje stvaraju moguća žarišta kriminaliteta. (predstavnici Čikaške škole razvili su neke posebne pravce istraživanja koji se odnose na urbane zone sa ciljem da se sa različitih aspekata objasne determinante
3. Individualna socijalna prevencija Individualna prevencija odnosi se na preduzimanje mjera prema konkretnim, pojedinačno određenim osobama. Ove mjere su individualno određene i usmjerene prema konkternim kriminogenim uticajima pojedinih osoba. . Tipičan primjer za to je djelatnost policije koja se sastoji u utvrđivanju stanja pojedinih osoba koje se nalaze u preddeliktnoj situaciji. Pored policije, značajnu ulogu na ovom planu imaju i službe socijalne zaštite, zdravstvene službe, pojedine obrazovne i prosvjetne institucije, organi pravosuđa i razne humanitarne organizacije. Prema tome, svi opšti elementi od kojih zavisi prevencija, odnose se i na jedinke u društvu, jer se i kriminalitet najvećim dijelom ispoljava u konkretnim manifestacijama prema pojedincima ili njihovim dobrima. Analogno tome, i razlika između tih oblika prevencije ima karakteristike opšteg i posebnog odnosa. Podjela na opštu, posebnu i individualnu nema praktičnu vrijednost, jer svaka pojedinačno sadrži elemente sve tri prevencije.
2. OSNOVNE MJERE, SUBJEKTI I PROCESI SOCIJALNE PREVENCIJE 2. 1. ELEMENTARNE MJERE SOCIJALNE PREVENCIJE 2. 1. 1. Preventivna uloga porodice 2. 1. 2. Preventivna uloga škole 2. 1. 3. Preventivna uloga centara za socijalni rad 2. 1. 4. Preventivna uloga profesionalne orijentacije i zaposlenja 2. 2. PROBLEM „SLOBODNO VRIJEME“ I PREVENCIA KRIMINALITETA 2. 3. ULOGA JAVNOSTI KAO DOMINANTNOG FAKTORA SOCIJALNE PREVENCIJE 2. 4. ULOGA ŠTAMPE, RADIJA I MASOVNIH MEDIJA U PREVENCIJI KRIMINALITETA 2. 5. ULOGA NAUČNIH ISTRAŽIVANJA U PREVENCIJI KRIMINALITETA 2. 6. ULOGA MEĐUNARODNIH INSTITUCIJA U PREVENCIJI KRIMINALITETA 2. 7. DRUŠTVENI EKSPERIMENT – NAČIN PROVJERE EFIKASNOSTI PREVENTIVNIH MJERA
2. 1. 1. Preventivna uloga porodice Transformacijom porodice od tradicionalno patrijarharne, preko industrijske do savremene u novim demokratskim uslovima, mijenjale su se i njene vaspitna, emotivna, zaštitna i ekonomska funkcija. Evidentan je raskorak između promjena porodice i nemoći društva da preuzme određene porodične funkcije. Tipičan primjer za to su bračno-porodični poremećaji (razvodi brakova). Konfliktni odnosi u porodici produbljuju krizu i dezorganizaciju ove mikroćelije društva, što za posljedicu ima eskalaciju i kriminalnog ponašanja (dvostruka destruktivnost, npr. incestne porodice). Porodična dezintegracija čini osnov za sociopatološko i kriminalno ponašanje u porodici (članovi porodice kao kriminalni uzori, odbacivanje autoriteta, neposlušnost, netolerancija, otuđenost. . )
Pomoć društva porodici sastoji se u preduzimanju mjera socijalne politike, politike a mjere prevencije usmjerene na porodicu bile bi: 1. službe za porodičnu podršku koje se bave problemima porodičnog života u „rizičnim grupama“ 2. Obuka porodica – specijalni programi za obuku roditelja za uslovno normalnu socijalizacijzu djece – standardne vaspitne mjere 3. Kućna briga i zaštita porodice – stručno lice zaduženo za prevenciju odlazi na teren, u porodicu sa ciljem realizacije adekvatnih tehnika normalizacije života ugrožene porodice, a ne pozivaju se roditelji da dolaze u specijalizovane službe (centri za socijalni rad, odsjek za prevenciju kriminaliteta)
2. 1. 2. Preventivna uloga škole Opšta socijalna prevencija je u direktnoj korelaciji sa aktuelnim obrazovnim sistemom i demokratizacijom i humanizacijom društva. Nepovoljna društvena kretanja i druge društvene destrukcije znatno utiču na adekvatan i društveno prihvatljiv sistem obrazovanja. Škola ima nezamjenjivu ulogu na preventivnom planu, a njena dva osnovna procesa (podsistema) su: 1. obrazovanje i 2. vaspitanje Ako aktivnosti škole idu u oba procesa ravnomjerno (vaspitanje i obrazovanje), škola je utoliko uspješnija , i obrnuto. Preobimni školski programi, nedovoljno interesantni, neprilagođeni intelektualnom nivou djece i sl. djeluju odbojno i osnovni su razlozi za bjegstva od škole i opšti neuspjeh djece.
Najčešći oblici nedozvoljenog ponašanja u školi (predvorje kriminala)su: 1. agresivnost 2. bježanje sa časova 3. učestalo mijenjanje škola 4. asocijalnost 5. pušenje 6. upotrba alkohola i narkotičkih sredstava 7. krađe 8. posjedovanje hladnog i vatrenog oružja
2. 1. 3. Preventivna uloga centara za socijalni rad To su institucije sa sa najznačajnijom ulogom u socijalnoj zaštiti stanovništva U okviru svojih obimnih osnovnih nadležnosti, centri su obavezni da obavljaju i niz aktivnosti kriminalno-preventivnog karaktera, i na taj način ostvaruju značajnu ulogu u prevenciji kriminaliteta, jer su po prirodi posla u poziciji da dolaze do relevantnih informacija o sociopatološkim, prekršajnim i drugim oblicima delinkventnog ponašanja. Pri obavljanju svojih aktivnosti centri za socijalni rad usko saradjuju sa porodicom, organom starateljstva, školom i , po potrebi, sa policijom. Saradnja sa policijom se odvija po potrebi i ima za cilj sprečavanje prestupničkog ili kriminalnog recidiva, dok je rano otkrivanje asocijalnog i antisocijalno ponašanja mladih, po pravilu, izvan okvira ove saradnje.
Centar za socijalni rad sudjeluje sa policijom i organima pravosuđa u svim fazama predkrivičnog i krivičnog postupka, u toku pripremnog postupka i na glavnom pretresu (kod maloljetnika!) u kojem centar za socijalni rad predlaže mjeru prema maloljetniku. Za potrebe krivičnog postupka tužilaštvo zahtijeva od Centra za socijalni rad (mjesna nadležnost po mjestu prebivališta maloljetnika, detaljan izvještaj o maloljetniku, njegovim karakteristikama, ličnim i socijalnim prilikama u kojima se razvijala njegova ličnost. Maloljetniku, kojem je određena zavodska vaspitna mjera, Centar za socijalni rad upućuje ga u nadležnu ustanovu.
2. 1. 4. Preventivna uloga profesionalne orijentacije i zaposlenja Među izvršiocima krivičnih djela se nalazi znatan broj onih koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nisu bili zaposleni ili pak nisu imali adekvatno profesionalno zanimanje i obrazovanje. Pravilnim profesionalnim planiranjem i eliminacijom nezaposlenosti, mogu se postići značajni profesionalni rezultati (službe za profesionalnu orijentaciju i zaposlenje sa profesionalnog stanovišta), a da nastavni programi u školama budu prilagođeni društvenim potrebama i mogućnostima zaposlenja.
2. 2. PROBLEM „SLOBODNO VRIJEME“ I PREVENCIJA KRIMINALITETA Slobodno vrijeme je je faktor koji u znatnoj mjeri utiče na pozitivno, odnosno negativno usmjeravanje i ponašanje ličnosti, posebno mladih. Neadekvatni uslovi i sadržaji razonode u znatnoj mjeri doprinose nedisciplini i sticanju loših navika i na taj način otežavaju prilagođavanje pozitivnim sadržajima ponašanja. Mogućnost korišćenja slobodnog vremena u stvaralačkom smislu (kreativni aspekt), razlog je za donošenje adekvatnih programa u službi tog cilja. U prilog ovoj tezi idu primjeri stranih zemalja gdje funkcionišu programski sadržaji za svestrano fizičko (izleti), duhovno (kultura) i društveno (grupne posjete, igre, zabava) uzdizanje. Poseban pozitivan značaj na ovom planu pridaje se mjestima i terenima na kojima se mladi zabavljaju, pod uslovom da su ta mjesta izolovana od negativnih uticaja ulice (omladinski klubovi) i suprotno. Organizovano i stvaralačko korišćenje slobodnog vremena treba ima za cilj efikasnije preventivno postupanje u odnosu na moguća kriminalna i
2. 3. ULOGA JAVNOSTI KAO DOMINANTNOG FAKTORA SOCIJALNE PREVENCIJE Realizacija i uspješnost socijalne prevencije zavise u velikoj mjeri od učešća javnosti u pojedinim kriminalno-političkim aktivnostima. Ovo učešće zavisi od blagovremenog i objektivnog informisanja javnosti o svim oblicima kriminaliteta, njegovom kretanju i trendu, uzrocima i manifestacijama, kao i od socijalnih, medicinskih i drugih mjera koje preduzimaju državni organi i društvene insitucije radi njegovog sprečavanja i suzbijanja. Program kriminalno-političkih aktivnosti bi trebao da bude prihvatljiv za javnost (građane), kako bi se i oni sami uključili u njegovu realizaciju. Insistiranje na socijalnoj prevenciji kriminaliteta, uz učešće javnosti i uz njenu podršku, predstavlja savremenu kriminalno-političku orijentaciju znatnog broja država. Na ovaj način se daje prednost proaktivnom postupanju i umanjuje značaj reaktivnog preventivnog pristupa.
2. 4. ULOGA ŠTAMPE, RADIJA I MASOVNIH MEDIJA U PREVENCIJI KRIMINALITETA Značaj informativnog faktora za prevenciju kriminaliteta manifestuje se najprije kroz odnos javnosti prema kriminalitetu i doprinosu te iste javnosti njegovom suprotstavljanju kao negativnoj društvenoj pojavi. Pozitivna uloga informativnog faktora u prevenciji kriminaliteta može biti realizovana samo pod uslovom da pojedina medijska sredstva objektivno informišu građane o konkretnim aktuelnim događajima u oblasti kriminaliteta na način da se u javnom mnjenju stvara odbojnost prema kriminalitetu i njegovim izvršiocima. Sredstva informisanja mogu biti veoma pogodna za masovnu edukaciju mladih pod uslovom da su medijski programi interesantni i atraktivni.
Sredstva informisanja mogu imati i kriminogene efekte, efekte posebno one senzacionalističkog tipa. Sa preventivnog aspekta posebno je interesantna saradnja policije i sredstava informisanja. Djelovanje mas- medija u pravcu prevencije može se podijeliti na dvije grupe: 1. izrada opštih edukativnih programa ( „Policijski kanal“ –edukacija najšire populacije) 2. izrada programa sa specijalnim namjenama ( izrada specijalnih TV emisija i izrada biltena)
2. 5. ULOGA NAUČNIH ISTRAŽIVANJA U PREVENCIJI KRIMINALITETA Da bi se praktično verifikovala i uspješno razvijala prevencija kriminaliteta, neophodno je da bude zasnovana na naučnoj osnovi, osnovi tj. da su preventivni programi zasnovani na temeljnim naučnim istraživanjima koja imaju za cilj otkrivanje i utvrđivanje uzročnosti i manifestacija kriminaliteta. Naučno zasnovane mjere socijalne prevencije treba da u svom programu obuhvate i rješavanje ekonomskih, socijalnih, kulturnih i drugih problema od kojih u velikoj mjeri zavisi kriminogenost-sprečavanje kriminaliteta. Naučni prilaz prevenciji kriminaliteta podrazumijeva izradu Nacionalne strategije u suprotstavljanju kriminalitetu (promjene u kriminalno-političkom shvatanju suprotstavljanja kriminalitetu – prenošenje težišta sa reaktivnog na proaktivno djelovanje).
2. 6. ULOGA MEĐUNARODNIH INSTITUCIJA U PREVENCIJI KRIMINALITETA Najopasnije forme i oblici kriminaliteta (međunarodni terorizam, narkokriminal, korupcija, trgovina ljudima i dijelovima ljudskog tijela, radioizotopima, oružjem) čini pojavu koja nadmašuje okvire jedne zemlje i dobija međunarodno obilježje. U tom kontekstu nezamjenjiva je uloga pojedinih međunarodnih institucija i organa, kao što su: 1. OUN 2. Svjetska zdravstvena organizacija 3. INTERPOL i EUROPOL (mo kriminalističke policije) 4. Međunarodna udruženja (1. sudije maloljetničkih sudova 2. sudije za krivično pravo i kriminologiju 3. vaspitači za pomoć osuđenim osobama 4. vaspitači mladih neprilagođenih osoba 5. Internacionalan asocija kriminaliteta
Preventivna aktivnost međunarodnih institucija i organizacija ogleda se u: 1. davanju preporuka 2. davanju saopštenja 3. davanju deklaracija i uputstava za razvijanje i preduzimanje preventivnih akcija 4. usavršavanju i razvijanju preventivnih institucija na međunarodnom planu 5. organizovanju međunarodnih skupova o prevenciji kriminaliteta 6. saopštavanju naučnih dostignuća iz oblasti prevencije 7. razmjeni iskustava 8. razmjena odluka sa obavezom izvršnosti
2. 7. DRUŠTVENI EKSPERIMENT – NAČIN PROVJERE EFIKASNOSTI PREVENTIVNIH MJERA Jedan od zadataka preventivnih istraživanja je i razrada predloga za usavršavanje preventivne djelatnosti. Obimna savremena preventivna literatura sadrži mnoštvo raznih preporuka o prevenciji kriminaliteta. Neke od njih se uvode u praksu, dok druge ostajuka „mrtav kapital“. Kako spriječiti uvođenje nedovoljno efikasnih preporuka u praksu preventivne djelatnosti, a istovremeno stimulisati realizaciju efikasnih preventivnih mjera? . Pored proučavanja efikasnosti već postojećih preventivnih mjera, neophodno je više pažnje poklanjati prethodnom eksperimentalnom proučavanju preventivnih mjera i u zavisnosti od dobijenih rezultata rješavati njihovu dalju sudbinu. Svrsishodnost prethodne provjere proučenih mjera uslovljena je time što , u slučaju njenih uspješnih rezultata, oni poprimaju značajnije osnove za široku rasprostranjenost. Društveni eksperiment u prevenciji kriminaliteta je postupno ostvarljiv kroz sledeće etape: a) postavljanje svrhe eksperimenta b)razrada njegovih programa
- Slides: 35