NEZAVISNI UNIVERZITET BANJA LUKA Fakultet za bezbjednost i

NEZAVISNI UNIVERZITET BANJA LUKA Fakultet za bezbjednost i zaštitu Doc. dr Ljiljana Komlenović e-mail: kom. ljiljana@gmail. com PREDMET: PREDMET Prevencija kriminaliteta Banja Luka, 22. 04. 2020. godine

V PREVENTIVNA DJELATNOST ORGANA UNUTRAŠNJIH POSLOVA I Pravni osnov preventivnog postupanja organa unutrašnjih poslova II Policijska funkcija kao socijalna funkcija III Preventivno-otkrivačka funkcija organa unutrašnjih poslova IV Kriminalističko-preventivna djelatnost

I Pravni osnov preventivnog postupanja organa unutrašnjih poslova Među relevantna obilježja policijske funkcije, prije svega, spada njen pravni karakter. To znači da sva ključna pitanja u vzi sa policijskom funkcijom i njenom djelatnošću imaju, pored društvenog i političkog i svoj pravni izraz. Pravnim propisima detaljno se utvrđuje: 1. Sadržina policijske funkcije – djelokrug i nadležnost, ovlašćenja i pravila za postupanje 2. Principi organizovanja i policijski odnosi sa drugim subjektima u društvu 3. Način obavljanja kontrole nad radom policije, odgovornost za obavljanje njenih zadataka i niz drugih pitanja Nema ni jednog važnijeg pitanja u vezi sa policijskom funkcijom i njenom realizacijom, a da ono nije na neki način pravno regulisano, pa samim tim i dobilo pravni karakter.

Moderna demokratska društva, kao ustavne i pravne države, organizaciju i funkciju svojih organa, pa i policije, temelje na propisanim pravilima, dok se organi stvaraju po unaprijed utvrđenoj pravnoj proceduri. Pravno regulisanje potiče 1. Iz potrebe precizne podjele brojnih zadataka između većeg broja državnih organa i preciziranja ovlašćenja i odgovornosti 2. postizanju uspostavljanja jasnih okvira za državnu intervenciju u individualnim i društvenim odnosima, za zaštitu građanskih sloboda i prava od eventualnih povreda kao posledice zloupotreba u vršenju vlasti

Unutrašnji poslovi • Unutrašnji poslovi su grana državne uprave koja vrši upravne i stručne poslove u oblasti ustavom utvrđenog poretka (državne sigurnosti), javne sigurnosti, poslove u vezi sa držanjem i nošenjem oružja i municije, državljanstvom, putnim ispravama za prelazak preko državne granice, kretanjem i boravkom stranaca, ličnim kartama, matičnim knjigama, osobnim imenima, prijavljivanjem prebivališta i boravišta građana i drugim poslovima koji su zakonom stavljeni u nadležnost ovih organa. • Policija obavlja onu upravnu djelatnost i primjenom sile teži da otkloni opasnost, odnosno smetnje po javni poredak, kao i da ih predupredi (preventivna funkcija)

Organi unutrašnjih poslova su organi državne uprave čiji je osnovni zadatak da se, pored ostalog, staraju o sprečavanju i otkrivanju krivičnih djela, pronalaženju i hvatanju izvršilaca kd i obezbjeđenju dokaza. Ovlašćena službena lica organa unutrašnjih poslova – policajci obavljaju policijske poslove u skladu sa ZUP. Zakon o unutrašnjim poslovima uređuje nadležnost, djelokrug i osnove organizacije i rukovođenja u MUP, policijski i drugi unutrašnji poslovi iz nadležnosti MUP. Javni poredak (javni red i mir) predstavlja stanje slobodnog neometanog međusobnog integrisanja građana. Sastoji se u planskom osmišljenom razgraničavanju i cirkulaciji interesa zajednice i pojedinaca u okvirima određenim zakonskim propisima uz poštovanje i usklađenost zajedničkih interesa. Mir shvaćen na ovaj način je realizovana socio-psihološka zakonomjernost i posljedica planopm predviđenog cilja realizovane bezbjednosti u pravnom poretku. Javna bezbjednost je univerzalno pravno dobro na koje imaju jednaka prava i jednak zahtjev pojedinac (član društva) i društvo (država). Ovaj termin podrazumijeva i specijalna pravna dobra, kao što su : sloboda, život, , čast, imovina, itd.

Služba za suzbijanje kriminaliteta (kriminalistička policija). . . je. . . sastavni dio službe javne bezbjednosti. Svaka posredna ili neposredna opasnost po zajednicu, a tu ubrajamo planiranje i izvršavanje krivičnih djela, stvara „policijsku situaciju“ koja iziskuje reakciju službe unutrašnjih poslova. Svako savremeno društvo vitalno je zainteresovano da zaustavi kriminal i ograniči njegov obim na uslovno tolerantan minimum – da održava njegov obim u određenim granicama. Osnovni kriterijumi za efikasno policijsko suzbijanje kriminala su: 1. Broj kriminalističkih radnika u odnosu na broj stanovnika, 2. visina troškova koja se izdvaja za policiju iz budžeta 3. stopa kriminala (broj izvrš. djela na 1000 stanovnika), 4. procenat rasvjetljenog kriminala i procjenjenog „tamnog pojasa“ 5. procenat izrečenih presuda u odnosu na prijavljena krivična djela 6. kvalitet policijskog kadra i stručnog rukovođenja, 7. procenat i kvalitet lišenja slobode i drugih operativno-taktičkih mjera i istražnih radnji, 8. usklađenost planiranih policijskih sredstava i mjera sa policijskim zadacima 9. planiranjem svojih operacija, ličnim sastavom, opremom i organzacijom Služba unutrašnjih poslova mora biti u stanju da pravovremeno i efikasno reaguje na „policijsku situaciju“: opasna stanja, pojave, individualna asocijalna i antisocijalna ponašanja.

1. 1. Internacionalna kriminalistička saradnja • Kao posljedica privrednog, socijalnog i političkog razvoja poslednjih decenija 20. vijeka, državne granice nisu više nepremostiva prepreka i između ostalog, omogućen je liberalniji ulaz na stranu teritoriju, što ima i svoje negativne strane. Ne rijetko, u slobodnom međunarodnom saobraćaju, pojavljuju se i međunarodni izvršioci krivičnih djela. Međunarodno krivično djelo i međunarodni izvršioci krivičnih djela po pravilu se završavaju na nivou nacionalnih kriminalističko-operativnih obrada. • Policija je oduvijek nastojala da svoju taktiku prilagodi „novim“ vidovima i oblicima kriminaliteta, adekvatno specifičnim prilikama i okolnostima u kojima se on pojavljivao. • Ove promjene mogu se klasifikovati prema strukturi, obuci policijskog kadra i tehničkoj opremi.

• Iz istraživanja Interpola, Interpola proistekle su preporuke da se polikcije svijeta moraju prilagoditi modernim oblicima kriminala na pet načina: 1. Specijalne jedinice 2. Centralizacija aktivnosti i saradnja različitih vladinih institucija koje se bave istim problemima 3. Specijalna odjeljena za prevenciju u oblasti kriminala 4. Specijalna obuka 5. Tehnička sredstva Policija mora biti obučena za vrijeme koje dolazi jer zadaci policije u savremenom vremenu prevazilaze njenu klasičnu ulogu. Postavlja se pitanje: kako se sa postojećim brojem kadrova efikasno suprotstaviti novonastalim zahtjevima? Problem policije je bio i ostao: mnoštvo i šarenilo uzroka koji dovode do kriminalnih radnji. Analogno tome, načini kontrole ovih uzroka su mnogobrojni i različiti. Jedno je tačno, bez indicija nema nikakvog otkrivanja kriminalita. O ovoj problematici u našoj zemlji ne postoje empirijska istraživanja.

II Policijska funkcija kao socijalna funkcija • Posmatramo je u kontekstu pojma „socijalna kontrola“, a pod socijalnom kontrolom podrazumijevamo razne metode putem kojih se u nekoj društvenoj zajednici kontrolišu ponašanja i aktivnosti konkretne zajednice: pojedinaca, društvenih grupa i društva u cjelini. • Socijalna kontrola može biti pozitivna i negativna. U slučaju onih pojedinaca čija ponašanja nisu saglasna sa normama konkretne društvene zajednice (spoljašnja intervencija). • Postoje dva osnovna oblika spoljašnje socijalne kontrole: • 1. kontrola od strane posebnih institucija za socijalnu kontrolu (formalna sredstva socijalne kontrole: policija, organi pravosuđa, upravne inspekcije, službe socijalnog staranja, lokalne ustanove, škole. . . ) • 2. neformalna sredstva ili procesi socijalne kontrole: spontano i neposredno reagovanje na problematične i sumnjive pojave i ponašanja u komšikuku i svojoj okolini (davanje upozorenja i savjeta, kritikovanje i prezir, izolacija onog ko krši pravila ponašanja, pozivanje policije)

• U sistemu socijalne kontrole policijska funkcija se pojavljuje kao posebno ovlašćenje radi predupređivanja i represije u slučaju konkretnih pravila društvene zajednice. Za ovakve potrebe policija je obezbijeđena pravnim autoritetom i sredstvima • Ovo obilježje izdvaja policiju od svih drugih formi socijalne • Ovako posmatrana , policijska funkcija je tipična socijalna funkcija , o čemu svjedoče teorijska učenja Maxa Vebera koji je pojavu policijske profesije objašnjavao rastućom potrebom društva za redom i zaštitom.

Ovako shvaćeni, odnosi policije i društva su neposredni: 1. društvo se pojavljuje kao izvor zahtjeva prema policiji i na taj način formuliše sadržaje policijske funkcije i utiče na način obavljanja te funkcije 2. policija je instrument za realizaciju tih zahtjeva, i u odnosima policije i društva nema posredničke uloge koju bi vršio politički sistem. Proizilazi da je policijska funkcija potrebna čitavoj zajednici i kao takva je podređena njenim interesima u cjelini. Ona ima karakter opšte socijalne funkcije, jer je usmjerena ka globalnim potrebama društva. Ta funkcija se svodi na unutrašnju društvenu regulaciju i odvija se prema pravilima koja važe za društvo u cjelini.

2. 1. „Socijalno-uslužni rad“ policije • To je skup različitih zadataka koji nisu neposredno vezani za represivno postupanje prema kriminalu. • U ove zadatke spadaju intervencije povodom raznovrsnih nekriminalnih događaja: üPorodični sukobi üNestale osobe üIzgubljene stvari üBriga o nesposobnima üPružanje pomoći povrijeđenima üDavanje savjeta üUpozorenja i pružanje različitih usluga građanima üPostupanje u slučajevima elementarnih nepogoda i prirodnih katastrofa

• U ove zadatke ubrajaju se i ostali poslovi, kao što su: üStaranje o zaštiti života üLične i imovinske sigurnosti građana üPoslovi sa područja prevencije kriminala üPrekršaji protiv javnog reda i mira üPoslovi u vezi sa kontrolom i regulisanjem saobraćaja, izuzimajući teže prekršaje i krivična djela. U većem broju zemalja, u policijske poslove spadaju: üProtivpožarna zaštita üKoordinacija službe hitne medicinske pomoći üZadaci iz domena uslužnog rada: detoksikacioni centri, domovi za pretučene žene tzv. ženeske kuće, ustanove za liječenje bolesti zavisnosti, skloništa za napuštenu djecu i razvedene majke, bolnice za mentalno oboljele i sl.

• Na ovaj način policija se pojavljuje u ulozi neposrednog pružaoca određenih usluga građnima, a nosioci tih zadataka policajci koji vrše pozorničku i patrolnu djelatnost i pojedine specijalizovane službe u policiji(Uprava za javni red i mir: skitnja, prosjačenje, prostitucija, Odjeljene za suzbijanje maloljetničke delinkvencije, Odjeljenje za suzbijanje n. edozvoljene trgovine narkoticima i sl). • Socijalno-uslužni rad policije posebno se potencira kao kontrastav shvatanju represije kriminaliteta kao primarnog policijskog zadatka. • Iako je, pri obavljanju ovih poslova, policija nužno upućena na saradnju sa službama za socijalni rad, ipak između prirode njihovih poslova (po istim pitanjima: zlostavljanje i zloupotrba djece, prtučene žene, nesposobne i nekompetentne osobe, problemi omladine, resocijalizacija osuđenika i sl. ), postoji suštinska razlika, a to je: službe za socijalni rad imaju funkciju staranja, zaštite i zbrinjavanja osoba u stanju socijalne nužde, a policija preventivnu funkciju nad određenim aktivnostima i pojavama u društvu koje nisu dozvoljene

III Preventivno-otkrivačka funkcija organa unutrašnjih poslova Ideja o prevenciji nije nova i datira čak od 1799. godine, kad je ministar francuske policije Fuše, Fuše u cirkularnoj depeši prefektima istakao da je prevencija jedan od glavnih zadataka policije. Preventivna djelatnost unutrašnjih poslova (police de prevention) obuhvata sistem energičnih, neposrednih, sasvim konkretnih mjera protiv nastupanja ili razvijanja smetnji koje ugrožavaju javni red i poredak. Njena je intencija da do nastupanja društveno-opasnih stanja i krivičnih djela ne dodje. I Neposredna prevencija (skup mjera u odnosu na fazu koja prethodi izvršenju kriminalne radnje i u odnosu na sve stadijume izvršenja krivičnog djela) II Posredna kriminalistička prevencija vrši presjecanje situacija, prilika i okolnosti koje dovode do ugrožavanja javne bezbjednosti, a u onim policijskim situacijama gdje smo prinuđeni da takva stanja tolerišemo, bar da ih držimo pod kontrolom. Ne smije se stati samo na pukom predlogu preventivnih mjera i akcija, najprije se zalažemo za njihovo usvajanje, a zatim i njihovu realizaciju od strane ostalih subjekata prevencije.

• Preventivno-otkrivačka funkcija u materijalnom smislu najčešće se definiše kao aktivnost, dinamika, proces u kome se, korišćenjem kriminalističkih, tj. operativno-taktičkih i tehničkih, ali i procesnih metoda i sredstava, prikupljaju, istražuju, ocjenjuju i koriste podaci, činjenice i obavještenja organa unutrašnjih poslova i transformišu u dokazne informacije i informacije u dokaz, odnosno u viši stepen izvjesnosti o postojanju krivičnog djela i njegovog izvršioca i koriste se za preventivno i represivno reagovanje na kriminal. • U formalnom smislu preventivno-otkrivačka funkcija najčešće se definiše kao primjena takvih oblika organizacije rada operativnih službi organa unutrašnjih poslova koji daju optimalne mogućnosti za efikasniju realizaciju procesa sprečavanja, otkrivanja i dokazivanja krivičnih djela i njihovih izvršilaca, materijalne istine u rješavanju jednog bezbjednosnog problema, krivičnih djela bilo koje vrste ili drugih oblika društveno-negativnih pojava.

• Primjena kriminalističko-preventivne djelatnosti počiva na teritorijalnom principu, a njeni oblici moraju biti usklađeni sa suzbijanjem i sprečavanjem kriminala u cjelini. • Područke kriminalističko-preventivne djelatnosti može se odnositi na: 1. Širu teritoriju (cio državni prostor) 2. Užu teritoriju (republike članice) 3. Najužu teritoriju (opštinsko područje) Kriminalističko-preventivna djelatnost, a samim tim i suzbijanje kriminala, odvija se na području policijske stanice Kao mikrorejon područje policijske stanice ima svoje pozorničke i patrolne rejone. U zavisnosti od potreba, a vodeći računa o geografskoj cjelini, pozornički i patrolni rejoni mogu biti grupisani po sektorima Cilj sektorskog rada jeste u angažovanju većeg broja policajaca u takvom mikropodručju u odnosu na ukupnu problematiku, a na principu međusobne saradnje i koordinacije. Pozornički rejon je epicentar kriminalističko-preventivne djelatnosti, posebno u urbanim sredinama (luke, pristaništa, sajmovi, željezničke i autobuske stanice, metroi, magistralni putevi, raskrnice, hoteli

Kriminalističko-preventivni policijski poslovi na pozorničkom rejonu predstavljaju kontinuiranu i neprekidnu djelatnost i dijele se na : opšte i posebne (procjene bezbjednosne situacije). Uslov uspješne kriminalističko-preventivne djelatnosti na pozorničkom rejonu svakako je poznavanje prilika i okolnosti. Posebno je važno odgovorno planiranje preventivnih poslova na pozorničkom rejonu 1. Opšti dio plana u skladu je sa bezbjednosnim stanjem na samom pozorničkom rejonu, a prema trajanju može biti stalan, povremen i sezonski. U opštem dijelu plana neophodno je istaći zaštitne objekte od posebnog značaja kao i načine njihove zaštite, preventivne mjere u odnosu na pojedina krivična djela, način korodinacije sa patrolnom službom, osnovne subjekte kojima je potrebna elementarna zaštita, kontrolu recidivista. Opšti dio plana obično se odnosi na stalne poslove vezane za godišnje planove kpd na poz. rejonu. 2. Posebni dio plana podrazumijeva izradu konkretnih aktivnosti, mjera i radnji na pozorničkom rejonu. Obično, vremenski gledano, riječ je o tromjesečnim i mjesečnim aktivnostima zasnovanim na prethodnom iskustvu i bezbjednosnom stanju pozorničkog rejona. To ne znači da poseban dio planamora da se razlikuje od opšteg dijela. Naprotiv, polazi se od opšteg ka pojedinačnom. Ne rijetko, poseban dio plana mora obuhvatiti i poslove u posebnim policijskim situacijama, kao što je npr koordinacija sa jedinicama teritorijalne odbrane i civilne zaštite. Neposredni izvršioci moraju biti upoznati sa zadacima koji im predstoje pri obavljanju kp djelatnosti na pozorničkom rejonu (grupno upoznavanje usmenim putem, pojedinačno upoznavanje kroz pisane forme i sredstvima veze). Upoznavanje podrazumijeva povratnu informaciju, a to je izvještavanje koje se, po pravilu, obavlja posle završene službe.

3. 1. Operativno-preventivna usmjerenost pozornika i patrola Pored izvršavanja raznih konkretnih zadataka u toku obavljanja pozorničke i patrolne djelatnosti, pozornici i patrole treba da imaju adekvatnu trajniju preventivnu orjentaciju i operativno-preventivnu usmjerenost. Uputstva za pozornike i patrole na operativno-preventivno djelovanje: 1. Patrole i pozornici pri obavljanju svoje djelatnosti trebali bi da budu u stanju maksimalne pripravnosti, krajnje koncentrisani i staloženi, te u svakom trenutku spremni na akciju, da pažljivo prate sva zbivanja i događaje na pozorničkom i patrolonom rejonu koji su interesantni ili koji bi mogli biti interesantni za službu javne bezbjednosti 2. Patrole i pozornici trebalo bi blagovremeno da saznaju o pojavama i kretanju nepoznatih i sumnjivih lica i o svim drugim pojavama i ponašanjima, koja na posredan i neposredan način ukazuju na kriminalnu djelatnost 3. Pozornici i patrole trebali bi da budu usmjereni na izvršioce krivičnih djela i prekršaja, kako bi ih predupredili i uhvatili na djelu

4. Imajući u vidu hronični nedostatak operativnih radnika, nije u svakoj situaciji moguće adekvatnim mjerama operativno pokriti sva potencijalno ugrožena mjesta, pa je, analogno tome, neophodno vještim taktičkim kombinovanjem ostaviti utisak da na određenom prostoru djeluje više pozornika ili patrola nego što ih stvarno u konkretnom prostoru i vremenu ima i djeluje. 5. Na identičan način treba da se postupa i pri kontroli regulisanju saobraćaja: ostaviti utisak da na određenim saobraćajnicama ima više patrola, nego što se one realno pojavljuju ( iznenadno i češće pojavljivanje na određenim mjestima) 6. Isto tako, neophodno je permanentno nastojati da se pozornici i patrole nađu upravo u najkritičnije vrijeme na ugroženom mjestu. I ovde se treba pridržavati taktičkog uputstva da teži slučajevi imaju prednost nad lakšim, a oni najteži pred svim ostalim! 7. Zbog toga što se na nekom prostorima rijetko ili nikako ne pojavljuju pozornici i patrole, neki prostori postaju potencijalno opasniji i ozloglašeniji, po pravilu u urbanim sredinama (mračne ulice, parkovi, usamljena mjesta, podzemni prolazi, novoizgrađeni blokovi, „divlja“ naselja, uobičajena mjesta okupljanja izvršilaca krivičnih djela). Neraspoloženje građana i osjećaj nesigurnosti i straha patrole i pozornici bi trebali da preokrenu u svoju korist, o čemu bi trebalo da vode računa njihove starješine. 8. Preporučljivo je u toku kretanja na pozorničkom i patrolnom rejonu, prikriveno zadržavanje na pojedinim mjestima, kombinovano sa kraćim zasjedama 9. U noćnim časovima neophodno je češće se zaustavljati, osluškivati i osmatrati tamne strane ulica, parkova, dvorišta i drugih interesantnih prostora, objekata ili punktova 10. Pri noćnom patroliranju treba kombinovati pješačko i motorizovano patroliranje (što više izbjegavati kretanje motornim vozilima , zbog buke motora, svjetla, sirena. . . ) 11. Sastavni dio svake mjere koju planiramo preduzeti u odnosu na određene situacije jeste planiranje. Ovo se prije svega odnosi na prenošenje i prevoz novca, isplatne dane, migracije stanovništva u toku godišnjih odmora, saobraćajni špicevi, gužve, nedovoljno obezbijeđena privatna i društvena imovina.

3. 2. Mjesto i uloga pozornika i patrola u preventivno-otkrivačkoj djelatnosti Relevantna pretpostavka za uspješno obavljanje službe u cjelini i za dobijanje podrške javnosti jeste da uniformisana ovlašćena službena lica, kao najistureniji dio Službe javne bezbjednosti u okviru obavljanja pozorničke i patrolne djelatnosti trebaju da steknu adekvatan društveni ugled i povjerenje. Pri tome je bitno imati na umu sledeće: 1. Pozornici i patrole bi trebali da dobro poznaju lokalne bezbjednosne prilike. Oni bi trebalo da budu inicijatori konkretnih mjera i radnji kada su u pitanju prilike i okolnosti u lokalanim zajednicama; 2. Pozornici i patrole ne bi trebalo ni u kom slučaju da budu prepušteni sami sebi (potrebna je kontrolna i usmjeravajuća uloga neposrednih starješina i stručna pomoć specijalizovanih kadrova); 3. OSL koja obavljhaju pozorničku i patrolnu djelatnost trebali bi da se čuvaju rješavanja nekih pitanja za koja nisu kompetentni. Njihova operativno-preventivna usmjerenost trebala bi da se odnosi na stvarne i potencijalne izvršioce krivičnih djela, prekršaja i raznih oblika narušavanja JRi. M i drugih opasnosti, događaja i pojava na sektoru. 4. Obavljanje pozorničke i patrolne djelatnosti tijesno je povezano sa uspostavljanjem što više kontakata sa građanima, prije svega na prikupljanju informacija i uspostavljanju operativnopreventivnih veza. Pozornici su pod budnom prismotrom javnosti i ocjenom njihovog ponašanja, počev od hoda, stila vožnje, načina rada, načina ophođenja i sl. . Prema pojedincu se od strane građana identifikuje se cijela Služba javne bezbjednosti.

3. 3. Uloga i zadaci vođe sektora Vođa sektora je nosilac preventivno-operativnog rada na sektoru i aktivno sarađuje sa svim faktorima u vezi sa aktuelnom bezbjednosnom procjenom. On ima značajnu ulogu u praćenju cjelokupne problematike na sektoru i kao takav snosi punu odgovornost za stanje bezbjednosti na sektoru i analogno tome preduzima mjere u cilju efikasnijeg operativnopreventivnog pokrivanja sektora. Njegovi osnovni zadaci su da: 1. izučava i prati cjelokupnu problematiku područja sektora: učestvuje u izradi planova pokrivenosti područja, preventivnoj djelatnosti, određivanju dnevnog rasporeda rada, uniformisanom dijelu OSL; 2. Sačinjava planove za rad na bezbjednosnom sektoru; 3. Samoinicijativno usmjerava OSL radi adekvatnog pokrivanja prostora, objekata, mjesta i punktova gdje najčešće dolazi do vršenja kd i prekršaja; 4. Sudjeluje u stručnom osposobljavanju pripadnika službe, posebno onih sa manjim radnim iskustvom, pruža stručnu pomoć pri izvršavanju složenijih zadataka, prati rad policijskih pripravnika i ocjenjuje uspješnost savladavanja pripravničke prakse

5. organizuje i koordinira rad sa operativnim radnicima u pogledu provođenja kontrole lica, potražne djelatnosti, radu na rasvjetljavanju krivičnih djela i pruža policajcima pomoć u obradi krivičnih spisa 6. učestvuje u otkrivanju izvršilaca krivičnih djela i provodi kontrolu lica, posebno onih u složenijim slučajevima 7. usmjerava operativne radnike na otkrivanju i utvrđivanju prekršaja protiv JRi. M, saobraćaja i drugih prekršaja i pruža im pomoć u obradi spisa za tu problematiku; 8. usmjerava operativne radnike i posebno se angažuje na stvaranju kvalitetnih operativnih veza u cilju boljeg poikrivanja područja, objekata, punktova, lica i pravovremenog prikupljanja operativnih informacija 9. usmjerava operativne radnike i pruža im pomoć u prikupljanju informacija koje su od interesa za službu i lično se angažuje na prikupljanju takvih informacija i saznanja. 10 vodi brigu o povezivanju i stalnom kontaktu aktivnog i rezervnog sastava policije, angažovanju rezervnog sastava na prikupljanju informacija i saznanja od interesa za službu, kao i o uključivanju rezervnog sastava policije za pitanja bezbjednosti po mjestu rada i stanovanja; 11. inicira, pruža pomoć i lično se angažuje na razvijanju bezbjednosnih programa, posebno kod 11 objekata od izuzetnog značaja (saradnja i povezanost sa bezbjednosnim subjektima, organima i tijelima kao što su mjesne zajednice npr. ); 12. sudjeluje u izradi i ažuriranju bezbjednosne procjene, analizi kretanja kriminaliteta i prekršaja, dugih pregleda i spiskova propisanih za dosije sektora, ali isto tako je dužan da vrši kontrolu kako bi operativni podaci iz dosijea bili dostupni svim operativnim radnicima raspoređenim na sektoru; 13. 13 priprema analize i izvještaje za potrebe službe, ali i u cilju informisanja bezbjednosnih subjekata; 14. 14 oganizuje i vodi sektorske sastanke kojima, pored operativnih radnika na sektoru, po potrebi prisustvuju i drugi operativni radnici službe javne bezbjednosti;

3. 4. Neka zapažanja o radu policijske patrole Patrola je prva linija odbrane od kriminalne djelatnosti i treba da bude sastavljena od spretnih i psiho-fizički sposobnih policajaca. Ovaj dio policijskog posla prioritetno podrazumijeva kontaktiranje sa građanima i to je jedan od najtežih poslova u policijskoj djelatnosti. Svaki sektor ima svoje karakteristike i probleme i , analogno tome, uspjeh policajca zaduženog za određeni sektor zavisi od toga koliko ko poznaje prilike i okolnosti, ali i ljude u njemu i način primjene operativno-tehničkih i drugih mjera. Policijska patrola mora da bude stalno na oprezu i uz to svugdje prisutna, dok, suprotno tome, izvršilac krivičnog djela može da bira mjesto, prostor i vrijeme kada će i gdje da vrši krivična djela.

1. Uniforma i oprema radnika policijske patrole Policajac bi morao da stekne naviku i lično da se uvjerava u ispravnost opreme i uniforme. Uredan igled uniforme i opreme policajca izaziva poštovanje, kako kod građana, tako i kod izvršilaca krivičnih djela 2. Oružje Održavanje (ispravnost) i upotreba oružja (vježbanje). Oružje u prganima unutrašnjih poslova trebalo bi da bude jedinstveno i standardno, što povećava efikasnost njegove primjene. 3. Službena palica Gumene palice obavezno se nose na dužnosti, osim ako nije drugačije propisano. Efikasnost palice se povećava pod uslovom da se ona pravilno upotrebljava 4. Sredstva veze Uspješan rad policijske patrole skoro je nemoguće zamisliti bez dobrih i ispravnih sredstava veze. Stoga, prije polaska u patrolu, treba provjeriti ispravnost radio-stanice, funkcionisanje na kanalu sa centrom, ali i drugim patrolama. 5. Bilježnica i pribor za pisanje Služe za vođenje službene bilješke, pa su za policajca u patroli skoro od podjednakog značaja dobra bilježnica i pribor, kao i naoružanje. ove vrste pismena treba dugo čuvati. 6. Baterijska lampa Obično je jak otpor policajaca za nošenje bater. lampi, ali nikad se ne zna da li će se ulaziti u podrum, tavan i sl. Bez prisustva dnevne svjetlosti. 7. Sredsva za vezivanje (lisice). . su obavezni dio policijske patrole. Prije polaska na dužnost mora se provjeriti njihova ispravnost

IV Kriminalističko-preventivna djelatnost U slučajevima saznanja o kriminalnim događajima i pojavama, posebno u slučaju njihove masovnosti, društvo reaguje na ta saznanja, ne na način djelovanja na konkretno djelo i konkretnog izvršioca (preventivno djelovanje bez represije). Situacija je identična primjeni higijene u medicini. Higijena predstavlja skup mjera koje se u medicini ne nadovezuju ni na jednu konkretnu bolest. Do nedavno se prevencija kriminaliteta svodila na generalnu prevenciju – prijetnju kaznom u nadi da će ona zastrašujuće djelovati na potencijalne izvršioce. Razvoj socijalne prevencije kriminala ide u pravcu shvatanja da se materijalnom i moralnom intervencijom može uticati na prilike ugroženih ljudi, pojedinih grupa, naselja, pa i čitave društvene zajednice. To je oblik prevencije koji koju realizuju drugi preventivni subjekti , a ne unutrašnji poslovi.

• Dio politike suzbijanja kriminaliteta od strane unutrašnjih poslova, jeste kriminalistička prevencija. Nju, pored policije, sprovode tužilaštva i sudovi. • Svi oni treba da budu povezani sa socijalnom politikom kroz socijalnu prevenciju kriminaliteta, ali to ne znači i njihovu identifikaciju. • Socijalna politika je državna i društvena djelatnost, a kriminalistička djelatnost je preventivno-represivna funkcija države koja obezbjeđuje javni red i mir. • Kriminal nije društvena pojava samo zbog svoje masovnosti, nego i zbog svojih društvenih uzroka. Dokazano je da generalna prevencija nije dovoljna i da je treba dopuniti i prevencijom putem društvenih djelatnosti i individualnom socijalnom politikom. • Metode resocijalizacije, psihoterapeutske i socijalne metode treba povezati sa preventivno-represivnim radom unutrašnjih poslova i organizovati ih u racionalan sistem kriminalne profilakse, uz jasno određivanje djelokruga rada pojedinih preventivnih subjekata.

4. 1. Osnovne vrste i zadaci kriminalističko-preventivne djelatnosti • U slučajevima, u literaturi poznatih „policijskih situacija“ (ometanje bezbjednosti i opšte sigurnosti građana), zakonsko je pravo policije da pristupe preduzimanju mjera prvog zahvata, a ne rijetko i istražnih radnji. • Ovdje treba praviti razliku između otkrivanja, razjašnjavanja i dokazivanja krivičnih djela i gonjenja njihovih izvršilaca od sveobuhvatnijeg suzbijanja i sprečavanja kriminala kome stremimo. • Mnoge situacije nije moguće sanirati krivično-pravnim pristupom, pa one iziskuju neku vrstu dopunskog, specifičnog policijskog zauzimanja stava prema ispoljenoj, ne rijetko opasnoj situaciji ili stanju. • Tipični primjeri za to su npr: paljevine, ubistva, seksualni delikti, delikti koji ne obuhvataju samo puko otkrivanje i progon izvršilaca, nego i šire probleme npr. kad su seksualni delikti u pitanju i probleme prostitucije, pornografije, rad sa duševno oboljelim osobama i mnogo čega što se ne nalazi u krivičnim odredbama.

Ozbiljnu i kompleksnu policijsku situaciju predstavlja maloljetnički kriminalitet, kriminalitet jer djeca nisu krivično odgovorna, a iz maloljetničkih sredina se regrutuju budući izvršioci, ne rijetko i oni profesionalni. U području društveno-ekonomskog kriminala otkrivanje konkretnih krivičnih djela uzima se kao simptom cjelokupne pojave određene vrste (spoljna trgovina, unutrašnja trgovina, bankarstvo, turizam. . . ). Svaka od ovih vrsta treba da bude do kraja upoznata i tretirana kako bi se konkretnim privrednim prestupnicima policija mogla efikasnije suprotstavljati. Držanje ovakvih i sličnih situacija pod kontrolom podrazumijeva uspostavljanje stabilnosti javnog poretka. Mjere kriminalističke prevencije odnose se na: 1. neposredno sprečavanje konkretnog krivičnog djela 2. učešće u prevenciji kriminaliteta direktnim uticajem na uzroke, kriminogene i viktimogene faktor sredine koji izazivaju kriminalitet. U obje policijske situacije neophodna je kriminalistička kontrola.

4. 2. Kriminalistička kontrola podrazumijeva sistem svih organizovanih i planom predviđenih operativno-preventivnih mjera kojima se policija obavještava i preduzima konkretne mjere i radnje u cilju sprečavanja raznih društveno opasnih (kriminalnih) pojava, uzroka i posledica tih pojava i stanja, udesima širih razmjera, katastrofama, elementarnim nepogodama, nesrećama pri radu u prestupničkoj sredini. Zatim, nadziranje i praćenje ponašanja osuđenih i uslovno otpuštenih osuđenika i osoba iz „predvorja kriminala. “ U suštini gledano, sadržinu kriminalističke kontrole čini nadzor konkretnih kriminogenih objekata (kriminalnih sredina) i analogno tome događaja u njima kao posledicom aktivnosti pojedinih izvršilaca konkretnih krivičnih djela i prekršaja.

Kriminalistička kontrola vrši se na sledeće načine: Dnevni i noćni obilasci (patroliranje) Osmatranje Racije Nadzor puteva, ulica, puteva, buvljih pijaca, željezničkih i autobuskih stanica, metroa, graničnih prelaza (kopno, voda, vazduh), prevoznih sredstava, javnih lokala, stadiona, pojedinih zgrada, ilegalnih prenoćišta, većih skupoca kao što su mitinzi, masovna okupljanja na sportskim priredbama, muzičkim i drugim manifestacijama • Za kriminalističku kontrolu karakteristična je opšta sumnja (određene sredine ili lica) da bi u toj sredini i na tom mjestu moglo doći, kriminalnog, prekršajnog, pa i socijalno-patološkog ispoljavanja ili da bi određeno lice moglo da izvrši kriminalnu radnju sa ispoljenim indicijama sasvim konkretnog sadržaja. • Kriminal je moguće registrovati i pratiti kroz redovno i permanentno, prostorno i vremensko prisustvo policije/kroz kriminalističku kontrolu. • Na ovaj način dolazimo do tragova i indicija, a koji se obično ispoljavaju u tri elementarna oblika: 1. Tragovi i elementi tragova koji upućuju na postojanje krivičnog djela 2. Tragove koji upućuju na materijalne posljedice, proistekle izvršenjem krivičnog djela 3. Tragove koji upućuju na sumnjivo ponašanje nekih lica da su izvršioci krivičnih djela (tragovi samoodavanja) • • •

• Punkt je mjesto gdje se okupljaju ili komuniciraju osobe sklone vršenju kriminalnih radnji, gdje se proturaju ili prodaju predmeti proistekli izvršenjem tih radnji, ili na bilo koji način učestano ispoljavaju koristi stečene izvršenjem kriminalnih radnji nekom od indicija samoodavanja, ili pak drugih indicija u vezi da kriminalnom aktivnošću pojedinca i grupa. • Zadatak kriminalističke kontrole je sistematsko praćenje stanja, pojava, događaja, određene kategorije izvršilaca krivičnih djela i prikupljanje podataka i obavještenja o osobama sklonim izvršenju krivičnih djela i drugih inkriminisanih pojava, a u cilju preduzimanja adekvatnih preventivno-represivnih mjera. • Uspostavljanje kriminalističke kontrole odobrava starješina organa unutrašnjih poslova ili radnik koga on ovlasti na osnovu obrazloženog prijedloga u pisanoj formi, a na inicijativu ovlašćenog službenog lica. • Kriminalistička kontrola prestaje sa prestankom razloga zbog kojih je i uspostavljena, o čemu odlučuje starješina ili radnik koga on ovlasti.

4. 2. 1. Metode i sredstva kriminalističke kontrole U realizaciji kriminalističke kontrole policija primjenjuje svojevrsna i različita sredstva i metode: praćenje i izučavanje pojavnih oblika kriminaliteta, procjena o potencijalno ugroženim objektima od kriminalnih napada, procjena o masovnosti i uslovljenosti kriminaliteta, zatim stvaranje planova sa razradom primjene sredstava kao što su: saradnja sa građanima, korišćenje metode tzv legalnih izvora, analogije, raznih akcija i neposrednog zapažanja OSL. Saradnja sa građanima realizuje se kontaktima kroz: 1. Obavljanje patrolne djelatnosti 2. Obavljanje pozorničke djelatnosti 3. Patrolnom djelatnošću pri kontroli saobraćaja 4. Obezbjeđenjem sportskih i drugih manifestacija, javnih skupova i slično 5. Intervencijama i pružanjem konkretne pomoći i zaštite građanima 6. Aktivnostima pri otkrivanju krivičnih djela i njihovih izvršilaca u razjašnjavanju raznih ekscesnih situacija i ostalim sličnim aktivnostima u zavisnosti od same mikrosredine

• Lično zapažanje od strane ovlašćenih službenih lica u direktnoj je zavisnosti od stručnih sposobnosti, uvježbanosti i usmjerenosti svakog operativca (permanentno usavršavanje osl) • Lična zapažanja OSL treba usmjeravati na uočavanje indicijalnih činjenica, na znakove koji upućuju na „osnove sumnje“, kao što su: 1. Moralne sposobnosti za izvršenje kriminalnih radnji (caracter evidence) 2. Ispoljavanje volje za izvršenjem kriminalne radnje, posebno onih sa elementima nasilja 3. Sumnjivo ponašanje kao indicija: problematičan život, druženje sa osobama na lošem glasu, neprekidno skitanje i tumaranje, čest odlazak u inostranstvo, druženje sa izvršiocima krivičnih jela, odlazak u objekte u kojima se skuplja „kriminalno podzemlje“ 4. Ranije osude, posebno za one sa elementima nasilja i imovinske delikte 5. Tjelesna i duševna svojstva za izvršenjek onkretnih krivičnih djela, gdje do izražaja dolaze vještine i navike, ljubav prema oružju isl 6. Trošenje abnormalnih količina novca, više nego što to dopušta ekonomska situacija pojedinca, ali i posjed značajnije imovine (automobili, kuće, lokali), stečenih na sumnjiv način 7. Pripremanje i posjedovanje sredstava za izvršenje krivičnih djela (ubistva, razbojništva, teške krađe) 8. zaticanje izvršilaca na mjestima pogodnim za izvršenje kriminalnih radnji (banke, pošte, mjenjačnice, prodavnice) 9. Odsustvo iz mjesta prebivališta u vrijeme izvršenja krivičnog djela u nekom drugom mjestu 10. Promjene u ponašanju nakopn izvršenog krivičnog djela, pa ma ono bilo izvršeno i van mjesta prebivališta osumnjičenog 11. Posjete nepoznatih osoba pojedincima problematičnog ponašanja na pozorničkom i patrolnom rejonu Pri kontroli profesionalnioh izvršilaca, kriminalnih grupa i kriminalnih žarišta primjenjuju se specifična sredstva i metode uz obavezno angažovanje OSL sa linijskog metoda rada. U ovu grupu sredstava spadaju: 1. Operativna tehnika 2. Operativne veze 3. Organizovanje akcije (prismotra, nadzor, racija, zasjeda)

4. 2. 2. Oblici provođenja kriminalističke kontrole S obzirom na primjenu odgovarajućih sredstava i metoda, objekat kontrole i unutrašnju podjelu rada, kriminalistička kontrola se dijeli na: 1. opštu (u njoj učestvuju sva ovlašćena službena lica) 2. posebnu (primjenjuje se sektorski oblik rada – posebne metode kroz linijski. . . Za pravilno i efikasno uspostavljanje kriminalističke kontrole bitna su tri elementa: 1. Izbor osobe, objekta ili punkta za kontrolu 2. Utvrđivanje najadekvatnijeg načina obavljanja kontrole 3. Obrada slučaja sa procjenom mogućnosti na kriminalne aktivnosti Veoma je teško dati prioritet jednom od ova tri elementa, jer su sva tri relevantna.

4. 2. 3. Planovi kriminalističke kontrole. . . zasnivaju se na realnim postavkama, prilagođeni su stvarnim potrebama imaju sasvim konkrtenu usmjeravajuću funkciju za svakog učesnika kriminalističke kontrole. Izrađuju se za uže dijelove područja, analogno teritorijalnom principu, prema specijalnosti i objedinjeni su u jedan osnovni plan kriminalističke kontrole. Sa praktičnog aspekta najbolje je sačiniti linijske i sektorske planove rada, prema patrolnim i pozorničkim rejonima (jer po logici stvari oni čine osnovu centralnog plana).

Plan patrolnog i pozorničkog rejona ( za ostvarivanje kriminalističko-operativne kontrole) • Ovaj plan sadrži sastoji se od četiri dijela: 1. Plan pozorničkog i patrolnog rejona obuhvata analitičke podatke koji se odnose na broj izvršenih krivičnih djela, broj izvršilaca krivičnih djela, uže lokacije izvršenja kd, vrijeme izvršenja kd, broj problematičnih osoba za koja se procjenjuje da mogu postati izvršioci kd; 2. Drugi dio plana (procjena ugroženosti) ugroženosti obuhvata potencijalno ugrožene objekte napada, kriminalna žarišta i punktove, spisak osuđivanih i problematičnih osoba, pregled pogodnih mjesta za izvršenje kriminalnih radnji; 3. Treći dio plana sadrži zadatke za realizaciju kriminalističko-operativne kontrole, metode i načine realizacije; 4. U četvrtom dijelu plana navode se osobe odgovorne za izvršenje plana i realizaciju pojedinih poslova i zadataka.

4. 3. Kriminalistička kontrola u provođenju pojačanog nadzora Sprečavanje krivičnih djela (prevencija) hvatanjem izvršilaca na mjestu izvršenja, praćenje i kontrola potencijalnih izvršilaca nezamjenjiva je djelatnost organa unutrašnjih poslova. Ovo je maksimum stručnog operativnog rada službe za suzbijanje kriminaliteta koji može izuzetno efikasno preventivno djelovati na smanjenje kriminala. Npr. pojačan nadzor nije zauzeo svoje adekvatno mjesto ni u podzakonskim propisima, ni u stručnoj literaturi. CJB češće se opredjeljuju za druge operativne mjere, bez obzira što one na preventivnom planu ne daju očekivane rezultate čime se prevencija kroz kontrolu potencijalnih izvršilaca KD zapostavlja). Iako u policijskom žargonu odomaćen pojam „pojačani nadzor“ je neadekvatan, jer se po definiciji odnosi na profesionalne grupe (ne i ostale). Međutim, pojačan nadzor se, osim osoba, proteže i na operatvnopreventivnu kontrolu objekata i punktova.

4. 3. 1. Cilj operativno-preventivne kontrole • Osnovni cilj je sprečavanje izvršenja krivičnih djela što je icnormirano kao primarni zadatak policije. Ali, u praksi postoje takve policijske situacije kada je izvršioca nemoguće spriječiti u izvršenju krivičnog djela ili je ono pak već izvršeno. • U takvim situacijama kontrolom osoba, objekata i punktova, sasvim realno, policija može realizovati i druge planom postavljene ciljeve kao što su: • 1. ostvarivanje uvida u djelatnost osoba sklonih vršenju kriminalnih radnji • 2. praćenju u cilju otkrivanja organizovanih grupa izvršilaca kriminalnih radnji • 3. otkrivanju punktova, sastajališta, mjesta razmjene i preprodaje rbe, kocke, narkomanije, nedozvoljene trgovine • 4. otkrivanju sistema rada izvršilaca, međusobnim vezama, prikrivanju roba, vođenju lagodnog života, trošenju abnormalnih svota novca u igrama na sreću. • Dakle, cilj operativno-preventivne kontrole je izuzetno širok: širok od konkretnih mjera sprečavanja izvršenja KD, pa do utvrđivanja niza drugih okolnosti i činjenica koje neće uvijek neposredno dovesti do sprečavanja , jer je npr. Krivično djelo već izvršeno, ali će na ovaj način policija doći do relevantnih informacija na osnovu kojih će ovladati konkretnom kriminalnom sredinom. , a samim tim će biti u mogućnosti da u određenom momentu pravilno, operativno-preventivno djeluje. • Postoje policijske situacije gdje je kontrola osoba jedini mogući način za adekvatno prikupljanje dokaza o kriminalnoj aktivnosti, kada je nemoguće primijeniti druge operativne mjere kao što su: pretres stana, policijski pritvor, vršenje uvida u određenu dokumentaciju i sl. , jer još uvijek nema

4. 3. 2. Način uspostavljanja operativno-preventivne kontrole U cilju pravilnog u efikasnog uspostavljanja operativno-preventivne kontrole neophodni su sledeći elementi: 1. Izbor osobe, objekta ili punkta za kontrolu 2. Utvrđivanje najadekvatnijeg načina realizacije kontrole 3. Obrada konkretnog slučaja sa procjenom mogućnosti kriminalne aktivnosti Ova tri podsistema su veoma značajna i garancija su uspješne operativnopreventivne kontrole. Redosled priprema za uspostavljanje kontrole počinje od prethodnim saznanjima na osnovu kojih se odabira osoba ili grupa, objekat iliu punkt nad kojim će se uspostaviti kontrola, zatim se cio slučaj mora temeljito operativno obraditi sa procjenom o mogućoj daljoj kriminalnoj aktivnosti. .

• Paraleno sa ovim radnjama, bira se najpogodniji način za obavljanje kontrole (Putem op. veza, po mjestu stanovanja, prema mjestu zaposlenjaprismotrom, opservacijom od strane OSL): 1. Prva faza – izbor osobe nad kojom želimo uspostaviti kontrolu. prema „osnovama sumnje“ policiji stoji na raspolaganju širok krug osoba koje bi mogle doći u obzi za uspostavljanje ovakvog oblika kontrole. Taj izbor treba izvršiti stručno i profesionalno. Treba imati u vidu i hijerarhijsku povezanost izvršilaca krivičnih djela, što je posebno izraženo kod određenih kriminalnih aktivnosti. 1. Druga faza- odabir najpogodnijeg načina obavljanja kontrole Praksa je pokazala da se dugoročna kontrola najbolje obavlja uz pomoć operativnih veza. Dobro je da se kontrola obavlja putem provjerenih operativnih veza i operativnog zapažanja OSL (sektorski način rada. Pozornička i patrolna djelatnost). 1. Treća faza-procjena buduće kriminalne aktivnosti kontrolisane osobe faza. Praksa poznaje slučajeve gdje su profesionalni izvršioci krivičnih djela živjeli u svojim sredinama kao prosječni ili čak ugledni građani, dok su svoje kriminalne aktivnosti manifestovali u drugim sredinama

4. 3. 3. Najčešći nedostaci u organizaciji operativno-preventivne kontrole • Praksa rada organa unutrašnjih poslova, kao i postignuti rezultati na neadekvatan tretman kontrole u okviru o stalih operativno-preventivnih djelatnosti. • Nedostaci u radu organa unutrašnjih poslova u vezi sa kontrolom: 1. Ne vodi se dovoljno računa o tome da se pod kontrolu stave najinteresantnije osobe sa kriminalno-operativnog aspekta (povratnici 2. Ne rijetko kontrola nije organizovana po sistemu operativnih veza, već OSL sama vrfše kontrolu putem sopstvenog zapažanja i nepokrivenost takvih osoba permanentno tokom 24 sata 3. Pojedinačne kontrole traju po nekoliko godina, a da nema tragova u pisanoj formi 4. Ne rijetko se za kontrolu angažuju već kompromitivane operativne veze ili druga lica gdje su izgledi za realizaciju jako sumnjivog kvaliteta 5. Saradnja sa operativnim vezma je neadekvatna i svodi se na opšte i povremene kontakte bez vidnih rezultata 6. nisu dovoljno iskorišteni oblici pozorničko-patrolne i drugih djelatnosti u svrhu kontrole 7. U našoj praksi često OSL na svom sektoru ne poznaju osobe pod kontrolom 8. Izostaje saradnja OSL i operativnih radnika 9. Evidencije osoba pod kontrolom često su neažurne Trebalo bi, za svaku osobu pod kontrolom, bar jedan put godišnje izvršiti analizu i kontinuiranim praćenjem doći do niza operativno korisnih podataka o ponašanju „interesantnih“ pojedinaca. Na osnovu tih indicija, došli bi do zaključka i mogli postaviti verzije o mogućim aktivnostima kontrolisanih osoba

4. 3. 4. kontrola osoba na širem području • U savremenom uslovma , zbog povćanih mogućnosti komunikacija, kontrolu osoba u okviru jednog centra javne bezbjednosti, nužno je proširiti na druge centre javne bezbjednosti jer , moguće je da jedan izvršilac u toku jednog dana, izvrši krivična djela u različitim mjestima. • (profesionalni rafinirani izvršioci žive u svojim mjestima kao ugledni i pošteni građani, a mahom noću vrše krivična djela u obližnjim mjestima). Često se povratnici iz različitih mjesta , koji su se upoznali na izdržavanju kazne, ispomažu u vršenju krivičnih djela. Sve to otežava operativno-preventivno kontrolisanje.

• Ista je situacija i sa internacionalnim izvršiocima, koji odlaze u strane zemlje radi vršenja krivičnih djela, paje zatvaranje u opštinske, regionalne i republičke okvire nedopustivo (policijske starješine ne trebaju biti zadovoljne ako se samo na njihovom terenu ne vrše krivična djela). • Radi prevazilaženja ovakvih situacija dobro je za početak formirati posebne evidencije osoba pod kontrolom ( i internacionalnih izvršilaca). Takva evidencija bila bi dostupna svim centrima javne bezbjednosti. Na taj način prevazišla bi se situacija da CJB pojedinačno djeluju, već da se provodi organizovana akcija u cilju suzbijanja kriminaliteta na teritoriji cijele države. • Takva organizovana akcija podrazumijeva: pravilno organizovanje i usmjeravanje pozorničke i patrolne djelatnosti, uključujući i saobraćajne patrole, patrole te kroz legitimisanje i utvrđivanje identiteta otkrivati osobe pod kontrolom i obavještavati nadležni organ Osim toga, čestim i iznenadnim kontrolama lokalnih izvršilaca, izvršilaca kontrolom i opservacijom kriminalnih punktova, iznenadnim racijama i legitimisanjem, legitimisanjem doći do informacija o kretanju kontrolisanih osoba, ostvariti kriminalističku prevenciju.

4. 3. 5. Policijsko upozorenje i naređenje • Ovlašćeno službeno lice organa unutrašnjih poslova dužno je upozoriti osobu koja svojim ponašanjem, djelovanjem, ili propuštanjem određene radnje može narušiti javni red i mir. . . ili ugroziti sigurnost saobraćaja na putevima, ili kada se opravdano očekuje da bi ta osoba mogla učiniti ili izazvati drugu osobu da izvrši krivično djelo ili prekršaj. • Postoji i dužnost upozoravanja građana na okolnosti koje ugrožavaju njihovu sigurnost, život ili imovinu, ili na opštu opasnost. • Upozorenja se daju: usmeno, usmeno u pisanoj formi ili na drugi pogodan način i moraju biti jasna i kratka. • Ovlašćena službena lica ova upozorenja i naređenja mogu davati zaposlenima ili odgovornim osobama u firmama i preduzećima.

• Upozorenje je veoma česta mjera koja se primjenjuje u operatvnopreventivnoj djelatnosti o rgana unutrašnjih poslova. • U odnosu na sadržaj upozorenja mogu biti različita: opomene, prijateljski savjeti, neformalni razgovori čiji je cilj da ukažu nekoj osobi ili grupi osoba na ponašanje. • Preventivni aspekt upozorenja najbolje se ogleda u policijskim situacijama očekivanja kriminalne djelatnosti, a posebno u nemogućnosti primjene drugih metoda njenog sprečavanja.

4. 3. 6. Ograničenje kretanja - racija • Ograničenje kretanja (racija) je opšta preventivno-policijska radnja koja se preduzima u cilju iznenadne kontrole neodređenog broja osoba koje se nalaze na određenom mjestu, objektu ili prostoru. Ova mjera se često poistovjećuje u praksi sa blokadom (što nije isto – drugačija im je sadržina, značaj, ali i cilj preduzimanja). • Ograničenje kretanja se provodi u onim policijskim situacijama kada se na osnovu kriminalističke procjene pretpostavi da će se na određenom mjestu u vrijeme preduzimanja ove radnje naći: 1. Osobe za kojima se traga 2. Izvršioci krivičnih djela 3. Pronaći i osigurati tragovi i predmeti krivičnog djela 4. Novi punktovi i objekti gdje se sastaju izvršiovi krivičnih djela i druge devijantne osobe.

• Ograničenje kretanja je radnja većeg obima i ona mora biti temeljno pripremljena, pri čemu se strogo mora poštivati načelo konspirativnosti i načelo brzine i iznenađenja. Racija je represivnopreventivna mjera koja zahtijeva puno takta i promišljenosti. Ona može imati i negativne efekte ( u krug racije mogu upasti čestiti građani), pa se preporučuje da se provodi kasno noću, kada nema uobičajenih gužvi, i nastojati da se što brže završi, i provede potrebna eliminacija osoba, da bi se izbjegla bespotrebna privođenja. • Prethono, potrebno je utvrditi plan realizacije koji treba da sadrži sledeće elemente: cilj ograničenja kretanja, objekte, punktove i prostor na kome će se ova mjera provoditi, vrijeme provođenja, ljudstvo, tehnička sredstva, način provjeravanja podataka, postupaka sa pronađenim osobamai predmetima. • Ograničenje kretanja ima preventivni represivni aspekt. • Preventivni karakter se ogleda u slučajevima djelovanja u situacijama koje nose povećanu opasnost od kriminalnog ispoljavanja (masovni skupovi, manifestacije, javni neredi većeg obima, javne manifestacije), a represivnost ove radnje se ogleda u tome što ona dovodi do preduzimanja daljih mjera kao što su: utvrđivanje identiteta, daktiloskopiranje, fotografisanje, provjeravanje alibija, upućivanje istražnom sudiji.

4. 3. 7. Zasjeda • Zasjeda je opšta operativno-preventivna mjera koju organi unutrašnjih poslova preduzimaju u cilju sprečavanja vršenja krivičnih djela i hvatanja njihovih izvršilaca, ili hvatanja osoba za kojima se traga. • Po svojoj sadržini, zasjeda predstavlja tajni i prikriveni raspored operativnih radnika na mjestima gdje se očekuje dolazak ili prolazak osoba koje je potrebno uhvatiti, odnosno lišiti slobode. • Ona se može organizovati u zatvorenim prostorijama ili na otvorenom prostoru (ulica, put, šuma, park, most). • Zasjede na otvorenom prostoru se dijele na: obične (u jednoj liniji) i dubinske (u vidu potkovice, polukkruga i sl. ). • Prema vremenskom kriterijumu zasjede se dijele na : kratkoročne i one koje traju duže vrijeme. • Ključnu ulogu u sprovođenju priprema ima planiranje, a elementarni preduslovi za uspjeh zasjede su maksimalno poštovanje načela brzine i iznenađenja, temeljitosti i upornosti, konspirativnosti. . .

4. 3. 8. Zadržavanje lica • Zadržavanje osoba je operativno-preventivna mjera koju organi unutrašnjih poslova preduzimaju u sklopu svojih aktivnosti u vezi sa održavanjem JRM, otkrivanja krivičnih djela i hvatanja njihovih izvršilaca, što je propisamo Zakonom o unutrašnjim poslovima Republike Srpske. • Policija u svojim prostorijama može: 1. Zadržati osobu koja je zatečena da u pijanom stanju čini teže prekršaje protiv JRM, a postoji opasnost da će ih i dalje činiti 2. Koja ugržava ili narušava JRM i prijeti opasnost da će nastaviti sa tom aktivnošću 3. Koja ugrožava sigurnost druge osobe ozbiljnom prijetnjom da će je napasti 4. Koju je nužno zadržati iz razloga sigurnosti. Nad ovim osobama se obavlja pregled ili pretresanje i od njih se oduzimaju svi predmeti i dijelovi odjeće i obuće kojima bi mogle ugroziti svoj život ili živote drugih osoba ili ih upotrijebiti za bjegstvo OSL imaju pravo da osobe zatečene na mjestu izvršenja krivičnog djela upute istražnom sudiji ili da ih zadrže do njegovog dolaska. Zadržavanhje ovih osoba je ograničeno, i ne bi smjelo trajati duže od šest sati.

4. 3. 9. Privremeno oduzimanje predmeta • Privremeno oduzimanje predmeta je istražna radnja kojom sud i organi unutrašnjih poslova osiguravaju dokaze. Privremenost ove mjere se ogleda u tome što proizvodi dejstvo do donošenja konačne odluke o oduzimanju predmeta zajedno sa odlukom o samoj krivičnoj stvari. U slučaju obustave krivičnog postupka, predmeti koji su privremeno oduzeti moraju se vratiti vlasniku, odnosno držaocu, ukoliko ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje. • Uslov za preduzimanje ove radnje je da se radi o predmetima koji stoje u određenom odnosu sa krivičnim djelom, odnosno koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. To su predmeti koji su upotrebljeni za izvršenje krivičnog djela, koji su nastali izvršenjem krivičnog djela, koji su pribavljeni krivičnim djelom i na kojima se nalaze tragovi krivičnog djela. • Osim toga, potrebno je da postoji zahtjev, zahtjev odnosno nalog suda

• Osim toga, može doći do privremenog oduzimanja predmeta i bez ovog formalnog uslova u slučaju postojanja osnova sumnje da je izvršeno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti ili kada postoji opasnost od odlaganja. Takođe, i prilikom pretresanja stana i drugih zatvorenih prostorija, pored predmeta zbog kojih je pretresanje preduzeto, bez naloga se mogu izuzeti i oni predmeti koji nisu u vezi sa svrhom pretresanja, ukoliko ukazuju na drugo krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, a prilikom pretresanja osoba koje se privode ili lišavaju slobode i oni predmeti koji su pogodni za napad ili samopovređivanje. • OSL zahtijevaće da osoba predmete koje treba privremeno oduzeti, a ako odbije ti predmeti joj se mogu uzeti silom. , o čemu izdau potvrdu u kojoj se mora naznačiti gdje su pronađeni i detaljno ih opisati. • za privremeno oduzimanje pisama, telegram i drugih pošiljki za koje se sumnja da su u vezi sakrivičniom djelom ili njegovim izvršiocem, predviđen je poseban postupak. One se mogu oduzeti samo na osnovu naredbe suda, odnosno organa unutrašnjih poslova (ako ovaj organ izda nalog odnmah mora obavijestiti istražnog sudiju i javnog tužioca)

4. 5. „Tamni pojas kriminaliteta“ i kriminalistička analiza „Tamni pojas kriminaliteta“ čine: 1. neotkrivena krivična djela, i 2. neotkriveni izvršioci krivičnih djela Međutim, kriminalitet se može podijeliti, kao što se u svijetu i čini na: 1. realni kriminalitet (van domašaja ststistike) 2. otkrivena krivična djela 3. razjašnje krivična djela 4. ona djela za koja je izrečena presuda (čine izvjesnu sigurnost u analizi problema kriminalističke preventivne djelatnosti) • U našoj praksi preovladava shvatanje da se „tamnom pojasu“ sa organizacionopreventivnog aspekta, ne poklanja dovoljno, ili čak ni malo pažnje. • Bez odgovarajuće analize za to adekvatne službe, neće biti ni rezultata u preventivnoj djelatnosti • •

• Sa preventivnog aspekta, postavljaju se razne nepoznanice o krivičnim djelima i nihovim izvršiocima (tamni pojas): I kategorija : Neotkrivena krivična djela i njihovi izvršioci iz kategorije koja se teško dokazuje (npr. fingirana KD iz oblasti privrednog kriminaliteta kao i iz oblasti klasičnog kriminaliteta – simulirana samoubisva a disimulirana ubistva) veliki broj neprijavljenih krivičnih djela je nedostupan policiji (policija za njih nikada nije saznala niti će saznati) II kategorija: Prijavljena krivična djela, ali koja nisu kriminalistički otkrivena i razjašnjena, a samim tim i dokazana, pa njihovi izvršioci nisu izvedeni pred lice pravde. U ovu grupu spadaju i KD za koja je podnesena prijava, ali nikada nisu dočekala presudu, pa su njihovi izvršioci ostali nekažnjeni (zbog indolentnosti pravosuđa)

• Pri analizi KD klasičnog kriminaliteta treba tragati za uzrocima latentnosti ? ? , • , odnosno razlike između stvarnog i statistički obuhvaćenog kriminaliteta i slično. (Primjeri!) • Plafon latentnosti treba treažiti u oblasti privrednog kriminaliteta ( otkriva se jamo jedan promil ove vrste kriminaliteta). • Kako je suzbijanje kriminaliteta, kao i svi drugi društveni procesi, determinisano različitim faktorima i može dovesti do uspjeha samo ako se animiraju sva državna sredstva i društveni potencijal, na plansku, ciljnu prevenciju, to iziskuje nužnost da se pređe na naučne metode u rukovođenju i planiranju prevencije ( naučna analiza procesa, uzroka , uslova, kao i konkretnih pojavnih oblika). • Stoga, kriminalistička analiza nastoji da otkrije uzročne odnose među društvenim pojavama. • Kriminalističku analizu čine dva elementa: • 1. analiza pojedinačnog slučaja (obrade evidencija, kartoteka, banaka, finansija) • 2. analiza zbira slučajeva (otkriva zakonomjernost- trendove) • Dakle, kriminalističko postupanje, u načelu je otkrivanje, obrada i korišćenje informacija i metoda upravljanja, te kriminalistička analiza predstavlja najvažniju metodu, naravno uz uvažavanje svih ostalih.

• Informativni sistem Ministarstva unutrašnjih poslova u stanju je da pruži informacije o povezanosti i odnose u pojavama kriminala koji će operativcima poslužiti kao putokaz za otkrivanje i razjašnjavanje kriminaliteta (ukazati na žarišne bezbjednosne tačke, vremenska i teritorijalna rasprostranjenost, tendencije kretanja u čijem smjeru onda treba razviti preventivnu djelatnost). • Otkrivanju latentnih krivičnih djela rijetko se kod nas, ili skoro nikako ne govori, bez obzira što je ovo jedan od elementarnih kriminalističkih, prije svega preventivinih instituta. • Ono što je od posebnog značaja je činjenica a nam analogija uveliko pomaže pri prognoziranju kretanja kriminaliteta. . Neshvatanje značaja problema latentnog kriminaliteta, „tamnog pojas“, proizilazi iz nedovoljno stručno vođenja suzbijanja kriminalitetra, korišćenje informacija pretežno radi obrade krivičnih djela sa poznatim izvršiocima, odsustvo planiranja, prognostike i programiranja. • Latentnost krivičnih djela – „tamna brojka“

• Japanski kriminalista Oba uveo izraz „tamna brojka“ i govorio je o tri tamne brojke: • 1. izvršioci koji su oslobođeni usled nedostatka dokaza ili su izbjegli kaznu • 2. nepoznati izvršioci • 3. krivična djela koja su ostala nerazjašnjena ( za koja se uopšte nije saznalo – latentni kriminalitet). Latentni kriminalitet se ne može izračunati. On se eventualno može procijeniti, jer postoje faktori pomoću kojih bi se ta procjena mogla izvršiti. • Lokalna i regionalna kriminalistička evidencija nisu pogodne za utvrđivanje latentnog kriminaliteta zbog malog broja slučajeva koje obrađuju, veća informaciona građa o nekoj pojavi validnija je za saznanja o njoj. • Mora se imati u vidu latentni kriminalitet pri planiranju društvene reakcije, uz pretpostavku da postoje stručno edukaovani kadrovi i opremljenost službe za suzbijanje kriminaliteta u cjelini.

4. 7. Poligraf u službi prevencije • Poligraf (detektor laži) je instrument koji grafičkim putem istvoremeno registruje više emocionalnih, autonomnih promjena u organizmu osobe koja se na ovaj način ispituje. Dobijene promjene su istovremeno registruju na jednoj pokretnoj traci da bi kasnije bile tumačene od strane, za to posebno obučenih stručnjaka –ispitivača na poligrafu. • U ukupnoj preventivnoj djelatnosti policije, poligrafske metode i testovi moraju imati svoje adekvatno mjesto i ulogu. • U kriminalističkim obradama, poligraf se obično primjenjuje na osobe koje su neposredno osumnjičene za izvršenje neke kriminalne radnje i tu je uloga poligrafa od prvorazrednog značaja. (kada je riječ o nekim pojavama u vezi sa životnim standardom iznad prosjeka koji je u nesrazmjeri sa primanjima): kocka, nesrazmjerno veliki porodični izdaci: česta putovanja u inostranstvo, kupovina skupocjenih automobila i stvari, nenamjenska izgradnja • Zahtjevi od strane preduzeća i ustanova za primjenu „testa poštenja“, uveliko bi mogli doprinijeti prevenciji kriminaliteta. • Riječ je o metodi preventivnog djelovanja policije na sprečavanju kriminaliteta.

4. 7. 1. Poligrafske metode i testovi u sprečavanju kriminalitet a o Test testa o Test prije zaposlenja o Periodični test o Specijalni test

• Test testa • Primjena poligrafa na uzorku od više stotina osoba identifikovanih kao kradljivci, mogla bi od njih načiniti poštene radnike (djeluje kao mehanička svijest – moralno vakcinisanje). • Nedostatak razumijevanja za mogućnost šire primjene ove metode od strane poslovnog svijeta Zbog odmazde u slučaju razotkrivanja) • Kada je riječ o zaposlenima, sasvim je moguće primjenjivati tri vrste testova: test prije zaposlenja, periodični test i specijalni test.

• Test prije zaposlenja Putem ovakvog testa vršio bi se proces selekcije prijemu na posao, pored ispunjavanja opštih uslova u pogledu kvalifikacije kandidata. Ključna testovna pitanja mogu se odnositi na. Vladanje kandidata pri prvom zaposlenju pod uslovom da mijenja posao, provjeru istinitosti navoda u molbi za prijem, a posebno na skrivene komplekse i lične probleme vezane za posao, finansijske poteškoće koje su indirektnoj vezi sa motivom zaposlenja baš na tom radnom mjestu i sl. Dobivene informacvije su veoma dragocjen putokaz za najužu specijalizaciju i sklonosti kandidata, a koje on inače u toku klasičnog razgovora ne bi razotkrio. Svrha testa je prevencija, ne kazna ! • Periodični test i specijalni test • Ovi testovi primjenjivali bi se na svim zaposlenim prve godine po zasnivanju radnog odnosa( injekcija poštenja ili „vakcinisanje“ u cilju sprečavanja eventualne masovne krađe u slučaju da obezbjeđenje nije efikasno), a zatim svake treće godine. • Veoma je važno da testu budu podvrgnuti svi zaposleni, bez izuzetka. Vremenom, zaposleni bi ovu metodu prihvatili kao dio sistematskog pregleda, čime bi se preventivno djelovalo na sprečavanje kriminala.

• Specijalni test • Identično testovima u kriminalnim slučajevima i ovde je potrebno suziti krug osumnjičenih: prisustvo na mjestu događaja, pogodna prilika, pristup nestalim predmetima i sl. (blagajnički poslovi – pristup gotovini i hatrijama od vrijednosti npr. u bankama, prodavnicama, samoposlugama, robnim kućama). • U industriji, pri učestalim nestancima vrijednog i rijetkog alata, skupocjenih materijala i dijelova, zatim na polju razotkrivanja i sprečavanja učestalih havarija i nesrazmjernog utroška potrošnog materijala. • Kako se ne može ozakoniti moralnost i poštenje čovjeka, , jer kada nagon prevlada u čovjeku, onda njegova savjest „izlazi kroz prozor“, kao efikasno sredstvo u ovakvim situacijama postavlja se prevencija , tj. mogućnost blagovremenog otkrivanja primjenom poligrafa (otkrivanje nepoštenog karaktera). • Poligrafski testovi su u svijetu veoma rasprostranjena metoda koja s se koristi da bi se uočila razlika između istine i prevare, a poligrafske testove i dijagrame obično analiziraju za to posebno obučeni tumači. • Testovi pomažu da se utvrdi šta za osobu zainteresovanu za posao predstavlja obično, normalno ponašanje. Izvještaji pokazuju da je ogromna većina pojedinaca sklona nasilju, grubostima, krađi, zloupotrebi narkotika, lijekova i alkoholnih pića. • Poligrafsko ispitivanje ne treba smatrati ljekarskim pregledom. , iako se neka pitanja koja se postavljaju na poligrafu mogu odnositi na ljekarski pregled. • Niz činjenica ide u prilog primjeni polifgrafskih metoda i testova: primjena ove metodem može doprinijeti suzbijanju korupcije osoblja u nekim institucijama, finansijskih afera, predupređenju odavanja tajnih podataka od vitalnog značaja za zemlju, smanjenju jaza između rukovodioca i osoblja, bar kada je povjerenje u pitanju, postavljenju za rad u diplomatskim predstavništvima, itd.

4. 8. Povezanost i međuzavisnost preventivnog i represivnog postupanja u suprotstavljanju kriminalitetu • Pored društva (planiraju se i pkreću društveni mehanizmi), na kriminalitet reaguju i pojedinci (reaguju neposredno i subjektivno). • Društvo reaguje da bi se zaštitilo od narušacvanja određenih društvenih odnosa koji ugrožavaju pravni sistem, ostale relevantne društvene vrijednosti i sigurnost građana, što je utvrđeno Ustavom i zakonima. Osnovne komponente društvene reakcije na kriminalitet su prevencijai represija. • Prevencija ima širi društveni značaj. Njena uloga je da sprečava izvršenje krivičnih djela i drugih devijantnih ponašanja u društvu. • Postoje opšti i posebni oblici prevencije. • Kriminalističko-operativna djelatnost je osnovna djelatnost organa unutrašnjih poslova, i ona treba da bude u osnovi prevencije kriminaliteta.

• Represija je jedan od oblika reagovanja društva na pojavu kriminala, i, po pravilu, stupa na scenu nakon izvršenog krivičnog djela. Cilj represije je da se otkrije krivično djelo i njgov izvršilac i da mu se od strane suda izrekne odgovarajuća kazna, saglasno stepenu društvene opasnposti djela i izvršioca. • Represija je povjerena specijalizovanim državnim organima i ovu funkciju vrše: organi unutrašnjioh poslova, tužilaštva, sudovi i organi za izvršenje krivičnih sankcija. Svako od ovih organa ima zakonom utvrđene dužnosti i ovlašćenja (brzo i uspješno okončanje krivičnog postupka i zricanje zaslužene i pravedne kazne izvršiocu krivičnog djela, veoma efikasno djeluje u preventivnom smislu uopšte). • Osim specijaslizovanih i drugi organizacije , uzgredno, djelimično i posredno učestvuju u suzbijanju kriminaliteta. • Uspješno represivno suzbijanje kriminaliteta, istovremeno je i odlično njegovo predupređivanje, jer e ono u našoj stvarnosti ispunjava preventivnim sadržajem. • Potpuno i brzo otkrivanje krivičnih djela, efikasna represija koja se vrši specifičnim „policijskim“ sredstvima, ima ujedno nezamjenjiv preventivni značaj. • Represivni okvir sve više gubi na značenju, a preventivna sadržina dobija sve više važnosti.

4. 9. Obavještajno-kriminalistička služba • Obavještajno-kriminalistički poslovi su posljednjih decenija postali nezamjenjiv dio strategije suzbijanja kriminaliteta u svim razvijenim zemljama svijeta. • Suzbijanje kriminaliteta na svim nivoima nezamislivo je bez izgrađene nacionalne obavještajno-kriminalističke službe. • Da bi se uspostavila adekvatna kriminalna politika, neophodna je adekvatna strateška analiza (cilj i dinamika kriminaliteta, profil izvršilaca, profil žrtve i sama policijska djelatnost) kao osnovna pretpostavka. • Specijalni informacioni sistemi (baze podataka), elementarni su izvor podataka u kriminalističko-operativnim obradama, prognozama razvoja kriminaliteta i preventivnim programima. (Na osnovu ovakvog pristupa određuje se kredibilitet jedne zemlje kod međunarodnih institucija kao što su: Interpol, Europol, Evropska unija, Savjet Evrope i sl. )

• Ujedinjena Evropa podrazumijeva usaglašen terminološki i metodološki pristup svih nacionalnih sistema (jednoobraznost u policijskoj praksi) na osnovu kojih će , prema izabranim vrstama kriminaliteta, biti sačinjeni preventivni programi. • U Evropi , svaki šesti policajac se bavi obavještajno-kriminalističjkom analizom (strateška analiza je na nivou direkcija policije), sa tendencijom da u narednom periodu rad obavještajno-kriminalističkih službi još više jača i ima odlučujuću ulogu. Suvišno je govoriti da je stanje kod nas na ovom planu daleko od poželjnog. • Strategije donesene na bazi adekvatnog obavještajno-kriminalističkog rada uslov su i garancija uspješnijeg sprečavanja i suzbijanja kriminaliteta u cjelini.

Nacionalni modeli su osmišljeni na tri radna nivoa: 1. lokalni kriminalitet (kriminalne radnje širokog obima, počev od sitnih krađa do težih krivičnih djela kao što su razbojništva) 2. Internacionalni kriminalitet (trgovina ljidima, narkotivima, vozilima, cigaretama – u domenu su rješavanja i saradnje granične policije, uprave za suzbijanje kriminaliteta, carine. . ) 3. Organizovani kriminalitet (nacionalni i internacionalni nivo – u domenu specijalizovanih jedinica UKP) Nacionalni obavještajni modeli sadrže sledeće ključne komponenete za realizaciju postavljenog cilja: 1. Proces davanjai nstrukcija i koordinacije 2. Relevantne obavještajne proizvode 3. Proizvode znanja 4. Proizvode sistema. Ovako postavljeni ciljevi su u službi poboljšanja sigurnosti zajednice, smanjenja stope kriminala i njegove kontrole. Državni ciljevi i preventivni zahtjevi zauzimaju centralno mjesto. Ključ uspješnog planiranja je u informaciji i razumijevanju: 1. precizne slike planiranih poslova 2. Saznanju o događajima na terenu (priroda i razumijevanje problema) 3. Trendovima 4. Predviđanju nadolazeće opasnosti Ovo je standardni strateški proizvod koji se naziva „strateška obavještajno-kriminalistička procjena“. – riječ je o dugoročnoj viziji sa jednog višeg nivoa na cjelokupno stanje krimionala uz mogućnost izricanja prognoze i njegovom mogućem razvoju, a ne samo trenutnim aktivnostima, kao što je bio slučaj do sada.

4. 9. 1. Informacioni sistem Europola • Izvorna uloga Europola bila je mahom razmjena informacija i obavještajnih saznanja. • Od osnivanja Evropske unije utvrđena i buduća operativna uloga EUROPOL—a. Konvencijom Europola predviđeno je osnivanje specifičnog Informatičkog sistema (The Europol Computer Sistem TECS), kao kompjuterizovanom fondu podataka ukoji se pohranjuju informacije i obavještajna saznanjua koje Ured evropske policije dobija od nacionalnih policijskih službi. • Konvencija predviđa da Informacioni sistem Europola mora biti zasnovan na utvrđenim standardima iz oblasti očuvanja ljudskih prava i zaštite podataka, kontrole i stručnog nadzora same bezbjednosti. • Informativni sistem Europola čine tri osnovna podsistema: 1. informativni sistem podataka, 2. analitički sistem 3. indeksni sistem (elementi iz anallitičke dokumentacije, radne kartoteke i sl. ) • Elementarni zadatak Europola je koordinacija i razmjena informacija o nedozvoljenoj trgovini narkotika, trgovini ljudima i organima ljudskog tijela, falsifikovanju novčanica, „pranju novca“ i drugim oblicima ispoljavanja organizovanih formi kriminala, zatim suzbijanje „novih“ oblika i formi kriminala, stvaranje zajedničkih obavještajnih modela na nacionalnim nivoima i na nivou Evropske unije.

4. 10. Policija i sektor privatne bezbjednosti • Po pitanju sektora privatne bezbjednosti postoje oprečni stavovi i nema opšte saglasnosti šta on podrazumijeva i šta u sebe uključuje. • Kanadski centar za statistiku u pravosuđu uvrstio je portirsku službu, zatvorske čuvare i vojnu policiju u sektor privatne bezbjednosti. Bez obzira na svoj eventualni doprinos prevenciji kriminala, njihovi poslovi ne mogu se poredititi sa policijskim poslovima. • Bez obzira što su funkcije privatne bezbjednosti često bliske onima u policiji (državnom sektoru) (fizička zaštita –obezb. Imovine, bezbjednosne usluge, privatne i kriminalističke istrage, korporativna bezbjednost) oni s obično angažovani od strane pravnih ili fizičkih lica da jeluju u njihovo ime za račun njihovih privatnih interesa. Oni nisu nosioci sprovođenja zakona i njihova djelatnost podliježe pod jurisdikciju prava građana. • Antagonizam koji postoji između policije i privatne bezbjednosti, ne može spriječiti ekspanziju privatne bezbjednosti