STVARN 0 PRAVO Doc dr Izet Lalii v

STVARN 0 PRAVO Doc. dr Izet Laličić v. ass Haris Hasić, MA

POJAM STVARNOG PRAVA § Stvarno pravo (lat. ius reale, ius in rem; engl. law of property; njem. sachenrecht) je grana građanskog prava, a stvarna prava predstavljaju kategoriju subjektivnih građanskih prava, pored obligacionog prava i nasljednog prava. § Za stvarno pravo možemo reći da regulira pravni odnos u pogledu stvari i prava, odnosno da je njegov zadatak da stvari pripoji određenom licu tako da tim pripajanjem sticatelj stiče neposrednu pravnu vlast na određenoj stvari.

Nast. Stvarno pravo u objektivnom smislu je skup građanskopravnih normi koje reguliše odnose između subjekata prava, a povodom stvarisubjektivna stvarna prava, sa ciljem da se odredi kome ta prava pripadaju. U subjektivnom smislu, stvarna prava su ona građanska odnosno imovinska prava koja titulare (nositelje) ovlašćuju da određene stvari imaju u svojoj neposrednoj pravnoj vlasti (potpunoj ili ograničenoj), a pri tome svim drugim građanskopravnim subjektima zabranjuju da ih u izvršavanju te vlasti samovlasno smetaju.

RAZLIKA IZMEĐU STVARNIH IOBLIGACIONIH PRAVA § U ekonomskom smislu – stvarno pravo, prije svega pravo vlasništva, predstavlja pravo prisvajanja, dok obligaciono pravo predstavlja način na koji se obavlja promet već prisvojenih vrijednosti. § Prema predmetu – stvarna prava imaju za predmet određenu, konkretnu, individualizovanu stvar, i ona svom titularu daju (najpotpuniju ili ograničenu) vlast na stvari. Nasuprot tome obligaciona prava stvaraju neposredan odnos između dva lica povjerioca i dužnika i imaju za predmet određenu radnju dužnika, odnosno ponašanje koje se može sastojati u predaji stvari (kako individualno određene, odnosno individualizovane, tako i stvari određene po rodu), činjenju, nečinjenju i trpljenju.

Nast. § Prema dejstvu – stvarna prava su apsolutna i djeluju prema svakome (erga omnes), dok su obligaciona prava relativna i djeluju između ugovornih strana (inter partes) § Prema načinu sticanja – stvarna prava se stiču i gube predajom (pokretne stvari), odnosno upisom (nepokretne stvari) u zemljišne knjige – katastar, dok se obligaciona prava stiču na osnovu ugovora, odnosno jednostrane izjave volje § Prema broju – broj stvarnih prava je zakonom ograničen (numerus clausus), za razliku od broja obligacionih prava koji nije zakonom ograničen (s obzirom da odražavaju dinamiku ekonomske strukture društva, broj obligacionih prava se stalno menja).

NAČELA STVARNOG PRAVA Stvarnopravnost Apsolutnost Zatvoren broj stvarnih prava (numerus clausus) Publicitet

1. Stvarnopravnost § Da bi moglo postojati nečije subjektivno stvarno pravo, nužno je da postoji njegov objekt. Nema stvarnih prava bez objekta. § Objekti stvarnih prava su stvari. Nakon što je na ili povodom određene stvari nastalo za nekog subjekta stvarno pravo, o daljnjoj sudbini te stvari ovisit će i daljnja sudbina tog prava. Stvarno pravo će slijediti svoj objekt u prostoru i vremenu.

Pojam stvari § TEORIJSKA DEFINICIJA STVARI Stvar je cjelovit, samostalni materijalni dio prirode, koji je prostorno ograničen, potčinjen faktičkoj moći ljudskih bića te kojoj pravni poredak nije oduzeo ili je označio svojstvo stvari. § ZAKONSKI POJAM STVARI Stvari su materijalni dijelovi prirode, koji mogu biti u vlasti fizičke ili pravne osobe, osim ako zbog svojih prirodnih svojstava ili ograničenja na osnovu posebnog zakona nisu podobne da budu objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava, kao i skup stvari i prava koja su zakonom izjednačena sa stvarima (Član 5. st. 1. i 2. ZSP FBi. H

Predmet vlasništva i drugih stvarnih prava § Predmet vlasništva i drugih stvarnih prava može biti individualno određena stvar (tzv. načelo specijalnosti stvarnih prava). § Predmet prava vlasništva je individualno određena nepokretna (nekretnina) ili pokretna (pokretnina) stvar, osim onih koje nisu za to podobne ili zakonom nije drugačije određeno (član 6. st. 1. ZSP FBi. H). § Pojam nekretnine – u odnosu na ranije zakonsko određenje (prema kojem su se zemljišta, zgrade, stanovi i poslovne prostorije smatrale nepokretnim stvarima-ZOVO i ZZK FBi. H) sada se samo zemljišta smatraju nekretninom, zajedno sa svim onim što je s njima trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drugačije određeno (član 6. st. 2. ZSP FBi. H). Time se ponovo uspostavlja pravno jedinstvo nekretnine i dejstvo načela superficies solo cedit.

Nast. § Pokretnine se definiraju kao stvari koje se mogu premjestiti sa jednog mjesta na drugo bez promjene njihove supstance, dakle bez uništenja njihove suštine (član 6. st. 3. ). § Postoje izuzeci kada pravni sistem propisuje da određene pokretne stvari izjednačava sa nekretninama (npr. vazduhoplovi, brodovi) ili pokretne stvari smatra nepokretnim stvarima ako pripadaju nekretnininepokretnosti po namjeni (član 4. i 5. ). § Pretpostavaka da se radi o pokretnoj stvari - u sumnji da li je nešto pokretna ili nepokretna stvar, smatra se da je pokretna stvar (član 6. st. 6. ). § Životinje nisu stvari (radi se o živm bićima koja uživaju posebnu zaštitu) ali za njih se primjenjuju pravila koja vrijede kao i za stvari, ako nije što drugačije zakonom određeno (član 6. st. 7. ).

OPĆA I JAVNA DOBRA I DOBRA OD OPĆEG INTERESA 1. OPĆA DOBRA- to su oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, jer su na upotrebu svima pod jednakim uslovima, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala, zato uopće nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava (član 7. st. 1. ). 2. JAVNA DOBRA- su stvari koje su po zakonu namijenjene da služe svima pod jednakim uvjetima, kao što su: javni putevi, ulice, trgovi i sl. Na javna dobra se primjenjuju pravila koja važe za opće dobra, ako zakonom nije šta drugo određeno (član 7. st. 2. ). § Iz zakonskog određenja proizilazi da je u pravilu isti pravni režim za opća i javna dobra, ali zakonom može biti nešto drugo određeno kada su u pitanju javna dobra.

Nast. § Upravljanje, korištenje i odgovornost za opća i javna dobra stavljeno je u nadležnost određenih subjekta javnog prava (Federacija, kanton, grad ili općina) što se određuje posebnim zakonom. Pitanje stjecanja svojstva općeg ili javnog dobra kao i prestanak tog svojstva, te način upisa ovih dobara u zemljišne knjige se uređuje posebnim zakonom (član 7. st. 3. i 4. ). § Rudna bogatstva, vode, divljač, ribe i drugi slobodni dijelovi prirode postaju predmet vlasništva i drugih stvarnih prava onda kada se zahvate ili odvoje od svoga ležišta ili staništa na osnovu dozvole ili koncesije nadležnog tijela (čl. 7. st. 5. ) § Objekti-samostalne nekretnine (zgrade, građevine ili naprave ) koje su izgrađene na općem ili javnom dobru ili ispod njih, a koje su od njega pravno odvojene koncesijom te su vlasništvo nosioca koncesije dok koncesija traje nisu opće i javno dobro (čl. 7. st. 6. ) - izuzetak od pravnog jedinistva nekretnine i dejstva načela superficies solo cedit.

Nast. 3. DOBRA OD OPĆEG INTERESA- Radi se kategoriji općih dobara, a koje nisu istovremeno opća dobra, kao što su (npr. građevinska zemljišta, poljoprivredna zemljišta, šume i šumska zemljišta, zaštićeni dijelovi prirode, biljni i životinjski svijet, stvari od kulturnog, historijskog i ekološkog značaja) i koja mogu biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Dakle, to su stvari za koje je posebnim zakonom određeno da su dobra od općeg interesa-uživaju posebnu zaštitu (član 8. st. 1. i 2. ). § Ograničenja prava vlasništva na dobrima od općeg interesa - Vlasnici i nosioci drugih stvarnih prava na dobrima od općeg interesa dužni su vršiti svoja prava u skladu sa načinom upotrebe i korištenja, propisanim posebnim zakonima. § Posebnim zakonom se reguliše pravo na pripadanje naknade za ograničenja koje trpe vlasnici na dobrima od općeg interesa i pod kojim uvjetima. (član 8. st. 3. i 4. )

STVAR I NJENA PRIPADNOST § Pojam pripadnosti stvari podrazumijeva sastavne dijelove stvari, priraštaje stvari, pripatke stvari i plodove. § Titularu prava vlasništva ili drugog stvarnog prava na nekoj stvari, pripada prava na svemu što je s njom srazmjerno trajno spojeno (prirast), na neodvojenim plodovima kao i na pripacima, ako zakonom nije drugačije određeno (član 9. )

DIJELOVI STVARI § Stvar se sastoji od fizičkih dijelova. Ukoliko se dijelovi stvari mogu raspoznati odnosno biti predmetom posebnih odnosa tada se radi o složenoj stvari. § Pravni polažj sastavnih dijelova složene stvari nije isti, odnosno različit je tako da postoje bitni sastavni dijelovi (neodvojivi) i nebitni sastavni dijelovi (odvojivi). § Bitni sastavni dio je onaj sastavni dio stvari koji se ne može odvojiti bez uništenja ili bez oštećenja stvari i takav dio ne može biti samostalni objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava osim ako zakonom drugačije određeno ( član 10. st. 1. ). § Nebitni dio stvari je onaj sastavni dio stvari koji se može fizički odvojiti bez uništenja ili oštećenja same stvari i može biti i predmet prava druge osobe. (član 10. st. 2. ). § Posebno pravo na nebitnom dijelu stvari prestaje, ukoliko treća savjesna osoba pribavi pravo vlasništva na cijeloj stvari (član 10. st. 3. )

Nast. § Treća savjesna osoba je ona osoba koja u trenutku sticanja prava vlasništva nije znala niti je mogla znati da na dijelu stvari postoji pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo. § Zakonska je pretpostavka da je sticalac znao da određeno pravo postoji ukoliko je to pravo bilo upisano u odgovarajući javni registar (član 10. st. 4. ) § Bez obzira na fizičku djeljivost, stvar se može, pravno dijeliti na dijelove kojima je veličina računski određena njihovim srazmjerom prema cijeloj stvari (idealni dijelovi), ako nije nešto drugo određeno (član 10. st. 5. ) § Odvajanjem dijela stvari ne prestaju prava koja su na njoj postojala, osim ako zakon ne određuje drugačije (čl. 10. st. 6. ).

PRIPADAK STVARI § Zakonsko određenje pripatka stvari - pripadak je pokretna stvar koju je vlasnik namijenio da kao sporedna stvar trajno služi namjeni glavne stvari, a koja stoji u takvom prostornom odnosu prema glavnoj stvari da omogućava ispunjenje te namjene (član 11. st. 1) § Pravni režim glavne stvari i pripatka - pripadak slijedi pravnu sudbinu glavne stvari (jedinstven pravni režim) ako nije drugačije određeno (član 11. st. 2. ). § Privremeni prekid između glavne stvari i pripatka - privremeni prestanak služenja pripatka namjeni glavne stvari ne oduzima pripatku to svojstvo (član 11. st. 3. ) § Mašine ili slični uređaji kao pripaci – mašine ili uređaji koji su namijenjeni proizvodnoj, poljoprivrednoj ili drugoj djelatnosti kojoj je trajno namijenjena sama nekretnina kao glavna stvar a nisu u nju ugrađene, smatraju se pripatkom ako trajno služe namjeni glavne stvari, pod uvjetom da na tim stvarima ne postoje prava trećih osoba koje su upisane u odgovarajući javni registar (član 11. st. 4. )

PLODOVI I PLODOVI ŽIVOTINJA § Zakonsko određenje pojma plodova kao stvari- plodovi su stvari koje jedna stvar daje prirodno ili posredstvom nečijega rada, kao i sve drugo što ona daje s obzirom na svoju namjenu. § Plodovima se smatraju i prinosi koje jedna stvar ili pravo daje periodično i bez uništenja njene suštine (prirodni plodovi) kao i prinosi koje stvar ili pravo daje na osnovu nekog pravnog odnosa (civilni plodovi) - član 12. st. 1. i 2. § Pripadnost plodova - plodovi pripadaju onome kome pripada stvar ili pravo koje ih donosi, dakle vlasniku ili nositelju prava koje donosi plodove, osim ako zakonom ili pravnim poslom nije drugačije određeno (član 12. st. 3. ).

Nast. § Naknada za dobijanje plodova- onaj ko je dužan predati plodove stvari ili prava može zahtijevati naknadu troškova, koje je imao radi dobijanja plodova, ako bi takve troškove imao i dobar domaćin. Visina naknade ne može premašiti vrijednost plodova koje je dužan predati (član 12. st. 4. ). § Plodovi životinja - plodovi životinje i sve koristi od nje pripadaju njezinom vlasniku. Onaj čija je životinja oplodila tuđu životinju nema pravo na plod, ni na nagradu, osim ako je nešto drugo određeno zakonom ili uobičajeno (član 13. st. 1. i 2. ).

POSEBNO O NEKRETNINAMA § Trava, drveće i plodovi – su sastavni dijelovi zemljišta, dok se od njega ne odvoje. To znači da nisu posebni objekti stvarnih prava dok se od njega ne odvoje (član 14. st. 1. ). Momentom odvajanja postaju pokretne stvari i samostalni objekti (tzv. anticipirane pokretne stvari) i na njih se primjenjuju pravila o pokretnim stvarima. § Odvojenost od zemljišta na osnovu prava građenja – u situaciji kada dođe do konstituiranja prava građenja na jednom zemljištu tada jednom licu pripada pravo vlasništva na samom zemljištu, a titularu prava građenja tj. drugom licu pravo vlasništva na zgradi (član 14. st. 2. ) Ovo je izuzetak kada sa odstupa od načela pravnog jednistva nekretnine i načela superficies solo cedit (određenog u čl. 6. st. 2. )

Nast. § Strojevi i slični uređaji kao samostalne stvari Strojevi i slični uređaji koji su tjelesno povezani sa nekretninom ili koji bi se smatrali njenim nebitnim dijelom, ne smatraju se takvim već samostalnim stvarima ako je u odgovarajućem javnom registru upisano da su objekti prava treće osobe (član 14. st. 3. ). § Pripadnost prava - Prava koja postoje u korist neke nekretnine smatraju se pripadnošću te nekretnine (član 14. st. 4. )

2. Apsolutnost § Pravna vlast koju stvarno-pravno uređenje daje subjektima subjektivnih stvarnih prava, za svakoga je mjerodavna – djeluje apsolutno tj. erga omnes (contra omnes). § Svako subjektivno stvarno pravo je pravo s apsolutnim djelovanjem. § Ono ovlašćuje svojeg nositelja da ima na određenoj stvari neku neposrednu pravnu vlast koju svatko treba poštovati, što znači da se svako treba suzdržavati od svega čime bi bespravno povrijedio pravnu vlast nositelja stvarnog prava.

Nast. § Apsolutno djelovanje je tzv. negativna strana svakog subjektivnog stvarnog prava – jer postoji svačija negativna dužnost na suzdržavanje od povrede toga prava. § Apsolutnost znači da su stvarna prava lično nedjeljiva. To praktično znači npr. ne može da na istoj stvari osoba A vrši samo određena prava vlasnika, a osoba B druga ili da osoba A nastupa kao vlasnik prema određenim osobama, a osoba B u odnosu na sva druga.

3. Zatvoreni broj stvarnih prava § Podrazumijeva: a) ograničenje vrsta (tipova) stvarnih prava, b) ograničenje sadržaja svake vrste stvarnih prava, i c) nedjeljivost sadržaja svakog pojedinog stvarnog prava.

Nast. Ograničenje vrsta stvarnih prava § U pravnom poretku postoje samo one vrste stvarnih prava koje su predviđene zakonom- zatvoreni broj vrsta stvarnih prava (numerus clausus). § Numerus clausus - ne znači da je broj stvarnih prava jednom zauvijek određen, već to da je taj broj u određenom pravnom sistemu u svakom trenutku određen propisom. § U članu 1. stav 2. ZSP FBi. H taksativno se nabrajaju stvarna prava: pravo vlasništva, pravo građenja, založno pravo, zemljišni dug, pravo stvarne i lične služnosti i pravo stvarnog tereta.

Nast. § Ne dopušta se pravnim subjektima da kreiraju nove vrste stvarnih prava, ovo pravo je rezervirano isključivo za zakonodavca. Naprotiv, obligaciona prava mogu subjekti kreirati prema svojoj volji, jer su relativna. § Praktični značaj ovoj načela se ogleda u tome što ugovorne strane u pravilu mogu zasnovati samo neko od zakonom propisanih stvarnih prava.

Nast. Ograničenje sadržaja svake vrste stvarnih prava § Zakon određuje vrste stvarnih prava, te svojim normama propisuje bitan sadržaj svake pojedine vrste stvarnih prava te stjecanje, prestanak i zaštitu pojedinačnih stvarnih prava tih vrsta. § To praktično znači da zaniteresirane osobe mogu odlučiti da li će neko od nevedenih stvarnih prava osnovati, prenijeti , opterertiti i dr. međutim oni ne mogu disponirati o njegovom bitnom sadržaju, ovo zbog toga što je on određen zakonom.

Nast. Nedjeljivost sadržaja svakog pojedinog stvarnog prava § Svako stvarno pravo je nedjeljivo jedinstvo. § Nedjeljivost sadržaja stvarnih prava ne znači da ta prava ne mogu biti djeljiva. Neka to jesu (npr. vlasništva i pr. građenja), a druga nisu (npr. služnosti, založno pravo). § Kada se djeljivo stvarno pravo dijeli, ono se nikada ne dijeli po sadržaju već po obimu(npr. suvlasništvo)

4. Publicitet (javnost) § Stvarna prava su apsolutna, pa da bi djelovala apsolutno ona moraju biti vanjski vidljiva tj. da se zna da u pogledu određene stvari postoji nečije stvarno pravo. § Postojanje stvarnih prava na pokretninama redovito objavljuje posjed svojom vanjskom vidljivošću. Stjecanje stvarnih prava na pokretninama uređeno je tako da je jedna od pretpostavaka za to – stjecanje posjeda dotične pokretnine. Međutim, takav publicitet često nije dovoljan, te se stoga za pojedine vrste pokretnina vode javni upisnici, a stvarna prava na takvim pokretninama stječu se upisom u odgovarajući javni upisnik. § Postojanje stvarnih prava na nekretninama objavljuje se putem njihova upisa u zemljišnu knjigu. Uknjižba (tj. predbilježba) stvarnog prava u zemljišnoj knjizi jedna od pretpostavka za stjecanje stvarnih prava na nekretninama.

Podjela(klasifikacija) stvarnih prava 1. Stvarna prava na vlastitoj stvari – pravo vlasništva (plena in re potestas) - najvažnije, najopširnije i najpotpunije stvarno pravo. 2. Stvarna prava na tuđoj stvari (iura in re aliena): – pravo služnosti, založno pravo, stvarni teret, pravo građenja, zemljišni dug. – Član 1. stav 2. ZSP FBi. H.

HISTORIJSKI RAZVOJ STVARNIH PRAVA § Pitanje pripadanja stvari osobama staro je koliko i ljudska civilizacija i cjelokupan razvojni put stvarno -pravnog uređenja obilježen je temeljnim pitanjem kako urediti pripadanje stvari osobama § U istoriji stvarnog prava moguće je izdvojiti dva osnovna koncepta. § Rješenja koja daju prednost nekom kolektivnom interesu (javnom, općem) nazivamo kolektivističkima, a ona koja daju prednost individualnom (privatnom) interesu nazivamo individualističkima (slobodarska, liberalistička).

Nast. § Individualističko shvaćanje bilo je zastupljeno kod Aristotela, Lockea, Kanta, Hegela, Fichtea. § Kolektivistička shvaćanja bila su zastupljena u djelima Platona, Marxa, Engelsa, Lenjina. § U historiji stvarnog prava uočljivo je rivalstvo ovih koncepcija, pri čemu je svaka strana imala uvjerljive argumente, pa se rijetko ove dvije koncepcije međusobno sasvim isključuju. U pojedinim historijskim epohama osnovno pitanje je bilo koja od njih prevladava nad onom drugom. § Kolektivističko stvarno-pravno uređenje historijski je starije (postoji već u prvobitnoj zajednici), ali je razvojem ljudskog društva potiskivano u korist individualističkog koncepta stvarnih prava

RAZVOJ STVARNIH PRAVA U BIH § Poslije 1878. godine naš pravni sistem pripada kontinentalno- evropskom pravnom krugu, jer se od tog perioda na našim prostorima počeo primjenjivati OGZ, i niz drugih austrijskih zakona i carskih patenata. § I poslije raspada Austro-ugaraske monarhije, pa sve do danas, uticaj OGZ-a bio je stalan i značajan. § Nakon 1945. godine u našem pravu preovladava kolektivistička koncepcija stvarnih prava, pa se individualna (privatna) prava potiskuju u korist kolektivnih. Državno (društveno) vlasništvo postaje dominantan oblik stvarnih prava.

Nast. § Poslije 1992. godine dolazi do ponovne integracije našeg pravnog poretka u kontinentalno-europski pravni krug i napuštanju kolektivističke koncepcije stvarnih prava (privatizacija, denacionalizacija, restitucija) § Donijeto je više zakona koji uređuju pitanja stvarnih prava. S obzirom na ustavnu strukturu Bi. H (podijeljenu zakonodavnu nadležnost) temeljne zakone iz oblasti stvarnih prava donose entiteti.

HVALA NA PAŽNJI