Doc dr Izet Lalii v ass Haris Hasi

Doc. dr Izet Laličić v. ass Haris Hasić, MA PRAVO VLASNIŠTVA

POJAM, KARAKTERISTIKE I SADRŽAJ PRAVA VLASNIŠTVA

OPĆENITO O INSTITUTU PRAVA VLASNIŠTVA • Institutu prava vlasništva pripada centralno mjesto u odnosu na druge institute stvarnog prava. • Njegova važnost je takva da predstavlja jednu od centralnih ustanova pravnog sistema i poretka jedne zemlje. • Institut prava vlasništva je pravnim normama uređen skup društvenih odnosa koji se odnosi na pitanja pripadanja stvari kao objekta prava subjektima prava.

Nast • U pojam prava na imovinu statuirano je pravo vlasništva. • Brojni su međunarodni instrumenti zaštite prava na imovinu, a među najznačajnijim se izdvajaju: Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. • U domaćem zakonodavstvu pravo na imovinu predviđeno je u Ustavu Bosne i Hercegovine, ustavima entiteta, i materijalnim zakonima entiteta i BD Bi. H.

Nast. • U pravnom sistemu Bi. H, pravo na imovinu garantirano je u članu II/3. k) Ustava Bi. H, ustavima entiteta, Statutu BD Bi. H kao i zakonima kojima se uređuju stvarnopravni odnosi u entitetima i BD Bi. H. • Pri tome pravo na imovinu predviđeno je u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, a ova Konvencija sa njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i ima supremaciju u odnosu na sve ostale zakone.

POJAM PRAVA VLASNIŠTVA 1. Pravo vlasništva u subjektivnom smislu je konkretni skup prava ili ovlaštenja subjekta prava povodom konkretnog i jasno određenog objekta prava prema drugim subjektima prava koji definišu pripadanje stvari subjektu prava, kao i dozvoljeno/nedozvoljeno pravno relevantno djelovanje subjekta prava povodom tog objekta prava. 2. Pravo vlasništva, u objektivnom smislu, je stvarno pravo koje svom nositelju – vlasniku – daje najpotpuniju, za svakog mjerodavnu privatnu pravnu vlast povodom stvari što je pravni poredak dozvoljava i jamči (garantuje).

Nast 3. Zakonski pojam prava vlasništva Vlasništvo je stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlaštenje da slobodno i po svojoj volji stvar posjeduje, koristi i da s njom raspolaže, a svakoga od toga prava isključi u granicama određenim zakonom pri tome svako je dužan da se uzdržava od povrede prava vlasništva druge osobe (Čl. 17. ZSP).

KARAKTERISTIKE PRAVA VLASNIŠTVA • OSNOVNE KARAKTERISTIKE PRAVA VLASNIŠTVA SU: 1. Jedinstvenost 2. Dispozitivnost 3. Isključivost 4. Jednovrsnost 5. Rekadentnost

Nast. 1. JEDINSTVENOST PRAVA VLASNIŠTA • se očituje kako - u pogledu subjekta (skup vlasničkih ovlaštenja vezan je uz jednog subjekta (ako se kao nositelji vlasničkih ovlaštenja pojavi više subjekata suvlasništvo, zajedničko vlasništvo) onda se sve te osobe u pogledu te stvari smatraju kao jedna osoba, tako i - u pogledu sadržaja (nije moguće pravo vlasništva više osoba na jednoj stvari tako da je svaka vlasnik cijele stvari).

Nast. 2. DISPOZITIVNOST • Jedino pravo vlasništva obuhvata cjelokupnost ovlaštenja koja čine sadržaj prava vlasništva. • Vlasnik ima najveći obim prava povodom izvjesne stvari. Jedino vlasnik može pravno potpuno raspolagati sa stvari poslovima inter vivos i mortis causa. • Vlasnik može da uradi sa stvari šta god hoće, pod nebom i pod zemljom – dok god to što hoće da uradi sa stvari koja je njegovo vlasništvo nije zabranjeno zakonom ili pravom nekog drugog subjekta prava. • Pravo vlasništva nije neograničeno. Ograničavanje prava vlasništva mora biti zasnovano na valjanoj pravnoj osnovi.

Nast. 3. ISKLJUČIVOST • Vlasnik, kao nositelj subjektivnog prava vlasništva, može da zabrani svim drugim subjektima prava, bilo da su to druga prava ili fizička lica ili javna vlast, da izvršavaju prava odnosno ovlasti koje čine sadržaja prava vlasništva, odnosno da zabrani svim drugim licima, unutar granica, ometanje bilo fizičko ili pravno prava vlasništa kom je nosilac.

Nast. 4. JEDNOVRSNOST (član 3. st. 2. ZSP) • Pravo vlasništva u ranijem stvarnopravnom uređenju Bi. H karakterizirala je: njegova odvojenost u okviru postojanja više vlasničkih režim (društveno/državnog vlasništva i privatnog vlasništva) i podijeljenost u odnosu na same objekte i subjekte. • To je u osnovi značilo nepostojanje jednovrsnosti prava vlasništva koje podrazumijeva primjenu istih pravila bez obzira ko je nositelj tog prava pri čemu je primat i zaštita bila na društvenom/državnom vlasništva, a privatno vlasništvo je imalo značajna ograničenja.

Nast. • Donošenje novih entiteskih ZSP kao i ranije ZOV BD Bi. H, pravo vlasništva se sada temelji na sasvim novoj koncepciji odnosno na jednoj vrsti prava vlasništva bez obzira ko je nosilac tog prava (fizičke i pravne osobe, kao i država). • To znači da su svi titulari prava vlasništva izjednačeni u vršenju svojih ovlašćenja koja čine sadržinu vlasništva.

Nast. 5. REKADENTNOST • Rekadentnost ili elastičnost prava vlasništva znači da ukoliko je postojalo neko ograničenje prava vlasništva prestankom tog ograničenja pravo vlasništva se vraća u prvobitnom obimu. • To praktično znači da vlasniku nije potrebno da zahtijeva bilo kakvo vraćanje ovlašćenja ili njegovu uspostavu nekim aktom, u slučaju kada dođe do prestanka ograničenja koje je postojalo na njegovom pravu vlasništva.

OGRANIČENJA PRAVA VLASNIŠTVA Zbog potrebe usklađivanja interesa vlasnika općim i tuđim interesima postoje određena ograničenja prava vlasništva pod uslovima predviđenim zakonom. Ta ograničenja mogu biti: - Opća ograničenja (član 18. ZSP) - Posebna ograničenja (bez naknade i sa naknadom - član 19. i 20. ZSP) - Ograničenja koje sam vlasnik uspostavlja svojom voljom (pravnim poslom – član 21. ZSP). - Određena ograničenja prava vlasništva na nekretninama koja prozilaze iz susjedskih prava (član 66. do 79. ZSP).

SUBJEKTI I OBJEKTI PRAVA VLASNIŠTVA 1. SUBJEKT PRAVA VLASNIŠTVA • Može biti svaki pravni subjekt, to znači fizičke i pravne osobe. Dakle, svaki subjekt prava sa pravnom sposobnisti može biti nositeljem prava vlasništva. • U Bi. H strane osobe (fizičke i pravne osobe) uz određene izuzetke uživaju ista prava kao i domaće osobe (član 15. st. 1. ZSP). • Ograničenja postoje u pogledu sticanja prava vlasništva na nekretninama u vezi čega se kao uvjet zahtijeva reciprocitet.

Nast. • U Zakonu o poljoprivrednom zemljištu je regulisano da strani državljani i strane pravne osobe ne mogu steći pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu, izuzev u slučaju nasljeđivanja (član 99. ) - radi se o posebnom zakonu. • Prije stupanja na snagu ZSP FBi. H, prema ranijem ZOVO pored reciprociteta uvjet za sticanje prava vlasništva na nekretninama bio je i da je strana osoba stalno nastanjena na teritoriji FBi. H (član 89. ZOVO). • Informaciju o postojanju reciprociteta (uzajamnosti) daje Federalno ministarstvo pravde uz prethodno pribavljeno mišljenje MVP Bi. H, tako što objavljuje listu zemalja sa kojima Bi. H nema reciprocitet, to znači da strani državljani koji nisu na listi mogu steći pravo vlasništva putem reciprociteta koji se pretpostavlja.

Nast 2. Objekti prava vlasništva • Predmet ili objekt prava vlasništva je individualno određena nepokretna (nekretnina) ili pokretna (pokretnina) stvar izuzev onih koje nisu za to podobne ili zakonom nije drugačije određeno (Član 6. st. 1. ZSP).

SADRŽAJ PRAVA VLASNIŠTVA • Vlasništvo je stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlaštenje da slobodno i po svojoj volji stvar posjeduje, koristi i da s njom raspolaže, a svakoga od toga prava isključi u granicama određenim zakonom. • Ovlašćenja u sadržaju prava vlasništva su: - pravo posjedovanja (ius possidendi), - pravo upotrebe (ius utendi), - pravo korištenja (ius fruendi), - pravo raspolaganja (ius disponendi)

PRAVO NA POSJEDOVANJE STVARI • O posjedu (kao pravnoj činjenici a ne subjektivnom pravu smo učili u prošloj lekciji).

PRAVO KORIŠTENJA I UPOTREBE • Sa ekonomskog gledišta ne postoji razlika između upotrebe i korištenja, obzirom da i jedno i drugo znače iskorištavanje stvari. • S pravnog gledišta neplodonosna stvar se upotrebljava, a plodonosna stvar se koristi. • Korištenje je širi pojam jer uključuje i ubiranje plodova bilo da su oni prirodni ili civilni plodovi. • ZSP poznaje izraz – koristi. • Korištenje jeste subjektivno građansko pravo vlasnika da sa stvari postupa na takav način koji je kompatibilan sa svrhom na koju je stvar namjenjena ali i na sve druge načine koji nisu protivne zakonu odnosno pravima trećih lica.

RASPOLAGANJE SA STVARI Raspolaganje se javlja u dva oblika, kao : 1. Faktičko raspolaganje, i 2. Pravno raspolaganje

FAKTIČKO RASPOLAGANJE • Faktičko raspolaganje sa stvari je subjektivno građansko pravo vlasnika da stvar povodom koje ima pravo vlasništva može da troši ( u smislu smanjenja vrijednosti i umanjenja elemenata koji čine stvar) uništi, prepravi, preradi odnosno uradi druge stvari koje mogu dovesti do uništenja ili preinačenja stvari u pitanju.

PRAVNO RASPOLAGANJE • Pravno raspolaganje jeste subjektivno građansko pravo vlasnika stvari da slobodno disponira sa subjektivnim pravima kojima je nosilac povodom prava vlasništva na toj stvari. • To praktično znači pravo vlasnika da može svoje raspolaganje sa stvari ostvarivati u okviru različitih pravnih poslova.

OBLICI PRAVA VLASNIŠTVA 1. INDIVIDULANO VLASNIŠTVO 2. SUVLASNIŠTVO 3. ZAJEDNIČKO VLASNIŠTVO 4. ETAŽNO VLASNIŠTVO

INDIVIDUALNO VLASNIŠTVO • Individualno vlasništvo je takvo subjektivno stvarno građansko pravo gdje je nositelj vlasničkih prava i ovlaštenja samo jedan subjekt prava. • Jedan subjekt – jedna stvar

SUVLASNIŠTVO 1. POJAM SUVLASNIŠTVA • Suvlasništvo je takvo subjektivno stvarno građansko pravo dva ili više subjekta prava povodom iste nepodjeljene materijalne stvari po dijelovima koji su alikvotno odnosno idealno određeni. • Suvlasništvo postoji kada dvije ili više osoba imaju pravo vlasništva na istoj stvari svaki prema svom udjelu srazmjerno cjelini (idealni dio)- član 25. st. 1. ZSP

Nast. 2. PRAVILA O SUVLASNIŠTVU • Pravila o suvlasništvu regulisana su odredbama člana 25. do 42. ZSP (opća pravila, ovlaštenja korištenja, raspolaganja i upravljanja, zaštita suvlasništva, razvrgnuće suvlasništva).

Nast 3. ELEMENTI SUVLASNIŠTVA a) Više vlasnika b) Fizički nepodijeljena stvar i c) Određeni idealni dijelovi

Nast. SUVLASNIŠTVO – PODIJELJENO PRAVO VLASNIŠTVA • Suvlasništvo je podijeljeno pravo vlasništva tako da je podijeljeno po obimu, a ne po sadržaju. • Sadržaj prava vlasništva nije podjeljen na suvlasnike već je obim mogućeg vršenja tog sadržaja ograničen idealnim dijelom kao i pravima drugih suvlasnika. • Suvlasnik je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu, pa u odnosu na taj dio ima sva ovlaštenja koja pripadaju vlasniku, ako ih, s obzirom na prirodu idealnog dijela, može izvršavati (član 26. st. 1. ZSP).

Nast. ALIKVOTNI ILI IDEALNI DIO • Vlasništvo na nepodjeljenoj materijalnoj stvari se uzima kao jedna cjelina, odn. 1 • Individualni vlasnik je stoga vlasnik 1/1 • Suvlasništvo je podjeljena cijelina • Izražava se razlomkom – ½, 1/3, 1/53. . . • Odrežuje se po „kvoti“ pa se zato naziva alikvotni dio

PRAVNI OSNOV NASTANKA SUVLASNIŠTVA

KORIŠTENJE SADRŽAJA PRAVA VLASNIŠTVA OD STRANE SUVLASNIKA • Suvlasnik ima pravo da stvar posjeduje i da se njome koristi srazmjerno svom idealnom dijelu, ne povređujući prava ostalih suvlasnika. • Idealni dio stvari se u pravnom prometu smatra samostalnom stvari (član 26. st. 2. ZSP). • Suvlasnik može raspolagati svojim dijelom bez saglasnosti ostalih suvlasnika, ali u slučaju prodaje ostali suvlasnici imaju pravo preče kupovine (član 27. st. 2. do 8. ZSP)

SUPOSJED STVARI • Svaki suvlasnik ima pravo na suposjed stvari (član 28. st. 1. ZSP). • Suvlasnici mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlaštenja. Ova odluka, kao i njen opoziv ili izmjena, spada u poslove redovnog upravljanja (član 28. st. 2. ZSP)

UPRAVLJANJE SA STVARI • Svaki suvlasnik zajedno sa ostalim suvlasnicima ovlaštenja da upravlja sa stvari u suvlasništvu (član 30. st. 1. ZSP) • U slučaju da neki suvlasnik preduzme posao na stvari koja je u suvlasništvu bez saglasnosti ostalih suvlasnika, primjenjivat će se pravila o poslovodstvu bez naloga (član 30. st. 2. ZSP)

VRSTE POSLOVA UPRAVLJANJA STVARI

POSLOVI REDOVNOG UPRAVLJANJA • Za preduzimanje poslova redovnog upravljanja traži se saglasnost suvlasnika čiji dijelovi čine više od jedne polovine (član 31. st. 1. ZSP). • U slučaju da se ne postigne potrebna saglasnost, a preduzimanje posla je neophodno za redovno održavanje stvari, svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odluči sud u vanparničnom postupku(član 31. st. 2. ZSP). • .

POSLOVI VANREDNOG UPRAVLJANJA • Za preduzimanje poslova koji prelaze okvir redovnog upravljanja (promjena namjene stvari, izdavanje stvari u zakup, zasnivanje hipoteke na cijeloj stvari, zasnivanje služnosti, veće popravke ili prepravke stvari koje nisu nužne za održavanje, i sl. ) potrebna je saglasnost svih suvlasnika (član 32. st. 1. ZSP) • U slučaju da postoji sumnja, smatra se da posao prelazi okvire redovnog upravljanja (član 32. st. 1. ZSP). • U slučaju da se ne postigne saglasnost svih suvlasnika, a za preduzimanje posla postoje naročito opravdani razlozi, tada svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odluči sud (član 32. st. 3. ZSP).

INSTITUT SUVLASNIČKOG UPRAVNIKA PRENOS PRAVA UPRAVLJANJA (član 34. ZSP) • Suvlasnici mogu saglasno povjeriti upravljanje sa stvari određenoj osobi kao upravniku, koja će djelovati kao njihov punomoćnik. • Za upravnika može biti izabran jedan ili nekoliko suvlasnika, a upravljanje može biti povjereno i drugoj poslovno sposobnoj fizičkoj ili pravnoj osobi. • Pravni položaj upravnika -upravnik je nalogoprimac suvlasnika (član 35. ZSP

PRAVNA ZAŠTITA SUVLASNIŠTVA ZAHTJEVI SUVLASNIKA (član 36. ZSP) • Svaki suvlasnik ima pravo da postavlja drugim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. • Suvlasnik ima pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, ali predaju cijele stvari u posjed može zahtijevati od trećega prema pravilima o nedjeljivim obavezama.

RAZVGRNUĆE SUVLASNIŠTVA • Svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati potpuno ili djelomično razvrgnuće suvlasništva, pod uslovom da je moguće i dopušteno i to pravo ne zastarijeva (član 37. st. 2. ZSP). • Suvlasnik se ne može unaprijed trajno odreći tog prava (član 37. st. 2. ZSP).

VRSTE RAZVGRNUĆA SUVLASNIŠTVA Potpuno razvrgnuće Djelimično razvrgnuće

Nast. 1. DOBROVOLJNO RAZVRGNUĆE • Suvlasnici sporazumno određuju način diobe u granicama mogućega i dopuštenoga (član 37. st. 3. ZSP). 2. SUDSKO RAZVGRNUĆE (član 38. ZSP) • U slučaju kada suvlasnici ne mogu postići sporazum o načinu razvrgnuća suvlasništva o tome će odlučiti sud u vanparničnom postupku, na zahtjev bilo kojeg suvlasnika (sudsko razvrgnuće). • Ukoliko je dioba stvari nemoguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, tada će sud odlučiti da se dioba izvrši prodajom stvari na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti srazmjerno suvlasničkim dijelovima (civilna dioba)

NAST. • U slučaju da ne uspije ni dioba prodajom stvari, sud može stvar dosuditi u vlasništvo jednom ili više suvlasnika, uzimajući u obzir veličinu njihovih suvlasničkih dijelova, njihove potrebe i druge okolnosti, uz obavezu isplate naknade tržišne vrijednosti ostalim suvlasnicima, srazmjerno njihovim dijelovima. • Tada suvlasniku kome je diobom pripala cijela stvar ili dio stvari ostali suvlasnici jamče za pravne i fizičke nedostatke stvari do visine vrijednosti svojih suvlasničkih dijelova prema pravilima obligacionog prava.

RAZVRGNUĆE SUVLASNIŠTVA NA NEKOLIKO STVARI • U postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, sud može na zahtjev svakoga suvlasnika odlučiti da, umjesto dijela u svakoj pojedinoj stvari, svakom od njih pripadne određena stvar ili skupina stvari, srazmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe (član 39. st. 1. ZSP). • Ukoliko stvari koje diobom pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova suvlasničkoga dijela, taj suvlasnik dužan je platiti razliku ostalim suvlasnicima, prema pravilima o civilnoj diobi(član 39. st. 2. ZSP).

RAZVRGNUĆE USPOSTAVOM ETAŽNOG VLASNIŠTVA • Suvlasnici mogu saglasno odlučiti da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), ako je takva dioba moguća (član 40. ZSP) • Prava trećih se moraju poštovati i ne smije razvrgnuće ići na njihovu štetu (čl. 42 ZSPa).

TROŠKOVI RAZVRGNUĆA I TUĐA PRAVA 1. TROŠKOVI RAZVRGNUĆA • Snose suvlasnici srazmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum ne određuje drugačije (čl. 41. ZSP-a). 2. TUĐA PRAVA • Prava trećih se moraju poštovati i ne smije razvrgnuće ići na njihovu štetu (čl. 42 ZSP-a).

ZAJEDNIČKO VLASNIŠTVO 1. POJAM ZAJEDNIČKOG VLASNIŠTVA • Zajedničko vlasništvo je takvo subjektivno stvarno građansko pravo dva ili više subjekta prava povodom iste nepodjeljene materijalne stvari po dijelovima koji nisu određeni ni realno ni idealno ali su odredivi. • Zakonski pojam - Zajedničko vlasništvo je vlasništvo dvije ili više osoba (zajedničari) na istoj stvari čiji udjeli nisu određeni, ali su odredivi (član 43. st. 1. ZSP). • Kad je stvar u zajedničkom vlasništvu, nema uticaja činjenica da je u zemljišnim knjigama ili u drugim javnim registrima ta stvar upisana kao vlasništvo samo nekog od zajedničara, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti (član 43. st. 2. ZSP).

NAST. • U slučaju sumnje da li je stvar u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu, smatra se da postoji suvlasništvo. 2. SHODNA PRIMJENA PRAVILA O SUVLASNIŠTVU • Na zajedničko vlasništvo shodno se primjenjuju odredbe o suvlasništu ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, niti drugo proizlazi iz prirode zajedničkog vlasništva (član 51. ZSP).

UDIO ZAJEDNIČARA • Udio u zajedničkom vlasništvu zajedničar može pravnim poslom prenijeti u cijelini ili djelomično samo na drugog zajedničara (član 44. st. 1. ZSP). • Udio koji zajedničar ima u zajedničkom vlasništvu prelazi na njegove nasljednike (član 44. st. 2. ZSP). • Zajedničar odgovara za dugove do visine svog udjela u zajedničkom vlasništvu (član 44. st. 3. ZSP).

IZVRŠAVANJE ZAJEDNIČKOG VLASNIŠTVA • Zajedničar je ovlašten da izvršava sva vlasnička prava na zajedničkoj stvari samo zajedno sa svim ostalim zajedničarima, ako nešto drugo nije određeno ovim ili drugim zakonom ili sporazumom zajedničara(član 45. st. 1. ZSP). • Plodovi i druge koristi od zajedničke stvari jednako pripadaju svim zajedničarima (član 45. st. 2. ZSP). • Troškove i terete koji se odnose na zajedničku stvar snose zajedničari solidarno (član 45. st. 3. ZSP). • Svaki je zajedničar ovlašten da traži da se zajedničko pravo vlasništva na nekretnini upiše u zemljišne knjige (član 45. st. 4. ZSP).

UPRAVLJANJE ZAJEDNIČKOM STVARI • Zajedničar ima pravo da učestvuje u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u zajedničkom vlasništvu (upravljanje sa stvari) zajedno s ostalim zajedničarima (član 46. st. 1. ZSP). • Zajedničari zajedničkom stvari upravljaju zajednički, donoseći sve odluke sporazumno, ako odlučivanje nije povjereno upravitelju (član 46. st. 2. ZSP).

RASPOLAGANJE ZAJEDNIČKOM STVARI • Zajedničari stvar u zajedničkom vlasništvu koriste i njome raspolažu zajednički i sporazumno. • Pojedini zajedničar može raspolagati sa stvari samo na osnovu ovlaštenja, koju su mu za to dali svi ostali zajedničari (član 47. st. 1. ZSP).

ZAŠTITA ZAJEDNIČKOG VLASNIŠTVA • Zajedničar ima pravo da postavlja ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizilaze i iz njegova zajedničkoga vlasništva (član 48. st. 1. ZSP). • Zajedničar ima pravo da postavlja protiv svakoga one zahtjeve u vezi sa zajedničkom stvari koje može postaviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed može zahtijevati od treće osobe samo prema obaveznopravnim pravilima o nedjeljivim obavezama (član 48. st. 2. ZSP).

PRAVO NA DIOBU ZAJEDNIČKOG VLASNIŠTVA 1. Pravo zajedničara na diobu • Zajedničar je ovlašten zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podijeli na način da se odredi suvlasnički dio koji mu pripada na ime njegova udjela u zajedničkom vlasništvu, ako to nije protivno zakonu. Ovo pravo ne zastarijeva. (član 49. st. 1. ZSP). 2. Pravo trećih osoba na diobu

Nast 2. PRAVO TREĆIH OSOBA NA DIOBU (član 50. ZSP) • Osobe koje imaju pravo zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podijeli određivanjem suvlasničkog dijela određenog zajedničara na ime njegovog dijela u zajedničkom vlasništvu su: 1) vjerovnici u odnosu na dijelove njihovih dužnika, 2) nasljednici u odnosu na ostaviočev dio, 3) svaka osoba u odnosu na bilo kojega zajedničara ko za to ima pravni interes.

NAST • Dakle, svaki zajedničar, te određene treće osobe imaju pravo na diobu koja podrazumijeva određivanje suvlasničkih dijelova na stvari na kojoj je do tada postojalo zajedničko vlasništvo

• PITANJA HVALA NA PAŽNJI