Doc dr Izet Lalii v ass Haris Hasi

Doc. dr Izet Laličić v. ass Haris Hasić, MA ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA

S A D R Ž AJ 1. POVREDA PRAVA VLASNIŠTVA I VLASNIČKI ZAHTJEV - OPĆENITO 2. VLASNIČKE TUŽBE 2. 1. Vlasnička tužba za povrat stvari (reivindikacijska tužba ) 2. 2. Tužba pretpostavljenog vlasnika za povrat stvari (publicijanska tužba) 2. 3. Tužba za prestanak uznemiravanja (negatorijska tužba ) 3. VLASNIČKI ZAHTJEVI U NEKIM POSEBNIM POSTUPCIMA

1. POVREDA PRAVA VLASNIŠTVA I VLASNIČKI ZAHTJEV-OPĆENITO a) Pravo na imovinu i pravo vlasništva • Pravo na imovinu je jedno od osnovnih ljudskih prava. • U pojam prava na imovinu statuirano je pravo vlasništva. (pojam „imovine“ se u praksi Evropskog suda za ljudska prava) • Brojni su međunarodni instrumenti zaštite prava na imovinu, a među najznačajnijim se izdvajaju: - Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka (član 17. ) - Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (član 26. ) i - Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (član 1. Prvog protokola uz Konvenciju).

b) Garancija prava na imovinu u pravnom sistemu Bi. H • Pravo na imovinu garantirano je u članu II/3. k) Ustava Bi. H, ustavima entiteta, Statutu BD Bi. H, kao i zakonima kojima se uređuju stvarnopravni odnosi u entitetima i BD Bi. H. • Pravo na imovinu predviđeno je u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, a ova Konvencija sa njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i ima supremaciju u odnosu na sve ostale zakone.

c) Zaštita prava vlasništva • Pravo vlasništva se primarno štiti klasičnim (petitornim) vlasničkim tužbama koje predviđaju entiteski ZSP i ZV BD Bi. H, i ova zaštita se ostvaruje u parničnom postupku. • Pravo vlasništva ne štiti se samo klasičnim vlasničkim tužbama stvarnopravnog karaktera. • Do povrede prava vlasništva može doći u posebnim okolnostima tada vlasnik ima mogućnost da svoje pravo vlasništva štiti prema posebnim propisima i u posebnim sudskim postupcima: krivičnom, izvršnom, vanparničnom, stečajnom, zemljišno-knjižnom i upravnom postupku.

d ) Vlasnički zahtjev • Vlasništvo je stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlaštenje da slobodno i po svojoj volji stvar posjeduje, koristi i da s njom raspolaže, a svakoga od toga prava isključi u granicama određenim zakonom, pri tome svako je dužan da se uzdržava od povrede prava vlasništva druge osobe (Čl. 17. ZSP). • Vlasnički zahtjev je vlasnikovo subjektivno pravo koje ga ovlašćuje da od osobe koja vrijeđa njegovo pravo vlasništva zahtijeva onu činidbu kojom će ukloniti tu povredu. • Sam sadržaj vlasničkoga zahtjeva zavisi će od toga kakva je povreda vlasništva učinjena tako da to može biti: 1. vlasnički zahtjev za povrat stvari (vindikacijski zahtjev) i 2. vlasnički zahtjev za prestanak uznemiravanja (negatorijski zahtjev).

2. VLASNIČKE TUŽBE 2. 1. Vlasnička tužba za povrat stvari (rei vindicatio) 2. 2. Tužba pretpostavljenog vlasnika za povrat stvari (actio publiciana) 2. 3. Vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (actio negatoria) 2. 4. Tužba pretpostavljenog vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska actio negatoria) • Sud o vlasničkoj tužbi odlučuje odnosno sudi u parničnom postupku, po općim pravilima toga postupka. • Potrebno je razlikovati vlasničke od nekih sličnih zahtjeva (vlasničku od nasljedničke tužbe, tužbe zbog stjecanja bez pravne osnove, posjedovne tužbe i dr. ).

2. 1. Vlasnička tužba za povrat stvari (reivindikacijska tužba) a. Općenito • Vlasničku tužbu za povrat stvari podnosi tužitelj-vlasnik stvari koja nije u njegovom posjedu protiv tuženog-nevlasnika koji je posjednik te stvari, a kojom zahtijeva predaju u posjed ove stvari na kojoj on ima pravo vlasništva. • Pretpostavke pod kojima vlasnik može tužbom ostvariti pravo na povrat stvari sadržane su u članu 127. ZSP FBi. H, tako da u parnici povodom vindikacione tužbe tužitelj mora dokazati: - da na toj stvari ima pravo vlasništva, - da se stvar čiji povrat traži nalazi u tuženikovom posjedu i - opisati stvar čiji povrat traži po njenim osobinama odnosno znacima koji je razlikuju od istovrsnih stvari-identitet stvari.

• U odnosu na činjenicu da ima pravo vlasništva na stvari čiji povrat traži, tužitelj zapravo mora dokazati činjenice na osnovu kojih je stekao to pravo, a koje mogu biti različite u zavisnosti od načina sticanja. • Kada je tužitelj na derivativan način stekao pravo vlasništva tada će morati dokazati: punovažan osnov sticanja (npr. ugovor o kupoprodaji), da mu je stvar po ovom osnovu bila predata u posjed, kao i pravo vlasništva prethodnika. U slučaju kada se radi o tužiteljovom zahtjevu da mu tuženi preda u posjed nekretninu, a ova je u zem. knjigama upisana na tužitelja tada je dovoljno da podnese zk. izvadak kojim dokazuje svoje pravo vlasništva. Ako to nije slučaj tada će morati dokazivati da je prethodnik bio vlasnik, a ako je i prethodnik stekao od vlasnika tada dokazuje da je njegov prethodnik bio vlasnik i sve tako redom do onog koji je stekao na orginaran način (npr. održajem) • Da bi izbjegao teškoće dokazivanje (probatio diabolica), tužitelj ima mogućnost da umjesto vindikacione tužbe podnese publicijansku tužbu. U tom slučaju trebao samo dokazati svoj osnov sticanja vlasništva stvari čiji povrat traži (npr. ugovor) i da se ta stvar nalazi kod tuženog bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu.

b) Aktivno legitimisane osobe za podnošenje vlasničke tužbe • To je vlasnik stvari koji je u stanju dokazati svoje pravo vlasništva, a to je vlasnik neposjednik ili vlasnik posredni posjednik. • Legitimisani su i svi suvlasnici zajedno kao i svi zajednički vlasnici zajedno, ali i svaki od njih pojedinačno pa i u odnosu na druge suvlasnike i zajedničke vlasnike (član 133. ZSP ). To znači da suvlasnik i zajedničar ima pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s tim što predaju cijele stvari u posjed može tražiti od treće osobe prema pravilima o nedjeljivim obavezama (član 36. st. 2. i član 48. st. 2. ZSP). • Etažni vlasnici su također aktivno legitimisani na predaju u posjed posebnog dijela nekretnine. Kada se radi o ovlaštenjima etažnog vlasnika na vlasniičkopravnu zaštitu u odnosu na cijelu nekretninu tada je aktivno je legitimisan kao suvlasnik.

c) Pasivno legitimisane osobe povodom vlasničkopravnog zahtjeva • Položaj tuženog odnosno pasivno legitimisane osobe povodom reivindikacione tužbe ima svaka ona osoba koja bespravno posjeduje tužiteljevu-vlasnikovu stvar (član 127. st. 1. ZSP). • Pri tome, ovdje nije od uticaja činjenica to: - na koji način je tužitielj-vlasnik ostao bez posjeda svoje stvari (izgubio ili mu je ukradena) - niti na posjed tuženog da li stvar posjeduje kao samostalan ili nesamostalan posjednik, već je bitno da stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog bez pravnog osnova u vrijeme podnošenja ove tužbe. • Pomoćnik u posjedu (član 318. ZSP) nije posjednik, zbog toga nije ni pasivno legitimisan u ovoj parnici, već je to ona osoba čiju faktičku vlast na stvari izvršava pa će on imenovati prednika odnosno navesti osobu u čije ime posjeduje stvar.

d) Tužbeni zahtjev • Sastoji se od: - glavnog zahtjeva, a njegov sadržaj je opredijeljen tako da je tuženi dužan da preda individualno određenu stvar (označenu po njenim karakteristikama ili oznakama) u posjed tužitelju. - sporednih zahtjeva koji se odnose na predaju koristi od stvari (plodovi, koristi od upotrebe i korištenja stvari) i/li na naknadu štete zbog propasti ili pogoršanja stvari, čiju predaju zahtjeva tužitelj. • Stvar treba biti individualno određena jer ako se radi o generičnoj stvari može se staviti samo obveznopravni zahtjev za naknadu štete. • Glavni zahtjev, a to je zahtjev za predaju stvari vlasniku ne zastarijeva (član 126. st. 2. ZSP). • Međutim, sporedni zahtjevi (npr. za predajom koristi od stvari-plodova i za naknadu štete koje su nastale pogoršanjem ili propašću stvari) podložni su zastarijevanju u roku od tri godine od dana predaje stvari (vraćanja stvari vlasniku).

e) Prigovori tuženog • U slučaju da tuženi-posjednik ima valjan pravni osnov (stvarnopravne, obligacionopravne ili dr. prirode) posjedovanja stvari koja je predmet tužbenog zahtjeva, tada ima pravo da odbije predaju stvari njenom vlasniku -tužitelju (član 128. stav 1. ZSP FBi. H). • Prigovori tuženog su materijalnopravne prirode, a dijele se na: - one koji vlasnički zahtjev negiraju ili ukidaju (peremptorni prigovori) i - koji ga zaustavljaju (dilatorni prigovori). • Prigovori koji negiraju vlasnički zahtjev su oni kojima posjednik poriče istinitost činjeničnih navoda na kojima se temelji vlasnički zahtjev tako da poriče da tužitelj ima pravo vlasništva one stvari koju se od njega zahtijeva ili poriče da stvar koju ta osoba zahtijeva ima u svojem posjedu. • Prigovori koji ukidaju vlasnički zahtjev su: - da tužitelj više nije vlasnik stvari, ili - da tuženi više nije u posjedu te stvari (npr. tužitelj je tuženom ili nekom trećem stvar valjano otuđio, da je stvar stečena od nevlasnika ili dosjelošću ili da je stvar u međuvremenu propala, uništena, potrošena i sl. )

• Prigovori koji zaustavljaju vlasnički zahtjev sastoje se u tvrdnji tuženog da ima pravo koje ga ovlašćuje da posjeduje tu tužiteljevu stvar (npr. Ugovor o zakupu sa tužiteljem). • Nesavjestan posjednik može uputiti prigovore koji tužbeni zahtjev negiraju, kao i neke od prigovora koji tužbu ukidaju (ne može se pozvati na stjecanje od nevlasnika i dosjelošću, jer se tada zahtijeva savjestan posjed), ali praktično ne može uputiti prigovore kojima bi zaustavljao vlasnički zahtjev, ovo zbog toga što najčešće njegov posjed nije utemeljen na pravu. • Kada sud utvrdi da je tužba bila osnovana donijeti će kondemnatornu presudu kojom će narediti tuženom u da preda stvar tužitelju, odnosno osobi koju je tužitelj odredi u roku za dobrovoljno izvršenje (paricioni rok).

f) Protivzahtjevi tuženog • Položaj savjesnog posjednika se pokazuje povoljnijim u odnosu na nesavjesnog posjednika i njihovi protizahtjevi prema vlasniku kojem su dužni predati stvar u posjed se sadržajno razlikuju u zavisnosti od toga da li se radi o savjesnom ili nesavjesnom posjedniku. • Radi se o zahtjevima koji su po svojoj pravnoj prirodi obaveznopravni zahtjevi i ostvaruju se uz ispunjenje pretpostavki predviđenih u posebnim pravilima sadržanim u ZSP: - član 129. Savjestan posjednik i - član 130. Nesavjestan posjednik

2. 2. Tužba pretpostavljenog vlasnika za povrat stvari (publicijanska tužba) a) Općenito • Osnovna karakteristika ove vlasničke tužbe u teoriji se označava to što njen osnov predstavlja jače pravo na posjed, a ne pravo vlasništva koju može podnijeti tzv. kvalifikovani posjednik stvari protiv onog koji stvar drži bez osnova ili sa slabijim pravnim osnovom- tuženog, sa tužbenim zahtjevom da sud tuženom naloži da tužitelju preda u posjed tu stvar. • Međutim u teoriji ima i suprotnih mišljenja, da osnov ove tužbe ne predstavlja tužiteljevo jače pravo na posjed, već pretpostavljeno vlasništvo koje proizilazi iz ranijeg kvalifikovanog posjeda stvari.

• Razlikovanje publicijanske tužbe od tužbe zbog smetanja posjeda: - osnovna razlika što je ova prva po svojoj pravnoj prirodi vlasnička tužba (radi se o zaštiti prava vlasništva ili zaštiti jačeg prava na posjed. ) dok posjedovna tužba to nije, i - što pravni osnov publicijanske tužbe predstavlja pretpostavljeno vlasništvo, a kod posjedovne tužbe pravni osnov predstavljaju činjenice poslednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja • Razlikovanje vlasničke tužba za povrat stvari i tužbe pretpostavljenog vlasnika za povrat stvari - njihovi zahtjevi su upravljeni na povrat stvari, ali ono što ih razlikuje je: sam pravni osnov vlasničkog zahtjeva za povrat stvari i različito dejstvo donijete presude.

• Tužba iz pretpostavljenog vlasništva se koristi u situaciji kada tužitelj ne može dokazati da je stekao svoje pravo vlasništva, a naročito kada mu je teško dokazati sticanje tog prava od njegovog prethodnika, pa mu je lakše ostvariti povrat stvari podnošenjem publicijanske tužbe. • Pretpostavljeni vlasnik ima pravo da zahtijeva vraćanje svoje stvari i od savjesnog držaoca kod kojeg se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu (član 131. stav 1. ZSP). • Tužbom iz pretpostavljenog vlasništva tužitelj-pretpostavljeni vlasnik od tuženog posjednika, zahtijeva povrat stvari čiji je posjed izgubio. U tom pogledu istovjetan je sadržaj tužbenog zahtjeva kod publicijanske tužbe i revindikacijske tužbe (povrat stvari u posjed)

b) Aktivno legitimisana osoba na podnošenje tužbe • To je pretpostavljeni vlasnik koji je izgubio posjed stvari. Prema zakonskom određenju to je savjestan držalac individulano određene stvari koji je stvar stekao na osnovu podobnom za sticanje prava vlasništva i na zakonit način (član 131. st. 1. ZSP). • Povodom publicijanske tužbe, tužitelj je dužan dokazati činjenice na osnovu kojih se pretpostavlja njegovo vlasništvo kao i da je stvar koju zahtijeva u posjedu tuženog (član 131. st. 3. ZSP). • Pri tome kvalitet posjeda tužitelja se ocjenjuje u momentu kada je izgubio posjed.

• U slučaju kada su tužitelj i tuženi pretpostavljeni vlasnici iste stvari tada: - jači pravni osnov ima ona stranka koja može dokazati nesumnjivog prethodnika, a ako obje stranke to mogu ili ne može ni jedna, onda jači pravni osnov ima ona stranka koja je stvar stekla teretno u odnosu ona onu koja je stvar stekla besteretno (npr. stranka koja je stekla stvar temeljem ugovora o prodaji imala bi prednost u odnosu na stranku koja je stvar stekla na temelju ugovora o poklonu), a - za slučaj da su pravi osnovi ovih stranaka iste jačine, tada prrvenstvo pravo ima stranka kod koje se stvar nalazi, odnosno stranka kojoj je stvar prvo predata (Čl. 131. st 2. ZSP).

c) Pasivno legitimisane osobe • Povodom publicijanske tužbe pasivno legitimisana osoba-tuženi može biti savjestan posjednik koji stvar drži bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu i nesavjestan posjednik koji stvar drži bez pravnog osnova • Pri tome i na strani tuženog postoji pretpostavka savjesnosti posjeda, što ne isključuje mogućnost da tužitelj dokazuje suprotno (npr. tuženi posjeduje stvar bez pravnog osnova ako je posjed stekao od nevlasnika). d) Tužbeni zahtjev • Tužbeni zahtjev pretpostavljenog vlasnika ne razlikuje se od zahtjeva koji bi bio stavljen pravom vlasničkom tužbom

2. 3. Tužba za prestanak uznemiravanja (negatorijska tužba ) a) Općenito • Razlikuje se: prava vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (actio negatoria) i tužba pretpostavljenog vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska negatorija) • Prava vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (negatorna tužba) je tužba kojom vlasnik zahtijeva od osobe koja ga u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti bespravno uznemirava na neki drugi način, a ne oduzimanjem stvari, da to uznemiravanje prestane.

b) Aktivno legitimisana osoba za ovu tužbu • To je vlasnik-posjednik stvari kojega drugi bespravno uznemirava u izvršavanju prava vlasništva. • Tužitelj treba dokazati svoje pravo vlasništva. c) Pasivno legitimisana osoba • To je osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, osoba po čijem se nalogu vrši uznemiravanje i osoba u čijem se interesu vrši uznemiravanje. • Primjeri uznemiravanja su prisvajanje kakvoga stvarnoga ili obveznoga prava (zakupa, služnosti), samovoljno proširivanje ili modificiranje prava. • Uznemiravanje može biti učinjeno i indirektnim načinima (npr. imisijama, verbalno itd. ).

d) Tužbeni zahtjev • Tužbeni zahtjev je usmjeren na uspostavu prijašnjega stanja i propuštanje daljnjega uznemiravanja • Sporedni zahtjevi mogu se odnositi na naknadu štete. • Tužbe za prestanak uznemiravanja ne mogu zastarjeti. • Sud će svojom odlukom naložiti tuženom da izvrši činidbe kojima se uspostavlja ranije stanje i zabraniti ponavljanje istoga ili sličnoga uznemiravanja. • Ne izvrši li tuženi dobrovoljno u paricionom roku ono što je sud pravomoćnom presudom naložio, presuda postaje izvršna.

2. 4. Tužba pretpostavljenog vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska negatorija) • Na ovu se tužbu primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi za prestanak uznemiravanja, ali među ovim se tužbama ipak javljaju bitne razlike jer se negatorija temelji na pravu vlasništva, a publicijanska negatorija samo na pretpostavljenom vlasništvu.

3. VLASNIČKI ZAHTJEVI U NEKIM POSEBNIM POSTUPCIMA a) Vlasnikova tužba za brisanje upisa • Brisovnom tužbom zahtijeva nositelj knjižnoga prava povrijeđenoga nevaljanim tuđim neistinitim upisom, da se izbriše taj neistiniti upis i time uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje. b) Vlasnikov izlučni zahtjev. • Izlučni zahtjev je zahtjev treće osobe da se u odnosu na neki predmet proglasi nedopuštenom izvršenje koje se vodi protiv izršenika radi namirenja tražitelja izvršenja novčane tražbine, jer toj trećoj osobi pripada na tom predmetu pravo koje spriječava vođenje tog izvršenja. To je u biti negatorijski zahtjev. Može se postaviti osim u izvršnom postupku i u stečajnom postupku.

c) Vlasnikov opozicioni zahtjev • Opozicioni zahtjev je zahtjev vlasnika kojim on zahtijeva da se utvrdi da postoje činjenice koje ukidaju pravo tražitelja izvršenja koje bi se ostvarivalo izvršenjem, ili zaustavljaju njegovo djelovanje, čineći izvršenje nedopuštenim. d) Vlasnikov adhezioni zahtjev u kaznenom postupku • Može se podnijeti imovinskopravni zahtjev za naknadu štete, povrata stvari ili poništaja određenoga pravnoga posla i to u okviru kaznenoga postupka ako se time ne bi znatno odugovlačio taj postupak.

e) Vlasnikov zahtjev kod uređenje međe • To je predmet posebnoga izvanparničnoga postupka. Sud obnavlja nespornu među ako prijeti opasnost da se ona neće moći obnoviti ili se ne raspoznaje ili je sporna. Istovremeno se međa označava međašnjim znakovima. Time se ne odlučuje o pravu vlasništva, jer se može u parnici to dokazivati. Onaj tko je učestvovao u postupku uređenja međa može svoj vlasnički zahtjev staviti samo unutar roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku.