POSLOVNO PRAVO Doc dr Mijat Jocovi OBLIGACIONO PRAVO

POSLOVNO PRAVO Doc. dr Mijat Jocović

OBLIGACIONO PRAVO • Ljudski život je protkan obligacijama, jer sve što drugima dajemo ili od drugih dobijamo ima karakter obligacije. Obligacioni odnosi su vrsta građansko-pravnih odnosa između lica koja su se obavezala na određeno ponašanje. • Obligaciono pravo u objektivnom smislu je skup, sistem pravnih normi, kojima se uređuju obligacioni odnosi, a obligaciono pravo u subjektivnom smislu označava konkretno ovlašćenje određenog lica koje mu pripada u skladu sa pravilima i propisima objektivnog prava. • POVEZANOST STVARNOG I OBLIGACIONOG PRAVA. Obligaciono pravo je pravo prometa robe i usluga, za razliku od stvarnog koje se bavi stečenim vrijednostima i njihovom zaštitom. • Materija obligacionog prava kod nas je regulisana odredbama Zakona o obligacionim odnosima (objavljen u SL. listu br. 47 od 07. 08. 2008. godine)! • Razvoj ove grane prava uslovljen je ekonomskim odnosima u društvu. U čemu je značaj ove grane prava: • najveći dio svakodnevnih potreba zadovoljavamo stupanjem u obligaciono-pravne odnose; • raspodjela dobara bila bi nemoguća bez obligacionog prava, osim ako je ne vrše distribucioni organi;

POJAM OBLIGACIJE • Obligacija je pravni odnos između dvije strane na osnovu koga je jedna stranapovjerilac (creditor) ovlašćena od zahtijeva od druge strane - dužnika (debitor) određeno davanje, činjenje ili nečinjenje tj. uzdržavanje od nečega što bi inače imala pravo da čini, dok je druga strana dužna da to ispuni. • Koje su to vrste obaveza? • Pozitivne (davanje i činjenje) One mogu biti fizičke kao na primjer predaja stvari ili pravne/ izjava volje, ustupanje prava i negativne (obaveza da se ne podiže građevina na vlastitom zemljištu, da se dopusti povjeriocu prelaz preko zemljišta i sl). Na primjer, u ekonomiji negativna obaveza je klauzula konkurencije kod ugovora o radu ili ugovora o franšizingu. • Lične (u širem smislu sve obaveze su lične, ipak neke su vezane po prirodi ili po zakonu za određenog dužnika pa su zbog toga lične, obaveza slikara, obaveza pjevača da održi koncert, obaveza istraživača da napiše projekat i sl. ); nelične - osnov nastanka nijesu svojstva duznika, pa nakon smrti prava I obaveze prelaze na naslednike • Kratkoročne ( da se preda novac ili da preda duga stvar) i dugoročne (na primjer plaćanje premije osiguranja, plaćanje rate kredita ili lizinga, plaćanje zakupnine i sl.

KARAKTERISTIKE OBLIGACIJE Obligacija je pravni odnos Obligacija je odnos između tačno određenih lica Obligacija je odnos relativnog karaktera Obligacija ima određenu sadržinu Obligacija je odnos imovinskog karaktera

ELEMENTI OBLIGACIONO-PRAVNOG ODNOSA SUBJEKTI OBLIGACIJE PREDMET OBLIGACIJE SADRŽINA OBLIGACIJE

I Z V O R I O B L I G A C I J A Pod izvorima obligacija podrazumijevaju se pravno relevantne činjenice za koje objektivno pravo vezuje nastanak obligacionih odnosa. U našem pravu izvori obligacija su: • • • ugovor; prouzrokovanje štete; neosnovano obogaćenje (sticanje bez osnova); nezvano vršenje tuđih poslova (poslovodstvo bez naloga); jednostrana izjava volje; i ostale pravne činjenice (srodstvo, bračna veza, susedski odnosi) iz kojih može nastati obligacioni odnos.

PROUZROKOVANJE ŠTETE • Načelo zabrane prouzrokavanja štete! • Obaveza da se nadoknadi šteta prouzrokovana drugom naziva se građansko-pravna ili imovinska odgovornost! ZOO poznaje sljedeće oblike odgovornosti: • subjektivna odgovornost ili odgovornost po osnovu krivice; • objektivna odgovornost ili odgovornost bez obzira na krivicu. ; • odgovornost za drugog; • posebni slučajevi odgovornosti;

SUDSKA PRAKSA • Tuženi kao ovlašćeni imalac autoservisa za popravku putničkog automobila odgovara za svu štetu koja je zbog nestručne opravke pretrpio tužilac. • Činjenično stanje: tužilac je odvezao svoj automobil radi opravke u ovlaćeni servis tuženog. Nakon preuzimanja automobila ubrzo je došlo do većeg kvara pa se tužilac obrati drugom servisu. Tada je obaviješten da je do kvara došlo usled nestručne opravke automobila. • Sud je utvrdio da je tuženi na osnovu člana 154. ZOO dužan da tužiocu nadoknadi štetu koja odgovara visini novčanog iznosa koji je morao da da radi otklanjanja kvara i popravke vozila, kao i iznosu koji je tužilac platio tuženom na ime popravke vozila. (Presuda okružnog suda u Beogradu).

SUDSKA PRAKSA • Za štetu usled smtri pacijentkinje nad kojom je, uz njen pristanak , lekar određene specijalnosti izvršio abortus, odgovara isključivo štetnik, pa nema uslova za podjelu odgovornosti. • Činjenično stanje: Tužena je ljekar ginekolog. Zbog toga su joj morale biti poznate sve moguće implikacije abortusa u 12 nedjelji trudnoće, pa nije smjela pristupiti intervenciji, bez obzira na okolnosti slučaja. Ipak, ona je to učinila i snosi svu odgovornost za tragični prekid trudnoće. Odgovornost ne može dijeliti ni sa žrtvom, ni sa njenim roditeljima. Prekid trudnoće je opasna djelatnost i zato se mora obavljati po svim medicinskim i socijalnim standardima. Tužena je grubo povrijedila te standarde, motivisana isključivo lukrativnim razlozima. Prema članu 174. ZOO, za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi. Zato tuženoj ostaje da se suoči sa vlastitom odgovornošću.

SUDSKA PRAKSA Odgovornost za drugog • Ako je novinar plagiranjem ili na neki drugi način povrijedio moralna prava autora, obavljajući radnu dužnost, za štetu odgovara organizacija u kojoj radi. • Zdrastvena ustanova je odgovorna za nematerijalnu štetu koja nastane tako što njeni radnici za pacijenta u javnosti iznesu da je inficiran HIV virusom i time mu, s obzirom na stav sredine u kojoj živi, nanesu duševne bolove velikog intenziteta.

PROUZROKOVANJE ŠTETE • Za postojanje subjektivne odgovornosti potrebno je da su kumulativno ispunjena četiri uslova i to: 1) da je nastala šteta; 2) da između radnje štetnika i štete postoji uzročna veza; 3) da postoji krivica štetnika i 4) da je štetnikova radnja protivpravna.

• • Šteta je svako umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla dobit), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Materijalna i nematerijalna šteta – Materijalna ili imovinska šteta je šteta koja nastaje na imovinskim dobrima. Imovinska šteta se dijeli na stvarnu štetu (damnum emergens) i izmaklu dobit (lucrum cessans). • Stvarna, obična, prosta ili efektivna šteta (damnum emergens) se definiše kao umanjenje postojeće imovine. • Izmakla dobit (lucrum cessans) naziva se još i izgubljena dobit. Izmakla dobit se definiše kao sprečavanje oštećenog da u budućnosti poveća svoju imovinu. Izmakla dobit je dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem – Nematerijalna (neimovinska, moralna, idealna) šteta je šteta na ličnim i neimovinskim dobrima čovjeka kao što su život, zdravlje, tjelesni integritet, moralni integritet, čast, ugled, sloboda, ime. . . UZROČNOST Da bi jedno lice bilo odgovorno i obavezno da nadoknadi štetu nastalu na pravno zaštićenim dobrima nekog lica potrebno je da između njegove radnje i štete postoji uzročna veza. “Šteta treba da bude rezultat ponašanja lica kome se ona pripisuje”.

PROTIVPRAVNOST • Samo ukoliko je radnja protivpravna, uz ispunjenje ostalih uslova, štetnik će biti obavezan da nadoknadi štetu koju je svojim činjenjem ili nečinjenjem na koje je bio obavezan, nanio nekom licu. • Štetna radnja se smatra protivpravnom ukoliko je protivna određenoj normi objektivnog prava koja sadrži zapovijest ili zabranu. Najčešće se radi o povredi normi građanskog prava, ali protivravnost postoji i u slučaju povrede drugih normi kao što su ustavno-pravne, krivično-pravne i sl. • Potrebno je, međutim, da se radi o povredi norme koja je od interesa za građansko pravo tj. da njenom povredom nastaje šteta koja stvara građansko-pravnu dogovornost i obavezu naknade štete. • U obligacionom pravu se protivpravnost shvata u svom širem značenju. Protivpravnost postoji ne samo u slučaju povrede normi objektivnog prava, već i u slučaju povrede javnog poretka, morala, dobrih običaja, ali i povrede pravila određenog zanimanja, struke, pravila igre i sl.

OBJEKTIVNA ODGOVORNOST • Za nastanak objektivne odgovornosti se traži da su ispunjena dva uslova i to: – 1) da postoji šteta i – 2) da postoji uzročna veza između štete i opasne djelatnosti ili opasne stvari. • Pod opasnim stvarima se podrazumijevaju pokretne i nepokretne stvari koje samim svojim postojanjem, osobinama, položajem ili upotrebom predstavljau povećanu opasnost štete po okolinu. • Opasne djelatnosti stvaraju povećanu opasnost po okolinu tj. po život i zdravlje ljudi i materijalna dobara. • Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njome bavi.

ODGOVORNOST ZA DRUGOG • Pravilo je da svako lice odgovara za vlastito ponašanje pa prema tome i za štetne posljedice svog ponašanja. Međutim, ovo pravilo trpi izuzetke koji dopuštaju i odgovornost za drugog tj. odgovornost za štetu koju je prouzrokovao neko drugo lice. • Kada neko lice pretrpi štetu, a da štetnik nije građansko-pravno odgovoran umjesto njega će neko drugo lice biti dužno da nadoknadi nastalu štetu. Odgovornost za drugoga se opravdava postojanjem odnosa zavisnosti ili podređenosti počinioca štete u odnosu na lice koje je za njega odgovorno. • Slučajevi odgovornosti za drugog su: – 1) odgovornost roditelja za štetu koju prouzrokuju njihova maloljetna djeca, – 2) odgovornost za duževno bolesna lica i lica zaostalog duševnog razvoja, – 3) odgovornost poslodavca za štetu koju prouzrokuju njihovi radnici trećim licima i – 4) odgovornost pravnih lica za štetu koju prouzrokuju njihovi organi.

POSEBNI SLUČAJEVI ODGOVORNOSTI • Pored odgovornosti za vlastite postupke, odgovornosti za drugog i odgovornosti za štetu od opasnih stvari i opasnih djelatnosti, Zakon o obligacionim odnosima reguliše i tzv. posebne slučajeve odgovornosti za štetu. • Radi se o međusobno veoma različitim slučajevima odgovornosti za štetu, za koje važe posebna pravila po kojima se razlikuju od naprijed pomenutih vidova odgovornosti, a to su: – 1) odgovornost uslijed terorističkih akata, javnih demonstracija i manifestacija; – 2) odgovornost organizatora priredbi; – 3) odgovornost zbog uskraćivanja neophodne pomoći; – 4) odgovornost u vezi sa obavezom zaključenja ugovora; – 5) odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od opšteg interesa

STICANJE BEZ OSNOVA (NEOSNOVANO OBOGAĆENJE) • Neosnovano obogaćenje se definiše kao sticanje koje se ne temelji na pravno priznatom osnovu ili razlogu. • Ovaj izvor obligacija se može javiti u sledećim oblicima: • Neosnovano obogaćenje usljed radnje osiromašenog lica 1) isplata nedugovanog; 2) isplata s obzirom na osnov koji nije nastao; i 3) isplata s obzirom na osnovu koji je docnije otpao. • Neosnovano obogaćenje usled radnje obogaćenog lica: (neovlašćeno korišćenje, trošenje ili prerada tuđe stvari, naplata tuđeg potraživanja, neovlašćeno korišćenje tuđim pravom). • Neosnovano obogaćenje nastalo radnjom trećeg lica ili spoljnog događaja. • SUDSKA PRAKSA. Kada tužilac, kao jedan od trojice korisnika zajedničkog vodovoda, popravi električnu instalaciju koja je nastala udarom groma i plati troškove angažovanom majstoru, tuženi kao jedan korisnika vodovoda, dužan je da plati treći dio utvrđenog iznosa tužiocu, po osnovu neosnovanog obogaćenja.

POSLOVODSTVO BEZ NALOGA (NEZVANO VRŠENJE TUĐIH POSLOVA) • Poslovodstvo bez naloga je vršenje tuđih poslova, pravnih ili materijalnih, bez naloga ili ovlašćenja, ali za račun onoga čiji su poslovi i radi zaštite njegovih interesa. Obaveze poslovođe bez naloga (negotiorum gestor) 1. Obaveza obavještavanja kao i urednog i savjesnog završtka započetiog posla. 2. Poslovođa bez naloga je dužan da položi račun gospodaru posla i da mu preda sve što je pribavio vršeći njegov posao. 3. Poslovođa bez naloga je dužan i da nadoknadi štetu koju je prouzrokovao gospodaru posla u vršenju posla i to u skladu sa opštim pravilima o odgovornosti. Obaveze gospodara posla (dominus negotii) su: 1. Da oslobodi poslovođu bez naloga svih obaveza i da ih preuzme na sebe, da preuzme sve obaveze koje je poslovođa u njegovo ime zaključio; 2. Da nadoknadi poslovođi bez naloga sve nužne i korisne troškove ili da mu nadoknadi štetu u slučaju da očekivani rezultat nije postignut 3. Da obezbijedi nagradu ako je poslovođa otklonio štetu od lica čiji je posao ili mu je pribavio korist koja odgovara u svemu njegovim namerana i potrebama

JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE • Izjava volje određenog lica, pod Zakonom određenim uslovima, osnov je za nastanak obaveze na strani tog lica koje ima ulogu dužnika, iako u tom trenutku povjerilac nije poznat. • JAVNO OBEĆANJE NAGRADE. Postoji kada određeno lice (fizičko ili pravno) javnim oglasom obeća unaprijed neodređenom broju lica, da će dati određenu nagradu onom ko izvrši određenu radnju, postigne određeni uspjeh ili se nađe u određenoj situaciji. USLOVI: 1) 2) 3) 4) 5) • Da je određeno fizičko ili pravno lice obećalo nagradu za određenu prestaciju; Da je obećanje nagrade učinjeno javno; Da je obećanje učinjeno neodređenom broju lica; Da je obećavalac nagrade tačno odredio radnju, tj. naveo željeni rezultat ili situaciju za koju obećava nagradu; Da je nagrada određena. KONKURS. O dodjeljivanju nagrade u slučaju konkursa odlučuje organizator konkursa ili jedno ili više lica koja on odredi.

HVALA NA PAŽNJI!