Stvarno pravo Pravo vlasnitva Doc dr Devad Drino

Stvarno pravo Pravo vlasništva Doc. dr Dževad Drino v. ass Haris Hasić, MA

Pravna ustanova vlasništva jedna je od temeljnih ustanova cijeloga pravnoga i društvenoga poretka, osobito u pravnim porecima kontinentalno-evropskog pravnog kruga. Ona je uz slobodu ugovaranja i nasljeđivanja jedan od tri temeljna stupa toga uređenja.

Pojam prava vlasništva • Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Vlasnik stvari ne smije izvršavati svoje pravo vlasništva preko granica koje su svim vlasnicima takvih stvari postavljene na temelju zakona radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskoga okoliša i zdravlja ljudi.

Karakteristike prava vlasništva a) b) c) d) e) Jedinstvenost Maksimalna dispozitivnost Isključivost Jednovrsnost prava vlasništva Rekadentnost (elastičnost) prava vlasništva

Jedinstvenost prava vlasništva • Skup svih vlasničkih ovlaštenja je vezan uvijek uz jednog subjekta. • Sadržaj prava vlasništva jedinstvena je cjelina makar se sastoji od više ovlaštenja; nije moguće pravo vl. više osoba na jednoj stvari tako da je svaka vlasnik cijele stvari • Na jednoj stvari može postojati samo jedno pravo vlasništva. • Ne mogu na istoj stvari postojati dvije privatne pravne vlasti koje bi bile potpune, ne može više osoba imati stvar tako da svaka od njih bude vlasnik te cijele stvari.

Maksimalna dispozitivnost • Pravo vlasništva je jedino pravo koje obuhvata cjelokupnost ovlaštenja koja se odnose na ekonomsko iskorištavanje stvari. • Jedino vlasnik može potpuno raspolagati sa stvari poslovima inter vivos i mortis causa. • “Kažeš li o kojoj stvari moja je, najviše je što si mogao reći. ” (Baltazar Bogišić – OIZ za Crnu Goru 1888. god. )

Isključivost prava vlasništva • Vlasnik na osnovu svog subjektivnog prava može svakoj drugoj osobi onemogućiti bilo kakav uticaj na objekat svog vlasništva. • Međutim, ponekad je pravna vlast koju vlasnik ima na određenoj stvari ograničena tuđim pravima i raznim ograničenjima koja su postavljena u javnom, općem ili nekom drugom interesu. • Zato pravna vlast koju vlasnik ima na stvari ipak nije sasvim bezgranična i sasvim isključiva. • Ona nije apsolutno potpuna vlast na stvari nego je najpotpunija - onoliko koliko je to moguće unutar društva u kojem se ostvaruje.

Jednovrsnost prava vlasništva • U pravnim sistemima koji se zasnivaju na individualističkom konceptu vlasništva neizbježno postoji samo jedna vrsta vlasništva. • Postojanje druge vrste prava vlasništva značilo bi da vlasništvo jedne vrste ovlašćuje svojega nositelja drukčije od vlasništva druge vrste. • Feudalni pravni sistemi poznavali su dvije vrste vlasništva: vrhovno i koristovno (niže), koja su bila različitoga sadržaja. • U socijalističkim pravnim sistemima postojalo je istovremeno više paralelnih oblika vlasništva …….

Nast. • U bivšoj SFRJ postojala su tri oblika vlasništva : - društveno ( prvobitno se određivalo kao : državno), - privatno (skup imovinskih ovlašćenja koja pripadaju jednom titularu) i - lično vlasništvo (u pravnom smislu-ovo je bio oblik privatnog vlasništva jer se takođe izražavao kroz imovinska ovlašćenja jednog titulara - Razlika u odnosu na privatno vlasništvo je socijalno-ekonomske prirode u smislu da se radilo o vlasničkim ovlašćenjima nad ličnim dobrima • Pretvaranjem društvenoga vlasništva u pravo vlasništva uspostavljena je jednovrsnost prava vlasništva.

Pojam prava vlasništva • Čl. 17. st. 1 ZSP • Vlasništvo je stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlaštenje da slobodno i po svojoj volji stvar posjeduje, koristi i da s njom raspolaže, a svakoga od toga prava isključi u granicama određenim zakonom.

Svako je dužan da se zdržava od povrede prava vlasništva druge osobe. (Čl. 17. st. 2)

Ovlašćenje vlasnika • • • pravo posjedovanja (ius possidendi), pravo upotrebe (ius utendi), pravo korištenja (ius fruendi), pravo raspolaganja (ius disponendi) i pravo isključiti trećega (ius excludendi tertii). • USUS – Pravo korišćenja; FRUCTUS – Pravo upotrebe; ABUSUS – Pravo raspolaganja

Rimsko shvatanje vlasništva (Proprietas i Dominium - svojina i vlasništvo) Rimsko shvatanje vlasništva • Vlasništvo je potpuna vlast na stvari “Plena in re potestas” U klasičnom rimskom pravu vlasništvo se shvatalo kao potpuna i isključiva vlast na fizičkoj stvari koju su svi dužni poštivati. Ta pravna vlast pripada vlasniku i u slučaju kad nema posjed stvari, tj. faktičku vlast. Na osnovu pravne vlasti, vlasnik može vlasničkom tužbom u svako doba osigurati i faktičku vlast

Savremeno shvatanje pojma vlasništva Današnje shvatanje pojma vlasništva je nastalo u XIX vijeku, u doba liberalizma i u osnovi odgovara rimskom shvatanju pojma vlasništva (vlasništvo –sveto i nepovredivo pravo) Sve kasnije evropske kodifikacije zasnovane su na rimskom shvatanju, a zajednički elementi tih kodifikacija su: • o vlasništvu se govori kao o vlasti i subjektivnom pravu, pri čemu se ta 2 pojma koriste kao sinonimi; • ta vlast je najšira, odnosno vlasnikovo pravo je apsolutno i isključivo; • granice te vlasti, odnosno prava su zakon i prava trećih osoba; . . .

Nast. • objekti vlasnikovog prava su stvari, a iznimno se mogu pojaviti i neka druga dobra i prava; • sadržaj vlasti, odnosno prava, odnosi se na posjedovanje, uživanje, korištenje i raspolaganje sa stvari; • pravo vlasništva je pravni odnos vlasnika prema trećim licima. U sistemu građanskog prava pravo vlasništva je jedno od subjektivnih stvarnih prava. U tom smislu može se reći da je pravo vlasništva skup maksimalnih ovlaštenja koja pripadaju nekoj osobi u pogledu neke stvari.

Ideje socijalizacije prava vlasništva • Nasuprot rimskom konceptu individualizacije i apsolutizacije prava vlasništva, razvile su se ideja socijalizacije prava vlasnštva, posebno nakon I svjetskog rata. • Suština ovih ideja je u naglašavanju socijalne funkcije prava vlasništva koje se sastoji u obavezi vlasnika da korištenjem objekta svog vlasništva povećava opće društveno bogatstvo, posebno ako se radi o vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. • Pravo vlasništva po ovoj ideji podliježe ograničenjima građanskopravnog, a sve više i javnopravnog karaktera, koja za posljedicu mogu imati i oduzimanje prava vlasništva ukoliko je to u općem interesu društva. Krajnji rezultat takvog shvatanja je pretvaranje prava vlasništva iz subjektivnog prava u socijalnu funkciju.

Pravo vlasništva jeste najšire stvarno pravo ali je ono OGRANIČENO PRAVO!

Ograničenja prava vlasništva • Postoje dva osnovna oblika ograničenja prava vlasništva: • OGRANIČENJA NA TEMELJU ZAKONA Zakonska ograničenja prava vlasništva mogu biti opća i posebna. (npr. zabrana zloupotrebe prava, susjedska prava, zabrana štetnih imisija, mogućnosti eksproprijacije • OGRANIČENJA NA TEMELJU PRAVNOG POSLA Vlasnik može pravnim poslom odrediti zabranu otuđenja/opterećenja svoje stvari.

Član 20. ZSP

Opća ograničenja vlasništva na osnovu zakona • Opća ograničenja tiču se: • socijalne vezanosti vlasništva (“vlasništvo obvezuje”), dužnosti obzirnoga postupanja prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovom pravu. Zabrana zloupotrebe prava vlasništva i zabrane šikane (nitko se nije ovlašten služiti svojim pravom s jedinim ciljem da se drugome nanosi štete ili vrši smetnja), • krajnje nužde što znači da vlasnik nije ovlašten spriječiti tuđi zahvat na svojoj stvari ako je on učinjen u krajnjoj nuždi, dakle da bi se otklonila šteta koja neposredno prijeti, a veća je od štete nastale tim zahvatom, i • trpljenje zahvata izvan dometa vlasnikovih interesa (vlasnik nije ovlašten isključiti nečije zahvate na tolikoj visini ili dubini ako nema za to nikakav opravdani interes - npr. zračni promet iznad površine svoga zemljišta, rudarenje, izgradnja tunela, crpljenje podzemne vode). • Ostala ograničenja na temelju zakona (susjedska prava, zabrana štetnih imisija, mogućnosti eksproprijacije. . . )

Član 18. ZSP – Opće ograničenje

Posebna zakonska ograničenja • Posebna zakonska ograničenja vlasništva su ona kojima zakonodavac, radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskoga okoliša i zdravlja ljudi, ograničava izvršavanje prava vlasništva određenih vrsta stvari, za određene situacije. Ta se ograničenja nalaze u različitim propisima, npr. građevinskim, prometnim, zdravstvenim, ekološkim, sigurnosnim itd. • Sadržaj posebnih ograničenja vlasništva može biti takav da ona nameću vlasniku da u pogledu svoje stvari nešto trpi ili propušta – NEGATIVNA OGRANIČENJA, ili mu stavljaju u dužnost da nešto čini u pogledu svoje stvari – POZITIVNA OGRANIČENJA.

Član 19. ZSP –Posebna ograničenja

Ograničenja prava vlasništva na osnovu pravnog posla

• (1) Vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti ili opteretiti. • (2) Ako vlasnik pravnim poslom odredi zabranu otuđenja ili opterećenja nekretnine ta zabrana djeluje prema trećima samo ako je upisana u zemljišnu knjigu. • (3) Ograničenje prava vlasništva na pokretninama radi osiguranja tražbine djelovat će prema trećoj osobi ako je to ograničenje upisano u odgovarajući javni registar ili ako je treća osoba za njega znala.

Posebno o vlasništvu osoba javnog prava • (1) Pravne osobe javnog prava (općina, grad, kanton, entitet, država, javno preduzeće, ustanove i dr. ) koje su nosioci prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i drugi vlasnici. • (2) Nekretninama u vlasništvu osoba javnog prava raspolaže, upravlja i koristi ih tijelo koje je za to nadležno na osnovu zakona.

Pitanja?

Hvala na pažnji!