PRAVO FINANSIJSKIH INSTITUCIJA INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE I TRITE

PRAVO FINANSIJSKIH INSTITUCIJA INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE I TRŽIŠTE NOVCA Prof. Dr Halil Kalač 1

Sadržaj 1. PRIMARNO I SEKUNDARNO TRŽIŠTE NOVCA 2. NOMINALNA I TRŽIŠNA CIJENA NOVCA 3. ORGANIZACIJA I SUBJEKTI TRŽIŠTA NOVCA • Institucionalizovano tržište novca • Neinstitucionalizovano tržište novca • Mješoviti oblici tržišta novca • Učesnici na tržištu novca 4. OSNOVNI INSTRUMENTI TRŽIŠTA NOVCA 2

1. PRIMARNO I SEKUNDARNO TRŽIŠTE NOVCA Tržište novca kao segment finansijskog tržišta predstavlja visoko specijalizovani oblik operacija kupovine i prodaje novca, ostalih likvidnih sredstava i kratkoročnih hartija od vrijednosti. Tržište novca u sebi sadrži: 1. Trgovanje novcem i kratkoročnim hartijama od vrijednosti, 2. Institucije i organizacije koje osiguravaju kratkoročna sredstva (depozite), odnosno kratkoročne kredite. Institucije su: komercijalne banke, depozitne banke, berze za kratkoročne hartije od vrijednosti, eskontne ili diskontne organizacije, akceptno - kreditne institucije i dr. , 3

3. Instrumenti tržišta novca. U širem smislu u tržište novca se često uključuje i devizno tržište (kupovina i prodaja deviza i valuta). • Tržište novca kao dio finansijskog tržišta ima značajnu ulogu u vođenju poslovne politike preduzeća, banaka i drugih finansijskih organizacija. • Bez tržišta novca centralna banka ne bi mogla da sprovodi monetarno -kreditnu politiku. • Tržište novca omogućava uspješno regulisanje odnosa ponude i tražnje novca i kratkoročnih hartija od vrijednosti, održavanje optimalne likvidnosti svih subjekata i banaka, brža cirkulacija finansijskih sredstava, ostvarivanje ciljeva monetarne i devizne politike, 4

• uspešno provođenje kreditne politike banaka, funkcionisanje javnog duga i politika kreditiranja države, odvijanje bez teškoća i zastoja društvene reprodukcije (bar što se tiče novca). • Tome se može dodati i ostvarivanje optimalne stope privrednog rasta i stabilnosti ponude. • Tržište novca omogućava da ukupan bankarski sistem (centralna banka i poslovne banke) djeluju na ponudu i tražnju novca - ukupnu i po sektorima, oblike novca, brzinu plaćanja i dr. • Time monetarna politika i centralna banka mogu da 5

• osiguravaju dinamičan i stabilan ekonomski rast, uz zadržavanje stabilnosti novca i likvidnosti privrede. • Regulišući ponudu i tražnju novca, kao i cijenu novca (kamatu) centralna banka u osnovi reguliše konjunkturu. • Tržište novca omogućava bankama da vrše permanentnu transformaciju kratkoročnih novčanih sredstava u investiciona sredstva (dugoročne plasmane), a to znači da se stvara bankarski kapital (izvan štednje), čime se uspostavlja direktna veza tržišta novca i tržišta kapitala. 6

Novčano tržište je izloženo velikim oscilacijama. Tako se može javiti: • nelikvidnost, restrikcija, kontrakcija, nestabilnost, uznemirenost, napetost, blokade i sl. • To su negativne pojave. • Suprotno tome postoje i pozitivne pojave, kao: optimalna likvidnost, ekspanzije, stabilnost, elastičnost, smirenost i dr. • Tržište novca direktno utiče na sve finansijske i realne tokove u privredi i bankarskom (finansijskom) sistemu, ali i ovi djelovi privrede direktno utiču na razvoj i značaj novčanog tržišta. • Tržište novca i mogućnosti njegovog razvoja zavisi od slijedećih faktora: 7

Nivo ekonomskog razvoja, 2. Razvoja finansijskog sistema, 3. Razvoja i “kvaliteta” bankarskog sistema, 4. Tradicije u razvoju i funkcionisanju tržišta novca, 5. Uloge i samostalnosti centralne banke, 6. Razvijenosti institucija i instrumenata tržišta novca, 7. Značaja i uloge kamatne stope, 8. Finansijske i ekonomske otvorenosti nacionalne privrede, 9. Stabilnosti privrede i nacionalne novčane jedinice, 10. Stepena restriktivnosti monetarne politike, 11. Razvoja i vrsta kratkoročnih hartija od vrijednosti, 12. Pravne države i poštovanja zakonitosti i dr. 8

• Uz navedene faktore može se dodati i stanje bilansa plaćanja, učešće centralne banke na tržištu novca, stepen zaduženosti nacionalne privrede, uloge i visine kredita banaka i stepen zaduženosti preduzeća prema bankama, stanje depozita kod banaka i dr. • Na tržištu novca se vrše bankarske operacije dnevnim i terminskim novcem. • Isto tkao operacije se vrše na primarnom i sekundamom tržištu kratkoročnih hartija od vrijednosti. • Na dnevnom i terminskom tržištu novca javljaju se poslovne banke i centralna banka preko svojih dilera. • Na ovom tržištu se javljaju dileri koji traže novac i dileri koji u ime banaka nude viškove novca. 9

• Posebnu funkciju na tržištu novca ima centralna banka. • Ona određenim instrumentima monetarno - kreditne politike utiče a ponudu i tražnju novca i kratkoročnih hartija od vrijednosti, čime direktno utiče na likvidnost bankarskog sistema i privrede u cjelini. • Kupovinom i prodajom obveznica centralne banke vrši se povećanje ili smanjenje mase novca u opticaju upravo preko tržišta novca. • Efikasnost djelovanja centralne banke na tržištu novca zavisi od: 10

1. Stepena razvijenosti tržišta novca i kratkoročnih hartija od vrednosti, 2. Stepena monetarnog suvereniteta centralne banke, 3. Stepena saradnje centralne i poslovnih banaka, 4. Visine zavisnosti poslovnih banaka od sredstava centralne banke. Kao što smo vidjeli na tržištu novca se trguje dnevnim i terminskim novcem i kratkoročnim hartijama od vrijednosti. Kod trgovine hartijama od vrijednosti javlja se primarno i sekundarno tržište novca i hartija od vrijednosti. Na primarnom tržištu hartija od vrijednosti pored centralne banke i poslovnih banaka učestvuju i druge finansijske organizacije specijalizovane za poslovanje sa hartijama od vrijednosti. 11

• Na ovom tržištu se vrši prva emisija i prodaja kratkoročnih hartija od vrijednosti. • Hartije od vrijednosti mogu imati javno - pravni i privatno -pravni karakter. • Javno pravni karakter imaju: državne obveznice, blagajnički zapisi centralne banke, obveznice poslovnih banaka i sl. • Kupovina i prodaja ovih hartija od vrijednosti, videli smo, može se vršiti direktno i indirektno. • Kod direktnog metoda uspostavlja se neposredan odnos centralne i poslovnih banaka - kao prodavca i kupaca. 12

• Ovaj metod je jeftiniji (bez posrednika), međutim, isključuje cijeli niz mogućih (potencijalnih) učesnika na tržištu novca i hartija od vrijednosti. • Kupovina i prodaja kratkoročnih hartija od vrijednosti može se vršiti putem aukcija i licitacije. • Raspisivanjem prodaje centralna banka dobija ponude od poslovnih banaka i drugih učesnika na tržištu novca - sa visinom i drugim uslovima kupovine. • Prednost imaju banke koje ponude najpovoljnije uslove. • Obično se kupcima daje potvrda za deponovanje hartija od vrijednosti kod centralne banke, dok se hartije od vrijednosti nalaze u trezoru centralne banke, na zahtev kupca centralna banka mora mu staviti na raspolaganje kupljene hartije od vrijednosti. 13

• Na sekundarnom tržištu kratkoročnih hartija od vrijednosti vrši se dalja kupovina ili prodaja ranije emitovanih hartija od vrijednosti. • Na sekundamom tržištu može se svaka hartija od vrijednosti u svakom trenutku prodati i prije isteka roka dospijeća i pretvoriti u gotov novac. 14

2. NOMINALNA I TRŽIŠNA CIJENA NOVCA • Ponuda na sekundarnom tržištu novca i kratkoročnih hartija od vrijednosti formira se od strane svih vlasnika ovih efekata koji žele da ostvare određena prava koja proizilaze iz vlasništva nad njima. • Tražnju formiraju privredni i finansijski subjekti koji ne raspolažu potrebnim novčanim sredstvima koja žele angažovati u vidu plasmana novca u kratkoročne hartije od vrijednosti. • Obično se radi o višoj kamati u odnosu na kamatu koju bi dobili kada bi ova sredstva deponovali (oročili) u bankama uz određenu kamatu. 15

Cijena kratkoročnih hartija od vrijednosti na tržištu može imati dva oblika: 1. Nominalna cijena ili nominalna vrijednost, koja predstavlja iznos upisan na blanketu hartije od vrijednosti, 2. Kupoprodajna cijena, koja se formira na tržištu. Nominalna cijena je novčani iznos koji vlasnik može da naplati istekom roka dospijeća, od subjekta koji je emitovao ovu hartiju od vrijednosti. To je hartija od vrijednosti (cijena) sa kamatnim prinosom. 16

• Kupoprodajna (tržišna) cijena se formira na tržištu u zavisnosti od ponude i tražnje, kada se od nominalne cijene odbiju troškovi kupoprodaje, odnosno posrednička provizija. • Ova cijena se često zove i emisioni kurs. • Ona se formira na sekundarnom tržištu novca i kratkoročnih hartija od vrijednosti. • Cijena se formira svakog dana na tržištu. • Često se naziva i berzanski kurs. • Berzanski kurs se formira u zavisnosti od: ponude i tražnje hartija od vrijednosti, visine kamatne stope, visine troškova bankarske provizije, visine diskonta od dana kupovine do dana dospeća hartije od vrijednosti. 17

3. ORGANIZACIJA I SUBJEKTI TRŽIŠTA NOVCA U modernim privrednim sistemima pojavljuju se tri osnovna oblika organizacije tržišta novca: 1. Institucionalizovano tržište novca kojeg predstavlja posebna posrednička finansijska institucija koja se pojavljuje pod različitim nazivima (“tržište novca”, “berza novca” i sl. ), 2. Neinstitucionalizovano tržište novca, 3. Tržište novca koje se pojavljuje kao kombinacija i djeluje na cijenu upotrebe novca (mešavina) institucionalizovanih (legalnih) i neinstirucionalizovanih (ilegalnih) oblika trgovanja likvidnim novčanim sredstvima. 18

1. INSTITUCIONALIZOVANO TRŽIŠTE NOVCA • Institucionalizovano tržište novca, kojeg predstavlja neka posrednička i specijalizovana institucija, je centralizovano i legalno tržište na kojem su ponuda i tražnja novca koncentrisane na jednom mjestu i u isto vrijeme. • To olakšava i ubrzava proces trgovanja i formiranja kamatne stope kao cijene upotrebe tuđeg posuđenog novca. • To je glavna prednost institacionalizovanog tržišta novca. • To je posrednička institucija koja po nalogu svojih članova (komitenata) izvršava poslove trgovanja novcem kao prometnim i platežnim sredstvom. 19

• Ovde postoji visok stepen povjerenja između poslovnih partnera, tako da se poslovi zaključuju i preko telefona i sl. • Nedostaci ovog oblika tržista novca su u tome što ono obično ne okuplja sve privredne subjekte koji imaju viškove i manjkove likvidnih sredstava. • Na njemu obično ne postoji konkurencija na strani ponude i potražnje, već se formiraju razna stanja nepotpune konkurencije (monopol, duopol, monopson, duopson, itd. ). 20

• Učesnici konkurentne tržišne strukture ne mogu pojedinačno djelovati na visinu kamatne stope, kao cijene upotrebe novca, dok učesnici nekonkurentnih tržišnih stanja mogu svojim odlukama djelovati na visinu kamatne stope i na obim trgovine likvidnim sredstvima. • Ovaj oblik tržišta novca obično se pojavljuje na početku prelaza pojedinih država i njihovih privrednih sistema na tržišni način regulacije privrednih aktivnosti, tj. u vremenu kada se instrumenti tržišta novca (obveznice, akcije, blagajnički zapisi itd. ) tek formiraju i uvode u finansijsko poslovanje, odnosno finansijsko tržište. 21

• Institacionalizovano novčano tržište kao posebna posrednička finansijska organizacija radi u svoje ime, a za račun svojih komitenata sve transakcije na tržištu novca. • Ono izvršava naloge svojih komitenata preko dilera koji vrše sve transakcije na ovom tržišta. • Prednost ovako organizovanog institacionalizovanog novčanog tržišta je u tome što se omogućava koncentracija ponude i tražnje novčanih sredstava u isto vrijeme. • Na taj način se efikasnije i realnije određuje kamatna stopa na ovom tržištu. 22

• Poslovne banke su osnovni subjekti na ovakvom tržištu novca. • One prijavljuju trenutne viškove novca dok druge formiraju tražnju. • U zavisnosti od likvidnosti banaka i osnovne orijentacije monetarne politike (restriktivna ili ekspanzivna) na tržištu se nekada javlja manjak ponude u odnosu na tražnju novca, a nekada višak ponude u odnosu na efektivnu tražnju. 23

• U zavisnosti od toga formira se i kamatna stopa. • Međutim, pošto su oscilacije ponude i tražnje velike i gotovo svakodnevne, to oscilacije kamate ne prate takva kretanja, jer centralna banka se često javlja u ulozi intervarijanta - koja svojom ponudom i tražnjom novca i kratkoročnih hartija od vrijednosti popunjava manjak, odnosno odvodi višak ponude novca. • Često se događa kod nas da veliki dio tražnje novca ostane nezadovoljen. 24

2. NEINSTITUCIONALIZOVANO TRŽIŠTE NOVCA • Neinstitucionalizovano tržište novca često se naziva slobodno ili otvoreno tržište novca, jer na njemu se pojavljuju i jedan drugog traže, po neformalnim pravilima, svi privredni subjekti koji žele trgovati novčanim likvidnim sredstvima. • Na njemu se pojavljuje veći stepen konkurencije koji, obično, smanjuje tržišnu kamatnu stopu, ali se, pri tom, gube pozitivne strane institucionalizovanog tržišta. 25

• Na neinstitucionalizovanom tržištu novca pojavljuju se mnogo veće špekulacije i manipulacije sa formiranjem i menjanjem poslovnih očekivanja o kretanju kamatne stope, stope inflacije, deviznog kursa i profitne stope. • Neinstitucionalizovano tržište novca i deviza širi se obično u kriznim situacijama i u vremenu privredne ili političke nestabilnosti. • Monetarne vlasti teško mogu kontrolisati ovo tržište, te ga administrativnim i zakonskim mjerama ograničavaju ili eliminišu, naročito u pokušajima brzog stabilizovanja privrednih kretanja. 26

3. MJEŠOVITI OBLICI TRŽIŠTA NOVCA • Mješoviti oblik tržišta novca pojavljuje se, od sedamdesetih godina, u mnogim razvijenim zemljama, a u bivšim socijalističkim zemljama mešoviti oblici finansijskih tržišta pojavljuju se od kraja osamdesetih i na početku devedesetih godina. • Institucionalizovano tržište novca je obično tzv. mlado tržište novca koje se pojavljuje u nerazvijenim i nestabilnhn privredama, te u zemljama koje pokušavaju ostvariti prelaz od etatističkog ka tržišnom načinu regulisanja privrede. • U razvijenim i stabilnim privredama i državama tržište deviza i tržište kapitala su institucionalizovani, a tržište novca nije strogo institucionalizovano i centralizovano. 27

4. UČESNICI NA TRŽIŠTU NOVCA • Učesnici institucionalizovanog tržišta novca, koji se pojavljuju na strani ponude ili na strani potražnje novca, utvrđuju se zakonima pojedinih zemalja i normativnim aktima posredničke finansijske institucije koje otelovljuje tržište novca. • Institucionalizovano tržište novca je obično “zatvoreno” tržište koje je ograničeno na nekoliko najznačajnijih učesnika čija su prava i obaveze normativno utvrđeni. Glavni učesnici na takvom tržištu novca su: 1. Centralna banka, 2. Poslovne banke kao osnovni učesnici i subjekti trgovine novcem, 3. Specijalizovane posredničke finansijske organizacije koje su ovlaštene za takve poslove. 28

• Broj članova berze novca, njihova prava i obaveze te način trgovanja regulisan je detaljno statutom ili sličnim normativnim aktom. • Svi ostali privredni subjekti koji imaju viškove ili manjkove likvidnih novčanih sredstava, a nisu članovi novčane berze, mogu svoje potrebe zadovoljavati preko službenih članova berze i specijalizovanih posrednika koji rade za njihov račun. 29

1) CENTRALNA (EMISIONA) BANKA NA TRŽIŠTU NOVCA • Svaki od navedenih tipičnih učesnika tržišta novca ima posebnu ulogu i moć kojom raspolaže. • Centralna banka je najvažniji učesnik na tržištu novca. • Takav njen položaj na tržištu novca proizilazi iz položaja i zadataka te banke u monetarnom i privrednom sistemu. • Centralna banka u svakoj državi ima funkciju “banke banaka”. • Ona je autonomna i samostalna u vođenju monetarne politike i regulisanju tržišta novca pomoću instrumenata koji joj stoje na raspolaganju (eskontne stope, stope obaveznih rezervi itd. ). 30

• Parametri i “pravila ponašanja” koje formira centralna banua obavezni su za ostale učesnike koji svoje ponašanje prilagođavaju politici centralne banue. • Značajne odluke centralne banke koje se na tržištu novca izražavaju kao uslovi i “okviri” poslovanja, jesu slijedeće: 1. Odluke o visini eskontne i diskontne stope čime se djeluje na cijenu upotrebe novca, 2. Odluke o povećanju ili smanjenju novčanih kontingenata čime se djeluje na obim ponude novca, 3. Odluke o povećanju ili smanjenju obaveznih rezervi (koje poslovne banke moraju držati kod centralne banke) čime se djeluje na obim potražnje novca, 4. Odluke o kupovini ili prodaji državnih obveznica i blagajničkih zapisa čime se djeluje na obim javnog duga i na količinu novca u opticaju. 31

• Sve navedene odluke centralna banka donosi u skladu sa ciljevima ekonomske politike, koristeći pri tome poznate instrumente monetarne i fiskalne politike. • Centralna banka je zapravo, glavni regulator i kontrolor zbivanja na tržištu novca. • Kretanje ponude i tražnje na berzi novca pokazuje unutrašnje stanje u ekonomiji neke zemlje, a tržište novca se pojavljuje kao institucija preko koje centralna banka ostvaraje osnovne ciljeve monetarne politike. • Promjene eskontne ili diskontne stope, promjene stope obavezne rezerve, odluke o visini kredita državi (za pokriće budžetskog deficita isl. ), promjene rediskontnog kontingenta, odluke o veličini i uslovima dobijanja kredita - sve te i slične odluke centralne banke imaju direktan odraz na kretanje ponude i potražnje novca. 32

2) POSLOVNE BANKE NA TRŽIŠTU NOVCA • Poslovne banke se pojavljuju kao drugi tipični učesnik na tržištu novca. • One se mogu pojavljivati kako na strani ponude, tako i na strani tražnje novca, što zavisi od njihove poslovne situacije, njihovih poslovnih očekivanja i njihove poslovne politike. • Jedna poslovna banka, kao učesnik tržišta novca, ulazi u poslovne odnose sa centralnom bankom ili sa drugim poslovnim bankama. • Pored toga, poslovna banka može obavljati trgovinu novcem i za privredne subjekte koji nisu članovi institucionalizovanog tržišta novca. 33

• U tom slučaju ona te poslove prikazuje i obavlja kao poslove koje obavlja u svoje ime i za svoj račun, snoseći svu odgovomost i rizik. • Za takve usluge banke naplaćuju proviziju. • Dok poslovne banke na tržištu novca obavljaju poslove u ime svojih komitenata iz privrede, centralna banka obavlja poslove za državu, odnosno za vladu i njene institucije. • Da bi stekla status učesnika (subjekta) na tržištu novca poslovna banka treba ispuniti određene preduslove koji su formulisani u zakonima, uredbama i normativnim aktima berze novca. • Najčešći preduslovi su slijedeći: 34

• Mora biti samostalna finansijska institucija osnovana po zakonu o bankama i mora imati svojstvo pravnog lica, mora imati svoj žiro račun odnosno konto čije stanje svakog momenta može biti poznato centralnoj banci, • Mora biti u poslovnom odnosu sa centralnom bankom na području izdvajanja i držanja obaveznih rezervi i drugih instrumenata kreditno monetarne i devizne politike, • Mora imati posebni organizacioni dio, tj. službu koja je u kadrovskom, stračnom i tehničkom smislu osposobljena za obavljanje poslova na tržištu novca. 35

3) SPECIALIZOVANE FINANSIJSKE INSTITUCIJE NA TRŽIŠTU NOVCA • Specijalizovane i ovlašćene posredničke finansijske organizacije pojavljuju se kao treći tipičan učesnik tržišta novca u raznim zemljama. • Na institucionalizovanom tržištu novca ne može učestvovati svaka posrednička finansijska organizacija, već samo ona koja je za taj posao dobila odobrenje od nadležne institucije, najčešće od centralne banke koja kontroliše tržište novca. • Posredničke organizacije ili pojedini stručnjaci u funkciji posrednika povezuju poslovne banke, s jedne strane, te preduzeća i gradane koji imaju viškove ili manjkove gotovinskih salda, s druge strane. 36

• Razlikujemo dvije osnovne grupe posrednika na tržištu novca. • Prvu grapu čine posrednici koji novčane transakcije obavljaju u svoje ime i za svoj račun. • Oni imaju i u tu svrhu koriste velika novčana sredstva i vrijednosne papire. • Tu spadaju diskontne i eskontne finansijske organizacije, razni fondovi i niz drugih posredničkih finansijskih organizacija. • Ove organizacije obavljaju trgovinu likvidnim sredstvima, zatim poslove eskontnih i lombardnih kredita i slično. • Predstavnici ovih posredničkih organizacija na tržištu novca nazivaju se dileri. 37

• Drugu grupu čine posredničke finansijske organizacije koje poslove na tržištu novca obavljaju u tuđe ime i za tuđi račun. • Njihov zadatak je da prikupljaju informacije o stanju tržišta novca te da dovode u vezu kupca i prodavca novčanih sredstava i vrijednosnih papira. • Brokeri obično ne sklapaju ugovore i ne snose odgovornost za neizvršavanje ugovora. • Oni samo povezuju kupce i prodavce i za to naplaćuju određenu proviziju od kupca i prodavca. 38

• Posredničke finansijske organizacije koje žele poslovati na organizovanom (službenom) tržištu novca moraju ispuniti sve preduslove koji su utvrđeni zakonom, uredbama centralne banke i statutom berze novca. • Organizacija i upravljanje novčane berze, koja predstavlja organizovano tržište novca, slični su organizaciji i upravljanju koje nalazimo kod ostalih tipova berzi. • Pojedine berze u pojedinim državama mogu imati neke posebne osobine koje uglavnom ne narušavaju organizaciono - upravljačku struktura koja se javlja kod svih javnih berzi. 39

• Najviši organ berze novca je skupština članova berze. • Ona bira upravni i nadzorni odbor berze. • Upravni odbor je najvažnije operativno tijelo koje rukovodi poslovanjem, propisuje poslovni red, donosi uzanse berzanskog poslovanja, upravlja imovinom, imenuje članove pojedinih odbora, prikuplja i raspoređuje prihode, donosi končane odluke o konotacijama itd. • Nadzomi odbor obično kontroliše zakonitost poslovanja i poštovanje berzanskih pravila i poslovnog morala. • Upravnim odborom rakovodi direktor berze, a stručne službe se brinu o brzom i svakodnevnom obavljanju administrativnih i stračnih poslova. • Prava i dužnosti pojedinih organa berze novca obično se precizno utvrđuju statutom ili drugim normativnim aktom koji donosi skupština berze. 40

INSTRUMENTI TRŽIŠTA NOVCA 1. HARTIJE OD VRIJEDNOSTI NA TRŽIŠTU NOVCA • Na tržištu novca nalaze se hartije od vrijednosti emitovane od strane centralne banke ili drugih subjekata koji su dobili saglasnost od nje da mogu biti na tom tržištu predmet kupovine i prodaje. • Ona se pri tome često drži stava da li je neka hartija od vrijednosti podesna za eskont ili reeskont odnosno operacije na “otvorenom tržištu” (“opet Market Policy”). • Na tržištu novca u razvijenim ekonomijama koriste se mnogobrojni instrumenti trgovine novcem i kratkoročnim hartijama od vrijednosti. Najznačajniji instrumenti su: 41

1. Međubankarska kupoprodaja novca, 2. Kratkoročne hartije od vrijednosti, gde spadaju: a) Državne obveznice (tresory bonds), b) Obveznice centralne banke, c) Blagajnički zapisi centralne banke, d) Državni blagajnički zapisi (tresory bilds), e) Komercijalni zapisi, f) Bankarska potvrda o depozitu (depozitni certifikat), g) Bankarski akcepti, h) Komercijalni bonovi. 3. Međubankarska trgovina viškovima obaveznih rezervi. 42

• U zemljama bivšeg socijalističkog sistema, koje ponovo teže uspostavi tržišnog sistema i finansijskog tržišta institucionalizovano tržište novca sada se tek formira i postepeno uključuje u finansijski sistem. • Istražuju se vrijednosni papiri, tržište novca, tržište kapitala i upotreba njihovih instrumenata u novim privrednim uslovima. • Ne koriste se svi, već samo neki instrumenti tržišta novca. • Tako, na primjer: na tržištu novca najčešće se koriste međubankarske kupoprodaje novca (radi osiguranja likvidnosti banaka) i blagajnički zapisi. 43

• Rijetke su i sporadične upotrebe ostalih instrumenata na tzv. sekundarnom tržištu vrijednosnih papira. • Ovde opisujemo osobine, sadržaj i funkcije instrumenata tržišta novca koji se koriste u razvijenim privredama. • Razmatramo, dakle, samo kratkoročne vrijednosne papire i druge instrumente pomoću kojih se trguje funkcijom novca kao prometnog i platežnog sredstva. • Ostale vrijednosne papire (dugoročne državne obveznice, akcije i sl. ) pomoću kojih se trguje funkcijom novca kao kapitala (oblika čuvanja imovine) i funkcijom novca kao kapitala, ovdje ne razmatramo, jer to spada u problematiku tržišta kapitala. 44

2. MEĐUBANKARSKA KUPOPRODAJA NOVCA • U poslovnim bankama svakodnevno se pojavljuju viškovi i manjkovi na saldu njihovog dnevnog poslovanja. • Svaka od njih nastoji da osigura svoju dnevnu likvidnost i likvidnost u određenom vremenskom terminu. • Novac koji se pozajmljuje (na organizovanom ili neorganizovanom tržištu novca) radi osiguranja svakodnevne likvidnosti banaka i drugih finansijskih institucija obično se naziva dnevni novac ili noćni novac, jer se najčešće posuduje preko noći. • Novac koji se posuđuje radi osiguranja likvidnosti u određenom vremenskom terminu (od jednog do tri meseca, a najduže do godinu dana) nazivamo terminski novac. 45

• S tim u vezi možemo razlikovati poslove, odnosno kupoprodaje dnevnog novca i poslove, odnosno kupoprodaje terminskog novca. • Pod dnevnim žiralnim novcem, koji je predmet trgovanja na tržištu novca, podrazumijevamo višak potraživanja, odnosno trenutni višak likvidnih sredstava koje poslovna banka, kao učesnik tržišta novca, ponudi drugim bankama. • Takav novac se nudi i traži obično na rok od jednog dana ili na 24 sata od trenutka kada je zajmoprimac dobio traženi novac na svoj račun. • Pored toga, dnevni viškovi likvidnih novčanih sredstava posuđuju se i uzimaju i na druge rokove koji obično nisu duži od 30 dana. 46

• Poslovne banke i njihovi predstavnici na organizovanom tržištu novca obično se dobro poznaju. • Između banaka, kao poslovnih partnera, često se uspostavlja visok stepen povjerenja i vrlo brzo “prebacivanje” žiralnog novca sa jednog na drugi poslovni (žiro) račun. • Informatizacija i kompjuterizacija olakšavaju bankarske poslove i poslove na tržištu novca. • Dnevni viškovi žiralnog novca često se nude i pozajmljuju na osnovu telefonskog poziva ovlašćenih predstavnika. 47

• Takav način trgovanja novcem, koji se u literaturi naziva telefonski zajam (Call loans, call mоnеу), ranije je bio najvažniji instrument na međubankarskom tržištu novca. • Danas se takav oblik zajma pojavljuje samo između dobrih poslovnih partnera koji imaju visok stepen međusobnog povjerenja. • Sve više se šire altemativni oblici posuđivanja novca pomoću vrijednosnih papira, jer kod njih postoji veća sigumost i stabilna kamata, tj. formalizovana kupoprodaja novca. 48

• Telefonski zajmovi su strogo kratkoročni na 1, 2, 3 dana, a ređe na 7 i duže, a najduže do 30 dana. • Takve zajmove, dakle, odobravaju banke jedna drugoj ili banke brokerima i dilerima. • Zajmoprimac, po pravilu, mora pristati na klauzulu da zajmodavac može tražiti povrat zajma i prije dogovorenog roka vraćanja. • Ovi zajmovi se koriste, u pravilu, za dnevno održavanje likvidnosti i u slučaju značajnijeg odliva depozita. • Zajmodavac ove zajmove obično ne može reeskontovati kod centralne banke. 49

• Kamatna stopa na ove zajmove obično prelazi kamatnu stopu na blagajničke zapise, što stimuliše banke da daju takve zajmove. • One to rade u vremenu političke i ekonomske stabilnosti, dok u vremenu nestabilnosti ni visoke kamate nisu dovoljan stimulans. • Ovakvi zajmovi koriste se u stabilnim poslovnim situacijama i za rešavanje sasvim kratkoročne nelikvidnosti od nekoliko dana. • U slučaju pojave veće i dugoročne nelikvidnosti ovakvi zajmovi ne rješavaju problem, već se koriste drugi instrumenti tržišta novca. 50

• Kamatna stopa na međubankarske kratkoročne zajmove zavisi od kretanja eskontne stope, od ponude i tražnje novca, ali i od stope inflacije (nestabilnosti privrede). • Terminski novac predstavlja saldo potraživanja na računu banke, tj. višak likvidnih sredstava koje poslovna banka, učesnik tržišta novca, nudi na duži rok, uz određenu kamatnu stopu, na zajam drugim poslovnim bankama. • Novac kojim se rešavaju problemi (ne)likvidnosti najčešće se nudi i uzima na rok od jednog do tri meseca, a najduže do godinu dana. • Zajmovi na kraći rok daju se uz manju, a zajmovi na duži rok daju se uz veću kamatnu stopu. 51

3. KRATKOROČNE HARTIJE OD VREDNOSTI • Na institucionalizovanom tržištu novca obično se ne trguje svim oblicima vrijednosnih papira već samo onim vrijednosnim papirima koje izdaje centralna banka ili koje centralna banka tretira kao vrijednosne papire pogodne za trgovinu na tržištu novca, odnosno za ostvarivanje njene politike na zatvorenom ili otvorenom novčanom tržištu. • Predmet kupoprodaje, odnosno instrument tržišta novca može postati samo onaj vrijednosni papir koji se uvijek može rediskontovati kod centralne banke uz određenu diskontnu stopu, a da se pri tome ne tereti rediskontni kontingent kojeg je centralna banka odobrila poslovnoj banci koja traži rediskont. • 52

• U ovom pristupu tržištu novca, mjenice komercijalnog karaktera koje poslovna banka reeskontuje kod centralne banke na teret svog rediskontnog kontingenta, ne tretiraju se kao predmeti trgovine na tržištu novca, već se tretiraju kao vrijednosni papiri kojim se trguje na kreditnom, odnosno eskontnom tržištu. 53

• Ovaj instrument se koristi i kao sredstvo emisije centralne banke poslovnim bankama (reeskont hartija od vrijednosti - mjenica). • Kupoprodaja kratkoročnih vrijednosnih papira na tržištu novca zbiva se, obično, između: a) dvije poslovne banke, b) jedne poslovne banke i centralne bake, c) države i poslovne banke, d) države i centralne banke. e) države i njenih institucija. 54

• S obzirom na subjekt koji ih izdaje (emituje) kratkoročne vrijednosne papire možemo podijeliti u tri grupe: 1. Državni vrijednosni papiri kao što su državne obveznice, državne mjenice, državni blagajnički zapisi (Treasury bills, bons du tresor, Schatzwechsel); 2. Vrijednosni papiri centralne banke, kao što su blagajnički zapisi; 3. Vrijednosni papiri privrednih preduzeća, drugih firmi ili privatnih lica koji su akceptirani od strane ovlašćenih finansijskih institucija. Vrste, oblici, broj i obim kupoprodaje kratkoročnih vrijednosnih papira u nekoj privredi zavisi od niza faktora. 55

• Ovdje se ima u vidu: osobine privrednog sistema, uloga tržišta u regulaciji privrednih procesa, uloga kamatne stope, osobine finansijskog sistema, stabilnost privrede, odnos kamatne i profitne stope, formalnopravni okviri za trgovinu vrijednosnim papirima, stanje privrede i stanje poslovnih očekivanja kod raznih privrednih subjekata i slično. • Svaka država koja koristi tržište novca i vrijednosne papire obično svojim zakonima određuje subjekte koji mogu izdavati pojedine oblike vrijednosnih papira. • Jedan vrijednosni papir, kao na primjer blagajnički zapis, mogu izdavati različiti privredni i politički subjekti (vlada, centralna banka, poslovne banke i sl. ). HVALA! 56