BOSANSKO KOMPARATIVNO PRAVO II BOSANSKO SREDNJOVJEKOVNO PRAVO SADRAJ

BOSANSKO KOMPARATIVNO PRAVO

II. BOSANSKO SREDNJOVJEKOVNO PRAVO

SADRŽAJ TEME: • • • A. FEUDALNO STATUSNO PRAVO; - VLASTELA; - SELJAŠTVO (I OSTALI); B. PRAVNI SISTEM; C. IZVORI PRAVA SREDNJOVJEKOVNE BOSNE

A. FEUDALNO STATUSNO PRAVO Vlastela (feudalci): 1. Pravna priroda feudalnog posjeda u Bosni, 2. Sistem vazaliteta (odnos vladara kao seniora i njegovih feudalaca – vazalni odnos), 3. Imunitetska prava vlastele (to su, u stvari, prava feudalca na posjedu), Seljaštvo (zavisno stanovništvo): 4. Zavisni zemljoradnici 5. Vlasi (stočari) 6. Robovi 7. Gradovi i gradsko stanovništvo

1. PRAVNA PRIRODA FEUDALNOG POSJEDA U BOSNI • a) Regulisanje feudalnih statusnih pitanja u Bosni: vršilo se na osnovu (1) slavenskih običaja i (2) srednjoevropskog feudalnog prava iz Ugarske (sva vlastela je bila u posjedu svojih feuda kao baština), • b) Plemenita baština ili plemenština: nosioci prava svojine nisu bili pojedinci, već cijeli vlastelinski rodovi), • c) Jačala pozicija vlastele u odnosu na vladara: takav status davao je posebnu snagu vlasteli u odnosu na vladara; postupanje u slučaju izdaje, nije se oduzimala imovina od srodnika; odumrtna baština pripadala vladaru;

2. SISTEM VAZALITETA U BOSNI (ODNOS VLADARA KAO SENIORA I NJEGOVIH FEUDALACA – VAZALNI ODNOS) • 1. Krunski vazalitet: • a) postojao je tamo gdje je centralna vlast bila jaka, • b) vazali su prema svom senioru imali dvije glavne obavze: (1) godišnji danak i (2) vojnu obavezu; • 2. Hijerarhijski vazalitet: • a) uspostavljao se kao sistem tzv. feudalnih ljestvica, na hijerarhijskom principu (krupna vlastela bila direktno vezana za vladara kao svog seniora; obična vlastela i vlas telčići su zavisili od krupne vlastele), • b) obaveze vazala prema velmožama („vjerna služba“): – vojna obaveza ili služenje na dvoru, vazalne ljestvice – vladar je sa nižom vlastelom mogao komunicirat samo posredstvom krupne vlastele)

2. SISTEM VAZALITETA U BOSNI (B) • c) obaveze vlastele prema vladaru: • - vojna obaveza: u poveljama piše da je vlastelin dužan služiti vladaru („gospodinu“), „oružjem kako može najbolje“, • - dadžbine vlastele (bilo kakve) prema vladaru očito nisu postojale (osim da daju “od svoje volje”). Kulin poveljom od 1189. za Dubrovčane odredio - da se mogu kretati slobodno i bez ikakvog nameta, osim ako mu neko od njih ne da poklon „od svoje volje“.

3. IMUNITETSKA PRAVA VLASTELE: SU PRAVA FEUDALACA NA POSJEDU, SVAKI JE UŽIVAO 3 VRSTE IMUNITETA) • a) Ekonomski imunitet (radna, naturalna i novčana renta), • b) Administr. imunitet: pravo vršenja upravnopolicijske vlasti nad naseljenicima njegovog posjeda, • c) Sudski imunitet (pravo gospodara da sudi svim naseljenicima svog vlastelinstva,

4. ZAVISNI ZEMLJORADNICI • 1. Postojale su dvije klasne suprotnosti: a) vlastela, b) feudalno zavisno seljaštvo: zavisni zemljoradnici i vlasi stočari i c) robovi, • 2. Položaj zav. zemljoradnika kao najbrojnijeg sloja zavisnog stanovništva (kmetovi – „kmetići“): • a) Tretirao se kao „pripadak zemlje“; • b) Zabrana napuštanja posjeda; • c) Kuluk kod gospodara 90 dana godišnje); • ; d) Ostale obaveze: “zalaznine”, “gradozidanije”, “gradobljudenije”); • 4. Zbog teškog položaja, seljaštvo nije pružilo nikakav otpor Osmanlij. (Bosna „šaptom pala“); • (Pravni polož. seljaka u srednj. Bosni (nedovoljno poznat, još u 15. st. postojali su i slobodni seljaci)

5. VLASI (STOČARI) • 1. Vlasi su drugi po brojnosti u kateg. zavisnog selj. • 2. Znač. riječi vlah (starogerm. ), „dobri Bošnjanin“ ili „čovjek“ (zemljoradnici i stočari); • 3. Vlaški katuni – staništa vlaha u zimskom periodu, određeni vidovi samouprave (knezovi ili primićuri), • 4. Obaveze Vlaha prema vladaru: • a) u ranofeud. periodu (bili su u direktnom odnosu prema vladaru, davali dio svojih proizvoda, obično u stoci, komordžijska služba, darivanje konja „za ponos“ vladaru); • b) u kasnijem periodu (bili su zahvaćeni procesom feudaliz. , pa su uz zavisne zemljor. došli u posjed vlastele); • 5. Za vrijeme feudalne anarhije i nadiranja Osman. (kraj 14. i poč. 15. st. ), vlaš. stanovništvo u porastu;

6. ROBOVI • 1. Bosanska vlastela nije držala robove (za razliku od „prosvijetljene“ evropske gospode); • 2. Trgovanje robljem u Bosni se smatralo nedostojnim zanimanjem (time su se bavili uglavnom razni stranci); • 3. Katolička crkva je tolerisala trgovinu bosanskim robljem; • 4. Povećanje trgovine bosanskim robljem u 15. st. , uzaludni protesti bosanskih kraljeva protiv ropstva (Dubrovnik u tri maha zabranjuje tu trgovinu, bezuspješno)

7. GRADOVI I GRADSKO STANOVNIŠTVO • 1. Još u doba bana Kulina - u Bosni postoje tri veća trga sa utvrdama (Vrhbosna, Visoko i Drijeva), • 2. Uspon i širenje bosanske države, te razvoj grad-ova u doba bana Stjepana II, razvoj rudarstva (prvi bosanski novac), • 3. Čime se trgovalo (uvoz: so i luksuzne robe; izvoz: rude i stočarski proizvodi), • 4. Razvoj domaćih rudarskih i trgovačkih centara za vrijeme Tvrtka I (Foča, Jeleč, Jajce, Konjic, Janjići kod Zenice, Cernica kod Gacka, Dobrun kod Višegrada, Zvornik, Srebrenik, Usora kod Doboja, Rogatica, Prozor, Trebinje, Prača, Borač i Nerezi kod Čapljine), • 5. Stanovn. bos. gradova, uglavnom stranci (kolonije i sudska autonomija), tek kasnije i domaći ljudi;

B. PRAVNI SISTEM • • • 1. Sudovi 2. Sudski postupak 3. Krivično pravo i sistem kazni 4. Brak i porodica 5. Vlasništvo (svojina) i obligacije 6. Testament gosta Radina

1. SUDOVI • 1. Vlastelinski ili „patrimonijalni“ sudovi (vlastelin sudi zavisnim ljudima sa svog posjeda); • 2. Učesnici u sporu, nadležnost i rješavanje sporova: • a) između bosanskih podanika i Dubrovčana (mješoviti pogranični sud – koji se nazivao stanak), • b) međusobni sporovi Dubrovčana u Bosni (Dubrovčani su imali svoje konzule koji su rješavali njihove međusobne sporove), • c) sporovi i suđenje Sasima i drugim stanovnicima gradova (sudio knez kojeg je imenovao vladar), • d) suđenje vlasteli (vlastelinski kolegij, sastavljen od same vlastele i predstavnika Crkve bosanske);

2. SUDSKI POSTUPAK 1. Načelo mjesne nadležnosti u sporovima između Bosanaca i Dubrovčana (tužba se podnosila sudu nadležnom za tuženu stranu), 2. Dokazna sredstva i ostala načela sudskog postupka (zakletva, pravo azila), • a) Zakletva (zakletvenici, rotnici, „samošesta“ ili „samosedma“ prisega), • b) Pravo azila (utočišta, u nemirnim vremenima, ugovori vlastele s Dubrovnikom, Crkva bosanska omogućavala).

3. KRIVIČNO PRAVO I SISTEM KAZNI 1. „Krivina“: svako krivično djelo – ubistvo, krađa, izdaja (primj. u Ugovoru bana Mateja Ninoslava sa Dubrovnikom 1240. godine); 2. „Pravina“ kao oznaka svakog ponašanja koje je u skladu sa pravom, odnosno pravdom, 3. Kazne za učinjena krivična djela (prevladavale imovinske kazne, obično u naturi): • a) Kazne za krivično djelo ubistva (globa zv. vražda ili umir – otkup oko 500 dukata, nije bilo krvne osv. ) • b) Nije bilo tjelesnih kazni (samo imovinske kazne, naknada štete) • c) Nije postojala kazna lišenja slobode, smrtna kazna - samo za izdaju;

4. BRAK I PORODICA (A) • 1. Patrijarhalna porodica - vladajući oblik porodične zajednice (kasnije u 18. i 19. st. – zadruga) – glavna obilježja: • a) kolektivna svojina nad zemljom i • b) vlast oca u porodici (posebno kod sklapanja braka, raspolaganja imovnom itd. ); • 2. Brak – necrkveni laički (po paganskoj tradiciji, krađa ili otmica djevojke, ugovor porodica ili kupovina); • 3. Razvod (jednostavan za muža „ako mu žena nije bila ugodna“; žena je mogla napustiti muža, ali joj se oduzimalo imanje); • 4. Jednostavnost razvoda – jedan od razloga odbijanja katolicizma;

4. BRAK I PORODICA (B) • 5. Nasljeđivanje: • a) muški potomci: nije primjenj. princip primogeniture, već se nasljedstvo dijelilo jednako na sve sinove; • b) ženski potomci: pravo nasljeđivanja pokretnih stvari, a ako nije bilo muškog potomstva, onda su imanje nasljeđivale kćeri; • c) starješinstvo: poslije očeve smrti, najstariji sin postajao glava porodice; • 6. Ekon. osnova: oličena u kolektivnom vlasništvu nije bilo testamenta, ali se pravila razlika između baštine (očevine) i stečevine (novac i dragocjeno-sti, deponovane u Dubrov. obično su bile predmet testamenta).

5. VLASNIŠTVO (SVOJINA) I OBLIGACIJE (A) • 1. Svaki oblik svojine predstavlja pravni izraz odnosa proizv. (u srednjov. Bosni - feudalni karakter svojine), • 2. Svojina u feudalizmu (ugl. , zemljišna) dijelila se na više titulara, koji su imali svojinska ovlaštenja na istoj stvari), za razliku od rimskog privat. vlasništva; • 3. Osnovi oblik vlasništva u feudalizmu bila je zemljišna svojina u vidu tri oblika (titulara na istoj zemlji): • a) vladar: smatran vlasnikom cjelokup. zemljišta, pa mu je pripadalo vrhovno pravo svojine (dominium eminens);

5. VLASNIŠTVO (SVOJINA) I OBLIGACIJE (B) • b) feudalac (vlastelin): imao je na svom posjedu direktnu ili pravu svojinu (dominium directum); • c) kmet (zavisni seljak) imao je na svom posjedu zavisnu svojinu (dominium utile) u vidu prava korištenja zemljišta, uz uslov davanja feudalne rente vlastelinu. • 4. Svojina na zemlju sticala se na dva načina: • (1) originarnim (zakonsko zaposjedanje napušte-nih nekretnina – stvari) i • (2) derivativnim putem (kupoprodaje, nasljedst-vom – voljom prethodnog i novog vlasnika) • 5. Obligacioni i depozitarni poslovi sa Dubrovnikom (povećavali se sa razvojem trg. u 14. i 15. st. );

6. TESTAMENT GOSTA RADINA • 1. Starješine Crkve bosanske uključuju se u novčanu privredu u 15. st. , • 2. Gost Radin živio životom kao i ostala gospoda – jedan od posljednjih istaknutih starješina tadašnje feudalne Crkve bosanske, • 3. Sadržaj testamenta sastavljenog u Dubrovniku (raznim nasljedn. i za različite svrhe zavještao svoje veliko bogatstvo. • 4. Odricanje od moralnih načela Crkve - što je nagovještavalo kraj i crkve i srednjovjekovne bosanske države;

C. IZVORI PRAVA SREDNJOVJEKOVNE BOSNE • 1. Izvori prava i pitanje zakona, • 2. Javne isprave ili listine, • 3. Dubrovačko i bosansko pravo.

1. IZVORI PRAVA I PITANJE ZAKONA (A) • 1. Izvori prava u srednjovjekovnoj Bosni: • - osnovni: običajno pravo, povelje i druge javne isprave, • - pomoćni: dubrovačko pravo, • a) U starijoj literaturi smatralo se da prije 12. st. u srednjovjek. Bosni nisu postojala neka opća pravna pravila ili zakoni, • b) Podaci iz glave 9 Ljetopisa popa Dukljanina o „slavenskoj knjizi zvanoj Metodije“ ukazuju da je u Bosni prije 12. st. , ipak postojao jedan pisani zakon kojem su se vremenom izgubili tragovi;

1. IZVORI PRAVA I PITANJE ZAKONA (B) • 2. Ljetopis popa Dukljanina: • a) Najstarije književno djelo južnih Slavena – Barski rodoslov, latinski prevod koji opisuje nevjerovatne događaje od 5. – 10. stoljeća – ali se u njemu ipak nalazi jezgro određene historijske istine, • b) Sadržaj Ljetopisa: o kralju Budimiru, saboru na Duvanjskom polju, podjela zemlje na 4 velike pokrajine: Crvenu Hrvatsku, Bijelu Hrvatsku, Bosnu i Rašu • c) Naučno tumačenje Ljetopisa: „methodios“ ustvari, „knjiga zakona ili kompilacija zakona“ • d) Ljetopis upućuje da je u Bosni prije 12. stoljeća postojao neki pisani zakon

2. JAVNE ISPRAVE ILI LISTINE (A) • 1. Povelje - osnovni izvor prava u srednjovjekovnoj Bosni – to su isprave koje je vladar izdavao pojedinim fizičkim i pravnim licima, • a) Povelje koje su imale karakter međunarodnih ugovora (Dubrovnik - trgovačke povlastice, sačuvanih oko 60), • b) Vlasteoske (darovne ili vjerovne) povelje (njima su bosanski vladarivali posjede svojoj vlasteli), • 2. Diplomatička struktura bosanskih isprava ili listina: razlikuju se 3 osnovna dijela: (1) Protokol, to jest uvod, (2) Tekst i (3) Eshatokol;

POVELJA BANA KULINA

2. JAVNE ISPRAVE ILI LISTINE (B) • • a) Protokol (uvodni dio) se sastoja od: - invokacija (prizivanje boga), - datum izdavanja povelje i - intitulacija (ime i titula vladara koji izdaje povelju), b) Tekst se sastojao od - naracije (kako je došlo do izdavanja povelje), - dispozicije (najvažniji dio povelje – opis pravnog posla i pravila ponašanja) i • - sankcije (obično prijetnja prokletstvom):

2. JAVNE ISPRAVE ILI LISTINE (C) • c) Eshatokol ili završni dio povelje se sastojao od • • tzv. - koroboracije (imena svjedoka, koji potvrđ. autentičnost, obično vjerovne povelje) i - potpisa (veoma rijetki) i - pečata (na kraju povelje obično kao metalni privjesak sa grbom i likom izdavača). 3. Natpisi na stećcima kao nadgr. spomenicima (iz njih se može vidjeti društveni položaj umrlog, pravna priroda njegovog posjeda itd)

NATPISI NA STEĆCIMA, NEKROPOLA RADIMLJA

3. DUBROVAČKO I BOSANSKO PRAVO • 1. Trgovina povezuje bosans. i dubrovačko pravo, • 2. Dubrovačko pravo – u početku mješavina rimskog i bizantskog prava i slavenskih običaja • 3. Politička autonomija Dubrovnika – kodifikacija statuta 1272. g. – temeljnog zakona kojim se regulisao javni i privatni život, • 4. Sadržaj dubrovačkog statuta (7 knjiga: prve dvije državno uređenje, treća - sudstvo, četvrta – porodično i nasljedno pravo, peta – razni administrativni propisi, šesta – krivično pravo, sedma – pomorsko pravo); • 5. Carinski zakon, 1277. (regulira plaćanje carina na uvoz i izvoz različitih roba. )

POVELJA KRALJA TVRTKA II IZ 1421. , HISTORIJSKI ARHIV DUBROVNIK