Bankarski rizici prof dr Rika eljko Bankarstvo znai

Bankarski rizici prof dr Rička Željko

Bankarstvo znači upravljanje rizikom i dobiti!!!

Rizici u bankarskom poslovanju Poslovni rizici se definišu kao “neizvjesnost ili nesigurnost ostvarenja očekivanog ishoda određene poslovno-finansijske aktivnosti”. Rizik može imati štetne posljedice, pa ekonomski i finansijski učesnici u poslovnim i finansijskim transakcijama ispoljavaju uvijek -averziju prema riziku i teže njegovom eliminisanju, ili -bar, minimiziranju. Bankarstvo spada u visoko rizične djelatnosti.

Rizici u bankarskom poslovanju Imajući u vidu činjenicu da banka posluje sa specifičnom robom (novcem), definisanje rizika u bankarstvu iziskuje nešto uži pristup. Bankarski rizik bi se mogao definisati kao “vjerovatnoća gubitka (smanjenja dobiti) nastalog kao rezultat dejstva neizvjesnih događaja u poslovanju banke. ”

Šta je rizik za banku? Ø Mogućnost da neka poslovna aktivnost, očekivano ili neočekivano, proizvede negativan uticaj na: -finansijski rezultat. i -kapital banke. Ø Bankarsko poslovanje je povezano sa brojnim rizicima.

Bankarski rizici Bilo koje poslovanje koje ima za cilj maksimiziranje profita, uključujući bankarstvo, suočeno je sa: -makroekonomskim rizicima (efekti recesije, npr. ) i -mikroekonomskim rizicima (prijetnje nove konkurencije) Dodatni potencijalni rizici sa kojima se sve firme moraju suočiti, su: zaostajanje u tehnologiji, poslovna kriza dobavljača ili klijenta, političko uplitanje, prirodne nesreće i slično

Asimetrične informacije Problem asimetričnih informacija kod banaka i drugih finansijskih institucija, dovode do rizika: -negativne selekcije, i -moralnog hazarda. Rizik negativne selekcije nastaje prije nego što je banka donijela određenu odluku. npr, zahtjeve za kredit kod banke često dostavljaju klijenti koji imaju visok kreditni rizik. Klijenti koji su skloni velikim rizicima i špekulanti, često traže kredite kod banaka. Oni su ubijeđeni, da vjerovatno kredit neće ni dobiti. Ako njihov zahtjev bude pozitivno riješen, oni su uvjereni da kredit neće vratiti banci.

Asimetrične informacije Problem asimetričnih informacija generiše problem negativne selekcije i povećava šanse špekulantima i klijentima sa visokim rizikom da dobiju kredit od banke. Rizik negativne selekcije povećava kreditni rizik, zbog čega banke moraju biti veoma oprezne u kreiranju svoje kreditne politike.

Asimetrične informacije Moralni hazard nastaje nakon što banka donesu određenu poslovnu odluku. Npr, ako se zajmoprimac upušta u visoko rizične radnje nakon što mu je odobren kredit, to će umanjiti šanse banci da odobreni kredit bude na vrijeme otplaćen. Zajmoprimac može kredit da utroši nenamjenski za poslove koji nose visok prinos, ali i veliki rizik. Kod takvih poslova, veća je vjerovatnoća propasti nego velike dobiti. Rizik moralnog hazarda povećava kreditni rizik banke. Za zaštitu od rizika moralnog hazarda banka mora imati odgovarajuće instrumente.

Potreba za sveobuhvatnim pristupom upravljanju rizikom a) Razviti strategiju rizika banke jasno izražavajući prihvatljive nivoe izloženosti posebnim vrstama rizika, drugim stranama i poslovnim aktivnostima. b) Odobriti limite rizika c) Osigurati da su politike i procedure za vođenje poslovnih aktivnosti, (dugoročnih i svakodnevnih), zadovoljavajuće i ažurne.

Potreba za sveobuhvatnim pristupom upravljanju rizikom Strategija upravljanja rizikom : -Uloga Nazornog odbora: -Odgovornost za poznavanje rizika koje preuzima banka i sigurnost da se njima upravlja na odgovarajući način, leži na Nadzornom odboru banke.

Potreba za sveobuhvatnim pristupom upravljanju rizikom NO je odgovoran za svaki finansijski gubitak ili smanjenje dioničke vrijednosti koju pretrpi banka. NO ima obavezu prema dioničarima uspostaviti potrebne sisteme, prakse i kulturu za upravljanje svim rizicima kojim je banka izložena.

Potreba za sveobuhvatnim pristupom upravljanju rizikom Osigurati postojanje odgovarajućih internih kontrola Izrađivati redovne izvještaje o pitanjima upravljanja rizikom za NO

Upravljanje rizikom Proces upravljanja rizikom dijeli se u dvije faze: 1) ocjena rizika, i 2) kontrola rizika.

Upravljanje rizikom Ocjena rizika obuhvata slijedeće faze: -identifikovanje rizika, -procjena vjerovatnoće, -procjena uticaja, i -određivanje prioriteta

Upravljanje rizikom Identifikovanje rizika, znači prepoznavanje uticaja spoljašnjih i unutrašnjih faktora na poslovanje banke. Spoljašnji faktori su mnogobrojni, a najveći uticaj ima djelovanje tržišta i tehnološki proces. Unutrašnji faktori su odraz strategije i organizacije banke, planiranja i vođenja banke, sposobnosti menadžmenta i efikasnosti poslovanja. Procjena vjerovatnoće podrazumijeva određeni kontinuitet, metode, modele, alate i tehnike rangiranja rizika banke.

Upravljanje rizikom Procjena uticaja znači određivanje osjetljivosti poslovanja u odnosu na mogućnost postojanja određene vrste rizika. Određivanje prioriteta utvrđuje se u zavisnosti od uticaja rizika na poslovanje banke i stepena izvjesnosti pojavljivanja određenog rizika. Menadžment banke mora vršiti permanentnu ocjenu rizika, kako bi smanjio negativno dejstvo na poslovanje banke.

Upravljanje rizikom Kontrola rizika obuhvata slijedeće faze: -mjerenje rizika, -alociranje odgovornosti, i -planiranje. Kontrola rizika, znači mjerenje intenziteta rizika pomoću utvrđenih indikatora, metoda, modela i sistema upravljanja rizikom banke.

Upravljanje rizikom Alociranje odgovornosti je evidentiranje i određivanje rizika prema mjestu odgovornosti za upravljanje rizikom, utvrđivanje vrste i značaja rizika. Efikasno upravljanje rizicima banke zahtijeva utvrđivanje lične odgovornosti za posljedice i štete koje je banka imala. Planiranje rizika može biti preventivno i naknadno.

Upravljanje rizikom Preventivno planiranje se provodi kako bi se ublažili mogući rizici u poslovanju banke. U tom cilju, banka utvrđuje određene postupke i procedure u poslovanju i vrši procjene i predviđanja, kako da se razvija u budućem vremenu. Naknadno planiranje vrši se za slučaj hitnih i iznenadnih događaja, kako bi se ublažile štetne posljedice nastalih rizika. Premije osiguranja, osiguranje depozita i kolateralno jemstvo banke su najvažniji instrumenti naknadnog planiranja banke.

Upravljanje rizikom može se definisati kao opšta ili specijalizovana upravljačka funkcija ocjene i kontrole rizika. Ova funkcija treba da prepozna i procjeni rizike banke, da izmjeri intenzitet i vrstu rizika, alocira odgovornost i pripremi banku da svoje ciljeve realizuje na što efikasniji način.

Upravljanje rizikom je višedimenzionalno i multidisciplinarno. Menadžeri banke, pored opštih znanja, moraju posjedovati i specijalizovana znanja radi uspješnog upravljanja rizikom. Kvalitetno upravljanje rizikom je jedan od osnovnih faktora uspješnog poslovanja banke.

Upravljanje rizikom -Adekvatna evaluacija kreditnih i tržišnih rizika; -Naplata cijene rizika od korisika odgovarajućih bankarskih usluga; -Izdvajanje naplaćene cijene rizika u rezerve i kapital banke; -Pokrivanje očekivanih rizika iz dioničkog kapitala banke; -Pokrivanje neočekivanih rizika iz dioničkog kapitala; -Formiranje ekonomskog kapitala banke koji je korigovan za rizik; -Upravljanje portfoliom rizika; -Monitoring rizika od strane posebne službe u banci.

Upravljanje rizikomdokumentiranje -određivanje sklonosti preuzimanju rizika za pojedine rizike, -jasne linije ovlasti i odgovornosti za upravljanje rizicima unutar kreditne institucije, -metodologija utvrđivanja i mjerenja, odnosno procjenjivanja rizika kojem je kreditna institucija izložena ili bi mogla biti izložena, -postupke za praćenje rizika uključujući uspostavu odgovarajućih limita,

Upravljanje rizikomdokumentiranje -procedure i mjere ako dođe do odstupanja od primjene usvojenih politika i odluka, -procedure i mjere ako dođe do kriznih situacija, i -ako je primjenjivo, upravljanje rizicima unutar grupe.

Klasifikacija rizika : Finansijski rizik n Rizik tržišta n Kreditni rizik n Rizik likvidnosti Poslovni rizik n Operativni rizik n Pravni rizik n Rizik zakonodavstva n Rizik ugleda, reputacije

Ostali rizici a) Suvereni (country) rizik - rizik rata, civilnih nemira, državnog neizvršenja obaveza; nedostatak diversifikacije u ekonomiji koji rezultira u prekomjernoj diversifikaciji u sektoru; Suvereni i country rizik mogu da utiču ne samo na bankarske operacije već i na bančine klijente čime se utiče na kreditni rizik i druge finansijske rizike

Ostali rizici n b) Sistemski (industrijski) rizik - slom bankarskog sistema usljed neizvršenja obaveza kod finansijske institucije i konsekventne “lančane reakcije”; -rizik neadekvatne bankarske supervizije; -rizik industrijskog pada ili kolapsa usljed dugoročnih faktora koji utiču na klijente banke (tekstilna industrija, brodogradnja); -rizik od nesreće koji utiče na klijente banke.

Rizici u bankarskom poslovanju Postoje različite podjele rizika u poslovanju banaka, pri čemu velika brojnost izvora rizika u bankarskom poslovanju otežava njihovu podjelu i grupisanje. Rizik se uvijek vezuje za funkcionalno poslovanje banke, onda je uobičajeno da se u posmatranju bankarskih rizika uvijek polazi od tzv. “funkcionalnog” pristupa tj. vezivanja rizika za pojedine globalne poslove i aktivnosti banke.

Rizici u bankarskom poslovanju Prema standardnoj međunarodnoj klasifikaciji, bankarski rizici se dijele na slijedeći način : (1) Kreditni rizik (2) Likvidnosni rizik (3) Rizik plaćanja (4) Kamatni rizik (5) Devizni ili valutni rizik (6) Rizik zemlje (7) Tržišni rizik (8) Operativni rizik

Kreditni rizik

Kreditni rizik –osnovni rizik bankarskog poslovanja- “rizik smanjenja profita banke uslijed neizvršavanja obaveza dužnika po osnovu dospjelog duga (glavnice i kamate). Sa aspekta banke, to predstavlja gubitak. Kreditni rizik odnosi se na nemogućnost dužnika (klijenta banke) da banci u roku dospijeća vrati odobreni kredit uključujući i pripadajuću kamatu. Osnovni pokazatelj izloženosti banke kreditnom riziku jeste stopa nenaplativosti potraživanja, (odnos procjenjene vrijednosti nenaplativih potraživanja i kreditnog potencijala banke).

Kreditni rizik je rizik da finansijski ugovor neće biti poštovan u skladu sa predviđenim uslovima ili očekivanjima. -Budući povrat je nesiguran zbog nepostojanosti operativnog gotovinskog toka ili nemogućnosti naplate kolaterala -Kreditni rizik se tokom vremena mijenja. Rizik se kvantificira kod dobijanja kredita (rangiranje), određivanja cijene (premija rizika) i revalorizacije (prema tržištu) tokom vremena -Vrijednost kolaterala vremenom se mijenja. Kolateral se redovno mora iznova procjenjivati.

Procjena kreditnog rizika Kredit bez rizika Očekivani gubitak = 0 Ne Neizvršenje obaveze ugovorne strane Da Izloženost riziku Rizik naplate Očekivani gubitak = ?

Očekivano kršenje ugovorne obaveze Analiza 5 C n Character n (karakter) n Capacity n (kapacitet) n Capital (kapital) n Collateral n (kolateral) n Conditions n (uslovi) rangiranje Očekivano kršenje

Kreditni rizik Proces konkretnog utvrđivanja kreditnog rizika veoma je složen. Ključnu ulogu u tom procesu ima tzv. analiza i ocjena kreditne sposobnosti zajmotražioca. U ovom segmentu bankarskog poslovanja, savremena praksa banaka razvila je različite koncepcije i modele za analizu i ocjenu kreditne sposobnosti zajmotražioca.

Kreditni rizik Ø Banka je dužna da kreditni rizik identifikuje, mjeri i procjenjuje: -prema kreditnoj sposobnosti dužnika, -njegovoj urednosti u izvršavanju obaveza prema banci, i -prema kvalitetu instrumenata obezbjeđenja potraživanja banke. Ø Kreditni rizik treba posmatrati kroz pad kreditne sposobnosti dužnika, odnosno povećanje vjerovatnoće da klijent banke neće biti u stanju redovno izmirivati sve svoje obaveze po osnovu plaćanja glavnice i kamate.

Kreditni rizik banke zavisi od dvije ključne grupe faktora, to su : (1) Eksterni faktori (stanje ekonomije i prirodno okruženje), i (2) Interni faktori (upravljačka filozofija poslovne banke). Najvažnije interne determinante kreditnog rizika banke čini slijedeće : (a) Obim kredita; (b) Kreditna politika banke, i (c) Kreditni miks.

Kreditni rizik Upravljanje kreditnim rizikom obuhvata: • upravljanjem kreditnim portfeljem; • ulogom odobravanja kredita i operacije; • provjerom kvalitete kreditnog portfelja; • spornim i sumnjivim potraživanjima; • načelima za upravljanjem kreditnim rizikom; • načelima za ograničavanje ili smanjenjem izloženosti kreditnom riziku; • klasifikacijom aktive; • načelima rezervisanja za kreditne gubitke.

Kreditni rizik Upravljanje kreditnim portfeljem: -Ogrančenje ukupnih odobrenih kredita. -Geografska ograničenja -Kreditna koncentracija. -Podjela kredita prema vrstama -Ročnost kredita -Cjenovno vrednovanje kredita -Ovlaštenja za odobravanje kredita -Proces odobravanja kredita -Maksimalni odnos između kredita i tržižne vrijednosti založenog vrijednosnog papira ili imovine

Kreditni rizik Upravljanje kreditnim portfeljem: -Objava finansijskih izvještaja -Smanjenje vrijednosti -Naplata -Finansijski podaci.

Kreditni rizik -narušavanje kreditne kulture • Odobravanje kredita povezanim osobama • Nepoštivanje kreditnih načela • Zabrinutost u vezi s realizacijom planiranog prihoda • Nepotpuni kreditni podaci • Neprimjerena poslovna praksa • Nedostatak nadzora • Stručna neosposobljenost • Loš odabir rizika

Kreditni rizik –Klasifikacija aktive • Standardna iii dobra aktiva • Aktiva koja zahtijeva posebnu pažnju ('watch') • Aktiva kvalitet nižeg od standarda • Sumnjiva i sporna potraživanja • Gubitak

Kreditni rizik Poslovna banka teži smanjenju kreditnog rizika što se obično postiže pomoću posebnih mjera tzv. monitoringa rizika, kao što su : (a) Selekcija kreditnih zahtjeva komitenata (klijenata); (b) Limitiranje iznosa jednog klijenta ili grupe klijenata (c) Diversifikacija kreditnih plasmana, i (d) Pribavljanje kvalitetnih instrumenata obezbjeđenja vraćanja kredita.

Kreditni rizik Reakcije na smanjenje kreditne sposobnosti: 1) viša kamatna stopa na nove kredite, 2) pad cijena njegovih dionica, i 3) smanjivanje rejtinga od strane agencija.

Monitoring kreditnog rizika Klasične bankarske procedure: 1) određivanje gornje granice zaduživanja, 2) minimum saglasnosti u kreditnom odboru, 3) delegiranje odgovornosti na različite nivoe odlučivanja o kreditima, 4) objedinjavanje kreditnih izvještaja, 5) uvažavanje principa diversifikacije rizika.

Mjerenje kreditnog rizika Kvantifikovanje vjerovatnoće da klijent neće moći uredno servisirati svoj dug. Koristi se oficijelnih rejting agencija, interni bančini podaci i izvještaji kreditnih biroa. Osnovni problemi su: istorijski karakter podataka i specifičnosti svakog klijenta. Kreditni rizik ima najširu lepezu pondera.

Dobre prakse za procjenu kreditnog rizika- Baselski komitet Načelo 1. Upravni odbor banke i viši nivo rukovodstva dužni su osigurati da banka ima primjerene procese za procjenu kreditnog rizika i djelotvorne interne kontrole koji su u skladu s veličinom, prirodom i kompleksnošću njenog kreditnog poslovanja radi dosljednog određivanja ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima u skladu s definisanim politikama i postupcima banke, važećim računovodstvenim okvirom i nadzornom smjernicom.

Dobre prakse za procjenu kreditnog rizika Načelo 2. Banka treba imati uspostavljen sistem za klasifikaciju kredita na temelju kreditnog rizika pouzdanu Načelo 3. Politike banke trebaju na primjeren način uključivati validaciju svih internih modela za procjenu kreditnog rizika. Načelo 4. Banka mora usvojiti i imati dokumentiranu dobru metodologiju za gubitke po kreditima koja obuhvaća politike, postupke i kontrole za pravovremenu procjenu kreditnog rizika, identifikaciju problematičnih kredita i utvrđivanje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima.

Dobre prakse za procjenu kreditnog rizika Načelo 5. Ukupan iznos pojedinačno i zajednički procijenjenih ispravaka vrijednosti banke za gubitke po kreditima treba biti dovoljan za neutralizaciju procijenjenih gubitaka po kreditima u kreditnom portfelju. Načelo 6. Procjena kredita koja se temelji na prethodnom iskustvu (iskustvena prosudba) i realne procjene važan su dio priznavanja i mjerenja gubitaka po kreditima.

Dobre prakse za procjenu kreditnog rizika Načelo 7. Sistem banke za procjenu kreditnog rizika za kredite trebao bi osigurati banci potrebne alate, postupke i vidljive podatke za procjenu kreditnog rizika, računovodstvo umanjenja vrijednosti kredita i određivanje zahtjeva za kapitalom. Načelo 8. Bankovni supervizori bi trebali s vremena na vrijeme ocjenjivati djelotvornost politika i praksi banke za kreditni rizik i za procjenu kvalitete kredita.

Dobre prakse za procjenu kreditnog rizika Načelo 9. Bankovni supervizori se trebaju uvjeriti da metode kojima se banka koristi za izračun ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima pružaju realnu i bonitetnu mjeru procijenjenih kreditnih gubitaka u kreditnom portfelju koji se pravovremeno priznaju. Načelo 10. Bankovni supervizori trebaju prilikom procjene adekvatnosti kapitala banke uzeti u obzir politike i prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje.