Rizik likvidnosti prof dr Rika eljko Rizik likvidnosti

Rizik likvidnosti prof dr Rička Željko

Rizik likvidnosti Ø Rizik da banka ne posjeduje dovoljno likvidnih sredstava za izmirivanje dospjelih obaveza ili da dođe do neočekivanih odliva depozita. Ø Banka usvaja i sprovodi politiku upravljanja likvidnošću, koja obuhvata planiranje priliva i odliva novčanih sredstava, praćenje likvidnosti i donošenje odgovarajućih mjera za sprječavanje ili otklanjanje uzroka nelikvidnosti.

Rizik nelikvidnosti – predstavlja rizik od smanjenja profita banke uslijed nedostatka likvidnih sredstava za izmirenje dospjelih obaveza. Likvidnosni rizik prati usporena realizacija standardnih bankarskih transakcija zbog prisutne ročne transformacije sredstava banke tj. “gap-a” vezano za rokove dospijeća stavki aktive i stavki pasive u bilansu banke.

Rizik nelikvidnosti Likvidnost je osnovni princip bankarskog poslovanja. Održavanje adekvatne likvidnosti čini osnovnu pretpostavku u bankarstvu. Likvidnost podrazumijeva analizu i stalno praćenje svih pozicija aktive i pasive kako bi se promjene u pogledu obima, kvaliteta, strukture i cijene koštanja raspoloživih sredstava stavili pod kontrolu i na taj način rizici nelikvidnosti banke minimizirali.

Rizik likvidnosti Likvidnost banke predstavlja sposobnost banke da uspješno obavlja isplate depozita i ispunjava druge obaveze te da pokrije veća finansiranja u kreditnom i investicionom portfelju. Banka raspolaže primjerenim potencijalom likvidnosti onda kada može pribaviti potrebna sredstva (povećanjem obaveza, sekjuritizacijom ili prodajom imovine): -bez zadržavanja, i -po razumnim cijenama. Cijena likvidnosti određena je tržišnim uslovima i tržišnom rizičnošću.

Rizik likvidnosti Nedostatak likvidnosti u samo jednoj instituciji može odraziti na cijeli finansijski sistem. Svaka banka transformiše ročnost svojih obaveza (pasive) u različitu ročnost na aktivnoj strani bilansa (plasmana). Ročnost aktive je obično duža od ročnosti pasive. Prilivi i odlivi sredstava ne moraju nužno odražavati ugovorenu ročnosti, ali, ipak, banke moraju biti u stanju ispunjavati određene obaveze prema njihovom dospijeću.

Rizik nelikvidnosti Rizik (ne)likvidnosti i solventnosti podrazumijeva (? ) kontinuiranu sposobnost banke da bezuslovno i u roku izmiruje svoje dospjele obaveze plaćanja i to : (a) na kratak rok (do jedne godine) - što podrazumijeva likvidnost banke, i (b) na dugi rok (preko jedne godine) - što podrazumijeva solventnost banke.

Rizik nelikvidnosti Problemi sa kojima se banka suočava kod rizika likvidnosti: Ø Manjak likvidnih sredstava Ø Nemogućnost mobilisanja likvidnih sredstava na tržištu

Rizik likvidnosti Banka se, zbog toga, može nekada suočiti s neusklađenostima likvidnosti pa njena politika likvidnosti i upravljanja rizicima likvidnosti postaje ključni faktor poslovne strategije.

Rizik likvidnosti Zato se upravljanje rizikom likvidnosti više bavi tržišnom nego zakonskom likvidnošću. -Uključivanje rizika likvidnosti je u tome da banka možda neće uvijek imati dovoljna sredstva za ispunjenje svojih obaveza. -Rizicima likvidnosti obično upravlja Odbor za upravljanje aktivom i pasivom neke banke (ALCO) koji mora biti u potpunosti upoznat s međusobnim vezama između likvidnosti i ostalih tržišnih i kreditnih izloženosti u bilansu stanja.

Rizik nelikvidnosti Ø Sposobnost banke za mobilisanje likvidnih sredstava na tržištu određuje dejstvo dva faktora: ü Stepen likvidnosti tržišta novca ü Likvidnost banke (kreditna sposobnost) Sposobnost pribavljanja likvidnih sredstava na tržištu po razumnoj, a ne bilo kojoj cijeni.

Rizik likvidnosti Upravljanje rizikom likvidnosti uključuje analizu pristupa neke banke u finansiranju i planiranju likvidnosti u različitim situacijama. Povećanjem dubine novčanih tržišta došlo je do suštinskog pomaka u stavu vlasti prema opreznom upravljanju likvidnošću. Regulatorne vlasti su sve više usmjerene na ročnost aktive i pasive banke, a ne samo na njenu zakonski propisanu obaveznu likvidnu aktivu.

Rizik nelikvidnosti Potrebe za likvidnošću banke mogu se kategorizovati u 4 osnovne grupe : (1) Potreba da se zamjene neto odlivi finansijskih sredstava; (2) Potreba da se pokrije izostanak očekivanog priliva sredstava; (3) Potreba da se pronađu novi izvori finansiranja; (4) Potreba da se preuzmu novi poslovi kada banka to želi.

Rizik nelikvidnosti Za održavanje likvidnosti banke i minimiziranje rizika (ne)likvidnosti od posebnog je značaja projekcija novčanih tokova (cash flow-a). S tim u vezi, moguća su 2 osnovna pristupa u predviđanju novčanih tokova banke, to su: (a) Pristup zasnovan na analizi strukture bilansa, i (b) Pristup zasnovan na analizi očekivanog novčanog priliva.

Rizik likvidnosti Regulatorni organi to čine služeći se razredima ročnosti pasive i aktive tokom određenih razdoblja, tj. procesom koji predstavlja promjenu: -od izračunavanja ugovornih gotovinskih odliva, ka -izračunavanju očekivanih tokova likvidnosti.

Rizik nelikvidnosti Likvidnost banke je moguće iskazati preko statičkih i dinamičkih pokazatelja likvidnosti. Prednost se daje dinamičkim pokazateljima koji se zasnivaju na novčanim tokovima tj. usklađenosti priliva i odliva sredstava banke po pojedinim periodima za koje se vrši ocjena likvidnosti banke.

Rizik likvidnosti U kratkoročnom poslovanju upravljanje likvidnošću obično se postiže putem upravljanja aktivom određene banke. Srednjoročno se likvidnošću upravlja i kroz upravljanje strukturom pasive određene banke. Nivo likvidnosti koja se smatra primjerenim za jednu banku može biti nedovoljan za neku drugu. !!!!! Likvidnosna pozicija neke banke varira od primjerene do neprimjerene,

Rizik likvidnosti Primjerenost likvidnosne pozicije zahtijeva analizu: -prethodnih potreba neke banke za finansiranjem, -njene tekuće likvidnosne pozicije, -njenih očekivanih budućih potreba za finansiranjem, -mogućnostima koje su joj na raspolaganju za smanjenje potreba za finansiranjem ili privlačenja dodatnih sredstava kao i njenim izvorima finansiranja.

Rizik likvidnosti Iznos likvidnih i lako utrživih sredstava, koji bi banka morala održavati, zavisi od; -stabilnosti njene depozitne strukture, i -potencijala za brzi rast kreditnog portfelja. Ako se depoziti uglavnom sastoje od malih, stabilnih računa, banci će trebati srazmjerno niska likvidnost.

Rizik likvidnosti Viša likvidnosna pozicija je potrebna kada se znatni dio kreditnog portfelja sastoji od većih dugoročnih zajmova, kada banka ima srazmjemo visoku koncentraciju depozita ili kada tekući trendovi pokazuju smanjenje velikih depozita preduzeća ili domaćinstava. Moguće su i situacije u kojima banka mora povećati svoju likvidnosnu poziciju; npr. kada su na strani aktive preuzete velike obaveze, a banka očekuje da će klijent u kratkom roku početi s korištenjem tih sredstava.

Rizik likvidnosti Potrebe za gotovinskom likvidnošću obično se utvrđuju sastavljanjem tabele ročnosti koja uključuje očekivane prilive i odlive u određenim vremenskim razdobljima. Razlika između priliva i odliva, u svakom pojedinom periodu, predstavlja polaznu tačku iz koje se može mjeriti budući višak ili manjak likvidnosti neke banke u određeno vrijeme. Nakon što se se utvrde potrebe likvidnosti, banka mora odlučiti kako ih zadovoljiti. Upravljanje likvidnošću vezano je za potrebu neto finansiranja.

Nastanak rizika - postojanje kvantitativne neusklađenosti u bilansima banke kod aktive, koja zbog nerentabilnog poslovanja i gubitka postaje manja od pasive, - postojanje neusklađenosti rokova dospijeća obaveza i potraživanja, odnosno prisustvo poremećaja u ročnoj strukturi aktive i pasive, - izostanak realizacije očekivanih priliva banke po osnovu naplate dospjelih potraživanja, praćeno, istovremeno, značajnijim odlivom sredstava, - izostanak aranžmana sa drugim bankama u cilju intervenisanja dodatnim sredstvima za slučajeve neusaglašenosti između sredstava i obaveza banke,

Nastanak rizika - postojanje poremećaja u pojedinim podbilansima banke, - revolviranje kratkoročnih kredita, reprogramiranje dospjelih potraživanja i saniranje većih dužnika uz izostanak strukturnog prilagođavanja pasive, - nerentabilno poslovanje i gubici u poslovanju banke, -visoka kreditna angažovanost banke, posebno kod komitenata koji posluju sa finansijskim poteškoćama i otežano izvršavaju obaveze prema banci, - pogrešne procjene u izradi finansijskih projekcija banke vezano za stabilne izvore finansiranja.

Rizik izvršenja plaćanja se može smanjiti kroz: Ø Saldiranje na neto principu – banka izvršava pojedinačno plaćanje suprotnoj strani u poslu, što dovodi do smanjenja obima međusobnog plaćanja. Saldiranje se sprovodi na kraju radnog dana. Ø Sistem bruto plaćanja u realnom vremenu (RTGS) za naloge plaćanja koji glase na velike iznose – saldiranje se vrši kontinuirano na principu nalog po nalog, na računima kod Centralne banke Ø TARGET sistem – platni sistem sastavljen od pojedinačnih RTGS sistema u svakoj od zemalja članica koje su uključene u zonu eura.

Rizik likvidnosti Banka može svoju likvidnost povećati upravljanjem: -aktivom, -pasivom ili (i najčešće) -kombinacijom jednog i drugog.

Rizik likvidnosti U praksi banka može svoje potrebe likvidnosti zadovoljiti: -raspolaganjem visokolikvidnim sredstvima iz trgovačkog portfelja ili sredstvima koja su gotovo likvidna, -prodajom manje likvidnih sredstava kao što je višak imovine ili drugih ulaganja. Kod pasive se to može postići: -povećanjem kratkoročnih pozajmica obaveza po depozitima, -povećanjem ročnosti obaveza, ili -povećanjem kapitala. i/ili kratkoročnih

Rizik likvidnosti Banke preferiraju investirati u aktivu s višim prinosom. Prihodi koji proizlaze iz aktive s višim prinosom mogu se neutralizovati prisilnom prodajom koja može biti nametnuta nepovoljnim nestabilnostima bilansa. Razvojem novčanog tržišta broj banaka koje se oslanjaju isključivo na manipulisanje strukturom aktive naglo se smanjuje. Često uslijed cikličkih, sezonskih ili drugih faktora ukupni zajmovi i depoziti mogu se kretati u suprotnom smjeru što rezultira većom tražnjom za zajmovima od raspoloživih depozitnih sredstava.

Rizik likvidnosti Banka koja se oslanja na upravljanje aktivom trebala bi ograničiti rast zajmova na nivo koju može podržavati raspoloživim depozitnim sredstvima. Alternativa je da se potrebe likvidnosti zadovolje preko izvora pasive kao što su tržišta novca. Upravljanje pasivom može zamijeniti likvidnost aktive, a može služiti i kao alternativni izvor likvidnosti kada je aktiva raspoloživa.

Rizik likvidnosti Izazov upravljanju likvidnošću predstavljaju potencijalne obaveze kao što su akreditivi ili jamstva. Oni potencijalno predstavljaju znatne gotovinske odlive koji ne zavise od finansijskog stanja banke. (opšta makroekonomska ili tržišna kriza može izazvati znatno povećanje odliva zbog povećanja insolventnosti i stečajeva među preduzećima što normalno prati takva događanja)

Rizik likvidnosti-devizni aspekt Postojanje različitih valuta povećava složenost upravljanja likvidnošću, posebno kada domaća valuta nije slobodno konvertibilna. Banka bi trebala raspolagati sistemom upravljanja svoje likvidnosne pozicije u svim glavnim valutama s kojima posluje (izvršiti posebnu analizu svoje strategije likvidnosti po svakoj pojedinoj valuti).

Rizik likvidnosti Likvidnosna strategija svake pojedine valute ili na koji će se tačno način zadovoljiti potrebe finansiranja u dotičnoj valuti osnovni zadatak banke. Zavisno od obima deviznog poslovanja i portfelja u svakoj pojedinoj valuti, banka može odrediti jednu rezervnu strategiju likvidnosti za sve valute ili može sačiniti posebni plan za nepredvidive situacije za svaku od njih.

Rizik likvidnosti Bankovni propisi obično sadrže posebne zahtjeve likvidnosti koje banke moraju ispunjavati. Ti se zahtjevi opreznosti ne bi trebali shvatati kao primarne metode upravljanja rizikom likvidnosti: tačno je upravo suprotno. Zbog važnosti likvidnosti, banka s opreznim manadžmentom bi morala utvrditi određene smjernice politike upravljanja rizicima, osim utvrđivanja odgovornosti za planiranje i svakodnevno upravljanje sredstvima.

Rizik likvidnosti Pristup nadzoru se sve više usmjerava na samostalnu procjenu strategija, politika i postupaka pojedine banke i njenoj praksi koja se odnosi na mjerenje, prađenje i nadzor rizika likvidnosti. Naglasak se stavlja na strukturu upravljanja koja je potrebna da bi se djelotvorno provodila strategija likvidnosti određene banke kao i na uključivanje višeg menadžmenta u proces upravljanja rizikom likvidnosti.

Smjernice o likvidnosti -ograničenje odnosa između zajmova i depozita; -ograničenje odnosa zajmova i kapitala; -smjernice o izvorima i korištenju sredstava; -parametri likvidnosti: npr. likvidna sredstva ne smiju pasti ispod "X’’ % ili narasti preko "Y’’ % ukupne aktive; -postotno ograničenje na odnos između očekivanih potreba za finansiranjem i raspoloživih sredstava kojima se te potrebe mogu zadovoljiti, npr. da odnos primarnih izvora i očekivanih potreba ne bi smio pasti ispod "X" %;

Smjernice o likvidnosti -postotno ograničenje oslanjanja na određenu kategoriju pasive; npr. da utržive potvrde o depozitu ne bi smjele iznositi više od "X’’ % od ukupne pasive; -ograničenje minimalne/maksimalne prosječne ročnosti pojedinih kategorija pasive, npr. da prosječna ročnost utvrživih potvrda o depozitu ne smije biti manja od "X" mjeseci.

Smjernice o likvidnosti Struktura finansiranja: Depoziti i pozajmljivanje na tržištu Depoziti. Struktura finansiranja ključni je vid upravljanja likvidnošću. Banka sa stabilnom i raznovrsnom depozitnom osnovicom imaće manje problema oko likvidnosti od banke koja ne posjeduje takvu osnovicu. Procjena strukture i vrste depozitne baze i procjena stanja depozita je stoga početna tačka procjene rizika likvidnosti. Za provođenje ove procjene potrebno je:

Smjernice o likvidnosti §Izbor proizvoda. Potrebno je sagledati različite vrste raspoloživih depozitnih proizvoda, zajedno s brojem računa i saldom prikupljenim na svakom od njih. § Priroda deponenta , da li se radi o pravnoj ili fizičkoj osobi svaka vrsta deponenta slijedi i vlastiti model ponašanja. Podatak bi trebala sadržavati pregled: -uslova deponovanja, uključujući valutu, dospijeće i kamatne stope.

Smjernice o likvidnosti §Koncentracija depozita specificirana po klijentima čiji depoziti ukupno prelaze određeni iznos ukupne aktive te s prikazanim uslovima i cijenom svakoga od njih. §Upravljanje depozitima, uključujući informaciju o primjerenosti sistema evidentiranja i nadzora depozitnih transakcija i internog pristupa računima klijenta, kao o obračunu i načinu plaćanja kamata (npr. prosječni saldo na kraju dana ili razdoblja).

Smjernice o likvidnosti Osim rasta depozita, menadžment mora paziti na kvalitet depozitne strukture da bi se utvrdilo koji se postotak ukupne depozitne strukture zasniva na: -stabilnim {hard-core) depozitima, -fluktuirajućim, ili -sezonskim depozitima i nepostojanim depozitima. Ako se sredstva trebaju investirati treba se znati koji su odnosi njihovog očekivanog i potencijalnog odliva.

Smjernice o likvidnosti §Pozajmice na finansijskom tržištu. Sljedeći ključni element likvidnosnog profila je sposobnost banke da pronađe dodatnu pasivu. Granična cijena likvidnosti je (npr. cijena stečenih povećanih sredstava) od presudne važnosti kod procjene izvora likvidnosti. Za banku koja često posluje na kratkoročnim tržištima ključna odrednica za sposobnost pozajmljivanja novih sredstava je njena pozicija na tržištu.

Smjernice o likvidnosti Promjene na novčanom tržištu mogu uzrokovati nagli pad mogućnosti neke banke da sredstva pozajmljuje po profitabilnoj stopi. U nesigurnim vremenima veliki ulagači i deponenti nisu baš skloni poslovanju s malim bankama s obzirom na to da ih smatraju rizičnima. Isto se može primijeniti i na veće banke ukoliko njihova solventnost dođe u pitanje.

Smjernice o likvidnosti Struktura ročnosti i neusklađenosti u finansiranju Ročna neusklađenost je svojstvo bankarstva. Ona uključuje kratkoročno finansiranje srednjoročnih i dugoročnih plasmana iz kratkoročnih izvora sredstava. Ključno pitanje je: -u kojoj mjeri se neusklađenost pojavljuje, i -da li su okolnosti povoljne ili potencijalno nepovoljne?

Smjernice o likvidnosti Ugovorna ročna struktura depozita se tokom vremena može koristiti da bi se utvrdilo mijenja li se određena struktura finansiranja. Ukoliko da, analitičar bi trebao utvrditi je li banka suočena s nedostatkom sredstava ili svjesno mijenja svoju strukturu finansiranja. Ta analiza može poslužiti da bi se procijenilo je li promjena politike banke trajne ili nepostojane prirode kao i za procjenu redovnosti problema finansiranja (tj. iznosa finansiranja koje se mora ponovno ugovarati na kratkoročnoj osnovi).

Smjernice o likvidnosti Dodatni aspekt koji treba procijeniti je potencijalni uticaj kreditnog rizika na likvidnost. Ako dođe do velike izloženosti prekomjernog rizika u određenom sektoru, to bi moglo imati znatne posljedice na likvidnost. Vrsta izloženosti kreditnom riziku, posebno koncentracija po sektorima, treba biti uzeta u obzir i posebno procijenjena. Npr. mnogo je banaka postalo nesolventno zbog loše prakse kreditiranja u sektoru nekretnina ili naftnom sektoru.

Smjernice o likvidnosti Još jedan važan vid upravljanja rizikom likvidnosti jeste zavisnost o jednom jedinom izvoru finansiranja (koncentracijski rizik). Ukoliko neka banka ima nekoliko velikih deponenata, a jedan ili više njih podignu svoja sredstva, nastaće ogromni problemi ako se ne budu mogli brzo pronaći altemativni izvori finansiranja.

Smjernice o likvidnosti Izračunom postotka kratkoročne neusklađenosti koju predstavljaju veliki depoziti analitičar može steći sliku osjetljivosti banke ili bankarskog sektora u cjelini na povlačenje sredstava velikih deponenata. Odnos finansiranja pravnih osoba prema sredstvima stanovništva još je jedan način mjerenja osjetljivosti prema velikim deponentima.

Smjernice o likvidnosti Da bi se procijenila opšta nepostojanost finansiranja, banka obično klasifikuje svoju pasivu na: -onu koja će vjerovatno ostati u banci u svim okolnostima npr. računi za transakcije preduzeća, i -onu koja će vjerovatno biti povučena ako nastanu problemi.

Smjernice o likvidnosti Ključna su pitanja koja treba utvrditi za ovu posljednju grupu: -osjetljivost njihovih cijena, -brzina kojom bi se ona povukla, i -za koju se vrstu pasive očekuje da će biti povučena na prvi znak problema.

Tehnike upravljanja rizikom likvidnosti Okvir za upravljanje rizikom likvidnosti ima tri vida: -mjerenje i upravljanje potreba za neto finansiranjem, -pristup tržištu, i -planiranje nepredviđenih situacija. Predviđanje mogućih budućih događaja neophodni je dio planiranja likvidnosti i upravljanja rizikom. Analiza potreba za neto finansiranjem uključuje sastavljanje tabele ročnosti i obračun zbirnog neto viška ili manjka sredstava na određeni datum.

Tehnike upravljanja rizikom likvidnosti Banke bi trebale redovno procjenjivati svoje očekivane novčane tokove umjesto isključivog usmjeravanja na ugovorne periode tokom kojih gotovina može priticati ili odlijevati se. Npr. gotovinski se odlivi mogu rangirati po datumu dospijeća obaveza, prema najranijem datumu kada se obveznik može poslužiti mogučnošću prijevremene otplate ili najranijim datumom kad se može očekivati nepredviđeni razvoj situacije.

Tehnike upravljanja rizikom likvidnosti Procjena, da je li određena banka dovoljno likvidna ili ne zavisi od kretanja novčanih tokova u različitim okolnostima. Upravljanje rizikom likvidnosti stoga uključuje različite scenarije. Za scenarij urednog poslovanja (going-concern) utvrđeno je mjerilo novčanoga toka vezanog za bilans u normalnom toku poslovanja. Taj se scenarij obično primjenjuje za upravljanje korištenja depozita od strane banke.

Tehnike upravljanja rizikom likvidnosti Drugi scenarij se odnosi na likvidnost banke u kriznoj situaciji kada se značajni dio njezinih obaveza ne može obrtati ili zamijeniti, što podrazumijeva smanjenje bilanse banke. Taj je scenarij vezan za mnoge propise u vezi s likvidnosti ili mjerom nadzora likvidnosti.

Tehnike upravljanja rizikom likvidnosti Treći scenarij se odnosi na opšte tržišne krize, u kojima je likvidnost ugrožena u cijelom bankarskom sektoru ili značajnom dijelu. Upravljanje likvidnošću po ovom scenariju zasniva se na kvaliteti kredita, sa znatnim razlikama među bankama što se tiče pristupa sredstvima.

Tehnike upravljanja rizikom likvidnosti Diverzifikovana pasiva i izvori finansiranja ukazuju da banka ima dobro razvijeno upravljanje likvidnošću. Mogućnost da se aktiva brzo pretvori u gotovinu i pristup drugim izvorima finansiranja u slučaju manjka likvidnosti, takođe su veoma bitni.

Tehnike upravljanja rizikom likvidnosti U praksi, međutim, može biti teško pribaviti finansiranje kada se za to javi krajnja potreba. Pojedine neobične situacije mogu, također uticati na rizik likvidnosti, uključujući unutrašnje ili vanjske političke nemire (koji mogu uzrokovati podizanje sredstava velikih razmjera, sezonske učinke, povećanu tržišnu aktivnost, probleme unutar sektora te ekonomske cikluse).

Tehnike upravljanja rizikom likvidnosti Uprava mora procijeniti potencijalni učinak ovih tendencija i događaja na potrebe za finansiranjem. Sve su banke pod uticajem ekonomskih promjena, ali zdravo finansijsko upravljanje može ublažiti negativne promjene, a naglasiti one pozitivne. Uprava mora raspolagati planovima za nepredviđene okolnosti za slučaj da se njena predviđanja pokažu pogrešnim.

Tehnike upravljanja rizikom likvidnosti Djelotvorno planiranje uključuje utvrđivanje minimalnih i maksimalnih potreba likvidnosti kao i odmjeravanje alternativnih mjera koje treba preduzeti da bi se te potrebe zadovoljile. Velike banke očekuju da će likvidnost moći pribaviti iz obiju strana bilansa te da će i dalje biti aktivne na drugim tržištima. One gledaju na ta tržišta kao na izvor slobodne kupovine kratkoročnih sredstava zasnovane na konkurenciji u kamatnim stopama, proces koji im može pomoći zadovoljiti njihove potrebe likvidnosti.

Tehnike upravljanja rizikom likvidnosti Glavna razlika između likvidnosti u većim i manjim bankama je ta što su, osim što slobodno utvrđuju aktivnu stranu bilansa, veće banke u boljoj mogućnosti nadzirati nivo i strukturu svoje pasive. Stoga one imaju na raspolaganju više mogućnosti među kojima odabrati najjeftiniju metodu prikupljanja sredstava. Slobodni pristup novčanom tržištu smanjuje veličinu rezervi likvidne aktive koji bi bio potreban da banke u pribavljanju potrebnih sredstava zavise isključivo o upravljanju aktivom.

Tehnike upravljanja rizikom likvidnosti Kada su u pitanju velike količine depozita i kreditiranja stanovništva, odlivi bi se sredstava trebali procjenjivati na osnovu vjerovatnoće s tim da prošlo iskustvo služi kao mjerilo. Banke s velikim izvorima sredstava pravnih osoba mogu upravljati likvidnošću putem ročnog usklađivanja. To znači da treba tražiti odgovarajući nivo usklađenosti između ročnosti aktive i pasive, ali da nije potrebno njihovo potpuno usklađivanje.