POSLOVNA ETIKA III 1 Pojava poslovne etike Industrijalizacija

POSLOVNA ETIKA III. 1

Pojava poslovne etike Industrijalizacija i modernizacija → nove okolnosti društvenog razvoja a) Ekonomske (masovna, jeftina proizvodnja) b) Političke (borba za radnička prava) c) Kulturne (porast broja pismenih i obrazovanih) 2

Prvi koraci “demokratizacije obrazovanja” predstavljaju zakoni o obrazovanju u Velikoj Britaniji: - 1870. Fosterov zakon omogućava besplatno osnovno školovanje djeci do 10 godina starosti. - 1918. Fisherov zakon dobnu granicu pomiče do 14 godina starosti (1947. granica se pomiče na 15 godina starosti djece) 3

Predindustrijsko društvo obrazovanje tretira kao privilegij gornjih slojeva (staleža). Slično je i u ranom kapitalizmu. Pripadnost različitim društvenim skupinama (klasama i slojevima) daje različite izglede na uspjeh u društvu, dakako i na uspjeh u obrazovanju. Niže socijalne skupine obrazovanje ne prihvaćaju kao polugu socijalne mobilnosti Sasvim su suprotni stavovi kod pripadnika srednje i viših klasa. 4

Obrazovanje, posebice visoko i specijalizirano za određena područja, u 20. st. postaje pokretač gospodarstva unutar nacionalnih ekonomija. Novo vrijeme je donijelo 2 bitne promjene za gospodarstvo: 1. Gospodarske se aktivnosti sve više oslanjaju na pamet (obrazovane stručnjake) 2. Društvo postaje sve zahtjevnije prema gospodarstvu 5

Nije više tržišna utakmica jedina određujuća i presudna za neku tvrtku. Sve se više naglašava njena socijalna strana i uklopljenost u kulturno okruženje. Ta se uklopljenost sve više doticala općeg interesa, interesa a ne samo interesa za dobiti na tržištu. Uklopljenost u kulturno okružje nije više nacionalnog karaktera, ona postaje globalnom (npr. udovoljavanje ekološkim zahtjevima). 6

Kulturu novog vremena, koja je postala globalna, sve više određuje poslovna i profesionalna etika Posebice kada se zna da je tržište globalno, da je poslovna suradnja bez tereta rasnog, nacionalnog, konfesionalnog i sl. , komunikacija u borbi za ekonomski rast sve je više ovisna o poslovnoj etici i profesionalnosti aktera 7

Pojava poslovne etike krajem 60 -ih godina 20. stoljeća u SAD-u počinje razvijati „poslovna etika“, „etika u poslovanju“ (Harvard Business Schol). U 80 -im godinama u Europi se razvija „etika poduzetništva“ (Njemačka, Švicarska, Engleska, Francuska. . . ). Od 1987. u Europi počinje s radom „European Business Ethic Network“. 8

Što je sve iniciralo interes za etiku: Na globalnoj razini poticaj interesu za etiku dali su problemi gladi i nejednakosti u svijetu, ekološke katastrofe i ratovi, upitnost genetičkih istraživanja i drugo. Na razini poduzeća problem su postali odnosi poslodavaca i radnika, poduzetnika i izvršitelja. Na razini društva problemi su se ticali socijalne pravednosti i socijalne sigurnosti 9

Globalni kapitalizam učinio je: - pad cijene rada - seljenje proizvodnje i kapitala u postkomunističku istočnu Europu gdje su nadnice niske i slabija je društvena i ekološka regulacija - da loš kapitalizam (tzv. slobodno tržište) istjeruje dobar kapitalizam (tj. socijalno tržište). (Gray) 10

Kapitalizam je poslije 1990. dočekan u Hrvatskoj kao ambivalentan cilj: cilj 1. politički je afirmiran kao evidentan pokazatelj kraja socijalizma i put u samostalnu ekonomiju, 2. socio-ekonomski je bio iskorak u neizvjesnost glede sigurnosti radnih mjesta i plaća, socijalne i zdravstvene zaštite, stanja životnog standarda i slično. 11

U Hrvatskoj poslije 1990. etika samo načelno dobiva mjesto u raspravama, a stvarno se pred poduzetnike ona stavlja kao alternativa – etika ili uspješno gospodarstvo Tranzicija je u okolnostima privatizacije donijela duboku etičko-moralnu krizu. 12

Odnos građana prema ciljevima privatizacije a) Na prvo mjesto dolaze vrijednosti socijalne pravednosti i sigurnosti - Očuvanje radnih mjesta. - Blagostanje zaposlenih. - Pravedna razdioba bogatstva na one koji su ga stvarali. 13

b) Slijede ciljevi gospodarskog razvoja - Povećanje poslovne uspješnosti poduzeća. - Dolazak sposobnih ljudi na ključna mjesta u poduzećima. - Stjecanje zarade/profita. - Razvoj tržišnog gospodarstva kao u zapadnim zemljama. 14

c) Na kraju su izmiješani ciljevi demokratizacije i gospodarskog razvoja - Razvoj političkih sloboda svih građana u zemlji. - Dobitak sredstava za obnovu razorenih područja. - Veća nezavisnost poduzeća o državnoj upravi. - Porast broja dioničara među običnim građanima. 15

To je donijelo ubrzano i neodgovorno raslojavanje hrvatskog društva, bez odgovornosti glede uvažavanja socijalne hipoteke privatnog vlasništva, vlasništva kako na mikrorazini poduzeća, tako i na makro razini društva. Također, kapital (vlasništvo) dobiva posvemašnu dominaciju nad radom. Poslovna etika bez primjene u gospodarskom životu prvih godina tranzicije. 16

Što je poslovna etika? Poslovna etika (po nekima profesionalna etika, poduzetnička etika) se može odrediti kao pravedno ili prirodno poslovanje Poslovna etika se odnosi na one vrste poslova koje obavljamo za druge, druge i to s ciljem pribavljanja koristi i za druge, druge te izravne ili neizravne koristi za nas same (odnosno matičnu organizaciju), i to tako da isto radimo pravilno odnosno u skladu s prirodom bitka. (Bebek – Kolumbić, 2000: 7) 17

To „raditi u skladu s prirodom bitka“ možemo shvatiti kao „u skladu sa savješću“ koja neće biti usmjerena protiv nas i drugih. Primjeri: - Hipokratova zakletva za liječnike kojom se obvezuju djelovati u skadu profesije, a na korist drugima. - Preuzimanje odgovornosti menadžera za upravljanje imovinom dioničara 18

Subjekt poslovne etike je nositelj moralne dužnosti i odgovornosti u poslovanju. To može biti: pojedinac kao fizička osoba, kolektiv kao pravna osoba, organizacija poput korporacije, države ili neko formalizirano udruženje. 19

Nositelji poslovne etike jesu ujedno i nositelji ukupnih gospodarskih aktivnosti – poduzetnici. Stoga se poslovna etika može promatrati i kao poduzetnička etika “Poduzetnička etika u normativnom smislu postaje naukom o pravilnom djelovanju i odlučivanju poduzetnika u egzistencijalnim pitanjima, za koje orijentacija na ekonomsko-racionalne motive nije dovoljna. “ (Klose) 20

Ovdje je mišljeno da etika: (1) uvijek uzima u obzir posljedice nekog djelovanja, (2) uvijek sagledava međuovisnost i (3) uvažava društvene isprepletenosti i okolnosti Dakle, ne ekonomski interes jedino i po svaku cijenu! 21

Gospodarska orijentacija u društvima današnjice na prvo mjesto stavljaju stjecanje dobiti i postizanje uspjeha U ostvarivanju ovih ciljeva poduzetnik se mora voditi i širim interesima socijalnog okruženja, okruženja a da pri tom ne iznevjeri tržišni interes. Stoga poslovna i poduzetnička etika trebaju biti svojevrsna premosnica jaza između poslovnog interesa u konkurentskoj borbi i socijalne odgovornosti. 22

Tri su duhovno-ideologijska temelja poduzetničke etike: 1. utilitarizam – u prvi je plan stavljena materijalna dobit i osiguranje egzistencije poduzeća i radnih mjesta, kao i ostvarenje postavljenog zadatka pred poduzetnika; 2. pragmatizam – važnije su praktične posljedice donešene odluke nego istinitost ljudskih procjena (svojevrsna “odgoda” rizika od neželjenih a mogućih posljedica); 23

3. liberalna etika – čini bit svake poduzetničke etike jer počiva na slobodi, posebice slobodi tržišta i slobodi donošenja odluka. Tu postoje dvije orijentacije: a) individualno-etički liberalizam (gdje je pojedinac nositelj odluka, tzv. situacijska etika), etika i b) socijalno-etički liberalizam (uključuje i socijalnu dimenziju) 24

Poduzetnička etika uvažava tri načela: 1. načelo supsidijarnosti – u izgradnji društvenog poretka uvažava se slobodna inicijativa odozdo, tj. svaka razina odlučuje u okviru svojih ovlasti; 2. načelo solidarnosti – kao osnova društvenog života koju poduzetnici ne smiju ignorirati. To treba doći do izražaja u uzajamnosti uvažavanja sindikalnih prava i zahtjeva. 25

3. načelo socijalne odgovornosti – privatno vlasnička inicijativa ne smije zasjeniti socijalnu hipoteku vlasništva. Rad se ne smije izbaciti iz udjela u stvaranju i održanju vlasništva. (Klose) Dakle, etički je neprihvatljiva apsolutna dominacija kapitala nad radom! 26

Globalno uključivanje poslovne etike! Tri principa međunarodne poslovne etike: • princip integracije (etika mora biti sastavni dio planiranih ciljeva) • princip implementacije (ne ostajanje samo na teorijskoj razini ideje već primjena etičkih principa u rad kompanije) • princip internacionalizacije (etički principi su uključeni u međunarodno partnerstvo) 27

Poduzetnik i etička odgovornost Stvarne poduzetnike obilježavaju ove sposobnosti: • prepoznati poslovnu priliku • strukturirati posao • prikupiti resurse • započeti posao • dohvatiti (planiranu) vrijednost 28

Odgovorni poduzetnik: • spreman za postizanje uspjeha, ali i odgovoran za mogući neuspjeh • sklon riziku • spreman na rad • sklon mašti i poduzetnosti • odbija egzistenciju planiranu izvana • orijentiran na slobodu • racionalno motiviran dobiti • etički odgovoran 29

E. Morin upozorava: „Jasno da ekonomija sadrži etiku poslovanja, i da se svakako treba držati zaključenih ugovora, ali ona slijedi imperativ profita koji vodi prema instrumentalizaciji i eksploataciji drugih ljudi. “ Odnos prema kulturi mora biti pozitivno uvažavajući, jer poduzetnička etika je i sama dio kulture datog društva. 30

Uz etiku odgovornosti prema društvu, poduzetnik danas mora uvažavati i etiku okoliša (ideja održivog razvoja ne smije biti strana poduzetnicima na putu ostvarivanja poduzetničke dobiti). Potrošačka etika također mora biti uključena u poduzetničku etiku, jer bez postizanja povjerenja potrošaća gubi se tržište. 31

Dakle, poduzetnici u odlučivanju moraju voditi računa: • Kako se osjećaju zaposlenici (profesionalno ispunjenje) ispunjenje • Jesu li zadovoljeni kupci (povjerenje) povjerenje • Jesu li zadovoljeni dioničari (profit) profit • Koriste li donešene odluke široj zajednici – dakle o zadovoljenju potreba interesnih skupina (socijalna odgovornost) odgovornost 32

Poduzetnici moraju ostvarivati tri skupine ciljeva: 1. Poslovni i ekonomski ciljevi: ciljevi osigurati maksimalni povrat na uložene investicije (rentabilnost ili profitabilnost ulaganja) – to je najvažniji ekonomski cilj. Poslovni je cilj osigurati pravi broj djelatnika, prave kvalitete, u pravo vrijeme na pravi način iskoristiti njihove potencijale za ostvarivanje organizacijskih ciljeva – povećanje konkurentske snage i uspješnosti organizacije. 33

2. Socijalni ciljevi: ciljevi su prisutni u svakoj organizaciji. Neki od njih su: - zadovoljavanje, potreba, očekivanja i interesa zaposlenih - poboljšavanje socioekonomskog položaja zaposlenih - upotreba i razvoj individualnih mogućnosti - osiguranje sposobnosti stalne zapošljivosti - podizanje kvalitete radnog života 34

3. Ciljevi fleksibilnosti i promjena: promjena za razvoj i opstanak svake organizacije je bitno pratiti i stalno i brzo se prilagođavati promjenama okoline. Izvor prilagodljivosti i fleksibilnosti organizacije su ljudi. Neki od ciljeva su: - stvaranje i održavanje fleksibilnog i adabtabilnog potencijala zaposlenih - smanjivanje otpora promjenama te njihovo prihvaćanje kao način života i rada - povećanje osjetljivosti ljudskih potencijala organizacije na kvantitativne, kvalitativne i strukturne promjene. 35

Etika povjerenja – bitna je kako za poduzeće, tako i za društvo u cjelini. • Organizacijski razvitak je moguć na povjerenju. Nedostaje ga u društvu, u poduzećima također. • P. Maclagan naglašava važnost etike u managementu Na tragu F. Fukuyame razlikuje društva niskog povjerenja i društva visokog povjerenja U ovim drugim moguć je management kroz pregovaranje. 36

Uzajamnost, povjerenje i dobročinstva bitno odražavaju stabilnost društva. Na razini poduzeća to je također izraženo. Odnos uposlenika prema poduzeću (Maclagan): 1. vjernost – kontinuirana privatna i javna potpora poduzeću 2. podrška – raspravljanje o problemima poduzeća uz traženje izlaza 37

3. nemar – odsutnost interesa za propuste i slabosti poduzeća 4. izlaz – odlaženje iz poduzeća kada je u problemima Prvi i drugi tip odnosa su poželjni jer jamče stabilnost poduzeća. Ovi se odnosi ostvaruju u poduzećima koja su prešla s tradicionalnog hijerarhijskog modela upravljanja na mrežni, decentralizirani model upravljanja. 38

Prema dominirajućim tipovima odnosa možemo razlikovati i dva tipa poduzeća: USPJEŠNA PODUZEĆA • stvarni interes za ljude, ljudi najvrijednija imovina • dobar trening, razvoj i mogućnost napredovanja • dobri programi nagrađivanja • sposobnost zadržavanja zaposlenih • vrhovni menadžment je posvećen i daje podršku ljudima • razvija se i potiče participacija zaposlenih 39

NEUSPJEŠNA PODUZEĆA • ne drže do važnosti zaposlenih • upravljaju na autokratski i birokratski način • nimalo ili malo obrazuju i razvijaju zaposlene • imaju loš sustav internog napredovanja • slabe interne komunikacije • nejasna i zastarjela politika vođenja poduzeća • visoka fluktuacija zaposlenih 40

Na mijenjanje odnosa prema ljudima u proizvodnji utjecali su neki od faktora: 1. ljudski kapital – ulaganje u ljude putem obrazovanja. 2. ekonomska kriza – ljudi kao neiscrpan resurs postaju glavni oslonac izlaza iz krize kada je kapital oskudan i skup. 3. tehnološki razvoj – poticaj je okretanju čovjeku i njegovim kreativnim potencijalima. Promjena tehnološke paradigme traži i promjenu odnosa prema čovjeku i njegovim mogućnostima. 41

Danas se tehnološki razvoj najčešće nominira kao „informacijska revolucija“. Kako je znanje u osnovi informacijske revolucije, ispravno ju je shvaćati kao revoluciju znanja Samim time čovjek dobiva značajnije mjesto u menadžmentu svakog poduzeća. 42

Neposredni financijski rezultati poduzeća ne mogu se ostvariti bez vođenja računa o „vrijednosti ljudi“ kao i njihove „socijalne dimenzije života“: života „. . . ne možete angažirati samo ruku, a da uz nju ne dobijete cijelog čovjeka. No, ne možete angažirati ni samo čovjeka, jer uz njega uvijek ide i njegov životni suputnik ili suputnica. “ (Drucker) 43

Drucker upozorava na što poduzetnici moraju računati: „U posljednjih 40 -50 godina ekonomija je bila dominantna. U sljedećih 20 -30 godina, bit će dominantna socijalna pitanja Populacija koja stari, a raste velikom brzinom, i mlađa populacija, koja se velikom brzinom smanjuje, znače samo jedno – neminovni su socijalni problemi. “ problemi Otuda porast korporativne odgovornosti! odgovornosti 44

Korporacijska društvena odgovornost (KDO) se odnosi na odgovornost ekonomskog sektora za aktivnosti koje nadilaze stvaranje profita, profita aktivnosti koje imaju utjecaj na prirodni okoliš, društvo i ljudske potencijale. Koncept društvene odgovornosti može se prikazati i pojmovima održivi razvoj, etičko poslovanje, korporacijsko građanstvo, korporacijska održivost i sl. 45

Poduzeća su svjesna da danas svoju konkurentsku prednost ostvaruju primarno kroz razvoj novih znanja i inovacije (biti „lider promjena“ kroz inovacije i nova znanja). Stoga su tehnički obrazovani i inovativni ljudi postali jako skupi. Radnici znanja nisu „radna snaga“ već kapital poduzeća, tvrdi Drucker. Oni su danas postali „novi kapitalisti“! kapitalisti 46