KRIVINO PRAVO 1 PRIPREME ZA ISPIT Sistem pravnih

KRIVIČNO PRAVO 1 PRIPREME ZA ISPIT

Sistem pravnih pravila koja su utemeljena na zakonskim pravnim propisima kojima se, u cilju zaštite određenih osnovnih individualnih društvenih dobara i vrijednosti od ponašanja koja ta dobra i vrijednosti povređuju ili ugrožavaju, određena ponašanja proglašavaju za krivična djela, sa sankcijama koje se primjenjuju prema njihovim učiniteljima.

OSNOVNI INSTITUTI KRIVIČNOG PRAVA: - krivični zakon - krivično djelo - krivična odgovornost - krivična sankcija

Odnos s drugim granama prava: KRIVIČNO PRAVO – ustavno pravo, građansko pravo, porodično pravo, radno i socijalno pravo, privredno pravo, upravno pravo, prekršajno pravo

Razvoj krivičnog prava 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Period prvobitne zajednice Antički period Period srednjeg vijeka Doba prosvjetiteljstva Ideje Čezara Bekarije Utjecaj Kanta i Hegela na krivično pravo Krivično pravo Francuske buržoaske revolucije 8. KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO XIX VIJEKA

ŠKOLE KRIVIČNOG PRAVA 1. Klasična škola – Anselm Fojerbah 2. Antropološka škola – Gabrijel Tard 3. Pozitivna škola – Enriko Feri, Rafaele Garofalo 4. Sociološka škola - Franc von List, Adolf Prins i G. A. Hamel 5. Neoklasična škola 6. Pokret društvene odbrane 7. Savremene koncepcije u nauci krivičnog prava

IZVORI KRIVIČNOG PRAVA Formalno-pravni izvori: 1. Zakon 2. Ustav 3. Međunarodni ugovor 4. Podzakonski normativni akt 5. Običaj 6. Sudska praksa 7. Nauka

KRIVIČNI ZAKON U Bosni i Hercegovini: - KZ Bi. H – glavni zakon - KZFBi. H i KZ RS – entitetski zakoni - KZ BDBi. H – distriktni zakon I entitetski i distriktni zakon moraju biti usklađeni sa državnim zakonom.

Krivično zakonodavstvo – ukupnost svih krivičnopravnih odredbi koje važe u toj zemlji, tj. ukupnost svih zakona koji reguliraju krivičnopravnu materiju, neovisno od toga da li spadaju u opći ili posebni dio krivičnog zakonodavstva

VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA Za učinitelja krivičnog djela se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela.

Retroaktivno važenje krivičnog zakona Na učinitelja krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je stupio na snagu poslije učinjenja krivičnog djela ako je on blaži za učinitelja.

PROSTORNO VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA Svaki državni zakon važi na prostoru države koja ga je donijela: BIH- KZBi. H, FBi. H – KZFBi. H, RS- KZRS, BD- KZ BD Sa obzirom na mjesto učinjenja krivičnog djela četiri principa: 1. Teritorijalni 2. Personalni 3. Realni 4. Univerzalni

KRIVIČNE SANKCIJE Sankcija – dio krivičnopravnog propisa u kojem je određena kazna koja se može izreći učinitelju djela koje je određeno u dispoziciji tog propisa

Svaka kazna ima gornju granicu (najveću mjeru) OPĆI MAKSIMUM i donju granicu (najmanju mjeru) OPĆI MINIMUM ispod i iznad koje određene vrste kazni ne mogu biti propisivane. Pr. Kazna zatvora 30 dana -20 godina Kazna dugotrajnog zatvora 20 -45 godina Novčana kazna – u dnevnim iznosima 5 -360 dnevnih iznosa, a u određenom iznosu 150 -50. 000 KM (izuzetak: k. d. učinjena iz koristoljublja – može iznositi najviše 1500 dnevnih iznosa ili ne može biti veća od 1. 000 KM) Kazna maloljetničkog zatvora – ne može biti kraća od jedne ni duža od 10 godina

Svi posebni okviri pojedinih k. d. moraju se uklopiti u opće kaznene okvire i ne mogu ići iznad prethodno navedenih maksimuma niti ispod prethodno navedenih minimuma.

Svrha kažnjavanja jeste: a) da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela; b) da se utiče na učinitelja da ubuduće ne učini krivična djela; c) da se utiče na ostale da ne učine krivična djela; d) i da se utiče na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinitelja

Tri su temelja za odmjeravanje kazne: stepen krivnje, pogibeljnost djela i svrha kažnjavanja. Sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja uzimajući u obzir sve okolnosti (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a osoboto stepen krivnje, pobude iz kojih je krivično djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede krivičnim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je krivično djelo počinjeno, raniji život počinitelja, ponašanje nakon počinjenja krivičnog djela, s posebnim osvrtom na odnos prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene krivičnim djelom, te ukupnosti društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju krivičnog djela.

Olakšavajuće i otežavajuće okolnosti su one okolnosti koje utječu na odmjeravanje kazne u granicama propisane kazne za počinjeno krivično djelo, na način da se počinitelju izrekne blaža kazna u okviru posebnog minimuma i posebnog maksimuma utvrđenjem postojanja olakšavajućih okolnosti, dok se postojanjem otežavajućih okolnosti izriče strožija kazna.

KRIVIČNO DJELO Krivično djelo je ono djelo čovjeka koje je opasno za određeno društvo, koje je protupravno, koje je u zakonu određeno kao krivično djelo i koje je skrivljeno.

Čine ga slijedeći elementi: - Djelo čovjeka – ljudska radnja prouzrokovana posljedicom - Društvena opasnost učinjenog djela – opasnost djela za određeno društvo - Protupravnost učinjenog djela - Određenost krivičnog djela kao učinjenog djela u zakonu - Krivnja počinitelja djela – da je djelo počinjeno od strane uračunljivog počinitelja koji je kriv za učinjeno djelo

Radnja krivičnog djela može se učiniti na dva načina: činjenjem i nečinjenjem. Posljedica je proizvedena promjena ili stanje u spoljnom svijetu koje nastaje kao rezultat dejstva radnje krivičnog djela. Posljedica krivičnog djela može se pojaviti u dva vida: kao povreda i kao ugrožavanje.

Odnos između preduzete radnje i ostvarene posljedice naziva se uzročnom vezom, uzročnošću ili kauzalitetom, a radnja koja je dovela do posljedice naziva se uzrokom.

Svako društveno opasno djelo nije krivično djelo, a da je svako krivično djelo društveno opasno. Protivpravnost krivičnog djela je protivnost normi koja je sadržana u bilo kom važećem zakonu jedne određene države. Svako djelo, odnosno radnja sa posljedicom, koje društveno opasno i protupravno, mora biti u zakonu određeno kao krivično djelo da bi bilo krivično djelo

Subjekti krivičnog djela Fizička osoba 1. Izvršilac – osoba koja preduzima radnju učinjenja 2. Saizvršilac – osoba koja makar djelomično učestvuje u radnji izvršenja ili na neki drugi način doprinosi izvršenju k. d. 3. Podstrekač – osoba koja preduzima radnju stvaranja ili učvršćivanja odluke kod drugog za učinjenje k. d. 4. Pomagač – osoba koja preduzima radnju kojom se podupire, olakšava ili unapređuje radnja druge osobe kojom se izvršava k. d. Saizvršilac, podstrekač, pomagač = saučesnici

STADIJI KRIVIČNOG DJELA 1. 2. 3. 4. DONOŠENJE ODLUKE PRIPREMNE RADNJE POKUŠAJ DOVRŠENO KRIVIČNO DJELO

POKUŠAJ KRIVIČNOG DJELA Elementi: 1. Umišljajno postupanje 2. Započeto činjenje krivičnog djela 3. Da djelo nije dovršeno Vrste pokušaja: 1. Nesvršeni 2. Svršeni 3. Kvalificirani

Za pokušaj k. d. uvijek će se kazniti ako se za to krivično djelo može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, a za pokušaj nekog drugog krivičnog djela samo kad zakon izričito propisuje i kažnjavanje za pokušaj.

Dobrovoljni odustanak Elementi: 1. Dobrovoljnost 2. Izostanak posljedice

Sticaj krivičnog djela 1. Idealni - Učinitelj jednom radnjom učini više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi 2. Realni - Učinitelj sa više radnji učini više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi Prividni sticaj - Na izgled postoji sticaj, a ustvari postoji samo jedno krivično djelo.

Vrste krivičnih djela 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Osnovna, kvalificirana, privilegirana Krivična djela činjenja i nečinjenja Materijalna i formalna Krivična djela povrede i krivična djela ugrožavanja Jednostavna i složena Jednoaktna i višeaktna Opća, posebna i vlastoručna Trajna krivična djela i krivična djela stanja

Osnovi koji isključuju postojanje krivičnog djela Dvije grupe: 1) Propisani u Krivičnom zakonu: - Beznačajno djelo - Nužna odbrana - Krajna nužda 2) Proizilaze iz teorije, prakse ili nekog drugog zakona: - Upotreba sile ili prijetnje - Pristanak povrjeđenog na povredu - Zakonita sredstva prisile - Naređenje pretpostavljenog

KRIVIČNA ODGOVORNOST Skup subjektivnih uvjeta koji određenu osobu koja je ostvarila objektivna obilježja krivičnog djela karakteriziraju kao uračunljivog i krivog učinitelja krivičnog djela.

KRIVIČNA ODGOVORNOST SE SASTOJI OD: 1. URAČUNLJIVOSTI (element pomoću kojeg se izražava ispravnost psihičkog aparata učinitelja i postojanje sposobnosti rasuđivanja i odlučivanja) 2. KRIVNJE (element pomoću kojeg se izražava određeni psihički odnos učinitelja prema djelu kroz postojanje ili mogućnost postojanja određenih psihičkih procesa na osnovu uračunljivosti)

Metodi utvrđivanja neuračunljivosti - Psihološki - Biološki - Mješoviti (psihološko-biološki)

Uračunljivost se procijenjuje u vrijeme učinjenja krivičnog djela za svako konkretno učinjeno krivično djelo.

Bitno smanjena uračunljivost Postoji kod onog učinitelja krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima u vrijeme učinjenja krivičnog djela bitno smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja; ne isključuje krivičnu odgovornost.

Samoskrivljena neuračunljivost Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji je upotrebom alkohola, droga ili na drugi način doveo sebe u stanje u kojem nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme dovođenja u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu na to djelo kod njega postojao nehat, a zakon za takva djela propisuje krivičnu odgovornosti za nehat.

Krivnja OSNOVNI ELEMENTI: SVIJEST I VOLJA DVA OBLIKA: 1. UMIŠLJAJ 2. NEHAT

Direktni umišljaj – dva elementa: svijest o stvarnim obilježjima krivičnog djela (intelektualni element) i htjenje djela (voluntaristički element) Eventualni umišljaj – dva elementa: svijest o mogućnosti nastupanja posljedice (intelektualni element) i pristajanje na posljedicu (voljni element)

Svjesni nehat (luksuria) postoji u slučaju kad je učinitelj bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može doći do nastupanja zabranjene posljedice, ali je olako držao da posljedica neće nastupiti ili da će je moći sprječiti. Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji kao oblik krivnje kad učinitelj nije bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može doći do nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

ZABLUDA U KRIVIČNOM PRAVU 1. Stvarna zabluda - u užem smislu može biti zabluda o predmetu, licu i uzročnoj vezi, a u širem smislu riječ je o okolnostima kao što su nužna odbrana i krajnja nužda (odnosno putativna nužna odbrana i putativna krajnja nužda). 2. Pravna zabluda - pogrešna predstava učinitelja o zabranjenosti krivičnog djela odnosno protupravnosti.

*Stanje kriminaliteta u FBi. H do kraja septembra 2014. godine – zvanični podaci Prema informaciji o stanju sigurnosti u FBi. H od januara do kraja septembra, prijavljeno je 11. 950 osoba, među kojima 671 maloljetnik i 4. 822 povratnika u vršenju krivičnih djela, a među počiniocima krivičnih djela otkriven je i 31 policajac.

U oblasti krivičnih djela protiv imovine najbrojnije su teške krađe - 5. 793, od čega su samo 152 rasvijetljene. Evidentirana su i 783 krivična djela protiv života i tijela, za koje je prijavljeno 978 lica, od kojih su 63 maloljetnika i 280 povratnika u vršenju krivičnih djela. Za devet mjeseci u FBi. H registrovano je 16 ubistava, od kojih samo jedno nije rasvijetljeno.

U tom periodu prijavljeno je 18 silovanja, a među 23 lica prijavljena da su počinila silovanje nalaze se i četiri maloljetnika i šest povratnika u vršenju krivičnog djela. Od januara do septembra na području FBi. H otuđeno je 909 automobila, od čega najviše u Sarajevu - 607.