DOC DR SC MLADEN HRASTE TAKTIKA VATERPOLA SVA

DOC. DR. SC. MLADEN HRASTE TAKTIKA VATERPOLA ® SVA PRAVA PRIDRŽANA

TAKTIKA - POJAM � Taktika igre u vaterpolu je jedan od najvažnijih segmenata, jer o njoj u velikoj mjeri ovisi konačan rezultat utakmice. Taktika ima presudnu važnost tek ukoliko je igrač tehnički podkovan i kondiciono dobro pripremljen. � Potrebno je pojasniti dva pojma, strategiju i taktiku igre. Strategija i taktika kao opći pojmovi predstavljaju plan igre.

TAKTIKA - POJAM � Strategija je planiranje raspoloživih načina igre. Odgovara na pitanje: Što se mora igrati? � Taktika je planiranje na koji način upotrijebiti raspoložive načine igre. Odgovara na pitanje: Kako se mora igrati? � Individualna taktika predstavlja plan igre pojedinca. � Grupna taktika predstavlja plan igre dva i više igrača, ali ne i svih igrača. � Kolektivna taktika predstavlja plan igre svih igrača.

Opis uloga i poslova u vaterpolu � Vaterpolo se igra sa šest igrača u polju i vratarom. Pet pozicija ili uloga u igri definirane su kao krilo, vanjski, centar, bek i vratar. Svaka od pozicija (uloga) ima osnovne zadatke koje igrači na tim pozicijama izvršavaju tijekom utakmice. Igrač u igri dominantno izvršava osnovni zadatak koji mu je namijenjen, no tijekom igre dolazi u situacije koje nisu tipične za osnovni zadatak koji mu je namijenjen. I te zadatke igrač mora znati izvršiti efikasno kako bi mu učinak u igri bio optimalan.

� POZICIJSKA SHEMA NAPADA U VATERPOLU 3 4 2 5 m 1 6 5 2 m

ANALIZA FAZE TIJEKA IGRE � Sa stajališta strukturne analize igre, postoje tri područja igre: obrana, napad i tranzicija. Međutim, ako vaterpolsku igru promatramo kao igru bez prestanka, postoje četiri sadržajne faze tijeka igre: � faza postavljene obrane, � faza tranzicije iz obrane u napad, � faza postavljenog napada � faza tranzicije iz napada u obranu.

ANALIZA FAZE TIJEKA IGRE �U svakoj od navedenih faza tijeka igre postoje određene podfaze. Podfaze tijeka igre definirane su prema prostorno-vremenskim parametrima. Postavljanjem ovih struktura u određene međusobne odnose dolazi se do spoznaja i znanja o značajnosti pojedinih faza odnosno podfaza i situacija u igri.

Faza postavljene obrane � Faza postavljene obrane je faza igre koja započinje završetkom tranzicije iz napada u obranu. Osnovni cilj igre u postavljenoj obrani je pravilnom taktičkom varijantom zaustaviti postavljeni protivnički napad i osvojiti loptu. Osnovno načelo koje treba zadovoljiti u fazi postavljene obrane za kontrolu obrambenog balansa jest podešavanje prema lopti s ciljem prisiljavanja protivnika na pogreške i prekršaje pravila igre.

Faza postavljene obrane U fazi postavljene obrane razlikujemo tri sustava igre: � sustav individualne obrane ili čovjek na čovjeka; � sustav zonske obrane; � sustav kombinirane obrane.

Faza postavljene obrane � Osnovna razlika između individualne i zonske obrane se sastoji u tome što kod individualne obrane igrač direktno pokriva svog protivnika, dok kod zone igrač pokriva prostor pred protivnikom. Iz te razlike slijedi nužna i bitna razlika u strukturi kretanja igrača ovisno o napadaču i položaju lopte. Kod individualne obrane oko 80% gibanja se vrši u horizontalnom i poluhorizontalnom položaju, a oko 20% se vrši u okomitom i poluokomitom položaju. Kod zone oko 70% gibanja se vrši u okomitom i poluokomitom položaju, a oko 30% u horizontalnom i poluhorizontalnom položaju.

Faza postavljene obrane � Karakteristika individualne obrane ili čovjek na čovjeka je u tome što svaki obrambeni igrač ima isključivi zadatak „tijesnog“ čuvanja određenog igrača u napadu pri čemu ga prati i ometa u svim njegovim akcijama te se kreće na zamišljenoj liniji između čuvanog igrača i sredine vlastitih vrata. Razmak između obrambenog igrača i napadača ovisi o vrsti individualne obrane. U principu razmak je manji što je napadač bliži vratima obrambene momčadi, a veći što je napadač brži i okretniji u odnosu na obrambenog igrača koji ga čuva. Taj način igre zahtjeva od igrača optimalnu fizičku i tehničko-taktičku pripremu.

Faza postavljene obrane Postoje četiri varijante individualne obrane koje se razlikuju u odnosu na agresivnost i veličinu prostora na kojoj se provode: � individualna obrana na 8 metara od vlastitog gola; � individualna obrana na obrambenoj polovici igrališta; � individualna obrana na cijelom terenu; � presing.

� individualna obrana na 8 metara od vlastitog gola 3 4 2 5 m 1 6 5 2 m

individualna obrana na obrambenoj polovici igrališta 3 4 2 5 m 5 1 6 2 m

Faza postavljene obrane � Presing je najagresivnija varijanta individualne obrane u kojoj obrambeni igrači čuvaju napadače na cijeloj površini igrališta. Ovaj način igre provodi se protiv kvalitativno i plivački inferiornijih momčadi ili protiv momčadi sličnih vrijednosti u situacijama kada se nastoji anulirati veća rezultatska prednost protivnika. U presingu obrambeni igrač se postavlja što bliže napadaču, tako da zauzme položaj u kojem protivničkim igračima onemogućavaju prijem lopte. Obrambeni igrači se u presingu ne kreću, kao u preostale tri varijante individualne obrane, po zamišljenoj liniji između napadača kojega pokrivaju i sredine vlastitih vrata, već se postavljaju bočno između igrača kojega čuvaju i napadača koji ima loptu, nastojeći da se postave uvijek nešto bliže vlastitim vratima.

� presing 3 4 2 5 m 1 6 5 2 m

Faza postavljene obrane � Za razliku od individualne obrane u kojoj je obrambeni igrač striktno zadužen za jednog napadača, glavna karakteristika zonske obrane je da obrambeni igrači čuvaju širi prostor između napadača i svojih vrata, te istovremeno pokrivaju ili preuzimaju napadače kada dođu u taj prostor. Primjenjuje se protiv ekipa s vrsnim centralnim napadačem ili protiv ekipa sa slabijim pucačima. Zonsku obranu preferiraju i momčadi koje imaju dobre vratare. U zonskoj obrani neophodna je suradnja vratara s obučenim i sposobnim obrambenim igračima, koja naročito dolazi do izražaja pri blokiranju šutova

Faza postavljene obrane � Svi zonske sustavi pokrivaju prostor dok napadač ne dođe previše blizu gola i postaje neposredna opasnost za realizaciju iz neposredne blizine ili distribuciju lopte. U toj situaciji obrambeni igrač se u pravilu odlučuje na izlazak iz zonske obrane prema napadaču s ciljem ometanja njegove namjere. Zonski sustav obrane stvara dobre predispozicije za razvijanje protunapada jer su igrači u napadu obično u statičkoj poziciji, leđima okrenuti svome golu i tako u mnogo nepovoljnijem položaju za početak tranzicije iz napada u obranu, što ekipi koja se brani, u slučaju da dođe u posjed lopte, omogućuje uspješan protunapad.

Faza postavljene obrane U suvremenoj vaterpolskoj igri postoje sljedeće varijante zonskog sustava u obrani: � Sustav „plitke“ zonske obrane; � Sustav „duboke“ zonske obrane; � Sustav „M“ zonske obrane.

Faza postavljene obrane �U sustavu „plitke“ zonske obrane bek pokriva centralnog napadača odostraga, dok se svi ostali igrači raspoređuju u polukrugu metar do dva ispred centralnog napadača. Primarni zadatak ove zone je nedozvoljavanje proigravanja centralnog napadača, te blokiranje šuta.

� „plitka“ zonska obrana 3 4 2 5 m 1 6 5 2 m

Faza postavljene obrane �U sustavu „duboke“ zonske obrane bek pokriva centralnog napadača odostraga, a svi ostali igrači raspoređuju u polukrugu tri do četiri metra ispred centralnog napadača. Prvenstveni zadatak ove zone je blokiranje šuta i nedozvoljavanje proigravanja centralnog napadača.

� „duboka“ zonska obrana 3 4 2 5 m 1 6 5 2 m

Faza postavljene obrane �U sustavu „M“ zonske obrane dva igrača pokrivaju centralnog napadača, jedan odostraga, a drugi od ispred. Preostala četvorica obrambenih igrača pokrivaju prostor između vanjskih igrača te između vanjskih i krilnih igrača. Ovaj zonski sustav karakterizira kombinacija blokiranja i starta na igrača s loptom na ruci.

�M zona 3 4 2 5 m 6 1 5 2 m

Faza postavljene obrane � Kombinirana obrana je sustav igre u kojem jedan dio igrača igra zonski sustav, a drugi dio igrača igra sustav individualne obrane na 8 metara od vlastitog gola. Princip ovog sustava igre je da se u individualnoj obrani pokrivaju bolji pucači ili distributeri lopte, dok se sustavom zonske obrane pokrivaju slabiji pucači. Najučestaliji sustav kombinirane obrane je zona na dva ili tri igrača, a nešto je rjeđi sustav zone na jednog ili četiri igrača. Kao i u zonskom sustavu i u kombiniranom sustavu zonske obrane igrači u zoni pokrivaju prostor sve dok igrač ne dođe previše blizu gola i postaje neposredna opasnost za realizaciju iz neposredne blizine. U toj situaciji obrambeni igrač se u pravilu odlučuje na izlazak prema napadaču uz ometanje šuta ili dodaje.

Faza postavljene obrane Razlikuju se sljedeće varijante kombinirane zone: � sustav kombinirane zonske obrane na jednog igrača; � sustav kombinirane zonske obrane na dva igrača; � sustav kombinirane zonske obrane na tri igrača; � sustav kombinirane zonske obrane na četiri igrača.

Faza postavljene obrane � Sustav zonske obrane na jednog igrača se rijetko upotrebljava. Za izbor ovakvog sustava igre se odlučuje kada se u protivničkoj momčadi nalazi igrač izrazito slabog šuta i koji nije vješt u dodavanju lopti suigračima. Nedostatak ovog sustava je nemogućnost istovremenog blokiranja šuta i proigravanja centralnog napadača, jer ostali napadači pokriveni individualnim sustavom obrane u pravilu šire prostor osiguravajući napadaču pokrivenog zonskim sustavom veće mogućnosti za završetak akcije.

� Sustav zonske obrane na jednog igrača, faza 1 3 4 2 5 m 1 6 5 2 m

� Sustav zonske obrane na jednog igrača, faza 2 2 3 4 5 m 1 6 5 2 m

Faza postavljene obrane � Sustav zonske obrane na dva igrača se najčešće upotrebljava na dva napadača, koji su u napadu postavljeni jedan do drugog, bilo da se radi o krilnom i vanjskom igraču ili dva vanjska igrača. Preostala tri igrača individualnom obranom pokrivaju svoje direktne napadače, čime se onemogućava brzo prebacivanje lopte i mogućnost iznenadnog šuta prebačajem. U sustavu zonske obrane na dva igrača, dva igrača koji sačinjavaju zonsku obranu formiraju se u uskom rasporedu na udaljenosti 3 -5 metara od gola. U suradnji s vratarom u pravilu brane bliži kut gola od napadača s loptom, dok bek, ukoliko mu pozicija to dozvoljava, brani dijagonalni kut gola.

� Sustav zonske obrane na dva igrača, faza 1 3 4 2 5 m 1 6 5 2 m

� Sustav zonske obrane na dva igrača, faza 2 3 2 4 5 m 1 6 5 2 m

Faza postavljene obrane � Sustav zonske obrane na tri igrača i na četiri igrača načelno odgovara sustavu zonske obrane s dva igrača. Prednost zonske obrane na više igrača je bolja pokrivenost prostora oko centralnog napadača, dok je nedostatak veća mogućnost proigravanja između zonski pokrivenih napadača i veća mogućnost realizacije s pozicija zonski pokrivanih igrača.

� Sustav zonske obrane na tri igrača, faza 1 3 4 2 5 m 1 6 5 2 m

� Sustav zonske obrane na tri igrača, faza 1 3 4 2 5 m 1 6 5 2 m

� Sustav zonske obrane na četiri igrača, faza 1 3 4 2 5 m 1 6 5 2 m

Faza tranzicije iz obrane u napad � Zadatak konverzije iz obrane u napad je brz dolazak iz područja obrambenog djelovanja u područje napadačkog djelovanja nakon osvojene lopte. Uvjet uspješne konverzijetranzicije obrana/napad jest organizirana i regularna obrana. Brza tranzicija iz obrane u napad mora postojati tijekom igre ukoliko se želi kontinuirano ostvarivati prostorna prednost i brojčana nadmoć. Ukoliko se ne ostvari protunapad ili se ne ide u realizaciju nakon pokušaja brzog kontranapada, momčadi ostaje više vremena za provedbu organiziranog pozicijskog napada.

Faza tranzicije iz obrane u napad � Prva podfaza tranzicije iz obrane u napad predstavlja startno otvaranje i prvo dodavanje. Prvom dodavanju prethodi osvojena lopta u obrani ili prekršaj protivnika u napadu. Otvaranje za prijem prvog dodavanja se najčešće vrši oko linije centra igrališta, a nešto rjeđe na napadačkoj polovici. Vrlo često lopta se upućuje prema desnoj strani igrališta, a nešto manje prema lijevoj strani i sredini igrališta.

Faza tranzicije iz obrane u napad � Za uspješnu realizaciju kontranapada važan je pravilan raspored i brzo popunjavanje linija kontranapada. Glavna svrha kontranapada je postizanje viška igrača, što omogućava stvaranje povoljne prilike za realizaciju. Linije napada popunjavaju se ovisno o tome koliko igrača sudjeluje u kontranapadu, pri čemu je vrlo bitan pravilan raspored napadača. U vaterpolskom žargonu često se za pravilno razvijanje kontranapada upotrebljava izraz „u klin“ što označava široki raspored linija igrača u kontranapadu. U pravilu samo takav raspored omogućava povoljnu i preciznu distribuciju lopte u početnom razvitku kontranapada.

Faza tranzicije iz obrane u napad � Razlikujemo individualni, grupni i kolektivni kontranapad. Individualni kontranapad, poznat kao 1: 0 je situacija kada je postignuta veća prostorna prednost samo jednog igrača koji je u posjedu lopte. Sam i neometan pred protivničkim vratima s loptom na ruci fintira vratara i kreće se bočno tražeći povoljan kut šutiranja.

Faza tranzicije iz napada u obranu � Za smanjeni broj protivničkih tranzicijskih napada i uspješne konverzije – tranzicije napad/obrana nužan je organizirani napad. Zadatak konverzije iz napada u obranu je nakon izgubljene lopte brz dolazak u područje obrambenog djelovanja iz područja napadačkog djelovanja. Brza tranzicija iz napada u obranu mora postojati tijekom igre ukoliko se želi onemogućiti protivnikova napadačka prostorna prednost i brojčana nadmoć.

Faza tranzicije iz napada u obranu Prva podfaza tranzicije iz obrane u napad predstavlja sprječavanje napadačkog startnog otvaranja i prvog dodavanja. Ometanjem napadačkog otvaranja za prijem prvog dodavanja zadržava se napredovanje lopte. � Za uspješnu neutralizaciju kontranapada važan je pravilan raspored obrambenih igrača, brzo popunjavanje linija povratka u obranu. Često se za princip faze tranzicije iz napada u obranu u vaterpolskoj terminologiji upotrebljava izraz vraćanje „u lijevak“, što metaforički označava slijevanje obrambenih igrača prema vlastitom golu. �

Faza tranzicije iz napada u obranu � Linije obrane popunjavaju se ovisno o tome koliko igrača sudjeluje u tranziciji iz napada u obranu, kao i njihov raspored. Uobičajen raspored vraćanja iz napada u obranu je da tri igrača već oko centra igrališta zauzmu prvu liniju tranzicijske obrane, ukoliko nitko od napadača ne ostvaruje prostornu prednost te plivaju leđnim stilom radi boljeg pregleda situacije na igralištu. Potom se po istom principu formira druga linija od dva igrača. Posljednji igrač formira vrh tranzicijske piramide u formaciji 3 -2 -1 i iz te se formacije igrači po potrebi preraspoređuju na odgovarajuće pozicije i uloge u obrani.

� Igrač više 1: 0, faza 1 5 m 2 2 m

� Igrač više 1: 0, faza 2 5 m 2 2 m

Faza tranzicije iz obrane u napad � Glavni princip rješavanja grupnog i kolektivnog kontranapada je da brzina dodavanja lopte bude brža od kretanja obrambenih igrača, što stvara optimalne uvjete za realizaciju u slabije branjen dio protivničkih vrata.

� Igrač više 2: 1 5 m 2 5 2 m

� Igrač više 3: 2 5 m 6 2 5 2 m

� Igrač više 4: 3 6 2 3 5 m 5 2 m

� Igrač više 5: 4 4 2 6 3 5 m 5 2 m

� Igrač više 6: 5 (4 -2), faza 1 4 2 6 1 3 5 m 5 2 m

� Igrač više 6: 5 (4 -2), faza 2 1 4 5 m 6 2 5 3 2 m

� Igrač više 6: 5 (4 -2), faza 3 1 5 m 4 3 6 2 5 2 m

� Igrač više 6: 5 (3 -3), faza 1 1 5 m 4 2 3 6 5 2 m

IGRAČ VIŠE 6: 5 (4 -2)

Faza postavljenog napada � Faza postavljenog napada počinje u trenutku kada se momčad u kontranapadu nije odlučila za pokušaj realizacije, a obrana se transformirala u postavljenu obranu. Postoji mogućnost da napadačka akcija nije ni imala cilj pokušati kontranapad, nego se odlučilo laganim napredovanjem prema protivničkim vratima organizirati pozicijski napad. Za pozicijsko stanje „dinamične ravnoteže“ sistema u fazi postavljenog napada nužno je pravovremeno popunjavanje svih šest radnih prostora u napadu s ravnomjernim rasporedom igrača i zadržavanjem razmaka između njih od 3 do 4 metra.

Faza postavljenog napada U suvremenoj vaterpolskoj igri postoje sljedeće varijante sustava u napadu: � sustav pozicijskog napada s jednim centralnim napadačem; � sustav pozicijskog napada s dva centralna napadača.

Faza postavljenog napada � Najčešće se primjenjuje sustav pozicijskog napada s jednim centralnim napadačem koji se postavlja na dva do tri metra od protivničkih vrata na polulijevoj ili poludesnoj poziciji u odnosu na sredinu vrata. Njegov je osnovni zadatak da izbori poziciju za prijem lopte u duel igri s bekom koji ga čuva. Na ovoj vrlo zahtjevnoj poziciji centar pokušava po prijemu lopte realizirati akciju šutom, izboriti teški prekršaj za isključenje ili kazneni udarac. Ostali igrači raspoređeni su tako da se dvojica igrača na krilnim pozicijama postave s bočnih strana u visini 2 do 3 metra od gol-aut linije, oko 3 metra udaljeni od vratnica. Njihova dominantna uloga u igri je u prenošenju i dodavanju lopti, kao i sprječavanje protunapada protivnika. Slijedeća tri igrača su napadači druge linije napada, koji su raspoređeni tako da je jedan postavljen centralno od sredine vrata na udaljenosi od 6 do 7 metara, a druga dvojica oko 2 i po metra polulijevo odnosno poludesno u odnosu na centralnog vanjskog napadača, a na udaljenosti od 5 i po do 6 i po metara od golne linije. Vanjski igrači nastoje aktivno sudjelovati u napadu s proplivavanjima, pojedinačnim ili simultanim zajedničkim uplivavanjima koristeći se raznim oblicima blokada. Time ostvaruju prostornu prednost u odnosu na protivnike kako bi „raširili“ napadačku formaciju, neometeni primili loptu, proslijedili je slobodnom suigraču koji je u povoljnijoj poziciji za šutiranje ili sami pokušali realizirati šut. Od igrača u pozicijskom napadu se očekuje točno dodavanje i rezonski šutovi uz anticipaciju kontranapada protivnika. Iz ove osnovne formacije koja predstavlja početnu formaciju pozicijskog napada, ovisno o načinu i koncepciji protivnikove igre u obrani ovisi način i odabir varijanti za napad.

� sustav pozicijskog napada s jednim centralnim napadačem, faza 1 3 4 2 5 m 1 6 5 2 m

� sustav pozicijskog napada s jednim centralnim napadačem, faza 2 3 4 2 5 m 1 6 5 2 m

Faza postavljenog napada � Sustav pozicijskog napada s dva centralna napadača je određen postavljanjem oba centralna napadača na dva do tri metra od protivničkih stativa protivničkih vrata na polulijevoj ili poludesnoj poziciji u odnosu na sredinu vrata. Ovaj sustav je naročito efikasan protiv sustava zonske obrane. Oba centralna napadača nastoje biti međusobno dovoljno udaljeni da „ne smetaju“ jedan drugom. Takvim rasporedom prisiljava se obrana na striktno pokrivanje obojice centralnih napadača što omogućava ostalim napadačima da se postave široko u povoljnim situacijama za šut. Centralni napadači nastoje izboriti poziciju za prijem lopte u duel igri s bekovima, te realizirati akciju ili izboriti teški prekršaj za isključenje ili kazneni udarac. Dvojica igrača na krilnim pozicijama igraju na poziciji negdje između pozicije krila i vanjskog igrača u sustavu napada s jednim centralnim napadačem. Postavljeni su u visini od 3 do 4 metra od golaut linije, oko 4 metra udaljeni od vratnica. Njihova uloga u igri je, osim distribucije lopti, realizacija iz povoljnih prilika za šut. Dva vanjska igrača su raspoređeni tako da su udaljeni oko 6 metara od gol linije u pravcu stativa. Vanjski i krilni igrači u ovom sustavu igre nastoje se približiti vratima krečući se lijevo-desno i naprijed-nazad u radijusu oko jedan metar. Međusobnim dodavanjem i kretanjem nastoje stvoriti šansu otvorenog šuta prema nezaštićenim dijelovima protivničkog gola ili proigrati jednog od dvojice centralnih napadača.

PITANJA

�HVALA NA PAŽNJI �DOVIĐENJA