2 JAVNA POTRONJA Ekonomika javnog sektora 20192020 1

2. JAVNA POTROŠNJA Ekonomika javnog sektora 2019/2020 1. godina – diplomski studij Izv. prof. dr. sc. Domagoj Karačić Marija Ileš, mag. oec.

UVODNO. . Ekonomika javnog sektora 2019/2020 1. godina – diplomski studij

JAVNA (DRŽAVNA) POTROŠNJA Značajan dio potrošnje javnog sektora koja izravno utječe na formiranje outputa čine transferi tj. razne subvencije i dotacije Za postizanje dosada navedenih učinaka država koristi dvije temeljne vrste državnih rashoda: - rashode/izdatke za javna dobra

U javne rashode se u širem kontekstu pod instrumentima javnih rashoda ubrajaju: - investicije države - subvencije i transferi kapitala - državne pričuve - osobna primanja djelatnika u javnom sektoru.

Javni rashodi su oni izdaci koje država čini u javnom interesu radi zadovoljenja društvenih potreba. Veličina javnih rashoda ovisi o opsegu javnih funkcija koje obavlja država. Prisutan je porast javnih rashoda u svijetu.

Razlozi povećavanja javnih rashoda - STVARNI uzroci porasta - PRIVIDNI uzroci porasta

PRIVIDNI porast javnih rashoda a) smanjenje kupovne snage novca b) povećanje broja stanovnika c) promjene u tehnici izrade proračuna STVARNI porast javnih rashoda a) ekonomski razlozi porasta javnih rashoda b) politički uzroci porasta javnih rashoda c) financijski uzroci porasta javnih rashoda

Vrste javnih rashoda 1. redovni i izvanredni 2. produktivni i neproduktivni 3. investicijski i transferni 4. osobni i materijalni 5. odgodivi i neodgodivi 6. novčani i nenovčani 7. rashodi državnih, regionalnih i lokalnih jedinica.

Osnovna načela trošenja javnih rashoda 1. načelo javnog interesa 2. načelo štednje 3. načelo prioriteta i proporcionalnosti 4. načelo izvora sredstava 5. načelo podudarnosti prihoda i rashoda.

ODREDNICE DRŽAVNE AKTIVNOSTI (1) Wagnerov zakon – najstarija poznata tvrdnja o kretanju javnih rashoda u području javnih financija. Prema Wagneru (prijelaz iz XIX. u XX. stoljeće), s kulturnim napretkom redovito je povezano proširenje državnih aktivnosti, iz čega proizlazi i apsolutno i relativno povećanje državnih rashoda. Što sve može determinirati veličinu javnih izdataka (državne aktivnosti)? 1. kretanje razine cijena – intenzivnije kretanje cijena nego u privatnom području, 2. kretanje produktivnosti države – porast produktivnosti u privatnom sektoru je veća nego u javnom sektoru, uz istodobnu nisku cjenovnu elastičnost potražnje za javnim uslugama i jednak porast plaća u javnom i privatnom sektoru, 3. Wagnerovo objašnjenje - država s razvitkom dobiva nove funkcije – kultura, blagostanje, što povećava njezine financijske potrebe,

ODREDNICE DRŽAVNE AKTIVNOSTI (2) 4. vremenski pomaci – prvo se više troši za privatnu, a zatim za državnu potrošnju; iz porasta dohotka prvo se financiraju investicije, a zatim javna dobra; demokratske institucije trebaju vremena da se razviju; potrebno je vrijeme da se prevlada suzdržanost u pogledu državnih aktivnosti, 5. struktura javnih izdataka – rastu one aktivnosti države u kojima kvalifikacije zaposlenih moraju biti posebno visoke, 6. raspodjela funkcija među razinama vlasti, 7. kretanje stanovništva – kolektivno djelovanje je nužno da bi se uklonili učinci konglomeracije stanovništva, promjena u dobnoj strukturi stanovništva, 8. učinak pomaka razine – skok udjela državnih rashoda nakon ratova i socijalnih nemira 9. oblik državnog procesa odlučivanja – vodi se računa o razini ponude javnih dobara, neovisno o troškovima i neovisno o odlukama o visini poreza 10. preraspodjela dohotka

KONTROLA RASTA DRŽAVNE POTROŠNJE Teško je kontrolirati državnu potrošnju. 1. Veliki dio je zadan od ranije, odlukama prethodnih vlada - mirovine, zdravstveno, socijalna skrb, otplata duga, potpore. . . 2. Politički sustav ima ugrađene defekte.

MOGUĆNOSTI (1) • konkurencija privatnog sektora • promjene pobuda birokrata - Niskanen smatra da je birokracija kriva za rast državne potrošnje, predlaže financijske poticaje birokratima - npr. porast plaće ako smanje potrošnju • (opasno, mogli bi previše smanjiti proračun) npr. socijalni radnik dobije veću plaću kad smanji socijalnu pomoć siromašnima! • promjene proračunskog postupka - Saboru se npr. nametne skup stalnih ciljeva za smanjenje proračuna i/ili deficita u određenom razdoblju - npr. 2015 -2020. smanjiti proračun na ¸ 2 % BDP-a; toliko i toliko svake godine (slično su napravili u SAD Gramm-Rudman-Hollingsov zakon) • Dobre strane - zastupnici se mogu opravdavati pred biračima • Slabosti - automatsko smanjenje svih rashoda programa u jednakom postotku

MOGUĆNOSTI (2) • ustavna ograničenja - npr. izdaci = primici; primici ne smiju biti veći od rasta BDP-a. . . • Problematično: • predviđanja ekonomista nisu pouzdana, razlikuju se, čije podatke uzeti, može se manipulirati (npr. BDP u Hrvatskoj) • definicija primitaka i izdataka je upitna; računovodstvenim trikovima moguće manipulacije

JAVNA DOBRA

Država može pribavljati javna dobra na dva načina: • tako da ih direktno kupuje od privatnih proizvođača – država pribavlja dobra i usluge i oni postaju javno dobro • drugi način je da sama angažira potrebne resurse i direktno nadzire proizvodnju tih dobara i usluga – dakle, država proizvodi dobra i usluge te ih prodaje na slobodnom tržištu

Državni sektor je često neučinkovit u svojoj ulozi pribavljanja dobara i usluga, tj. njihovoj proizvodnji – uzroci leže u načinu donošenja odluka – npr. utjecaji kojima su izloženi manageri, nedostatna motivacija da se javno dobro proizvodi uz najmanje troškove i sl. Teorija u domeni javnih dobara odgovara na niz pitanja o vrstama državnih intervencija a da pri tom ne odgovara na pitanje potrebnog intenziteta takvih aktivnosti države.

ŠTO JE JAVNO DOBRO? • U knjizi se odnosi na dvije vrste obilježja: • Nekonkurentno • Neisključivo • Jednostavnija je ova terminologija: • Društvena (zajednička) potrošnja • Isključivanje nije moguće • Lako je pomiješati pojmove nekonkurentno i neisključivo • Društvena potrošnja je gotovo samo-definirajuća.

ŠTO JE TO KOLEKTIVNA (DRUŠTVENA) POTROŠNJA? • Društvena potrošnja znači da više od jedne osobe može koristiti isti proizvod bez umanjenje (sužavanja) potrošnje (korisnosti) druge osobe. • To je u suprotnosti s pojedinačnom potrošnjom u kojoj dvije osobe koriste isti proizvod. • Jabuke mogu biti primjer proizvoda kojeg obilježava privatna potrošnja. • Vatromet bi mogao biti primjer dobra koje se koristi kolektivno. • Napomena: nismo rekli da je druga osoba isključena ukoliko koristimo dobro koje ima obilježje privatne potrošnje. Samo navodimo da je u takvim slučajevima “konkurentno u potrošnji. ”

NAZIVI NEKIH DOBARA KOJA OBILJEŽAVA KOLEKTIVNA POTROŠNJA (NEKONKURENTNA) • • Obrana Policija Prikaz vatrometa Ceste i autoputovi • Ponekad i nisu. • Problemi sa zagušenjem (eng. congestion). • Obrazovanje—možda, možda i ne. • Zdravstvo—možda, možda i ne.

JAVNA VS. PRIVATNA DOBRA RAZGRANIČENJE • Međutim: • čak i kada svi troše jednaku količinu javnog dobra, tu potrošnju ne moraju svi jednako vrednovati (npr. naoružanje) • klasifikacija javnog dobra nije apsolutna – ona ovisi o tržišnim uvjetima i stanju tehnologije (potrošnja “nečistog” javnog dobra u određenoj je mjeri konkurentna) • s pojmom javnog dobra često je povezan pojam isključivosti • mnoge stvari imaju obilježja javnog dobra (poštenje, raspodjela dohotka) • privatni sektor ne mora isključivo nuditi privatna dobra (npr. medicinske usluge i stanogradnja) • javna ponuda dobara ne treba nužno značiti da javna dobra proizvodi samo javni sektor (npr. javno privatna partnerstva)

ŠTO JE ISKLJUČIVOST? • Raspravu moramo usmjeriti prema smislu privatnog vlasništva i mogućnosti vlasnika da isključi ostale s utvrđivanjem (nametanjem) cijena. • Stoga, sustav cijena je središte naše sposobnosti za isključivanje. • Možeš li biti isključen od nacionalne obrane ukoliko za nju ne platiš? • Ne! Isključivanje nije moguće. • Sve dok je potrošnja kolektivna (nekonkurentna), i sve dok nije moguće isključiti (neisključivost), tada je nacionalna obrana savršen primjer čistog javnog dobra.

FREE RIDER PROBLEM • Sve dok isključivanje nije moguće kod javnih dobara, kako ih onda plaćate? • Neki javno osvješćeni građani mogu ih pružiti — ipak ne! • Dobrovoljni doprinosi? • Ukoliko odlučim da neću platiti, mogu li biti isključen? • Ne! Mogu postati free rider. • Zbog free rider problema, mnoga javna dobra pruža država. Država prikuplja poreze, onda pruža dobra, bez naknada. • (Napomena: dobro nije besplatno!)

ISKLJUČIVANJE DOBARA IZ DRUŠTVENE POTROŠNJE • Pretpostavimo da jedan okretni poduzetnik otkrije kako isključiti potrošača (korisnika) od korištenja kolektivnog potrošnog dobra. • Pretpostavimo da je shvatio da može ograditi nogometno igralište i uvesti naknadu. • Svaki puta kada naplaćujemo naknadu za kolektivnu potrošnju dobara, rezultat je neučinkovit. • Usprkos tomu, sve dok naknada nije utvrđena, dobro neće biti proizvedeno. • Koliko bi se filmova proizvelo ukoliko je cijena uvijek jednaka nuli?

SLUČAJEVI ZA KOLEKTIVNIH DOBARA ISKLJUČIVANJA (DRUŠTVENIH) • Postoje značajni izuzeci. • Što ukoliko se potrošnja društvenih dobara obavlja do točke prenapučenosti (zagušenja)? • U tom slučaju, sustav cijene mogao bi osigurati učinkovitiju alokaciju izvora. • Razmislite o naplati cestarine tijekom špice (gužve). • Nove tehnologije omogućuju nam isključivanje. • Autoputevi dostupni su jedino ukoliko vozači kupe ENC uređaj. • Kada koriste autocestu, automatski plaćaju naknadu.

JAVNA VS. PRIVATNA DOBRA • Znamo da će u konkurentskim gospodarstvima tržište proizvoditi učinkovitu količinu svih privatnih dobara (za koja postoji tržište). • Tržište ne uspijeva proizvesti javna dobra. • Znamo kako pronaći učinkovitu proizvodnju privatnih dobara, ali što sa javnim dobrima? • Prvo, moramo izvesti krivulju tržišne potražnje, a nakon toga utvrditi razinu učinkovitosti.

OTKRIVANJE PREFERENCIJA • Jednom kada odlučimo da je dobro javno i da ga tržište ne uspijeva proizvesti, moramo pitati je li država sposobna pružiti učinkovitu količinu. • Država može pružiti (proizvesti) previše ili premalo. • Kod javnih dobara, ne postoje otkrivene preferencije koje vode tržište. • Otkrivene preferencije su ključ i voditelje privatnog tržišta. • Kada obavljamo kupovinu, tržištu otkrivamo naše preferencije, neizravno kažemo koliko tržište treba proizvesti nekog dobra. • Kod javnih dobara, nisu dostupne tržišne informacije koje bi kazale koliko na tržištu treba proizvesti nekog dobra. • Onda, kako država odlučuje i može li odlučiti o učinkovitoj količini dobara?

DONOŠENJE POLITIČKIH ODLUKA • Odluke od odabiru javnih dobara, tj. vrstu i količinu proizvodnje, donose naši političari. • Postoji li bilo koji razlog za vjerovanje da ukoliko tržište ne uspijeva proizvesti učinkoviti rezultat to može obaviti država? • Država može poboljšati alokaciju izvora, ili može uzrokovati gubitak učinkovitosti. Teško je vjerovati da će političari svaki puta donijeti učinkovite odluke o visini i strukturi raspodjele proračuna.

JAVNO VS. PRIVATNO PRUŽANJE USLUGA • Pojedine državne funkcije, prikupljanja smeća, zatvori itd. mogu se pružati posredstvom tržišta. • Treba uzeti u obzir: • Relativne plaće i materijalne troškove • Administrativne troškove • Razlike u ukusima (preferencijama) • Pitanje raspodjele (egalitarizam u robama) • Ponekada, pitanje privatizacije odnosi se na ona koja imaju obilježja pojedinačne potrošnje, a ne društvene (kolektivne) potrošnje.

JAVNA VS. PRIVATNA PROIZVODNJA • Javno pružanje usluga znači da država odlučuje o pružanju usluga i dobara koja se ne proizvode na tržištu. • Javna proizvodnja znači da financiranja i proizvodi ta dobra. država nalazi izvore • Da li državno pružanje usluga znači da države treba proizvoditi dobra? • Država može pružati usluga, ali može se naslanjati na privatno tržište u njegovoj proizvodnji.

NEKOLIKO ROSENOVIH NAPOMENA !!!! • Usprkos činjenici da svih troše istu količinu dobara, potrošnja se ne vrednuje jednako. • Klasifikacija javnih dobara nije apsolutna; ona ovisi o uvjetima na tržištu i stanju tehnologija. • Vezano uz prethodnu točku, dobra koja zadovoljavaju dio definicije javnog dobra ne zadovoljavaju drugi dio definicije. • Brojna dobra i usluge imaju obilježja javnog dobra. • Privatna dobra nužno ne mora pruža privatni sektor. • Također, javna dobra nužno ne pruža ni javni sektor. • Javno pružanje dobara nužno ne znači da ih proizvodi javni sektor.