Ekonomika Saobraaja Prihodi i trokovi u saobraaju Struktura

Ekonomika Saobraćaja

Prihodi i troškovi u saobraćaju Struktura vrijednosti saobraćajne usluge

Da bi se moglo govoriti o vrijednosti saobraćajnih usluga potrebno je definisati sadržaj saobraćajne usluge. On se suštinski razlikuje od proizvodnje roba. U procesu proizvodnje robe, uloženi elementi (sirovine, materijal, rad, itd. ) prenose svoju vri jednost na gotovu robu, koja ima svojstvo materijalnosti, opipljivosti. Međutim, kod saobraćaja i procesa „proizvodnje" saobraćajne usluge, rezultat "proizvodnje" je sam proces prevoženja, proces koji omogućava da ljudi i robe promijene mjesto. Ovaj rad ima za sadržaj promjenu mjesta (kretanje) ljudi ili roba. Na toj razlici se temelje i brojne, različite odlike ekonomike usluga (saobraćaja, i sl, ) od ekonomike proizvodnje roba.

Zaključujemo, da se proces stvarnja saobraćajnih usluga razlikuje od proizvodnje robe u tome što uloženi elementi ne prenose svoju vrijednost na gotov proizvod (robu) nego oni omogućavaju proces promjene mjesta (ljudi ili roba) a rezultat je sam taj proces. Korisnicima saobraćaja se, dakle, ne prodaje roba nego usluga prevoza. . Veličinu saobraćajne usluge možemo mjeriti raznim naturalnim ili fizičkim po kazateljima U praksi se ona mjeri prevezenim tonama robe ili brojem prevezenih putnika.

Proizvodnja saobraćajnih usluga zahtijeva troškove određenih količina i vrijednosti različitih elemenata rada. Pri tome za našu dalju analizu nije važno da li se ti elementi prenose na uslugu ili ne, odnosno da li su oni samo pretpostavka ostvarivanja usluge. Za nas je najvažnija činjenica da se elementi moraju utrošiti pa da se njihova vrijednost (ne i fizički sadržaj) mora prenijeti na vrijednost prevozne usluge. Ti troškovi se na ( određeni način preslikavaju u vrijednost usluga.

Glavni elementi u proizvodnji saobraćajne usluge su: 1. amortizacija saobraćajnog sredstva 2. potrošnja energije (gorivo, mazivo) 3. troškovi održavanja sredstava rada (servis, maziva) 4. vrednost rada radnika (plate) 5. ostali troškovi prevoznog procesa

Vrijednost navedenih elemenata direktno se prenosi u vrijednost prevozne us luge. To znači da je vrednost prevozne usluge prvenstveno određena vrednošću utrošenih elemenata u njezinu „proizvodnju". Međutim, za ponuđača prevoza, „proizvodnja" usluga ima smisla samo ako on, pored nadoknade troškova, ostvari i određenu dobit zaradu

Matematički se to može jednostavno prikazati slijedećim izrazom: Out = In + D pri čemu je, Out vrijednost saobraćajne usluge (outputa), In vrijednost svih utrošenih elemenata (inputa) i D očekivani dobitak zarada ponuđača saobraćajne usluge.

Ovakvu vrijednost usluge, ponuđači ostvaruju nudeći svoje usluge na tržištu. Međutim, često se tržišna vrijednost (valorizacija, tržišno priznavanje) ne ostvaruje u identičnim vrijednostima (iznosima utrošaka i očekivane dobiti) zbog dje lovanja tržišnih zakona ponude i potražnje. U uslovima konkurentskog tržišta bilo bi poželjno da vrijednost outputa (Out) bude jednaka ukupnom prihodu (UP) ponuđača pri čemu bi vrijedila formula: Out = UP odnosno u razvijenom obliku, In + D = p • Q pri čemu je; p cijena jediničnog outputa i Q količina ostvarenih usluga.