Stimulacija ranog govornojezikog razvoja kod djece sa razvojnim

Stimulacija ranog govorno-jezičkog razvoja kod djece sa razvojnim teškoćama Mr. sc. Selma Hasanbašić, dipl. defektolog-logoped

Logopedija je multidisciplinarna nauka koja se bavi prevencijom, dijagnostikom i tretmanom poremećaja govora, glasa, jezika, gutanja, slušanja, čitanja, pisanja i svih oblika komunikacije. Logoped je stručnjak za govorno-jezičku patologiju. Logopedi rade na prevenciji, otkrivanju, dijagnosticiranju, te rehabilitaciji osoba svih dobnih skupina (djece dojenačke, predškolske i školske dobi, te odraslih osoba) s verbalnim i/ili neverbalnim komunikacijskim poremećajima (jezik, govor, glas).

Koji su to komunikacijski poremećaji kojima se bavi logoped? Problematika govorno-jezičkih funkcija ima veoma mnogo raznovrsnih sistema klasifikacije, npr: po uzroku, vremenu javljanja, karakteristikama stanja i td. Navest ću neke komunikacijske poremećaje kojima se bave logopedi: Alalija (nerazvijen ili nedovoljno razvijen govor), Poremećaj artikulacije (neispravno izgovaranje glasova) Mucanje (nefluentan govor) Jezički porećaji Disleksija (poremećaji u čitanju) Disgrafija (poremećaji u pisanju) Disfagija(poremećaji gutanja) Disfazija Disfonia (poremećaji glasa) Afazija

Govor je osnovno sredstvo u međuljudskoj komunikaciji i uspješnost komunikacije najvećim dijelom ovisi od stepena i kvaliteta organizovanosti govora. Govor i jezik predstavljaju značajno sredstvo komunikacije. Jezički razvoj je proces koji intenzivno započinje po rođenju. Ovaj proces se zasniva i zavisi od razvoja različitih domena i sposobnosti kao što su percepcija, kognicija, motorika i socijalizacija i prati određeni hronološki redosljed.

Razvoj govora i jezika kod djeteta je u korelaciji sa njegovim intelektualnim sposobnostima, spolom, zdrastvenim stanjem, odnosima u porodici i položajem djeteta u porodici, brojem djece i klasnom pripadnošću. Optimalni uvjeti za razvoj govora su skladni odnosi između djeteta i njegove okoline, dobri govorni modeli i sposobnosti djeteta za sticanje što cjelovitijeg iskustva o svijetu u kojem dijete živi.

Izraz "komunikacijski poremećaji" obuhvata široku paletu problema u jeziku, govoru i slušanju. Poremećaj komunikacije se može definirati kao oštećena sposobnost da se koristi govorni ili pisani jezik za izražavanje misli ili razumijevanje jezika drugih osoba. Osobe sa govorno-jezičkim poremećajima su djeca i odrasli čiji se govor razlikuje od govora njihovih sugrađana u negativnom smislu, tako da skreće na sebe pažnju sagovornika i otežava sporazumijevanje.

U periodu razvoja govora dijete treba stalno podsticati na govor, pružiti mu dobar govorni uzor, ne treba biti suviše strog u procjenjivanju dječijeg govora, ne kritikovati suviše i ne zahtijevati mnogo. Druženje sa vršnjacima mnogostruki značaj na razvoj djeteta i predstavlja emocionalno i kognitivno bogatstvo.

Govorno-jezički razvoj u djece sa razvojnim teškoćama uglavnom kasni. Fond riječi po pravilu je oskudan. Rečenicu formiraju između treće i četvrte godine. Ritam govora je obično neujednačen i eksplozivan. Razumljivost govora je dugo narušena smetnjama artikulacije. Istraživanja pokazuju da većina djece sa razvojnim teškoćama imaju kombinovane govorno-jezičke poremećaje. Najčešći govorno-jezički poremećaji kod djece sa razvojnim teškoćama su: • poremećaji artikulacije • jezički poremećaji • mucanje

Uzroci govornih poremećaja su: • Neka povreda mozga prije, za vrijeme ili poslije porođaja • Porođajna trauma • Dječije infektivne bolesti • Oštećenje sluha • Nepravilnosti u građi govornih organa (npr. nepravilan odnos vilice i zuba, frenulum) • Nedovoljna pokretljivost mišića koji učestvuju pri izgovoru • Nestimulativna sredina za govor • Uticaj loših govornih uzora

Šta je poremećaj artikulacije? Poremećaji artikulacije predstavljaju atipičnu produkciju govornih zvukova koju karakteriziraju omisije, supstitucije, distorzije ili adicije, koje mogu ometati razumljivost u govoru. Uzroci nastanka su mnogobrojni i raznovrsni: - anatomski uzroci (kratak frenulum, rascjep usne i/ili nepca, nepravilnosti vilica i td); - neurološki uzroci - razvojna kašnjenja motorike - loš govorni uzor u porodici ili bližoj okolini;

Najučestaliji poremećaji artikulacije kod nas su sigmatizam (odnosi se na glasove S, Z, C, Ć, Đ, Š, Ž, Č, Dž), lambdacizam (odnosi se na glasove L i LJ) i rotacizam ( odnosi se na glas R). Kažemo da osoba ima problema u izgovoru kada ona nepravilno izgovara glasove, slogove, riječi, tako da slušalac ne razumije rečeno, ili mu više privlači pažnju način na koji zvuče riječi, nego značenje onoga što je rečeno.

Izgovorne norme glasova za područje Bosne i Hercegovine Vokali (a, e, i, o, u) 3 -3, 5 g. (36 -42 mj. ) Plozivi ( p, b, t, k, d, g) Frikative (f, h) Nakon ovog perioda nisu dozvoljena niti razvojna odstupanja navedenih glasova. Prelazni glas (j) 3, 5 -4 g. (43 -48 mj. ) 4 -4, 5 g. (49 -54 mj. ) Glas L Nakon ovog perioda nisu dozvoljena niti razvojna odstupanja navedenog glasa Glas Nj (sup. N) Nakon ovog perioda nisu dozvoljena niti razvojna odstupanja navedenog glasa Afrikat (c) 4, 5 -5 g. (55 -60 mj. ) Frikative (s, z) Sonant (r) 5 -5, 5 g. (61 -66 mj) 5, 5 -6 g. (67 -72 mj) Afrikati ( ć, đ) Frikativi (š, ž) Sonant (lj) Do ovog perioda su dozvoljene distorzije navedenih glasova. Nakon ovog perioda nisu dozvoljena niti razvojna odstupanja navedenog glasa Do navedene dobi dozvoljene su distorzije navedenih afrikata i frikativa i supstitucija sonanta lj sa sonantom l.

Sam proces artikulacije je kompleksan i zahtijeva od djeteta mnogo. Da bi glas bio ispravno izgovoren potrebno je uraditi niz radnji, odnosno govorne organe postaviti u položaj koji je potreban za izgovor tog glasa. Ispravno artikulisan glas Pozicija govornih organa Modificiranje zračne struje Vibriranje ili otsustvo vibriranje glasnica (zvučnost)

Šta roditelj može uraditi da potpomogne glasovnu artikulaciju djeteta? Djeca sa razvojnim teškoćama teže usklađuju pokrete govornih organa, jedan od razloga jeste hipotonija mišića govornih organa.

Postoji niz vježbi koje roditelji mogu raditi sa svojom djecom a koje su od velikog značaja za jačanje mišićnog tonusa i razvoj artikulacije glasova kod djece. Stvari koje možete raditi sa svojom djecom u svakodnevnim životnim aktivnostima izgledaju jednostavno ali imaju jako veliki značaj u jačanju dječije muskulature govornih organa a samim tim će pomoći vašem djetu da brže savlada usvajanje za njega kritičnih glasova. Neke od njih su : žvakanje čvrste hrane, sisanje, puhanje, imitacija izraza lica, igre pred ogledalom.

Žvakanje čvrste hrane je izuzetno važno, osim redovnih obroka pokušajte i sa drugim namirnicama. - suho voće - kifle ili keks - sir - žvaka - gumene bombone - kokice Sisanje stvari kao što su: - Lizalice - Tvrde bombone (oprez) - Pijenje tečnosti kroz slamku ili iz sportskih flašica

Puhanje Balona Zviždaljke Dječije frule, trube ili neki drugi duvački instrumenti Baloni od sapunice Stiropor ili papirići-takmičite se sa svojom djecom ko će više da otpuše sa stola Vodene boje- napravite sliku puhanjem kroz slamku(nanesite na papir vodenu boju i puhanjem kroz slamku napravite sa svojim djetetom zanimljive slike

Imitacija različitih emocija Tražite od djeteta da pokaže kako izgleda kada je: - Ljuto (namršteno lice, naborano čelo, a ako je jako ljuto – usne razvučene, stisnuti zubi) - Sretno (različiti osmjesi –zatvorenih usta – blagi osmjesi; otvorenih usta – da se vide zubi; jako sretno-usta širom otvorena) - Uplašen (zaokružena usta, као zа „О“, oči širom otvorene) - Tužan (usta zakrivljena na dole, lice namršteno)

Igrajte se pred ogledalom pokažite djetetu zadatak uz jasnu instrukciju i tražite da ponovi Isplazi jezik dole do brade Isplazi jezik gore do nosa Saviti jezik sa strana prema unutra Isplazi jezik ali vrh neka ostane iza donjih zuba Isplazi jezik ali vrh neka ostane iza gornjih zuba Guraj jezikom obraz, jedan pa drugi Stavi jezik između gornjih zuba i usne i guraj napolje gornju usnu Stavi jezik između donjih zuba i usne i guraj napolje donju usnu Usne zatvorene, mrdaj jezik lijevo-desno od jedne do druge ivice usana Usne otvorene, mrdaj jezik lijevo-desno od jedne do druge ivice usana Obliži usne u krug pa još jednom na drugu stranu promijeni pravac kretanja jezika

- Coktanje- uvlačenje vazduha, zubi stisnuti, jezik odmah iza zuba i vrhom dodiruje donje zube - Konjski kas – pucketanje jezikom o sredinu mekog nepca - Napuši obraz, jedan pa drugi - Napuši oba obraza, lupkaj obraze rukom tako da polako ispušeš zrak - Uvuci obraze unutra kao da ih je neki mali usisivač u ustima povukao ili kao da si jako mršav - Razvuci usne u osmijeh - Napući usne za poljubac - Razvuci usne na jednu pa na drugu stranu lica, kao da se samo pola lica smije - Grickaj gornjim zubima donju usnu - Grickaj donjim usnama gornju usnu - Probaj da zagrizeš jezik sa obje strane, raširi ga skroz - I za kraj jedan duboki udisaj uz naglo ispuštanje zraka da usne zavibriraju

Šta su jezički poremećaji? Jezički poremećaj je umanjenja sposobnost razumijevanja i/ili korištenja riječi u kontekstu. Neke karakteristike jezičkog poremećaja uključuju: neispravno korištenje riječi i njihovo značenje, neprimjereni gramatički obrasci, reduciran rječnik i nesposobnost slijeđenja uputa. Jedna ili kombinacija navedenih karakteristika može se pojaviti u djece koja imaju teškoće u učenju, teškoće u razvoju ili imaju razvojno jezičko kašnjenje. Jezički poremećaji mogu biti receptivni (problem razumijevanja jezika) i ekspresivni (poremećaj u jezičkom izražavanju). Jezički poremećaj može uključivati poremećaj u razvoju sintakse, semantike, morfologije, pragmatike i fonologije.

Djeca sa razvojnim teškoćama prolaze kroz iste faze govorno-jezičkog razvoja kao djeca opšte populacije. Većina njih se osposobi da koristi govor u svakodnevnoj komunikaciji. Međutim, pojava govora obično kasni, a raznovrsnost poremećaja govorne funkcije uočavaju se na svim nivoima, od fonološkog preko semantičko-sintaktičkog, do nivoa pragmatske kompetencije.

Većina djece i odraslih sa razvojnim teškoćama više razumiju jezik nego ga ekspresivno izražavaju i stoga njihovo razumijevanje je često podcijenjeno. Učenje rječnika, iako je odgođeno, također je snažno, ali učenje gramatike je slabo, tako da djeca imaju tendenciju da razgovaraju pomoću ključnih riječi, više nego kompletnom rečenicom. To se naročito odnosi na verbalne poruke i zahtjeve koji su situaciono potkrepljeni. Obzirom da je razvoj govora usko povezan sa razvojem mišljenja, potrebno je mnogo vremena, napora, podsticanja i vježbanja da bi se postigao zadovoljavajući uspjeh.

Preporuke za roditelje Govorne i jezičke vještine su područje od posebne teškoće kod većine djece i adolescenata s razvojnim teškoćama, iako su oni zainteresirani da komuniciraju izravno iz djetinjstva i obično imaju prednosti u neverbalnim komunikacijskim vještinama, kao što su geste i znakovi. Razvoj većine kognitivnih i jezičnih sustava i podsustava je kumulativan. To znači da će se bilo koje sticanje i poboljšanje prve faze razvoja pozitivno odraziti na druge te na krajnji domet koji će djete postići.

Unatoč ograničenim informacijama koje su dostupne ipak je moguće odrediti brojne aktivnosti koje mogu poboljšati predjezični i jezični razvoj djece s razvojnim teškoćama. Neke od njih su: • USPOSTAVLJANJE RECIPROČNE VEZE S DJETETOM Recipročna veza između odrasle osobe i djeteta prva se treba uspostaviti jer ona uvjetuje sve ostale stupnjeve djetetovog razvoja. Recipročno znači da dijete signalizira svoje potrebe, a roditelji u takvoj interakciji reagiraju na djetetove potrebe vodeći brigu o njima. Dnevne aktivnosti ili rutine kao što su hranjenje, presvlačenje, oblačenje i kupanje optimalno su prikladne za uspostavljanje i jačanje recipročnih veza između roditelja i djeteta. One također doprinose uspostavljanju postojanih odnosa o prostoru i vremenu u djetetovom stvaranju slike svijeta oko sebe.

• POTICANJE I STIMULIRANJE AUDITIVNE I VIZUALNE PERCEPCIJE Postoje brojne aktivnosti koje roditelji mogu raditi sa svojim djetetom s ciljem povećanja osjetljivosti fizičke dimenzije djetetove neposredne okoline. Važno je vježbom naučiti dijete da gleda određene osobe, predmete ili oblike, perceptivno ih analizira i slijedi njihovo pomicanje u prostoru. Združena pažnja ima veliku važnost u tome da dijete nauči istražiti bitne djelove svoje okoline. Auditivnim treningom u kojem se koriste zvukovi različitih frekvencija koje mogu proizvoditi predmeti iz djetetove neposredne okoline, također mogu kod djece razviti sposobnost auditivne diskriminacije.

• Nemojte ispravljati dijete direktno. Dajte mu dobar model izgovorene riječi ili fraze koju je ono pogrešno izgovorilo npr. Ako dijete kaže ''opta'' za ''loptu'' vi recite: ''Tako je, to je lopta'‘! • Pričajte sa svojim djetetom imenujući predmete u njegovom okruženju i opisujući njihovu ulogu i funkciju. • Nemojte popustiti iskušenju da izgovarate riječ onako kako je dijete izgovara čak i kada ona zvuči slatko i simpatično. Dijete će misliti da pravilno izgovara riječ i može se zbuniti kada vas čuje da ''pogrešno'' izgovarate.

• Zapamtite da dijete mora razumjeti ili imati određeni fond riječi prije nego što počne da govori. Pružite mu mogućnost da čuje jezik tako što ćete mu pričati smislene stvari. • Protumačite djetetu stvari koje samo izgovara. Njegova jedna riječ može imati mnogo različitih značenja, npr. riječ ''Mama'' može da znači ''To je mama'', ''Evo mame'', Gdje je mama? '' ''Pomozi''. Slušajte i reagujte na odgovarujići način te proširite djetetove rečenice: - ''Da, to je mama. '' - ''Evo mame. '' - ''Treba ti pomoć? Jel ne možeš da dohvatiš loptu ''

Odgovorite na sve djetetove pokušaje da komunicira. Na taj način ono uči koja je stvarna moć komunikacije. Zajedno sa djetetom razgledajte slikovnice. Postaknite dijete da za vama ponovi ili da spontano imenuje poznate predmete na slikama. Izaberite slikovnice koje su realistične i koje nemaju previše slika na jednoj stranici. Čitajte sa djetetom priču u slikama. Pogledajte ponovo slike i tražite od djeteta da vam ispriča. Pjevajte pjesme sa vašim djetetom dok ga kupate, oblačite ili spremate za spavanje. Podstaknite ga i nagradite sve zvukove i pokrete koje napravi.

Trudite se da ne preduhitrite djetetove potrebe. Ostavite djetetu prostora da želi da iskaže svoje potrebe. Ako zaista želi da pije vodu, dijete će pokušati da izgovori tu riječ iako ona može zvučati neispravno. Nastavite djetetu pružati mogućnosti da proširi svoje jezičke vještine i svoj vokabular. Odvedite dijete u zoološki vrt, biblioteku, na selo, u muzej i sl. Razgovarajte o stvarima koje ste vidjeli, čuli ili pomirisali.

Šta je to mucanje? Mucanje je jedan od najpoznatijih govornih poremećaja. Lako je prepoznatljiv zbog karakterističnih manifestacija koje prate verbalno glasovno ponašanje osobe koja muca. Poremećaj u normalnoj fluentnosti i vremenu uobličavanja govora (neodgovarajućem za dob osobe) karakteriziran sa učestalim dešavanjem slijedećeg: ponavljanjem glasa ili sloga, odugovlačenjem glasa, upadicama, razlomljenim riječima, čujnim ili tihim blokadama, okolišanjem, riječima izgovorenim sa pojačanom fizičkom napetošću, ponavljanjem cijelih jednosložnih riječi. fizičkim popratnim pojavama (treptanje, pućenje usana, stiskanje vilice, pokreti glave itd. )

Mucanje se može javiti u svim životnim dobima, ali se najčešće javlja između 2 i 5 godine, u doba razvoja govora, a kod djece sa razvojnim teškoćama između 12 i 15 godine. Mucanje se javlja se kod oko 2, 4 % djece, tri puta je češće kod dječaka nego kod djevojčica, učestalije je kod blizanaca i kod ljevorukih osoba. Poznato je da pojedinci sa kognitivnim deficitima više mucaju, mucanje kod djece sa razvojnim teškoćama može nastati kao rezultat zakašnjenja u učenju govora i jezika. Povećanjem fonda riječi i usvajanjem sintaksičkih pravila, česta je pojava mucanja kod djece koje je promjenljivog intenziteta i otpornije na, za sada poznate tretmane.

Procjenjuje se da postoji oko 250 različitih metoda za tretman mucanja. Najčešće se koriste sljedeći postupci: Vježbe disanja; Tehnike govora; Vježbe govornog ritma;

PREPORUKE RODITELJIMA Da biste pomogli svom djetetu koje muca, trebate mu, kao prvo, osigurati opuštenu kućnu atmosferu. NIKADA ne ispravljajte vašu djecu dok vam govore Prihvatite djetetovo mucanje kao njegov način govora i ne stavljajte djetetu do znanja kako mislite da je mucanje pogrešno ili da je loša navika. Dobre govorne navike roditelja mogu pomoći djetetu koje muca. Govorite što sporije, mirnije, jednostavnije i ritmičnije.

Ako nemate puno vremena, odredite termin kada dijete može s vama neometano razgovarati. U razgovoru s djetetom postavljajte što jednostavnija i preciznija pitanja, ne postavljajte odjednom niz pitanja. Ne tražite od djeteta da uloži veći trud kako bi izbjeglo mucanje ili da ponavlja riječ dok je tečno ne izgovori.

Ne dopunjavajte djetetove riječi ili misli, ne govorite umjesto njega kad nastupi poteškoća u govoru Nemojte kritizirati djetetov govor Ne požurujte dijete kad govori sporo Ne tražite od djeteta da govori kad je jako uzbuđeno ili umorno Ne nagrađujte dijete za tečan govor i ne kažnjavajte ga kad muca Ohrabrujte svoje dijete pohvalama i razvijajte njegovo samopouzdanje

Z a k lj u č c i : Djecu sa razvojnim teškoćama je neophodno rano uključi na logopedski tretman u dobi koja je optimalna za razvoj govora i jezika, ali i prolongirati logopedski tretman na nižu i višu školsku dob. Rana i kontinuirana rehabilitacija bi pomogla djeci da postignu govornu i jezičku kompetentnost koja će im omogućiti lakšu komunikaciju i efikasniju edukaciju. Važno je da edukatori-rehabilitatori, nastavnici, logopedi i roditelji rade zajedno pri procjeni sposobnosti djece i odabiru komunikacijskih i edukacijskih ciljeva. Vrlo malo djece s razvojnim teškoćama imaju sasvim jasne, tečne i gramatički potpune jezičke iskaze i u starijoj dobi tako da većina djece treba ciljane jezičke i govorne intervencije u predškolskoj dobi, osnovnoj školi pa čak i u srednjoj školi.

U Bosni i Hercegovini se proces inkluzije već više godina realizuje u osnovnim i srednjim školama, ali bez kompetentne podrške, odnosno podrške defektologa-oligofrenologa i defektologa-logopeda. Veliki broj djece sa razvojnim teškoćama pohađa redovne škole, a nema razvijen elementaran govor i jezik. Ovakvi podaci takođe ukazuju na potrebe zapošljašnjavanja logopeda u vrtićima, domovima zdravlja i školama širom Bosne i Hercegovine. Tokom razvoja djece sa razvojnim teškoćama roditelji trebaju podupirati njihove mogućnosti, i općenito prema takvom djetetu se trebaju ponašati isto kao s djecom urednog razvoja.

HVALA NA PAŽNJI!