ERIKSONOVA TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA ERIKSON 1902 1994 TEORIJA

ERIKSONOVA TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA (ERIKSON, 1902 -1994)

TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA • integriran psihoanalitički pristup, socijalna psihologija, gestalt, kulturna antropologija i ideje iz drugih znanstvenih disciplina • Erikson se obrazovao za Montesori metode te je završio psihoanalitičku edukaciju kod A. Freud • ponudio teoriju razvoja kao proširenje Freudove teorije psihoseksualnog razvoja

OSNOVNA OBILJEŽJA TEORIJE • razvoj kao stvaranje ego-identiteta teče od odsustva identiteta prema ego-identitetu kroz niz unutarnjih i vanjskih konflikata ili kriza • način nošenja pojedinca sa socijalnim iskustvima utječe na razvoj njegove ličnosti • za razliku od Freuda, ego nije samo posrednik između ida i zahtjeva superega, već u svakoj fazi razvoja ego stječe stavove i vještine koji pojedinca čine aktivnim dijelom zajednice • razvoj se mora razumjeti u odnosu na životne okolnosti kulture u kojoj pojedinac živi

kriza: osjetljiv period razvoja u kojem smo na prekretnici - povoljna prilika za razvoj dob pojave krize varira, ali redoslijed ne razrješenje krize: zadovoljavajuće (vrline) – razvoj ego-snage nezadovoljavajuće – usporen razvoj ega usvajanje jedne karakteristike, ali uz elemente druge

1. FAZA: NOVOROĐENČE (0 -1 GOD. ) • KRIZA: povjerenje – nepovjerenje • NAJVAŽNIJE OSOBE: MAJKA • OPIS KRIZE: Uči se osjećati ugodno i vjeruje brizi roditelja; ili razvija nepovjerenje prema svijetu – JE LI DRUŠTVO POUZDANO ILI NIJE? • OPTIMALAN RAZVOJ: razvoj opće sigurnosti, optimizma i povjerenja u druge • SNAGA EGA: nada

• za zdrav psihički razvoj dojenčeta važnija kvaliteta ponašanja majke (skrbnika), a ne primarno količina hrane ili oralne stimulacije • dijete koje razvije povjerenje vjeruje kako je svijet dobar i nagrađujući; suprotno dijete ne očekuje ljubaznost i razumijevanje drugih pa se povlači od socijalnih interakcija i stvari koje ga okružuju

2. FAZA: DOJENČE (1 -3 GOD. ) • KRIZA: autonomija (nezavisnost) – sram i sumnja • NAJVAŽNIJE OSOBE: RODITELJ • OPIS KRIZE: Stječe osjećaj sposobnosti učenjem hranjenja. . . ili se osjeća posramljeno i sumnja u svoje sposobnosti – TREBA LI MI POMOĆ DRUGIH ILI NE? • OPTIMALAN RAZVOJ: razvoj osjećaja autonomnosti i samopouzdanja kao posljedica ravnoteže između roditeljevog usmjeravanja djeteta i omogućavanja samostalnih izbora. • SNAGA EGA: volja

3. FAZA: RANO DJETINJSTVO (3 -6 GOD. ) • KRIZA: Inicijativa nasuprot krivnji • NAJVAŽNIJE OSOBE: UŽA OBITELJ • OPIS KRIZE: Uči koristiti vlastitu inicijativu u planiranju ponašanja; ili razvija osjećaj krivnje zbog lošeg ponašanja • OPTIMALAN RAZVOJ: razvoj inicijative u istraživanju i manipuliranju okolinom • SNAGA EGA: SVRHA • Razvojni zadatak: razrešenje Edipovog kompleksa; rani razvoj moralnosti; razvoj samopoštovanja

• Elektrin i Edipov kompleks – djeca stvaraju superego ili savjest identificirajući se s roditeljem istoga spola kako bi izbjegla kaznu i zadržala ljubav roditelja. Djeca preuzimaju osobine roditelja u svoju ličnost – usvajaju moralne i rodne standarde društva u kojem žive. Kada ih prekrše, javlja se osjećaj krivnje. • Negativan ishod za Eriksona je previše strog superego (preveliki osjećaj krivnje kao reakcija na previše kažnjavanja i kritiziranja odraslih).

4. FAZA: SREDNJE DJETINJSTVO (6 -12 GOD. ) • KRIZA: marljivost – inferiornost (sposobnost – nesposobnost) • NAJVAŽNIJE OSOBE: OBITELJ, VRŠNJACI, UČITELJI • OPIS KRIZE: Uči izvršavati školske i kućne obveze; ili vjeruje da je podređen drugim ljudima • OPTIMALAN RAZVOJ: uživanje i svladavanje razvojnih zadataka u školi i izvan nje (doživljaj uspjeha i napretka) SNAGA EGA: sposobnost • Da li sam dobar u onom što radim? • Razvojni zadatak: prijateljstvo; učenje vještina; timska suradnja; samoprocjenjivanje

• djeca s prethodno uspješno riješenim konfliktima ulaze samopouzdano u srednje djetinjstvo • kombinacija očekivanja odraslih i djetetovog nagona za ovladavanje okolinom stvara uvjete za krizu srednjeg djetinjstva • pozitivno rješenje ove faze je kada djetetova iskustva vode osjećaju kompetencije u obavljanju zadataka • osjećaj nesposobnosti – pesimizam i negativne emocije, malo samopuzdanja

5. FAZA: ADOLESCENCIJA (12 -18 GOD. ) • KRIZA: identitet – konfuzija identiteta • NAJVAŽNIJE OSOBE: vršnjaci, grupe • OPIS KRIZE: Stječe osjećaj identiteta u terminima uvjerenja, stavova, struke i sl. ili ne uspijeva steći identitet • OPTIMALAN RAZVOJ: postizanje stabilnog osjećaja identiteta i usmjerenosti • SNAGA EGA: vjernost

UTJECAJ RANIJIH RAZDOBLJA • slabi osjećaj povjerenja – poteškoće u nalaženju ideala u koje će vjerovati • slaba autonomija ili inicijativa – ne angažiraju se u istraživanjima alternativa • niski osjećaj sposobnosti i produktivnosti – ne uspijevaju izabrati zanimanja koja bi im odgovarala

STATUSI IDENTITETA OPIS PRIMJERI POSTIGNUTI IDENTITET nakon istraživanja alternativa, osoba se obvezala skupu vrijednosti i ciljeva koje je sama odabrala; kontinuitet vlastitog ja, psihička dobrobit - jasni stavovi i uvjerenja - osoba zna kamo ide - sigurnost u profesionalne izbore MORATORIJ odgađanje, proces istraživanja - preispitivanje vrijednosti i prolongiran, još uvijek u potrazi stavova za identitetom - pokušaj traženja odgovora na neka pitanja PREUZETI IDENTITET prihvaćanje gotovog identiteta, - preuzimanje stavova i najčešće nametnutog od drugih; vrijednosti najčešće od nije bilo istraživanja alternativa obitelji, zajednice, religije ni preispitivanja DIFUZIJA IDENTITETA osoba nije formirala identitet, ali ni ne traga za istim - nemaju jasne stavove, ne pokušavaju ih stvoriti („svejedno”, „nije mi važno”)

POSLJEDICE STATUSA IDENTITETA • postignuti ili moratorij – adaptivni, psihološki zdravi • preuzeti ili difuzni – neadaptivni • istraživanja pokazuju da je postignuti identitet ili moratorij povezan s: – višim samopoštovanjem – češćim angažiranjem u apstraktnom i kritičkom mišljenju – naprednijim moralnim rasuđivanjem

• mladi s preuzetim identitetom: – dogmatični, manje fleksibilni, manje tolerantni – različitost u mišljenju doživljavaju prijetećim – boje se odbijanja od osoba o kojima ovise • mladi s difuzijom identiteta: – nezrelost u razvoju identiteta – teškoće u organiziranju, upravljanju vremenom, akademskim postignućima – beznađe u pogledu budućnosti – povećan rizik za zlouporabu opojnih sredstava

ŠTO SVE UTJEČE NA RAZVOJ IDENTITETA? • ZNAČAJKE LIČNOSTI – otvorenost, fleksibilnost, racionalnost • OBITELJSKE ZNAČAJKE – privrženost roditeljima, sigurna baza, zdrava separacija • PRIJATELJI – privrženost prijateljima • ŠKOLA – kroz nastavu koja promiče mišljenje višeg stupnja, slobodne aktivnosti, preuzimanje odgovornosti, podupiranje akademskih aspiracija, programi osposobljavanja • KUTURALNI KONTEKST I POVIJESNO RAZDOBLJE

KASNIJE DORADE IZVORNE TEORIJE ZA RAZDOBLJE ADOLESCENCIJE • Pomicanje granica formiranja identiteta: – u izvornoj teoriji u doba adolescencije; kasnije Erikson (1980) ističe da ako povijesno vrijeme, društvene i kulturne promjene pred pojedinca stavljaju nove zahtjeve, to može biti izvor novih kriza, pa i on počinje relativizirati dobne granice razvoja identiteta (Lacković Grgin, 2014) – rodni i profesionalni identitet

NOVO MEĐU-RAZDOBLJE – nadolazeća odraslost, mladost ili prolongirana adolescencija; obilježja (Arnett, 2004; prema Lacković Grgin, 2014): – nestabilnost (zbog brojnih izbora u različitim životnim područjima i donošenja odluka mladi se osjećaju “pretrpanima”) – fokusiranost na sebe (razmišljaju o tome kako razvijati svoja znanja, vještine i svoj životni plan) – ispitivanje raznih mogućnosti (osjećaju veći stupanj nezavisnosti u odnosu na raniju dob i tendiraju optimističnom viđenju života)

6. FAZA: MLAĐE ODRASLO DOBA (18 -25 GOD. ) • KRIZA: intimnost - izolacija • NAJVAŽNIJE OSOBE: prijatelji, romantični partneri • OPIS KRIZE: Upušta se u uspješne intimne veze, zajednički identitet s partnerom; ili postaje osamljen • OPTIMALAN RAZVOJ: razvoj sposobnosti održavanja bliskih odnosa (otvorenost i povjerenje u odnosu s bliskim osobama) • SNAGA EGA: ljubav

• zrelost zahtijeva uravnoteženje potreba za nezavisnošću i prisnošću • bez osjećaja autonomije ili nezavisnosti ljudi se određuju samo u odnosu na partnera i žrtvuju vlastitu inicijativu ili samopoštovanje • bez prisnosti, ljudi se suočavaju s negativnim ishodom ove razvojne faze: samoćom i zaokupljenošću samim sobom • siguran osjećaj prisnosti očituje se i u drugim bliskim odnosima (prijateljskim, profesionalnim. . . )

7. FAZA: ODRASLO DOBA (25 -65 GOD. ) • KRIZA: generativnost – stagnacija (stvaralaštvo – neostvarenost) • NAJVAŽNIJE OSOBE: bračni partner, djeca • OPIS KRIZE: pomaže drugima, dopušta djeci da budu neovisna; ili je samoživ i stagnirajući • OPTIMALAN RAZVOJ: zadovoljenje osobnih i obiteljskih potreba uz interes za dobrobit drugih (siguran i zadovoljavajući osobni život) • SNAGA EGA: briga

• iskorak prema drugima na način da se na svijet izvede i vodi iduća generacija • odanost se proširuje preko vlastite osobe (identitet, adolescencija), životnog partnera (prisnost, mlađe odraslo doba), na obitelj, zajednicu, društvo. . . • pojam stvaralaštvo pokriva sve što će nas nadživjeti: dijete, ideja, proizvod, umjetničko djelo, . . . • volonterstvo, mentorstvo, . . • negativan ishod: neostvarenost; nakon ostvarenja ciljeva javlja se sebičnost – usmjerenost na sebe

8. FAZA: STAROST (> 65 GOD. ) • KRIZA: integritet – očaj • NAJVAŽNIJE OSOBE: bračni partner, djeca, unuci • OPIS KRIZE: nosi tekovine iz prethodnih faza, razvija prihvaćanje privremene prirode života; ili očajava nad tim je li ikad bio sposoban naći smisao u životu • OPTIMALAN RAZVOJ: prihvaćanje starenja i moguće smrti s osjećajem zadovoljstva zbog prošlosti i spremnost na budućnost (uspjeh u prethodnim fazama, zadovoljstvo ispunjenim životom) • SNAGA EGA: mudrost

• odrasli koji postignu osjećaj integriteta osjećaju se cjelovito i zadovoljno svojim postignućima • očaj se javlja kada osoba smatra da je donijela niz pogrešnih odluka tijekom života; nemaju više prilika i to izaziva očajanje i strah od smrti. To se manifestira kao ljutnja i prijezir prema drugima, a zapravo je prezir prema samome sebi.

Dodavanje novog 9. stadija razvoja (Joan Erikson, 1998, prema Lacković Grgin, 2014) • ego se nastavlja razvijati i nakon osmog stadija, jer uspješno rješenje krize osmog stadija omogućuje nove unutarnje procese, posebice one koji dovode do prihvaćanja smrti bez straha • izvor krize u devetom stadiju je gubitak vjere u svoje fizičke i mentalne sposobnosti, uz zabrinjavajući osjećaj osobe da gubi sposobnost održavanja svoje nezavisnosti • osobe u devetom stadiju razvoja ponovno preispituju svih osam prethodnih stadija i nastoje riješiti preostale izazove