POGREKE U ODGOJU DJECE Odgoj djece u obitelji
POGREŠKE U ODGOJU DJECE
Odgoj djece u obitelji jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka svakog člana obitelji. Jedan od životnih paradoksa je taj da previše pravila i smjernica ubija život u nama, a premalo njih vodi u kaos opasan po život.
Da bi postali dobri roditelji, svima je potrebna vježba, te jasna struktura i provođenje promjena koje treba biti postupno ali i dosljedno.
nekoliko smjernica za razmišljanje: n Ne možete promijeniti ono što ne želite priznati, a to što ne priznajete obično određuje pravila n Djeca se neće slomiti ako ih pustite da odrastu n Malobrojna pravila, dosljedno i nenasilno primjenjena, vrijede više nego brojna pravila koja se nedosljedno primjenjuju n Život nije test, to je eksperiment – zato iskušavajte novo.
Nekoliko pogrešaka u odgoju djece; 1. Razmaženo dijete Najčešća i najteža pogreška u odgoju djece jest popustljiv odgoj i maženje.
Razmaziti dijete ne znači često ga milovati i pokazivati mu ljubav i nježnost, već pretjerano ga pomagati i posluživati, te umjesto njega obavljati sve one zadatke koje ono može već samo izvršiti.
n postaju samovoljni, nesamostalni, sebični, preosjetljivi a često i nedruštveni n bježe od sistematskog rada, izbjegavaju dužnosti i uvijek traže tko će ih umjesto njih izvršavati.
2. Prestrogo odgajanje Kad roditelji izgube strpljenje s razmaženim i hirovitim djetetom, često prelaze na strogost, uvjereni da će se stanje popraviti. Previše strogo i grubo odgajana djeca izmišljaju razna obrambena sredstva da bi izbjegli kaznu i neprilike. n
3. n Vi ste svome djetetu najbolji prijatelj Kada roditelji i djeca imaju vrlo slabe međusobne granice, rezultat je kaos a kada postoji vrlo kruta granica između njih, rezultat je udaljavanje i izolacija. Ukoliko je granica između roditelja i djece jasna i fleksibilna, sustav puno bolje funkcionira.
Djeca i roditelji nisu jedno biće, oni su ljudi za sebe. n postoje određene stvari koje roditelji trebaju raditi međusobno ili sa drugim odraslim osobama, a ne sa djecom.
Kako ukloniti neodgovarajuće ponašanje djece? n Ako nešto namjeravate učiniti, onda i učinite; ne kolebajte se! n Ustrajte u svemu do kraja! n Ne pokušavajte raspravljati s djetetom koje je izvan kontrole! n Jasno definirajte poželjno ponašanje!
Najbolje stvari koje roditelji mogu učiniti: n Ako vam vlastita prošlost stoji na putu, tada ju raščistite. n Razgovarajte s drugim ljudima o svojim roditeljskim problemima. n Vaša djeca nisu tu da vas služe, savjetuju ili budu vaše stalno društvo i potpora. n Pokažite vodstvo, a ne vlasništvo. n Ne bojte se isprobavanja novih stvari.
Jeste li postali riba koja se hvata na mamac vlastitog djeteta? n Imate li možda dijete s osjećajem za dramu? Na svakom koraku nalazi neki emocionalan izazov? I kod normalne razine stresa reagira izrazito emocionalno? Lupa vratima?
Drama kraljice ili kraljevi, reagiraju emotivno. Vrlo često izvode "predstave" koje bi bez problema mogle biti nagrađene Oscarom, a kao i svakom dobrom glumcu za takvo što im je potrebna publika. U velikoj većini slučajeva ta publika su roditelji.
Što se zapravo događa? Djeca nastoje dobiti pažnju roditelja na jedan, mogli bismo reći negativan način. Kada su tako emocionalni, roditelji dolaze do njih, dodiruju ih, razgovaraju s njima i provode s djetetom određeno vrijeme da bi ga smirili. Što im više pažnje posvećuju, češće se ponavljaju takvi ispadi. Vrte se u krug ne znajući kako ga prekinuti.
Takvo ponašanje djece mogli bismo usporediti s ribolovom. Djeca su u tom slučaju izvrsni ribiči, koji spremaju mamac za kapitalan ulov, svoje roditelje. Mamac mora biti privlačan i dobro pogođen da bi uhvatili ribetinu. Ribiči koriste različite vrste mamaca za različite vrste riba. Dakle nakon što ribič pripremi mamac, baca udicu i čeka. Riba pliva i kad ugleda mamac…gric…zagrizla je. Tada započinje natezanje. Ribič na jednu, riba na drugu stranu.
Pa što bi roditelj trebao učiniti da ne bude riba? Kada dijete dolazi s emocijama (čitaj mamcem), ok je da roditelj reagira s empatijom i razumijevanjem, bez želje da tog trenutka riješi djetetov loš osjećaj. Ponekad je ok i loše se osjećati.
Ono što je učinkovito u toj situaciji je ostati miran. Možete mu reći : “Dođi kada se smiriš, ovako mi je naporno pričati s tobom“ ili "Ne razumijem te kada vičeš, možeš ponoviti polako“ ili "Ide mi na živce tvoje vikanje i ne da mi se tako razgovarati. “
Nemojte biti riba koja se hvata na mamac, naučite dijete da na taj način neće dobiti ono što želi.
Važno je napomenuti n n n da djeca to ne rade svjesno i namjerno nije im namjera izluditi roditelje. nekada su na nesvjesnoj razini zaključili da na taj način mogu dobiti pažnju.
I zato budimo PODRŽAVAJUĆI RODITELJI Odlučni i dosljedni u svojim postupcima. Postavljajmo jasne i čvrste granice. n n djetetu ulijeva osjećaj sigurnosti, jer zna što smije, a što ne smije. ono tako preraste svoju bojažljivost. Različiti problemi su sastavni dio života. Rješavajući male probleme stječemo sposobnosti za suočavanje s velikima.
Ne zaboravite: NEMA SAVRŠENIH OBITELJI, RODITELJA I DJECE Roditeljstvo je težak posao, koji samo Vi možete dobro obaviti
- Slides: 22