Sveuilite u Rijeci Pomorski fakultet u Rijeci URBANI
Sveučilište u Rijeci Pomorski fakultet u Rijeci URBANI PROMET I OKOLIŠ PREDAVANJE 4. Doc. dr. sc. Siniša Vilke
6. TEHNOLOGIJA GRADSKOG PRIJEVOZA PUTNIKA 1. 2. DEFINICIJA TEHNOLOGIJA PUTOVANJA – 2. 1. Tehnologija gradskih putovanja – 2. 2. Tehnologija međugradskih putovanja – 2. 3. Tehnologija ruralnih putovanja 3. ŽELJENE ZNAČAJKE SUSTAVA JAVNOG PRIJEVOZA – 3. 1. Praktičnost – 3. 2. Imidž – 3. 3. Informacija – 3. 4. Sigurnost 4. GRADSKE, MEĐUGRADSKE I RURALNE TEHNOLOGIJE PRIJEVOZA PUTNIKA – 4. 1. Autobusni sustavi – 4. 2. Sustavi zasnovani na tračnicama 4. 2. 1. Uskotračna željeznica 4. 2. 2. Metro 4. 2. 3. Uobičajeni tračnički sustav 4. 2. 4. Sustavi s jednom tračnicom (Monorail) – 4. 3. Neuobičajene usluge prijevoza
6. 1. DEFINICIJA Tehnološki procesi u gradskom prometu omogućuju proizvodnju prometnih usluga čiji su rezultati korisni učinci. Istovjetnost proizvodnje i potrošnje prometnih usluga nameće tehnološku osobitost jer se te usluge ne mogu unaprijed proizvoditi kao ni stvarati njihove zalihe. Pod tehnologijom gradskog prometa razumijeva se oblik organizacije, proizvodnje prometnih usluga i informatike što se obavljaju specifičnim prijevoznim sredstvima i infrastrukturom. Tehnologija gradskog prijevoza putnika je dio tehnologije gradskog prometa i obuhvaća specifičnosti vezane za način i oblik prijevoza putnika u gradovima.
6. 2. TEHNOLOGIJA PUTOVANJA Automobil nije dostupan svim ljudima jer postoje oni koji su prestari ili premladi, ili ga ne mogu kupiti, ili ga ne mogu voziti zbog bolesti, ili jednostavno zato što automobil koristi drugi član obitelji. Vlasti, bilo nacionalne ili lokalne, dužne su tim ljudima osigurati pristup životnim aktivnostima. Različiti načini putovanja koji čine tehnologiju gradskog prometa međusobno su povezani. Promjena razine usluge, na primjer, korištenjem automobila ima utjecaja na ostale načine prijevoza putnika. Stoga je jedan od često isticanih ciljeva planiranja prometa stvaranje plana koji rezultira najboljom ravnotežom između svih dostupnih načina prijevoza uz zadovoljenje svih potreba za putovanjima.
Postoje tri tehnologije putovanja: gradska putovanja međugradska putovanja ruralna putovanja.
6. 2. 1. TEHNOLOGIJA GRADSKIH PUTOVANJA U gradskim područjima dostupno je pet glavnih načina prometa: 1) 2) 3) 4) 5) pješačenje bicikl motocikl privatni automobil neki oblik javnog prijevoza. Pješačenje i bicikl pogodni su za kratke destinacije, a prijevoz motociklom obuhvaća relativno mali broj putovanja, zbog toga je glavna konkurencija između dvaju načina gradskog prometa: 1) privatni automobil 2) neki oblik javnog prometa. Značenje javnoga gradskog prijevoza putnika može se razmotriti kroz tri razine generiranja (privlačenja) odredišta putovanja: 1) razina visoke gustoće (na primjer središnje područje grada, velike zračne luke ili veliki trgovački centri) 2) razina srednje gustoće (na primjer gusto naseljeno područje grada ili industrijska zona) 3) razina niske gustoće ( na primjer slabo naseljeno predgrađe).
Može se identificirati šest tipova gradskih putovanja: 1) razina visoke gustoće - razina visoke gustoće 2) razina srednje gustoće - razina visoke gustoće 3) razina niske gustoće - razina visoke gustoće 4) razina srednje gustoće - razina srednje gustoće 5) razina niske gustoće - razina srednje gustoće 6) razina niske gustoće - razina niske gustoće
6. 2. 2. TEHNOLOGIJA MEĐUGRADSKIH PUTOVANJA U Velikoj Britaniji je međugradsko putovanje definirano kao putovanje dulje od četrdeset kilometara. Istraživanja provedena 2011. godine rezultirala su saznanjima da je mali broj osobnih putovanja (oko 3 posto) dulji od četrdeset kilometara. Ta osobna putovanja uglavnom se odnose na: 1 posto putovanja radi kupovine 8 posto putovanja na posao 28 posto putovanja radi odlaska na odmor.
Tablica 6. Broj duljih putovanja po osobi prema svrsi i načinu putovanja Svrha putovanja Način putovanja Putovanje na posao i s posla Poslovno putovanje Izvan poslovno putovanje Ukupno putovanja Željeznica 36 12 14 20 Autobus 2 2 8 7 Automobil 51 84 75 68 Avion (samo domaći letovi) - 2 - - Interni prijevoz 11 - - 3 Ostalo 1 1 2 2
Željeznica, s obzirom na to da je odvojena od ostalog prometa, imuna je na zastoje koji su izvan njenog sustava. Putovanja autobusom obično je jeftinije, traje dulje i nije pouzdano. Iz istih razloga putovanje automobilom postaje sve ne pouzdanije i uzrokuje sve više stresa za vozače. Stoga će bilo kakva poboljšanja razine usluge, zajedno sa sniženjem cijene prijevoza učiniti javni prijevoz prihvatljivijim.
6. 2. 3. Tehnologija ruralnih putovanja Značajka ruralnih područja je niska gustoća naseljenosti. Česta pojava je ukidanje željezničkih linija, a zajedno sa smanjenjem pokrivenosti područja mrežom autobusnih linija uzrokovalo je to situaciju u kojoj se automobil smatra neophodnim. U ruralnim područjima, problemi putovanja starijih ljudi, kao i onih bez automobila, postaju ozbiljnima jer se radi o većim udaljenostima i većoj disperziji ciljeva putovanja kao što su trgovine ili škole. Za ljude koji ne mogu voziti ili kojima nije dostupan automobil u određeno vrijeme, problem se povećava jer ne postoji ekonomska opravdanost uspostavljanja linija javnog prijevoza. Posljedica je smanjenje pokretljivosti i kvalitete života.
6. 3. ŽELJENE ZNAČAJKE SUSTAVA JAVNOG PRIJEVOZA Željene značajke su: - praktičnost imidž informacija sigurnost. Sve te značajke pridonose konkurentnosti javnog prijevoza u odnosu na automobil.
6. 3. 1. PRAKTIČNOST pružanje usluge mora ići do odredišta do kojega putnik želi putovati, po mogućnosti bez presjedanja vrijeme čekanja treba biti prihvatljivo kratko pouzdanost usluge putovanje “od vrata do vrata” udobnost i čistoća vozila lakoća pristupa dobro projektirana stajališta
6. 3. 2. Imidž Po mišljenju mnogih putnika, javni prijevoz, osobito autobus, ima staromodan i ne baš dobar imidž. 6. 3. 3. Informacija u ''real timu'' (stvarnom vremenu) mora biti dostupna putnicima na stajalištima kao i u prijevoznom sredstvu.
6. 3. 4. SIGURNOST NA STAJALIŠTIMA JGP Svi bi se putnici trebali osjećati sigurnima pri korištenju vozila javnog prijevoza. Taj problem je posebno naglašen činjenicom da na mnogim stajalištima nema voznog osoblja. Objekti javnog prometa, uključujući i pristupne putove, moraju biti dobro osvijetljeni i neprestano praćeni kamerama kako bi se smanjio rizik od napada na putnike, a istovremeno da putnicima daje osjećaj sigurnosti.
6. 4. GRADSKE, MEĐUGRADSKE I RURALNE TEHNOLOGIJE PRIJEVOZA PUTNIKA Tablica 7. Sustavi javnog prijevoza putnika Autobusni sustavi Tračnički sustavi Nekonvencionalni sustavi Konvencionalni autobus Vođeni autobus Uskotračna pruga Sustavi prijevoza koji su Metro primjenjivi za Konvencionalna željeznica prometovanje u Jednotračna željeznica ruralnim područjima
6. 4. 1. AUTOBUSNI SUSTAVI Autobusni sustavi predočuju se: konvencionalnim autobusima i vođenim autobusima. Stajališta autobusa moraju biti postavljena na odgovarajućim udaljenostima duž cijele autobusne linije. Većina stajališta trebala bi imati minimalnu opremu sa sjedalima i informativnim stupom.
Međustajališna udaljenost određuje se tako da se promatra cijela linija, broj putnika koji ulaze i izlaze, kao i raspodjela protoka putnika duž linije. U praksi se koriste neke empirijske vrijednosti za određivanje međustajališne udaljenosti u ovisnosti: o brzini prijevoznog sredstva o gustoći naseljenosti o prosječnoj duljini putovanja putnika.
Tablica 8. Međustajališna udaljenost u odnosu na brzinu prijevoznog sredstva Prijevozno sredstvo 1. tramvaj i gradski autobus 2. podzemni tramvaj 3. metro 4. električna gradska prigradska željeznica Brzina u km/h 16 -23 21 -23 25 -35 40 -50 Međustajališna udaljenost u metrima 250 -550 600 -1500 1000 -1500 2500 -3000
Tablica 9. Međustajališna udaljenost u odnosu na gustoću naseljenosti Područje 1. u središtu grada 2. u perifernoj zoni 3. u prigradskoj zoni Međustajališna udaljenost u metrima 250 -550 500 -750 600 -1500
Tablica 10. Međustajališna udaljenost u odnosu na prosječnu duljinu putovanja lsrp/km li /m 2, 5 3, 0 3, 5 4, 0 4, 5 5, 0 300 -350 350 -400 400 -450 450 -500 500 -530 530 -550
Međustajališna udaljenost ovisi: o vrsti i načinu korištenja zemljišta unutar područja koje gravitira određenom stajalištu o lokalnoj topografiji o prihvatljivoj udaljenosti koja se može prijeći pješice. Optimalno vrijeme putovanja svedeno je na najmanju mjeru kada su stajališta postavljena na udaljenosti 550 metara.
Konvencionalni autobusni prijevoz putnika, koristi iste Odvojeni autobusni trakovi, koji mogu biti u smjeru prometa Ceste isključivo za autobusni promet (busways) mogu biti prometnice kao i ostali sudionici u prometu, te je zbog toga podložan kašnjenju zbog prometnih gužvi, što znatno smanjuje razinu usluge. ili suprotno usmjereni, omogućuju autobusima da zaobiđu kolone vozila koja se sporo kreću ili stoje. Oni nastaju kada se dio širine ceste odredi za autobusni promet, bilo stalno ili u određenim vremenskim periodima (za vrijeme ''špice''). u razini ili uzdignute iznad zemlje. Ceste u razini su jeftinije, ali im je nedostatak u tome što postaju prepreke ostalim oblicima prometa (kao što je pješačenje) jer je moraju prelaziti, a budući da autobusi imaju prednost na raskrižjima koju im osigurava prometna signalizacija, i to dodatno stvara prometne zastoje.
6. 4. 2. SUSTAVI ZASNOVANI NA TRAČNICAMA Postoje četiri glavne skupine tračničkih sustava: 1) 2) 3) 4) uskotračne tranzitne pruge (light rail transit - LRT) gradska željeznica (metropolitan railways - metro) prigradska željeznica (suburban railways) međugradska željeznica (inter city rail).
TABLICA 11. USPOREDBA PO ZNAČAJKAMA SUSTAVA NA TRAČNICAMA Značajke Operativne maksimalna brzina u km/h operativna brzina u km/h pouzdanost Prijevoznih sredstava duljina u metrima broj putnika Ostale Međustaj. udaljenost u m Prosječna duljina putovanja LRT Metro Prigradska željeznica 70 -80 20 -40 visoka 80 -100 25 -60 veoma visoka 80 -130 40 -70 veoma visoka 14 -32 200 16 -23 250 20 -26 180 300 -800 kratka do srednja 500 -2000 srednja do dugačka 2000 -+ dugačka
MAKSIMALNI PUTNIČKI KAPACITET RAZLIČITIH JAVNIH PRIJEVOZNIH SUSTAVA
6. 4. 2. 1. USKOTRAČNA ŽELJEZNICA Uskotračna željeznica (LRT) ne može biti potpuno odvojena od cestovnog prometa. Kada bi se postigla potpuna odvojenost kao i prednost na raskrižjima s cestovnim prometom, tada bi se postigla maksimalna pouzdanost usluge i povećana brzina vožnje. Uskotračna željeznica koristi čelične kotače na čeličnim tračnicama i prometuje na standardnoj širini kolosijeka od 1435 mm. Može biti sastavljena od jednih ili više kola s električnim pogonom koji normalno dolazi iz žica iznad kola s naponom od 750 V. Napajanje električnom energijom mora biti neprestano tijekom vožnje.
6. 4. 2. 2. METRO Metro sustavi imaju mnogo zajedničkog s uskotračnom željeznicom, a neki problemi u vezi s uskotračnom željeznicom pojavljuju i kod metroa. To se odnosi prvenstveno na određivanje međustajališne udaljenosti i eksploatacijske brzine.
6. 4. 2. 3. UOBIČAJENI TRAČNIČKI SUSTAVI Uobičajeni tračnički sustavi imaju čelične kotače na čeličnim tračnicama i imaju teška vozila. Mogu biti u kompoziciji od dvaju ili više vozila, potpuno su odvojeni od cestovnog prometa. Imaju visoke podove u vozilima, stajališta su postavljena na velikim udaljenostima što stvara potrebu osiguranja pristupa (npr. zaustavne zone, interni autobus). Prometuju velikim brzinama, naročito u međugradskom prijevozu.
6. 4. 2. 4. SUSTAVI S JEDNOM TRAČNICOM (MONORAIL) Jednotračnički sustavi nemaju ekonomske i operativne prednosti pred tračničkim sustavima i sustavima na kotačima. Predstavljaju novinu u prijevoznim sustavima. Veliki broj je postavljen u zabavnim parkovima. Dijele se u dvije skupine: viseći sustavi, u kojima jevozilo/vagon obješeno na gornju naliježući sustavi u kojima vozilo/vagon naliježe na vodilicu i
6. 4. 3. Neuobičajene usluge prijevoza U svijetu su razvijene mnoge alternativne ideje o prijevozu i testirane su u izvangradskim područjima gdje javni prijevoz nije mogao zadovoljiti lokalne potrebe. One su uključivale sljedeće značajke: dragovoljno zalaganje lokalnih stanovnika za organiziranje prijevoznih usluga; uporaba malih vozila jer je potražnja za prijevozom mala i ceste su uglavnom uske; utvrđivanje voznog reda prema prethodnoj rezervaciji; prevoženje putnika vozilima koja redovito prometuju ali u druge svrhe (pošta, tisak); internim prijevozom povezuje udaljena područja s mrežom najbližega javnog prijevoza.
7. KONVENCIONALNI NAČINI PRIJEVOZA 1. 2. 3. 4. PRIGRADSKA ŽELJEZNICA METRO LAKA ŽELJEZNICA AUTOBUS 1. 5. Trakovi s prvenstvom prolaza USPOREDBA NAČINA PRIJEVOZA 1. Brzine u cestovnom gradskom prometu
7. KONVENCIONALNI PRIJEVOZA Pri planiranju modernizacije gradskog prijevoza važno je odabrati način koji će se primijeniti kako bi sustav funkcionirao sa što manje poremećaja. Načini prijevoza mogu se razlikovati prema trima dimenzijama: tehnologiji pravu prvenstva vrsti usluge.
Postoje tri opća načina prijevoza: željeznica autobus paratranzit (javni prijevoz po pozivu). Željeznica i autobus prometuju na stalnim pravcima i po voznom redu sa unaprijed utvrđenim stajalištima. Paratranzit ima varijabilan pravac i vozni red. Naziva se još i javni prijevoz po pozivu.
7. 1. PRIGRADSKA ŽELJEZNICA Taj podsustav u sustavu željeznice obilježuje teška oprema, velike brzine, sporo ubrzanje i usporavanje. Linije su obično dugačke po 40 kilometara i prometuju do terminala u središnjem poslovnom dijelu grada (CBD Central Business District). Većina stajališta postavljena je na udaljenosti i do 1500 metara. Karakteristično je da na linijama prigradske željeznice dolazi do velike neravnomjernosti protoka putnika što se naročito događa u vrijeme ''špica''.
Prepoznatljiv aspekt tog načina prometovanja je kvalitetna i brza usluga jer vlakovi prometuju brzinom do 130 km/h. To je jedini način javnog prijevoza s prosječnim brzinama koje se mogu usporediti s vožnjom automobilom na brzoj cesti. Cijena prijevoza nije visoka, a i kupnjom mjesečnog pokaza postižu se znatne uštede. Sl. 83. Prigradska željeznica Bzmoti u Nagykanizsi
7. 2. METRO Metro ima prvenstveno namjenu opsluživati putnike unutar središta grada, iako novi sustavi imaju linije koje se šire u predgrađu. Stajališta su postavljena na udaljenostima od 1000 do 1500 m. New York City ima nekoliko stajališta koja su postavljena na udaljenosti od oko 800 metara, što može prouzročiti neučinkovitost ovog sustava, jer se ne postižu moguće brzine.
Većina sustava metroa koristi standardni kolosijek međugradskih željeznica s tračnicama širine 1440 mm koristeći čelične kotače na čeličnim tračnicama. Francuzi su izradili pionirski projekt u kojemu vozila imaju gumene kotače i voze na betonskim tračnicama. Taj sustav se koristi po cijeloj metro mreži u Parizu, Montrealu i Mexico Cityju. Projekt ima prednosti jer je tiši, vožnja je udobnija, a vibracije iz vlaka ne prenose se na tlo.
7. 3. LAKA ŽELJEZNICA Neke od prednosti lake željeznice: 1. sigurnija je od teške željeznice jer dobiva električnu energiju iz nadzemne žice, umjesto iz treće tračnice. Nema potrebe za zaštitom i promet se može odvijati u razini prometnice; 2. nudi veću fleksibilnost lokacije stajališta nego što je to kod teške željeznice. Tamo gdje je zemlja skupa (u središtu grada), putnici mogu ulaziti i izlaziti na pješačkim stazama. Eksproprijacija i izgradnja ''traka sa prvenstvom prolaska'' može biti znatno jeftinija, u odnosu na tešku željeznicu; 3. pogodnija je u situaciji s nižom razinom potražnje. To je naročito pogodno za gradove srednje veličine, gdje je jedino alternativno rješenje autobusna usluga; 4. ako je trasirana na odvojenim prometnim pravcima, prosječne brzine su veće od onih koje postižu autobusi. Stoga laka željeznica mora privući više putnika nego autobusa.
Skytrain (zračni vlak) pušten je u promet u Vancouveru 1986. godine za vrijeme Svjetske izložbe Expo. Jedinstven je po tome što dobiva energiju linearnom indukcijom i potpuno je automatiziran. Nema osoblja u vlaku i na stajalištima. Tijekom Expoa, zračni vlak je prevozio čak 160. 000 putnika dnevno. Početna dionica bila je duga 21 kilometar. Od tada je proširena dionica preko rijeke Fraser i prometuje se preko prekrasnog mosta postavljenog na užadima.
Dual mode je cestovno tračničko vozilo koje je u travnju 2007. godine počelo prometovati na japanskom otoku Hokaidu. To je vozilo koje se može kretati po cesti i po željezničkim tračnicama, što mu povećava radijus kretanja jer se to nije moglo postići željeznicom. Putovanje od početnog do završnog stajališta, koja su postavljena na udaljenosti 32 kilometra, a od toga 11 kilometara vozilo prometuje kao željezničko vozilo, traje 70 minuta (sl. 97. ).
7. 4. AUTOBUS Autobusni javni prijevoz putnika dobro je poznat jer je najčešći oblik javnoga gradskog prometa. Oko dvije trećine svih putovanja javnim prijevozom u svijetu obavljeno je autobusom.
Tvrtka „Belkommunmash“ predstavila je novi univerzalni trolejbus u gradu Minsku. Novi model trolejbusa je niskopodni s rampom za invalide, i troši u prosjeku za 55 posto manje električne energije u odnosu na današnja vozila jer je lakši, uz to troškovi njegovog održavanja smanjeni su za 80 posto. Taj model je vrlo pouzdan i trajan. Karoserija je napravljena od kompozitnih materijala koji traju ˝vječno˝. Još jedna osobina novih trolejbusa je sposobnost da se automatski mogu nagnuti na mjestu ukrcaja do razine granice s kolnikom.
-Hibridni autobus proizveden u Brazilu, jedan od samo 78 u svijetu, najjeftiniji je i ima neke jedinstvene tehničke karakteristike. To su hibridna vozila s električnim baterijama za dopunu vodikovih gorivih ćelija, te se pune kad god postoji višak energije. Čak i toplina proizvedena tijekom kočenja je sakupljena i pohranjena u baterijama, povećavajući autonomiju prijevoza. -Dužine 12 metara s troja vrata i pogonjen motorom snage 210 k. W može prevesti 90 putnika uz prosječnu potrošnju od 14 kg vodika / 100 km. Najveća brzina vožnje je 70 km/h što je ograničenje brzine na gradskom području gdje će raditi. Na taj način može prijeći oko 300 km na vodikove ćelije i dodatnih 50 km na baterije. Vodik je pohranjen u spremnike na krovu autobusa.
7. 4. 1. Trakovi s prvenstvom prolaza Uobičajeno je da autobusi prometuju na istim prometnicama kao i druga vozila te su izloženi prometnim zagušenjima. U posljednjih dvadesetak godina, mnogi gradovi izgradili su specijalne ceste ili su označili specijalne trakove za autobuse kako bi se povećala njihova brzina vožnje. Poznati su kao autobusni trakovi ili trakovi za javni prijevoz. Uobičajeno je da ih koriste i drugi oblici javnog prijevoza, kao što su tramvaji ili taksi vozila. Također se mogu tretirati kao trakovi za vozila s propisanim brojem putnika (HOV: high occupancy vehicle) (sl. 109. ).
MREŽA LINIJA S HOV TRAKOVIMA, WASHINGTON D. C. (SL. 110)
7. 5. USPOREDBA NAČINA PRIJEVOZA Provedena su mnoga istraživanja koja su trebala objektivno usporediti načine prijevoza putnika željeznicom i autobusom. Namjera istraživanja je napraviti razine usluge za alternativna rješenja koja bi se uspoređivale glede: - brzine - frekvencije - kapaciteta sjedala. Procjena je zasnovana na zbroju operativnih troškova, troškova vozila i izgradnje infrastrukture. Saznanja su bila sljedeća: 1. vožnja automobilom najjeftinija je pri prometu 5. 000 putnika na sat; 2. vožnja autobusom najjeftinija je pri prometnom volumenu 10. 000 putnika na sat; 3. željeznica sa sabirnim autobusima i podzemnom željeznicom u središtu grada jeftinija je pri velikoj gustoći stanovništva i prometu od najmanje 40. 000 putnika na sat.
7. 5. 1. BRZINE U CESTOVNOM GRADSKOM PROMETU Pojam i vrsta brzina u cestovnom gradskom prometu mogu se promatrati u odnosu na: - prijevozno sredstvo - predmet prijevoza (putnici) - put.
8. PARATRANZIT 1. 2. 3. Definicija i oblici usluga Prijevozna sredstva TAKSI • 11. 3. 1. Značajke vožnje • 11. 3. 2. Značajke usluge • 11. 3. 3. Određivanje vozarine 4. 5. JITNEY. ZAJEDNIČKA VOŽNJA • 11. 5. 1. Zajednička vožnja automobilom (''Carpooling'') • 11. 5. 2. Zajednička vožnja kombijima (Vanpooling) • 11. 5. 3. Autobus na predbilježbu (Subscription Bus)
8. PARATRANZIT Paratranzit ili kvazijavni prijevoz nastao je 1970 -ih godina, a odvija se između konvencionalnoga javnog prijevoza i privatnog automobila. Sličan javnom prijevozu, jer su njegove usluge na raspolaganju javnosti. Sličan je privatnom automobilu utoliko što prometuje po potrebi, a ne slijedi stalni pravac ili stalni vozni red.
8. 1. DEFINICIJA I OBLICI USLUGA Nekoliko izraza su sinonimi vožnje po narudžbi: autobus po narudžbi, javni prijevoz po pozivu i javni prijevoz prema potražnji. Svi oni opisuju uslugu koja je fleksibilnija od usluge konvencionalnoga javnog prijevoza. Potražnja za prijevoznom uslugom može se manifestirati kroz: 1) dogovaranje pravaca - vozilo prometuje točno tamo gdje želi putnik (usluga od ˝vrata do vrata˝) 2) dogovaranje voznog reda - vozilo dolazi kada putnik želi.
8. 2. PRIJEVOZNA SREDSTVA Većina usluga vožnje po narudžbi ne koristi standardne autobuse javnog prijevoza, nego koriste manja vozila: 1. standardni kombi - koji ima pet do petnaest sjedala; 2. modificirani kombi – koji obično ima viši krov i ponekada niži pod s proširenom karoserijom. Ima od devet do šesnaest sjedala. Može imati i dizalo za invalidska kolica (sl. 111. );
3. standardni školski autobus - koji ima dvanaest do trideset sjedala; 4. mali autobus - projektiran je kao standardni autobus, ali manjih dimenzija. Obično ima osamnaest do trideset pet sjedala (sl. 112. );
8. 3. TAKSI Taksiji imaju važnu ulogu u javnom gradskom prijevozu, naročito u mjestima gdje je to jedini oblik dostupnoga javnog prijevoza. U Hrvatskoj su usluge taksija bile skupe, neučinkovite i nisu bile radno intenzivne. Pojavom više operatera znatno je smanjena cijena usluge. U privatnom su vlasništvu i ne primaju nikakvu državnu pomoć.
8. 3. 1. ZNAČAJKE VOŽNJE U hrvatskim gradovima usluge taksija koriste se uglavnom u iznimnim situacijama za razliku od New York Cityja i Washingtona D. C. , gdje ih uvelike koriste sve kategorije stanovništva, s različitim dohotkom. U drugim gradovima koriste ih, neproporcionalno, sljedeće skupine putnika: 1. siromašni – koriste taksi usluge 29 posto, naročito u manjim gradovima; 2. ljudi stariji od 65 godina u SAD-u koriste taksi usluge i sudjeluju sa 16, 2 posto u odnosu na sva taksi putovanja; 3. strani posjetitelji - to su uglavnom poslovni ljudi i turisti. Stoga najveća koncentracija taksi putovanja obično završava u središtu ili u zračnoj luci, kao i na drugim terminalima putničkog prometa.
8. 3. 2. ZNAČAJKE USLUGE Tri su načina naručivanja taksija: 1. telefonom - to je najuobičajeniji način; 2. zaustavljanjem taksija s pješačke staze - uobičajeno je u velikim gradovima u svijetu. To je standardna metoda u New York Cityju; 3. čekanje na označenim mjestima - reducira nepotrebno kruženje. Nijedan od tih triju načina nije stopostotno učinkovit jer se većina prijeđenih taksi kilometara odvija tako da je vozač sam u vozilu.
8. 3. 3. ODREĐIVANJE VOZARINE Vozarina se može odrediti na sljedeći način: 1. pomoću mjerača - to je najuobičajeniji način izračuna vozarine, a naziv mu dolazi od francuske riječi taximetre; 2. sustav zona - u kojemu se vozarina povećava kada vozilo prijeđe granicu nove zone. Taksi je opremljen kartom zona i cijenama u svakoj zoni; 3. jedinstvena vozarina - koja se ne mijenja s prijeđenom udaljenošću. Taj tip vozarine koristi se u manjim gradovima gdje su sva putovanja jednake duljine.
London već sada ima hibridne taksije, a pokretani su spojem diesel i električnog motora. Prvi hibridni taksi automobili na vodik očekuju se na ulicama Londona do 2012. godine. Taksiji će biti pokretani pomoću vodikovih gorivih ćelija i baterija. Moći će raditi cijeli dan bez ponovnog punjenja, te će sigurno sačuvati veće količine plina i smanjiti onečišćenje zraka uzrokovane korištenjem benzina kao pogonskog goriva. Vozila će napuniti svoje spremnike vodika u centralnoj punionici i proces punjenja goriva će potrajati svega nekoliko minuta. Pogonjeni na taj način moći će razviti brzinu do 75 mph i imati će brže kočenje nego automobili na plin. Sustav vodikovih gorivih ćelija moći će funkcionirati na temperaturama do – 20 º C, te će se moći smjestiti u prostor predviđen za motor u trenutnom LTI TX 4 taksi vozilu.
Planira se do listopada 2014. godine pustiti u pogon novih 1. 000 hibridnih taksija na ulice New Yorka. S obzirom da su taksiji mnogobrojni, nova mjera dovesti će do uklanjanja oko 30. 000 taksi vozila s ulica New Yorka pogonjenih samo na plin. New York će dobiti najčišću flotu taksi vozila na svijetu. Prelaskom na hibridne taksije u New Yorku, također će se stvoriti model koji će omogućiti drugim velikim gradovima širom svijeta da ga slijede. Hibridni taksiji već se koriste u Londonu, Vancouveru i San Franciscu.
8. 4. JITNEY Jitney je vrsta usluge koja se prema obilježjima može svrstati između taksi usluge i redovitog autobusnog pravca. Prijevoz se može obavljati automobilom, kombijem ili minibusom. Suprotno taksiju, jitney prometuje uzduž stalnog pravca, obično po glavnoj ulici, te može imati stalna stajališta. Nema redovitoga voznog reda, putnici dijele vozilo, a vozarina je stalna i niska. Prvotno je vozarina iznosila pet centa, a ''nikl'' se popularno zvao jitney. U nekim mjestima, jitney skreće s pravca nekoliko blokova da bi iskrcao putnike pred njihovim vratima za što se plaća posebna vozarina.
11. 5. ZAJEDNIČKA VOŽNJA Najuobičajenija opcija paratranzita je zajednička vožnja. Putnici formiraju grupe da bi zajednički dijelili vozilo koje prometuje kamo i gdje oni žele. Privlačnost zajedničke vožnje je u tome što, za razliku od usluge javnog prijevoza, obično ima mali javni trošak ili ga uopće nema. Razmotrit će se usluge: - zajedničke vožnje automobilom - zajedničke vožnje kombijima - autobusa na predbilježbu.
8. 5. 1. ZAJEDNIČKA VOŽNJAAUTOMOBILOM (''CARPOOLING'') Zajednička vožnja automobilom nije popularna kod većine svakodnevnih putnika iz nekoliko razloga: 1. vozni red i smjer prometovanja strogo su određeni; 2. rasprostranjenost mjesta stanovanja i mjesta rada, naročito u područjima s malom gustoćom naseljenosti, smanjuje vjerojatnost pronalaženja parova za popunu automobila. Zajednička vožnja automobilom najbolje posluje tamo gdje mnogo ljudi radi na istoj lokaciji; 3. mnoge poslovne i industrijske četvrti nemaju mjesta za prehranu do kojih se može doći pješice te ljudi koji nemaju svoj automobil prinuđeni su koristiti zajednički automobil do restorana ili trgovina. Disperzivno obilježje prigradskog razvoja često čini automobil bitnim čimbenikom; 4. za neke ljude zajednička vožnja automobilom je neprivlačna, što veoma često proizlazi iz širokog raspona karakteristika korisnika. Oko 40 posto korisnika su članovi istoga kućanstva ili su supružnici i nemaju nikakvo vozilo na raspolaganju.
Organizatori, pak zakonskim odlukama, mogu utjecati na povećanje korištenja automobilskih voznih parkova. To se može sažeti kroz: 1. formiranje službe za združivanje putnika prema odredištu i vremenu polaska. Združivanje se može obavljati ručno ili pomoću radiopostaja, ili pomoću računala; 2. davanje prava automobilima za zajedničku vožnju na povoljniji prostor na parkiralištima; 3. organiziranje programa zajamčene vožnje kući. Korisnici koji povremeno moraju napustiti posao u neregularno vrijeme, te ne mogu koristiti zajedničku vožnju automobilom, mogu do kuće koristiti subvencioniranu vožnju taksijem; 4. postavljanje trakova za vozila s propisanim brojem putnika, kao i zaobilaznog traka na prostoru za naplatu cestarine čime se postižu uštede od deset do dvadeset min.
8. 5. 2. ZAJEDNIČKA VOŽNJA KOMBIJIMA (VANPOOLING) Postoje razlike između zajedničke vožnje kombijima i automobilima počevši od zakonskih i institucijskih zapreka: 1. od vozača kombija traži se profesionalna vozačka dozvola; 2. svakodnevno putovanje kombijima zahtijeva od prijevoznika posebne dozvole (public utilities commission), što uključuje dodatnu ˝papirologiju’’; 3. plaćaju više stope osiguranja od onih predviđenih za vozila za zajedničku vožnju. Vožnja kombijima dobra je opcija u pravoj situaciji. Taj sustav je učinkovit glede energije, korištenja parkirnog prostora i popularan je stoga što su autoceste zakrčene, a većina autobusnih usluga je spora.
8. 5. 3. AUTOBUS NA PREDBILJEŽBU (SUBSCRIPTION BUS) Autobus na predbilježbu za svakodnevna putovanja djeluje tridesetak godina. Putnici plaćaju mjesečno unaprijed rezervaciju sjedala koja su im zajamčena. Ponekad ima i nekih prednosti, koje se ne mogu naći u ostalim autobusima kao što su kava i novine. Obično svaki autobus čini jedan kružni put dnevno, a parkira se cijeli dan u središtu grada.
- Slides: 65