PREGLED GRAMATIKOGA GRADIVA Ponavljanje gradiva JEZIK KAO SUSTAV

PREGLED GRAMATIČKOGA GRADIVA Ponavljanje gradiva

JEZIK KAO SUSTAV GLASOVI GLASOVNE PROMJENE ZAMJENE ( ALTERNACIJE ) IJE – E – I RIJEČI IMENICE ZAMJENICE PRIDJEVI BROJEVI GLAGOLI

JEZIK Proučavanjem jezika bave se i propisuju njegovu uporabu brojne jezikoslovne discipline. Jezik je sredstvo sporazumijevanja i umjetničkoga izražavanja. Ostvaruje se kao govor i pismo.

Jezik je sustav: glas – slog – riječ – rečenica - tekst. GRAMATIKA (grč. grammatike – znanost o jezičnome sustavu; jezična obrazovanost) kao dio jezikoslovlja obuhvaća više disciplina. Gramatički priručnici obično obuhvaćaju pregled glasovnoga (fonetskoga i fonološkoga), obličnoga, sintaktičkoga i rječotvornoga sustava i ustrojstva jezika. Najznačajniji su jezikoslovni priručnici gramatika, rječnik, pravopis i jezični savjetnik.

GLASOVI Glas je najmanja raspoznatljiva govorna jedinica koja ima razlikovnu ulogu. Govorni su organi dijelovi tijela koji sudjeluju u stvaranju glasa. Glasovi se dijele prema načinu i mjestu nastanka te zvukovnim značajkama. Prema otvorenosti prolaza zračnoj struji iz pluća do usana: a) otvornici: i, e, a, o, u i dvoglasnik ie (otvoren prolaz) b) zatvornici (djelomično ili potpuno zatvoren prolaz) – poluotvornici: j, l, lj, r, v, m, n, nj (slobodan, djelomično sužen prolaz) – šumnici (zatvoren prolaz, zračna struje prolazi kroz tjesnac).

Zatvornici se dijele po tvorbenome mjestu i načinu. Otvornici i poluotvornici uvijek su zvučni, a šumnici se dijele po zvučnosti. zvučni: b, d, g, z, ž, đ, dž – – – bezvučni: p, t, k, s, š, ć, č, c, f, h Slog je najmanja samostalna izgovorna cjelina koja se sastoji od jednoga samoglasnika i jednoga ili više suglasnika. Jezgra sloga je samoglasnik – samoglasnik je slogotvoran, a nekad je i sam cijeli slog: vi-di-o. Suglasnik može biti ispred i iza samoglasnika: dan, je-dan, ki-šo-vit, ku-po-va-nje, a-u-to-mo-bil. U nekim riječima u našemu jeziku slogotvorno je i r: prst, kr-ti-ca.

GLASOVNE PROMJENE ŠTO? (Što je glasovna promjena? ) To je promjena svojstava glasa ili glasovnoga sastava riječi zbog različitoga položaja glasova u novoj glasovnoj okolini. Jedna glasovna promjena može biti uzrokom druge glasovne promjene. One je i trag prošlosti i razvoja jezika. GDJE? (Gdje se provode glasovne promjene? ) Glasovne se promjene provode u govoru i, uglavnom, u pismu. Ne provode se gdje je potrebno iz značenjskih i rječotvornih razloga čuvati osnovne likove kako bi se izbjegli nesporazumi. Neke glasovne promjene više ne zahvaćaju riječi novijega postanka jer su kao proces zastarjele, a neke se zbog istih razloga provode samo djelomice (npr. sibilarizacija).

ZAŠTO? (Zašto nastaju glasovne promjene? ) Glasovi utječu svojim svojstvima jedan na drugoga, stoga pri promjeni oblika riječi ili pri tvorbi riječi (kada se glasovi različitih svojstava nađu jedan do drugoga) dolazi do osnovnih tipova glasovnih promjena: zamjena, stapanja, umetanja, ispadanja. KOLIKO I KAKO? (Koliko ih je, kako nazivamo i oprimjerujemo glasovne promjene? )

Pregled glasovnih promjena

nepostojano a – a između završnih suglasnika koje se u nekim oblicima riječi gubi momak – momka; sestra – sestara dobar – dobri, dobra sav, sva, sve – svi, sve, sva nepostojano e: Gubec – Gupca navezak – samoglasnici na kraju riječi ili oblika koji ne utječu na značenje s, k, kad – sa, kada G našeg/našega, D našem/našemu

prijeglas – zamjena o sa e ispred palatala, c, i skupova št, žd razjedničavanje – prijeglas se ne provodi u jednosložnim i dvosložnim riječima ako se ispred suglasnika nalazi e: pužem, puževi, pužev (prema golubom, golubovi, golubov) ježom, Bečom Ali: učiteljem, prijateljem učiteljev, prijateljev prijevoj – izmjena (previjanje) samoglasnika u osnovi srodnih riječi pleter, plot, preplitati

zamjena l sa o: gledalac – *gladalca – gledaoca palatalizacija – zamjena k, g, h (i c) ispred e ili i i nekih dometaka sa č, ž, š učenik – učeniče, teku – tečem, proteče knjiga – knjižica, dah – dašak sudac – suče, sučev; ptica – ptičica sibilarizacija – zamjena k, g, h ispred i sa c, z, s Sibilarizacija se ne provodi uvijek. knjiga – knjizi, učenik – učenici, duh – dusi peci, lezi (imp. od *pekti, *legti) Ali: točki, patki, Branki; juhi i jusi

jotacija – stapanje nenepčanika sa j iza sebe u nepčanik pišem (pis + -jem), nošen (nos + -jen) nošenje (nošen + -je), glađu, (glad + -ju) brži (brz + -ji), dublji (dub/ok/ + l + -ji) smeće (smet + -je), jesenji (jesen + -ji) jednačenje suglasnika po zvučnosti – Sz + Sb Sb + Sz Sz + Sz vrabac – vrapca, sladak – slatki, slatka potkopati (pod + kopati) svagdanji (svak-i + danji) Ali: podčiniti, gradski, odšteta

jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe – s i z ispred palatala > š i ž h ispred č i ć > š n ispred b i p >m nošnja (nos/iti/ + -nja) grožđe (< grozđe< grozd + -je) oraščić (< orah + -čić) obramben (obran/iti/ + -ben) Ali: snježan, razljutiti, jedanput

umetnuto l (epenteza) – umetanje glasa l pri jotaciji uz glasove b, p, m, v groblje (< grobje < grob+je) snoplje (< snopje < snop+je) grmlje (< grmje < grm+je) crtovlje (< crtovje < crtov+je) ispadanje (redukcija) – ispuštanje jednog od dva ista glasa besubjektna (< bessubjektna) odijeliti (< od + dijeliti) Ali: nuzzarada, najjači. . .

ZAMJENE(ALTERNACIJE) IJE–JE–E–I Osnovno je načelo ostvaraja staroga jata u suvremenome jeziku: u dugome je slogu dvoglasnik ie (ije): lijep, lijek, lijepiti … u kratkome je slogu je: sjenovit, svjetlo, sjesti … Promjenom oblika riječi i tvorbom novih riječi dolazi do promjena u ostvarajima jata u osnovi riječi. Duljenje kratkoga je, e, i Kraćenje ie (ije) u je

U promjeni oblika riječi: – u sklonidbi – u komparaciji N jd. dijete – G jd. djeteta ali snijega, lijeka N jd. snijeg – N mn. snjegovi ali snijezi, lijekovi svijetao, bijel – svjetliji, bjelji kratko je > dugo je (promjena u dužini naglaska) N jd. djelo, mjera, sjena G mn. djela, mjera, sjena vjera, nedjelja vjernik, vjernost, nedjeljni vidjeti, bdjeti vidjevši, bdjenje u izvedenica s osnovom mjera, mjesto, sjesti: zamjerati, namještati, presjedati; presjedanje

kratko je > ije (promjena u glasovnome sastavu) e, i > ije pre- > prije(imenice iz gl. osnove) svršeni gl. je > nesvršeni gl. im. ije (osim onih s osnovom mjera, mjesto, sjesti): uspjeti > uspijevati, uspijevanje odsjeći > odsijecati, odsijecanje letjeti, leći, liti, dozreti > lijetati, lijegati, lijevati, dozrijevati … predložiti, prelomiti, preglasiti > prijedlog, prijelom, prijeglas Ali: pregled, prekid, predah

U tvorbi riječi u prednaglasnome položaju i ispred dometaka: – imenice – glagoli (nesvršeni) – pridjevi bjelina (bijel), bljedilo (blijed), sljepoća (slijep) tjelešce (tijelo), cvjetić, cvjetina (cvijet) pljenitelj, pripovjedač, zapovjednik, mljekar (plijeniti, pripovijedati, zapovijedati, mlijeko) ljepilo, cjenik, mjenjač (lijepiti, cijeniti, mijenjati) rješenje, promjena (riješiti, promijeniti) ocjenjivati, rješavati (ocijeniti, riješiti) mješovit, ljekovit (miješati, lijek) rječit, ljevkast, cjelcat (riječ, lijevak, cijel) ljevoruk, dragocjen (lijevi, cijena)

Na mjestu dugoga je ili ije ispred o dolazi i: letio –* letjeo od letjeti, dio –dijel. Na mjestu je (< ije) i ije može biti i e. Npr. : vrjedniji i vredniji (vrijedan), prijezir i prezir, ali samo: vremena – vrijeme, napredan –naprijed.

RIJEČI Riječ je najmanja samostalna jezična jedinica (skup glasova ili glas) koja ima značenje. U pismu se svaka riječ odvaja bjelinom, a u govoru su izgovorne cjeline odijeljene pauzom. Riječi koje se izgovaraju kao samostalne izgovorne cjeline samostalne su (naglašene) riječi, a one koje s naglašenom riječju tvore jednu naglasnu (izgovornu) cjelinu nesamostalne su (nenaglašene) riječi.

RIJEČI PREMA SADRŽAJU I UPORABI punoznačne, leksičke pomoćne, gramatičke Riječi koje izriču kakav sadržaj vanskoga ili unutarnjega svijeta: imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli, prilozi. Imaju i gramatičko značenje. Riječi koje izriču odnose između onoga što znače punoznačne riječi: prijedlozi, veznici, čestice, uzvici. Neke od ovih riječi zahtijevaju određeni oblik punoznačnih promjenjivih riječi.

Riječi se dijele i prema tome mijenjaju li oblik u odnosu i svezi s drugim riječima u rečenici ili zadržavaju uvijek isti oblik: a)promjenjive riječi: brojevi, glagoli b)nepromjenjive usklici, čestice. imenice, riječi: prilozi, zamjenice, pridjevi, prijedlozi, veznici,

PROMJENJIVE RIJEČI imenske glagolske sklonidbene, deklinabilne sprezive, konjugacijske mijenjaju se po sedam padeža, tj. mijenjaju se u vremenu i načinu sklanjaju – vršenja radnje po licima – sklonidba ili deklinacija sprezanje ili konjugacija Uz padež gramatičke su im Gramatičke odlike: vrijeme ili odlike način, rod (m. , ž. , s. ) i broj (jd. i mn. ). lice (1. , 2. , 3. ) i broj (jd. i mn. ). imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi osnovni oblik: N jd. (m. r. ) glagoli osnovni oblik: infinitiv

Pridjevi se mogu i uspoređivati – stupnjevati ili komparirati, a kompariraju se i neki prilozi (nastali od pridjeva). Stupnjevi su komparacije pozitiv, komparativ i superlativ. Nisu promjenjivi svi brojevi, kao ni neki glagolski oblici. Neke sklonidbene riječi imaju oblik samo jednoga roda, a neke mogu biti u sva tri roda, dok neke imaju jedan oblik za sva tri ili za dva roda. Oblike po rodu razlikuju i glagolski pridjevi.

IMENICE Opće imenice riječi su koje imenuju sve pripadnike određene vrste bića, stvari i pojava. Vlastite imenice imenuju jedno određeno biće, stvar ili pojavu. Sadržajem se opće imenice odnose: • na bilo kojega pripadnika iste vrste: plod, kamen, čovjek …, a većina ih se upotrebljava u jednini i množini • na neodređen skup pripadnika iste vrste – zbirne imenice: lišće, smeće, djeca …, od kojih većina ima samo jedninu • na tvar, gradivo, materijal – gradivne imenice: srebro, brašno, voda …, koje se rjeđe upotrebljavaju u množini.

Prema čovjekovu dodiru i odnosu s onim što znače imenice mogu biti: • stvarne (konkretne): sin, kuća, sunce, miš … • nestvarne (mislene, apstraktne): brzina, dobrota, zdravlje … Imenice dijelimo i po značenjskim skupinama: umanjenice, uvećanice, etnici (imenuju pripadnike naroda i stanovnike naseljenih mjesta), toponimi (imenuju mjesta), vršitelj i vršiteljica radnje, nositelj i nositeljica osobine itd. Gramatičke su kategorije imenica rod, broj i padež.

ROD IMENICA

BROJ IMENICA Većina imenica može biti u jednini i množini. · Neke imenice imaju oblik samo za jedninu: brat, dijete, gospodin, pile, a u značenju množine rabi se zbirna imenica ili imenica druge osnove: braća, djeca, gospoda, pilići (od pilić). Zbirne imenice rabe se uglavnom u jd. : šiblje, grožđe, pilad … · Ima imenica (s parnim značenjem) koje imaju samo množinu: vrata, škare, hlače, naočale, ljestve, usta … PLURALIA TANTUM

PADEŽ IMENICA I IMENSKIH RIJEČI Padež je oblična (morfološka) kategorija koja izriče odnose značenja riječi prema sadržaju rečenice. Nezavisni padeži – N, V – služe za imenovanje i izravno obraćanje i oslovljavanje. Zavisni (kosi) padeži – G, D, A, L, I – izriču povezanost s drugim riječima. Mogu biti u svezi s prijedlozima ili bez njih, a lokativ je uvijek s prijedlogom. Padeži se prepoznaju po pitanjima (osim V – usklik), nastavku te službi i značenju u rečenici. Imenice su promjenjive riječi kojima imenujemo bića, stvari i pojave.

ZAMJENICE Zamjenice su riječi koje zamjenjuju druge imenske riječi. Njima se označuju (ali ne imenuju) predmeti, bića, svojstva i količine te se upućuje na njih. Točno značenje zamjenice dobivaju u kontekstu (ili govornoj situaciji). Po funkciji razlikujemo imeničke (osobne/lične, povratna, upitnoodnosna tko i što te neodređene načinjene od njih) i pridjevske zamjenice. Zamjenice se dijele po značenju: a) osobne/lične – zamjenjuju govorne, sugovorne i negovorne osobe/lica: 1. ja, ti, on – ona – ono; mi, vi, oni – one – ona 2. povratna – zamjenjuje sve osobne z. kada se radnja vraća na subjekt: sebe/se

b) posvojne 1. zamjenjuju posvojne pridjeve i kazuju kojemu licu pripada (ili se na njega odnosi) ono o čemu se govori: moj/-a/-e, tvoj/-a/-e, njegov/-a/-o, njezin/-a/-o naš/-a/-e, vaš/-a/-e, njihov/-e/-a 2. povratno-posvojna – zamjenjuje sve posvojne zamjenice kada kazuje da nešto pripada ili se odnosi na subjekt u rečenici: svoj/-a/-e c) pokazne – zamjenjuju ono na što se pokazuje i označuju kojemu je licu blizu ono što označuju: ovaj, ova, ovo (uz 1. l. ), taj, ta, to (uz 2. l. ), onaj, ona, ono (uz 3. l. ) To su i zamjenički pridjevi: ovakav, ovolik; takav, tolik; onakav onolik.

d) upitne – služe za postavljanje pitanja i zamjenjuju ono što se očekuje kao odgovor: tko, što (imeničke), koji, čiji, kakav, kolik (pridjevske) e) odnosne – služe kao veznici i pokazuju na što se odnosi sadržaj zavisne surečenice: tko, što, koji, čiji, kakav, kolik f) neodređene – zamjenjuju nešto neodređeno ili suviše općenito, a nastaju dodavanjem predmetka ili dometka (-god) ili su složeni izrazi: nitko, ništa, itko, išta, svatko, svašta, netko, nešto, gdjetko, gdješto, ma tko ma što …

Primjeri zamjeničke sklonidbe

PRIDJEVI Pridjevi su promjenjive riječi koje izriču svojstva bića, predmeta i pojava te odnosa prema njima. Posvojni i gradivni, te neki opisni (npr. gornji, prošli) pridjevi jesu odnosni – izriču odnos koji biće, predmet ili pojava imaju prema kojemu drugomu.

Uz rod, broj i padež gramatičko je obilježje pridjeva i određenost/neodređenost: • određeni – izriče određenu osobinu ili svojstvo predmeta (bića, pojave) poznatu otprije i odgovara na pitanje KOJI? • neodređeni – izriče neku osobinu ili svojstva predmeta (bića, pojave) ne određujući ga i odgovara na pitanje KAKAV? Posvojni pridjevi uvijek određuju predmet (u osnovnome značenju) pa su određeni.

SKLONIDBA PRIDJEVA – dvije deklinacije Pridjevi se sklanjaju dvojako: • neodređeni pridjevi kao imenice – imenička sklonidba: N lijep, G lijepa, D lijepu, A = N ili G, V = N, L (o)= D, I lijepim • određeni pridjevi sklanjaju se po posebnoj, pridjevnoj sklonidbi (pri čemu odgovaraju na ista padežna pitanja). U nekim padežima imaju dulje oblike (s naveskom) koji se preporučuju u njegovanome pisanome izrazu: N lijepi, G lijepog(-a), D lijepom(-u/-e), A = N ili G, V = N, L (o) = D, I velikim

BROJEVI RAZLIKA IZMEĐU BROJKE I BROJA Brojka je znak (grafičko sredstvo) za broj (značenje), npr. 4 – znak za glavni broj četiri 4. – redni (Uvijek s točkom!) – četvrti. Osnovni su brojevi od jedan do deset, sto (stotina), tisuća, milijun, milijarda, bilijun, a ostali su brojevi izvedeni brojevi. Po sastavu brojevi su jednočlani: osnovni i neki izvedeni (od jedanaest do devetnaest i izvedeni s deset). Ostali su brojevi višečlani. Više stotice mogu biti jednočlane i višečlane: trista, tristo, tri stotine.

ROD BROJEVA Rod razlikuju: svi redni brojevi: prvi, prva, prvo … glavni: jedan, jedna, jedno svi izvedeni koji završavaju s jedan dva, oba – m. i s. , dvije, obje – ž. i svi koji njima završavaju. Ostali brojevi nemaju posebne oblike za rodove. Broj jedan upotrebljava se i u množini u značenju neodređene zamjenice: jedni ljudi – neki ljudi.

BROJEVI KAO OSNOVNE RIJEČI U RJEČOTVORJU Od brojeva se dodavanjem sufiksa tvore brojne imenice: a) znače skup bića različitoga spola ili s. r. ili općenito količinu (Nazivaju se i zbirnim brojevima. ) -oje: dvoje, troje; -ero (-oro): četvero (četvoro), petero … b) znače skup muškaraca (rjeđe životinje m. spola) -ica: dvojica, obojica, trojica, četvorica … Brojevi su riječi kojima se izriče: a) količina, koliko čega ima – glavni brojevi: jedan, dva, tri, … b) poredak, koje je što po redu – redni brojevi: prvi, drugi, treći, …

GLAGOLI Određeni glagol u nekoj rečenici uvijek će se nalaziti u nekom od glagolskih oblika koji će sadržavati nekoliko glagolskih gramatičkih kategorija.

konjugirani futur I. (cjelovita promjena gl. vremena po licu i broju) Bezlični je glagol onaj koji ne otvara mjesto subjektu i/ili dolazi samo u 3. licu (gl. pridjev u s. r. ): Pozlilo mu je. Boli ga glava. GLAGOLSKI ROD Kategoriju roda imaju samo glagolski pridjevi. Pisala sam. (1. l. jd. perfekta u ž. r. ) Nagrađen je. (3. l. jd. prezenta trpnoga u m. r. ) Dijete bi svaki put poželjelo igračku. (3. l. jd. kondicionala I. u s. r. )

Glagolski pridjevi radni nalaze se u složenim glagolskim oblicima: vremenima perfektu, pluskvamperfektu načinima kondicionalu I. I kondicionalu II. Glagolski pridjevi trpni nalaze se u pasivnim rečenicama (trpno glagolsko stanje) i u svim izričajima (spojevima riječi) u kojima djeluju kao obični pridjevi sa sklonidbom, npr. :

GLAGOLSKI VID S obzirom na trajanje radnje koja se izriče glagoli se razlikuju po vidu: svršenoga vida – izriču radnju koja je potpuno ili djelomično izvršena nesvršenoga vida – izriču radnju koja u određenome trenutku još traje. Tijekom metloboja Harry Potter letio je na Vatrenoj munji. Nakon metloboja Harry Potter sletio je s Vatrene munje. Neki glagoli mogu imati oba glagolska vida (tada su dvovidni), ali u rečenici se ostvaruje samo jedan vid od dviju vidnih mogućnosti, npr. glagol biti u sljedećim rečenicama

PRIJELAZNOST Prijelaznost je osobina glagola da mu radnja prelazi ili ne prelazi na objekt: · prijelazni glagoli – otvaraju mjesto izravnomu objektu (u A) Gledam film. Slušam glazbu. Baka peče hrskave kolačiće. · neprijelazni glagoli – ne mogu uz sebe imati objekt u A Trčim. Govorim o tebi. · povratni glagoli – posebna skupina neprijelaznih glagola kojima je neprijelaznost označena povratnom zamjenicom se. Prejeo se. Razboljela se. Češlja se.

Kao i kod dvovidnosti, postoje glagoli koji mogu u određenim situacijama biti prijelazni, a u određenim neprijelazni, npr. : Čitam. – NEPRIJELAZNI, nema objekt u A (općenita tvrdnja o mojoj sklonosti knjizi) Čitam zadnju lektiru ove godine. – PRIJELAZNI, ima objekt u A (precizna tvrdnja, radnja prelazi na objekt)

GLAGOLSKO VRIJEME Prošlost, sadašnjost i budućnost, tj. vrijeme vršenja glagolske radnje izriče se glagolskim vremenima. To su najčešći rečenični oblici u indikativu (neobilježenome, izjavnome načinu). Sedam je glagolskih vremena: 4 prošla, 1 sadašnje i 2 buduća. Glagolsko vrijeme može imati apsolutnu (prvotnu) i relativnu (drugotnu) uporabu. Apsolutna je uporaba kada se npr. oblikom za sadašnjost izriče točno sadašnjost (doslovno), a relativna uporaba kada se oblikom za sadašnjost izriče npr. svevremenost (u poslovicama), prošlost (u pripovijedanju) i sl. Učim glagolska vremena. ~ I tako ti jučer učim glagolska vremena kad. . .

Glagoli su promjenjiva vrsta riječi kojom se izriče radnja (svjesno, voljno djelovanje), stanje (u kojem se netko ili nešto nalazi, odsutnost djelovanja i događanja) ili zbivanje(događanje po prirodnim zakonima, neovisno od bilo čije volje).