ZOLOGIJA DIVLJAI Predava Manuel Petri mag ing agr

ZOLOGIJA DIVLJAČI Predavač: Manuel Petrić, mag. ing. agr.

MUFLON (Ovis musimon Pall)

Lovidba: lovi se cijelu godinu, a muflonka i janje 1. kolovoza do 31. prosinca Način lova : dočekom na zemlji dočekom sa čeke i prikradanjem. Markica : RH 00001 lov. Godina Mf – žuta boja Naziv : mužjaka muflon ili ovan, ženka muflonka ili ovca, mlado je janje. Stanište : udomljen je sa Korzike i Sardinije naša je ne zavičajna divljač no tijekom niz godina prilagodio se u našim uvjetima življenja. Obitava na otocima što mu je gen kojega je naslijedio iz svoje domovine , a udomljen je i u ravničarskim predjelima Hrvatske, javlja se prerastanje papaka i problemi u kretanju. Biokovo, Orebić, Senj, Hvar, Cres, Dugi otok, Lastovo. Voli šumsku vegetaciju , makiju i hrast. Izgled: Muflon je zapravo divlja ovca , veoma sličan domaćoj , kruta dlaka pokriva cijelo tijelo za razliku od ovce koja ima vunu. Dlaka na donjem dijelu vrata raste u grivu, boja tamno –kestenjasta , na glavi, , podbratku, prsima i dijelovima tijela zimi može biti crvenkaste boje. Mužjak teži do 50 kila a ženka do 38 kila. Parenje je u studeni – prosinac. Ojanji 1 -2 janjeta. Prehrana : muflon je biljojed, skromnih je zahtjeva , znade jesti hranu koju druga divljač ne jede, voli lizati sol, a pije boćatu vodu gdje se ponornice miješaju s morem. Starost : do 25 godina. Bolesti : može oboljeti od slinavke , šapa i pastereloze. Opasnost mu vreba zbog dubokog snijega i pokorice. Neprijatelji : su mu vukovi, psi skitnice , pa i čagljevi.

ZEC (Lepus europeus Pallas)

Lovidba : lovi se od 1. listopada do 15. siječnja Etika : zec se lovi u trku, ili dok bježi, gađa se puškama sačmaricama na daljina od 15 do 50 metara, promjer sačme 3 mm. U lovu se prvi podiže zec jer je plašljiv i oprezan , dok se zečice podignu kada baš moraju kad ima se lovac ili pas približi na opasnoj daljini. Naziv : mužjaka zovemo zec, ženku zečica , mlado zečić. Način lova : lovi se pretraživanjem, veoma čest i zanimljiv lov sa ptičarima, pogonom , prigonom dok je negdje organiziran i kružni lov. Izgled i osobine : zec je prilagođen stanišnim uvjetima , dlaka mu nije svagdje jednake boje, obzirom na geografske i klimatske prilike. Dlaka je vunast, sivkasto-hrđaste boje po leđima i trbuhu bijela. Zec ima duže uši nego glavu na vrhu je crnkasta , ima velike , sjajne oči, usne su mu rascjepane (zečja usna) i ima jako uočljive brkove kao izrazito osjetilo opipa , inače vrijedan lovački trofej. Rep mu je kratak 10 cm. Odozgo je crne boje. Dugačak je 65 cm, a težine 2, 5 do 3, 5 kilograma. Neki primjerci i do 6 kg. Zec koji obitava u primorju ima svjetliju dlako od onog u brdskim predjelima. Stanište : obitava u čitavoj Hrvatskoj, izbjegava neplodne terene , s gustim šumama, pod vodom. Stanovnik je ravničarskih predjela, livada, vinograda, voli propusna tla koja su suha i topla , obitava do 800 m n v. Zec iskopa logu ili ležaj na rahlom tlu obično okrenut prema jugu, zbog topline i sunca. Loga je duboka 2 cm a u njoj leži i spava.

Parenje : zečevi se pare tijekom čitave godine , čim zatopli , poboljšaju se vremenske prilike , siječanj - veljača ravničarski predjeli , brdsko –planinski veljači –ožujku. Najbrojnija legla su u svibnju –lipnju. Zečica se pari 3 do 5 puta njen graviditet traje 42 -44 dana poslije čega ozeči 1 do 5 zečića. Zečići su minijature svojih roditelja. Sposobnost zečice da bude oplođena ponovo, par dana prije zečenja zove se superfetacija obzirom da je maternica zečice podijeljena na dva roga. Prehrana: zec je tipični biljojed voli zelenu masu, u zimskim mjesecima glođe grane , badema, topole, vrbe, breskve i šljive. Starost : može doživjeti 10 do 12 godina, ali jako mala vjerovatnost obično ne dožive ni iduću lovnu sezonu radi neprijatelja. Neprijatelji : zec je divljač s najviše neprijatelja , vuk, lisica, divlja mačka, ptice. Bolesti: bakterijske bolesti –tularemija, bruceloza, Q groznica , virusne bolesti - bjesnoća, miksomatoza, sindrom europskog smeđeg zeca.

DIVLJI KUNIĆ (Oryctolagus cuniculus )

Lovidba: lovi se cijelu godinu. Način lova : ne trči brzo ali krivuda pa je hitac otežan. Lovi se potražice sa ili bez psa , ali uvijek je dobro loviti sa ptičarom. Stanište : kunić obitava na mnogim jadranskim otocima , gdje se naselio uglavnom uz ljudsku pomoć, stoga je upitno da li je on naša zavičajna divljač ili je pak udomljen tijekom proteklog vremena. U unutrašnjem dijelu Hrvatske najveća kolonija divljeg kuniće je u lovištu “Zelendvor” Izgled i osobine: značajno je zapamtit da je kunić stanovnik podzemnih rovova , koje stalno kopa , čime je ujedno i štetnik na poljoprivrednim nasadima i kulturama , veći je štetnik nego zec. Ima manje uši, glava mu je okrugla , boja prilagođena staništu, stražnje noge su mu duže nego prednje. Teži do 2 kg. , a najčešće do 1 kg. Kao i zec ima razvijen sluh i njuh , a vid mu je loš. Može se pariti sa domaćim kunićem. Parenje : razmnožavanje traje čitavu godinu, kunica donese na svijet 5 do 10 mladih. Starost: može doživjeti do 8 godina Bolesti : miksomatoza, trakavica, kokcidioza Neprijatelji : dlakavi i pernati predatori

VELIKI (sivi) PUH (Myoxus glis )

Lovidba : lovi se od 16. rujna do 30. studenog Naziv : mužjak je puh, ženka puhica , mlado puhići. Nastamba se zove pušina. Izgled : fino krzno puha odozgo je pepeljasto sivo, a odozdo bijelo. Gornja usna , grlo obrazi i šapice su bijele boje. Ima izražene velike i tamne oči. Teži oko 100 grama, znaju se naći i teži primjerci kojih 400 grama. Stanište: obitava u Gorskom kotaru, Lici , i Hrvatskom primorju. Hrani se šumskim plodovima , bukovicom, žirom, orahom, lješnjakom, bademima. Žive pojedinačno na visokim stablima, noću su aktivni i bućni. Puh spava sklupčan kao loptica, štedi naslage masti, pogotovo ljekovitu puhovu masti koja se koristi u zdravstvene svrhe. Parenje : puhovi se pare u srpnju , puhica okoti 3 -4 puhića koji su prvih dana slijepi.

DABAR (Castor fiber L. )

Lovidba : ne lovi se Naziv : mužjak dabar, ženka dabrica, mlado dabrić. Stanište: dabar obitava u dijelovima rijeka i riječnih rukavaca u Hrvatskoj pogotovo nakon što je 1996. godine obavljeno njegovo udomljavanje, na hrvatske vodotoke iz inozemstva. Prvi primjerci naseljeni su kod Ivanić grada zatim na području Drave. Već 2009. godine zbog poteškoća koje je počelo izazivati radi povećane populacije , počelo se s akcijom premještanja na druge jednako tako povoljne terene riječne vodotoke. Izgled i osobine : dabar je zbijene građe, stražnji dio tijela nešto je razvijeniji najveći je naš glodavac, ima finu dlaku , male okrugle uši, krzno mu nije na cijeni kao kod ostalih njegovih srodnika. Dabar svoju nastambu radi u blizini vode na obali rijeke, tipični je biljojed , koji se hrani lišćem, travom, malim grančicama koje glođe.

LISICA (Vulples vulples )

Lovidba : čitave godine, osim ženke kad je visoko bređa ili dok vodi mladunce. Način lova : lisica se lovi jamarenjem, što je najefikasniji način lova potom prikradanjem, lovom prigonom u dvoje lovaca. Izgled: lisica je veličine pasa, teška je oko 6 -8 kila, dlaka joj je crvena s nijansama od žuto crvene –žuto hrđave, pa i samim vrhovima dlake koji su bijeli pa se doima da je srebrna. Uši i šape su crne boje, donji dio obraza , vrata i prsa bijela. Stanište : lisica je naseljena u svim lovištima osim na otocima. Osim što je štetna, korisna je u pogledu barometra populacije divljači Ishrana : lisica je svejed, najčešće su joj na meniju sitni glodavci, znade loviti zeca i srneću divljač. Od biljne hrane voli šljive , grožđe, borovnice. Lovi pretežno noću a znade se pojaviti u svojoj grabežljivosti i danju. Lisice žive u jamama, što se čuje i po intenzivnom mirisu , nuždu vrši u jazbini. Bolesti : bjesnoća, jede strvine pa obolijeva kao i divlje svinje i slično Neprijatelji : lisica se boji psa, vuka i risa

ČAGALJ (Canis aureus)

Lovidba : lovi se cijelu godinu, osim ženke kada je bređa i dok ima mladunce Način lova : lovi se pogonom, gdje se koriste psi gonići dočekom na zemlji, kod mrciništa ili deponija. Naziv : mužjak čagalj, ženke čagljica ili kuja, mladi su štenci. Stanište : obitava u području obalnog dijela Jadrana , Gorskom kotaru i Lici, zatim Baranji i Slavoniji, nekad je bio stanovnik Korčule ali je istrijebljen 1971 godine. Stalni je stanovnik Pelješca gdje ih ima oko 2000, a procjenjuje se da u RH ima 10 000 čagljeva Izgled: čagalj je po izgledu sličan lisici i vuku, po starijoj literaturi naići ćete na ima vukolisac. Teži 10 do 25 kg. Glava mu je nalik na lisičju s uspravnim i zaobljenim ušima i šiljastom njuškom. Parenje : veljača – ožujak. Ishrana: čagalj je svejed , to znači da jede sitnu divljač kao i krupnu. Jede i biljnu hranu. Ostatke hrane čagalj zakopa, čagljevi love u čoporima s predvodnikom koji zavija dok se lovi Bolesti : ugiba od bjesnoće, šugavosti, štenećaka, krpelja i buha.

DIVLJA MAČKA (Felis silvestris Schr. )

Lovidba: od 1. studenog do 31. siječnja. Južno od rijeke Save zabranjena je lovidba -Velebit, Dinara, Kamešnica , Bikovo i Gorski kotar. Lovi se jamarenjem i dočekom. Naziv : mužjaka zovemo mačak, ženku mačka, mladi mačići. Izgled: divlja mačka veoma je slična domaćoj mački, po građi i odlakanosti, divlja je krupnija krzno je tamno sivo boje prošarano tamnom prugom duž hrpta kao i poprečnim prugama po leđima i trbuhu. Na podbratku je dlaka žućkastobijela. Teži 10 kg, stražnje noge su duže i jače što joj omogućava siloviti skok. Po repu ima crne kolutove 6 -8 najtamnij je na vrhu, rep je kitnjast dužine 40 cm. na kraju završava zaobljeno. Kod mačke veoma je razvijen vid. Stanište : obitava u starim, visokim šumama , nalazi se u Lici i Gorskome kotaru kao i na drugim područjima Biokovo. Parenje : veljača – ožujak. Život : osobito je aktivna noću u lov kreće u sumrak, a završava pred zoru. Lovi sve što joj se dopadne od sitnih glodavaca do divljači, posebno je opasna za šumske i poljske koke , zeca, a znade i uloviti poneku mladunčad srneće divljači

KUNA ZLATICA (Martes martes ) Lovidba: od 1. studenog do 28. (29) veljače. Kuna je zavičajna divljač zaštićena lovostjem. Obitava u brdsko –planinskim predjelima , u starim šumama i u drugim staništima koji joj odgovarju. Dugačka je 80 cm, izduženog tijela, glava joj je građena tako da se može lako uvući u manje otvore i duplje stabala. Ima crnu njuškicu. Rep joj je kitnjast. Hrani se biljnom i animalnom hranom, voli voluharice , miševe ili i ptičja jaja. Zanimljiva je osobina kunaša je embriotenija, što znači da mogu donositi mlade nastupom određenog godišnjeg doba , kad nastupe za njih povoljni vremenski uvjeti.

KUNA BJELICA (Martes foina Erh. ) Lovidba : lovi se cijele godine , osim ženke kada je visoko bređa ili dok vodi mladunčad. Kuna bjelica naša je autohtona divljač zaštićena za vrijeme lovostaja. Kod nas obitava svugdje , posebno na priobalju i otocima , gdje nastanjuje šume i kamenite predjele. Manja je ok kune zlatice , hrani se sitnim glodavcima i šumskim plodovima.

LASICA MALA (Nustela nivalis) Lovidba : ne lovi se Obitava na području Hrvatrske Svugdje obitavaju voluharice , miševi tu su i lasice. Zaštićena je lovostajem. Dobro čuje , ima usko vretenasto tijelo dugačko 20 do 25 cm.

TVOR (Nustela putorius) Lovidba: lovi se cijelu godinu, osim ženke kada je visoko bređa ili dok vodi mladunčad. Stanište : Stalno je nastanjen u Hrvatskoj osobito uz ljudska naselja. Autohtona je divljač zaštićena lovostajem dok ženka vodi mlade i dok je gravidna. Brani se izbacivanjem sekreta svojih žlijezda što daje osobito neugodan miris (smrad) pa ga zato ostavljaju na miru.

JAZAVAC (Meles meles ) Lovidba : od 1. kolovoza do 30. studenog Lovi se dočekom u zasjedi , u blizini jame i jamarenjem. Obitava u gotovo svim hrvatskim lovištima, osim na otocima. Voli suho , ocijedito tlo, a u brdskim područjima obitava uz osojnu stranu. Dugačak je oko 60 do 70 cm, a visok 30 cm. Ima sivocrnu dlaku a glava mu je karakteristična sa dvije crne pruge od njuške idu sve do zatiljka. Noge , donji dio vrata i trbuh su mu crni. Svejed je jede biljnu i životinjsku hranu ( kukce , sitnu divljač )

MUNGOS (Herpestes ichneumon) Lovidba: lovi se cijelu godinu, osim ženke kada je visoko bređa ili dok vodi mladunce. Stanište : obitava na otoku Korčuli, Mljetu a prve su mungose udomili posve slučajno pomorci na Mljet jer su njima htjeli potamaniti zmije na otoku. S vremenom je mungos potamanio pa čak i one zakonom stroga zaštićene ali se preobrazio u pravog otočnog štetnika. Počeo je napadati u svojem prebivalištu divljač (jaja) sitnu domaću stoku, perad, i druge domaće životinje.

EUROAZIJSKI RIS (Lynx lynx)

Veoma vješt lovac obitava u Gorskom kotaru , Hrvatskom primorju, sjevernom Velebitu kao i na Dinarskom lancu. Mužjak je ris , ženka risovica, mlado risići ili mačići. Ris naraste do 155 cm a sam rep mu je dug 20 cm. Odrasli mogu težiti i do 25 kg. Kako ima stražnje noge duže od prednjih tako može skočiti i do 8 metara. Risa karakteriziraju ćuperci crnih dlaka na ušima dužine oko 5 cm. Može se kretati , po potrebi i do 20 kilometara dnevno , pogotovo u potrazi za hranom. Na jelovniku su mu počesto srneća i jelenska divljač, ptice i glodavci.

SIVI VUK (Canis lupus )

Obitava na brdsko planinskom i nizinskom dijelu Dinarskog masiva , prije svega u Dalmaciji , Gorskom kotaru i Lici kao i u Hrvatskom primorju. Premda je vuk u mnogim europskim državama potpuno nestao, a u onim koje ga imaju sačuvan je u malom broju , u Hrvatskoj vuk je ipak doživio svoju relativnu populaciju ali i zaštitu. Mužjak je vuk , ženka vučica, mladi vučići. Vuk raspolaže svim osjetilima izvanredno razvijenima, naraste kao pas ovčar visine do 85 cm dug je 150 cm , a težak 25 do 50 kilograma. Vuk je tipičan mesojed, jede uglavnom svježe ubijenu divljač ili stoku, ponekad zna ugrabiti i lovačkog psa gonića. Strvinu jede kada zavlada glad. Vukovi love u organiziranom čoporu , tako da se međusobno podjele kako bi varkom izmorili žrtvu. Pare se u siječnju i veljači. Vučica okoti 4 do 8 vučića koji su slijepi desetak dana nakon okota. Vuk je opasan štetniku lovištu, posebno u lovištu gdje obitava krupna divljač.

FAZAN OBIČNI (Phasianus colchicus)

� U našim lovištima obitava: 5 vrsta lovnih i 3 vrste ne lovnih ili ukrasnih fazana. Lovni fazani Obični fazan Phasianus colchicus Mongolski fazan Phasianus colchicus mongolicus Kineski fazan Phasianus colchicus torquatu Zeleni ili crni fazan Phasianus colchicus, var. tenebrosus Kraljevski fazan Syrmaticus reevesii Nelovni fazani Srebrni fazan Zlatni fazan Dijamantni fazan Gennaeus nychtemerus Chrysolophus pictus Chrysolophus amherstiae

OSNOVNE RAZLIKE POJEDINIH VRSTA �Obični fazan – nema bijelu ogrlicu i ima pernate zaliske na glavi. �Mongolski fazan – ima široku bijelu ogrlicu, nema zaliske, a osnovna boja tijela je tamno-crvena s nešto zelenog perja na trtici i izrazito bijelo-modrom pjegom na krilima. Najteži je od svih lovnih fazana. �Kineski fazan – ima bijelu ogrlicu i zaliske (uške), a osnovna boja tijela mu je zlatno-crvena. Prsa su žuto – zelena.

�Zeleni ili crni fazan – potpuno je taman, s lijepim tamnozelenim preljevom u plavo, metalnog sjaja. Mladunci zelenog fazana su riđasto-crni, a i ženka zadržava tu boju. Zeleni ili crni fazan nije samostalna podvrsta, već je varijatet običnog fazana iz Engleske. Tamnija je varijanta običnog fazana Kraljevski fazan Rep pijetla dug je do 2 m. Mužjak je zlatno-žute boje. Glava je na tjemenu bijelo-siva. Od kljuna, preko očiju, pa sve oko glave, ima tamnu masku. Grlište je bijelo – sivo. Fazan je poligamna vrsta (višeženac).

Lovidba : lov je dopušten od 16. rujna do 31. siječnja. Način lova: fazan se kod nas najčešće lovi potražice , skupina dva do pet lovca koja dolaze na određeno područje gdje mogu očekivat divljač uz obavezno korištenje lovačkog psa ptičara. Etika : gađa se sačmom promjera 3 od 3, 5 mm na udaljenosti 15 do 40 metara. Isključivo se gađa dok je u letu. Nikako na grani ili na zemlji. Naziv : mužjaka zovemo fazan , ženku koka , mlado fazančić. Stanište : u nizinskim , plodnim i zasađenim površinama gdje može naći hranu. Zadržava se u rijetkim šumarcima. Fazan je poligam dakle oplodi više koka do 5 , parenje počinje sredinom ožujka. Koka vodi brigu o mladima , pravi gnijezdo na zemlji u kojem snese 10 do 18 jaja. Fazan je udomljen u naša lovišta , svoje korijene vuče iz Azije. Izgled : mužjak je obdaren spletom niza boja koje mu daju veličanstven izgled, krupniji je od ženke , teži od 1, 2 do 1, 6 kg. Raspon krila mu je 75 cm. Rep mu je još tolike dužine, Boje zeleno – crne , na vratu bakrenastu nijansu, glava mu je crne boje s bijelim krugom. Koka je nešto manja boje zemlje, smeđe –sive, odlična prilagodba u slučaju opasnosti ženka teži 900 grama a ima repić oko 30 cm. Fazan je lutalica. Ishrana : hrani se na zemlji, jede biljnu i životinjsku , dnevno pojede 70 d 0 90 grama hrane. 25 % životinjske , 64 % biljne hrane, ostali dio otpada na kamenčiće i pijesak. Bolesti : streptokokoze, salmoneloze, i kokcidioze, klostridioze. Neprijatelji : ima ih mnogo lisica, kuna tvor, jastrebovi, škanjac , jaja uništavaju ptice iz obitelji vrana.

POLJSKA JAREBICA – TRČKA ( Perdix perdix)

Lovidba : 1. rujana do 31. prosinca. Zbog male populacije u mnogim lovištima njen odstrel obustavljen ili se dopusti onda su to samo nekoliko lovnih dana. U zadarskom zaleđu lov je ograničen , iako je ovdje najveća populacija poljskih jarebica u Hrvatskoj, najviše zbog mirisa i vježbe lovačkih pasa. Lovi se potražice s ptičarima , pogonom i prigonom. Etika : gađa se u letu , kada se podigne jato , gađa se i krajnje periferne ptice, to je zbog izbjegavanja nadstela koji se može dogoditi kada se gađa u sredinu jata u kojem može biti 10 -20 ptica. Gađa se sačmom promjera 1, 7 - 3, 5 mm na 35 m udaljenosti. Naziv : mužjak se zove pjevac, ženka koka, a mladi pilići Izgled: narastu do 30 cm , raskriljena do 50 cm , mužjak i ženka mogu doseći 300 -400 grama tjelesne težine. Osnovna boja mužjaka i koke je zagasito smeđa, povremeno sivkasta s bjelkastim uzdužnim i poprečnim prugama. Kljun ja sive boje, oko očiju imaju žarko obojenu crvenu prugu, prsa su pepeljasto modra , a glava i vrat su smeđe hrđasti. Tek kod odstrijeljenih kljunova može se razlikovat spol , mužjak se prepozna pa specifičnoj obojenosti krilnog perja , jer na svakom peru uzduž centralne osi postoji uzdužna svijetla pruga.

Stanište : poljska jarebica je ptica ravničarskih predjela , obraslim raznolikim poljoprivrednim kulturama , kukuruza , ječma, pšenice, djeteline, heljde i repe. Vole suho i propusno tlo. Noće u polju na otvorenom javljaju se pjevom “ćiri”, hrani se i životinjskog podrijetla , u poljoprivredi je veoma korisna jede ličinke i kukce. Parenje: mužjak je monogamna, pari s jednom kokom i ra razliku od fazana vjeran je svojoj družici sve do konca života. Lovci pričaju zgode kada su odstrijelili koku, mužjak je onda kružio naposljetku sletio do družice ne bi li je pokrenu za let. Gnijezdi se na zemlji u dubini ženka snese 15 do 22 jaja dok je prosjek 18. Bolesti : nastradaju od parazita , vanjskih nametnika, kolere, boginja, kuge peradi. Neprijatelji : trčke najviše stradavaju zbog nepovoljnih vremenskih prilika duge stalne kiše, vlage ili tuče. Napadaju je lisice, divlje mačke, jazavci, jastrebovi, sokolovi, vrane , svrake, škanjci.

JAREBICA KAMENJARKA – GRIVNA (Alectoris graeca Msn )

Lovidba : 1. listopada do 14. siječnja Lovi se potražice sa psima ptičarima, što je uobičajeno i najkorisniji način lova u brdskim predjelima. Etika : gađa se sačmaricama promjera 3 mm, gađa se isključivo u letu, po mogućnosti gađati u krilne ptice. Naziv : mužjak pijevac, ženka koka, mlado potrkušac. Izgled: pepeljasto sive boje , dok je trbuh plavkasto siv, po bokovima crne pruge , oko vrata uočljiva je crna ogrlica koja se prosteže i oko očiju. Ima koraljno crvene noge i kljun. Mužjak je dug 36 cm a teži 550 do 700 grama. Ženka snese 10 do 18 jaja u gnijezdu kojeg napravi koka, na suhom i sigurnom mjestu. Parenje tijekom travnja a početkom svibnja. Leti veoma brzo znade doseći brzinu i do 90 km na sat, leti uvijek prema nižem, provaliji. Lokalne migracije su sa kopna (Mosor , Biokovo) na otoke (Brač, Hvar ) Hrani se biljnom hranom , javlja se “ča-ri-ći-čari –ći” Stanište : živi na cijelom priobalju , sa niskom uglavnom mediteranskom vegetacijom, odnosno brdsko planinski predjeli , suri kamenjar s liticama. Neprijatelji : lisica, mungosi, kune, čagalj, jazavac, tvor. Bolesti: paraziti i razni nametnici Kišno vrijeme loše se odražava na život jarebice

KAMENJARKA ČUKAR ( Alectoris chucar)

Lovidba : 1. listopada do 14. siječnja Lovi se potražice sa uvježbanim psima ptičarima. Etika : gađa se u letu , pojedinačno ili kada poleti , vodeći računa da se izbjegne mogući nastrijel i gubitak divljači. Lovi se sačmom promjera 3 mm. Izgled : jarebica čukar veoma je slična kamenjarki grivni, ima žućkasto grlište dok su joj okomite bočne pruge ispod krila mnogo šire. Stanište : obitava u nižim brdsko planinskim predjelima , ona je divljač Male Azije, te zbog toga nije naša zavičajna divljač, za razliku od njene srodnice jarebice kamenjarke. Čukar se ne pari s kamenjarkom grivnom Kod nas je ima na Brijunima , Cresu , Lošinju, te na području Istre gdje je udomljena. Odlično se prilagodila biotopu na Viru, gdje je uzgojeno čak 800 kljunova.

PREPELICA PUĆPURA (Coturnix coturnix )

Lovidba : 1. kolovoza do 14. studenog. Lovi se uglavnom potražice sa izvrsnim, dobro uvježbanim psima ptičarima, dok je prigonom rijedak. Etika: gađa se jednu pticu, lovac treba voditi računa da ne puca suviše blizu nikako bliže od 15 m ali ne ni dalje od 50 metara. Gađa se promjerom 1, 7 -3, 5 mm. Svaku nastrijeljenu pticu valja pronaći s dobro uvježbanim ptičarom, jer se prepelica nakon pogotka izgubi u travi, zbog iznimno niskog lete valja paziti na smjer gađanja. Izgled : prepelica teži 12 do 15 dkg. Dugačka je 17 cm, a raskriljena je 35 cm. Boja je svjetlo smeđe, odozgo je žućkasto bijela. Na trbuhu je sa svijetlijim i tamnijim bočnim prugama. Mužjak je na podbratku s crnom (ogrlicom), dok ženka nema tu prugu. Javlja se “ puć –puruć, - puć- puruć”, pa “pom- podom” Lete u niskom letu, oko 2 metra od zemlje i nakon kratkog leta rado se spuštaju ponovno na zemlju. Čim se spusti odmah nastavlja s hodanjem. Ishrana : hrani se različitim sjemenkama , pronaći ćemo je na djetelištu, krumpirištu, ili na strništu. Aktivna je danju , čim svane prije izlaska sunca kada kreće za hranom, Kad sunce zagrije , odmaraju se i griju na suncu.

VIRDŽINIJSKA PREPELICA - “kolinka” (Colinus virginianus)

Lovidba : 1. kolovoza do 31. siječnja. Etika : lovi se potražice grupa u koju mogu biti od 2 -5 lovca, s dobro uvježbanim psima ptičarima. Gađa se sačmom promjera 1, 7 do 3, 5 cm. Izgled : teži oko 250 grama , naraste do 25 cm, raskriljena mjeri 40 cm. Po leđima je crveno smeđe boje sa crnim pjegama , na trbuhu je žućkasto bijela. Mužjak se od ženke razlikuje po boji perja, mužjak na glavi ima svijetlije nijanse bijele boje s crnom kombinacijom. Kolinke su dnevne ptice i dan provode u traganju za hranom. Stanište : odgovara joj topla klima jer je podrijetlom iz Virdžinije , Sjeverna Amerika. Obitava na niskim , travnatim terenima, a kada se podiže leti čas amo , čas tamo , što se može izazvati stanovite teškoće kod gađanja. Najprije je udomljena u Istri, a uzgaja se u lovištu “Zelendvor”.

TRAJNO ŽAŠTIĆENE PTIČJE VRSTE TETRIJEB VELIKI ILI GLUHAN (Tetrao urogallus ) MALOG TETRIJEBA – ruševca (Iyrurus tetrix) LJEŠTARKA GLUHA ( Tetrastes bonasia)

ŠUMSKA ŠLJUKA ILI BENA (Scolopax rusticola)

Lovidba : 1. listopada do 28. (29. ) veljače. Šumska šljuka lovi se potražice sa psom ptičarom , koji za takav lov mora biti obučen, kako za markiranje i za aport. Lovi se na preletu Etika : ako lete dvije šljuke obično se ne gađa u prvu jer se smatra da je koka , a iza nje prati je mužjak. Valja kazati da je do tih spoznaja došlo nakon velikih lovova i utvrđivanja spola više stotina šljuka , no ne znači da je uvijek takvo pravilo. Izgled : u prosjeku teži oko 300 grama , no ima i većih primjera do 450 grama Duga je 26 -28 cm, kljun joj je dug oko 8 cm a raskriljena 60 cm. Perjem je slična zemlji hrđasto – kestenjaste boje. Visoko na glavi smještena su dva crna oka s kojima je moguć vid na sve četri strane. Po tome je i poznata da vidi 360 stupnjeva , to znači da ne može da joj se netko približi a da ga ne zamijeti. Ishrana : hrani se ličinkama i kukcima. Parenje : gnijezdi se na zemlji u vrijeme parenja izvodi svoj svadbeni ples. U 4 -5 mjesecu izleže jaja obično 4 komada.

ŠLJUKA KOKOŠICA ( Gallinago gallinago )

Lovidba : 16. listopad do 31. siječnja. Lovi se pored močvarnih staništa, let joj je brz i krivudav i zbog toga je teško pogoditi. Izgled : teži oko 100 grama , mužjaci mogu biti nešto teži. Obojena je u šareno perje, po leđima crno smeđe sa širokim žutim prugama. Stanište i ishrana : obitava u močvarnim staništima , posebno u dolini Neretve, gdje joj je idealno boravište na putu za jug. Ona je ptica selica. Pari se u ožujku i travnju , jaja se izlegu u svibnju –lipnju, 4 kom. Hrani se kao i šumska šljuka.

PATKA GLUHARA ( Anas platyrhynchos)

Lovidba : 1. rujna do 31. siječnja Gađa se sačmom promjera 3 mm. Etika: na divlje patke pa tako i gluharu gađa se dok leti , kad polijeće na vodene površine , na udaljenosti najviše 50 metara. Vodene površine često mogu prevariti lovca koji misli da gađa na dozvoljenoj daljini. Izgled : patka gluhara , teži od 800 g do 1, 4 kg. Veličina joj je 50 do 65 cm, dok je raskriljena 80 do 100 cm. Patak se razlikuje od patke po savršenom perju, zelene boje oko vrata ima usku ogrlicu i plavo ljubičasta i smeđa prsa. Kljun je žućkasto zelene boje Noge su naranđasto –crvene. Patke plivačice polijeću sa vode , a ronilice uzimaju zalet trčeći po površini vode.

LISKA CRNA (Fulica atra )

Lovidba : 1. rujna do 31. siječnja. Izgled : crne je boje, s uočljivim čeonim štitom koji podsjeća na lisu, po čemu je dobila i naziv, naraste do 38 cm dužine, raskriljena mjeri 75 cm, teži od 700 grama do 1 kg. Gnijezdi se u šašu , najviše je ima u dolini neretve gdje se cijeni kao sitna divljač, ona je stanarica ima specifičan miris. Po nekim pokazateljima u sezoni se odstrijeli 50. 000 liska u dolini Neretve.

HVALA NA PAŽNJI I DOBRU KOB VAM ŽELIM !!