MOTORIKE KOMPONENTE JASNA LULI DRENJAK prof OSNOVE METODIKE

MOTORIČKE KOMPONENTE JASNA LULIĆ DRENJAK, prof.

OSNOVE METODIKE TRENINGA MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI l l l SNAGA - eksplozivna, apsolutna maksimalna, elastična ili pliometrijska, repetitivna(apsolutna i relativna), statička BRZINA – brzina reakcije, brzinska izdržljivost IZDRŽLJIVOST GIBLJIVOST – aktivna, pasivna, statička, dinamička, lokalna, globalna KOORDINACIJA – brzinska, ritmička, brzo učenje motoričkih zadataka, pravodobnost ili timing, prostorno vremenska orijentacija, agilnost, ravnoteža PRECIZNOST – gađanje, ciljanje

SNAGA l l je sportaševa sposobnost koja se manifestira u svladavanju različitih otpora. Razvija se i primjenjuje u različitim sportskim aktivnostima, zbog čega postoje različite vrste akcijskog očitovanja ove motoričke sposobnosti.

EKSPLOZIVNA SNAGA l sposobnost koja omogućava sportašu da da maksimalno ubrzanje vlastitom tijelu, nekom predmetu ili partneru.

APSOLUTNA MAKSIMALNA SNAGA l najveća je sila koju sportaš može proizvesti u dinamičkom režimu mišićnog rada prilikom, primjerice, dizanja utega velikih težina.

ELASTIČNA ILI PLIOMETRIJSKA SNAGA l omogućava sportašu efikasno djelovanje u situaciji kada, nakon amortizacije doskoka, valja izvršiti maksimalni odraz, odnosno kada je potrebno djelotvorno sinkronizirati ekscentrični i koncentrični dio motoričke aktivnosti (dubinski skokovi).

REPETITIVNA SNAGA l predstavlja sposobnost dugotrajnog rada, u kojem je potrebno savladati odgovarajuće vanjsko opterećenje, ne veće od 75% maksimalnoga. Ukoliko je riječ o svladavanju vanjskih opterećenja (uteg ili partner), radi se o apsolutnoj.

REPETITIVNA SNAGA l kada sportaš višekratno svladava težinu vlastitog tijela (zgibovi, sklekovi) radi se o relativnoj repetitivnoj snazi.

STATIČKA SNAGA l sposobnost koja se očituje u maksimalnoj izometričkoj kontrakciji mišića ili u uvjetima produženog statičkog rada, kada se naprezanjem zadržava određena pozicija ili stav.

SNAGA l koju razvija i očituje mišić ovisi o broju aktiviranih motoričkih jedinica, pri čemu motoričku jedinicu čini jedna živčana stanica i sve njoj pripadajuće mišićne stanice (koje živčana stanica pobuđuje), te o učestalosti aktiviranja motoričkih jedinica u vremenu.

SNAGA l Najčešće metode za razvoj pojedinih dimenzija snage jesu: l l l metoda maksimalnih dinamičnih podražaja (intenzitet 80 -100% i broj ponavljanja od 1 -4) piramidalna metoda (ekstenzivna, intenzivna i maksimalna) – Radi se o takvom rasporedu opterećenja u kojemu se broj ponavljanja stalno smanjuje, od 12 do 1 ponavljanja, a težina utega stalno se povećava, od 40% do 100% 1 RM (repetitio maximum)

SNAGA l l l metoda eksplozivnih podražaja – s 50 -60% vanjskog opterećenja izvode se brza ponavljanja, uz aktivaciju određenih mišićnih skupina. metoda izometričnih podražaja (naprezanje mišića je veliko, ali dužina mišića ostaje ista). Ovakvim radom, uz naglasak na snažne kontrakcije mišića, može se usavršiti i njihova sposobnost za razvoj eksplozivne snage. metoda naprezanja s popuštanjem (ovo je jedna od metoda dinamičkog rada u kojoj mišići djeluju u režimu ekscentrične kontrakcije, gdje je vanjska sila veća od mišićne, pa dolazi do prisilnog istezanja mišića).

BRZINA l l SPOSOBNOST BRZOG REAGIRANJA I IZVOĐENJA JEDNOG ILI VIŠE POKRETA , KOJA SE OGLEDA U SVLADAVANJU ŠTO DUŽEG PUTA U ŠTO KRAĆEM VREMENU BRZINA REAKCIJE BRZINA POJEDINAČNOG POKRETA FREKVENCIJA POKRETA

BRZINA l BRZINA REAKCIJE ili reakcijska brzina ili reaktibilnost (sposobnost brzog reagiranja na različite signale)

BRZINA l BRZINA POJEDINAČNOG POKRETA

BRZINA l FREKVENCIJA POKRETA – sposobnost brzog izvođenja više povezanih jednostavnih ili složenih pokreta

BRZINA l Neki autori za brzinu navode i l STARTNU BRZINU – ali se čini da ona ipak pripada području eksplozivne snage

BRZINA BRZINSKU IZDRŽLJIVOST – javlja se kao sposobnost koju podjednako čine i B i IZDR, a očituje se u sposobnosti dugotrajnijeg održavanja visokog tempa kretanja bez vidljivih znakova umora l

BRZINA Pretpostavke za postizanje brzine kretanja su: l visoka aktivnost živčano mišićnog sustava l elastičnost i sposobnost opuštanja mišića l kvaliteta sportske tehnike l biokemijska situacija na periferiji lokomotornog aparata l

BRZINA l l l može se razvijati samo u određenoj dobi i uz dobro odabrane operatore tehnika važna pa se moraju izbaciti svi suvišni pokreti (biomehanika) kako bi se prirodna brzina mogla potpuno očitovati

BRZINA l l l Metode za razvoj bzine Metode ponavljanja (maksimalan intenzitet aktivnosti, najčešće kraće dionice trčanja 5 -8 ponavljanja, aktivan odmor 4 – 5 minuta Metode intenzivnog intervalnog rada (visok intenzitet i maksimalni tempo svladavanja nešto dužih dionica)

BRZINA l l l Metoda trčanja s ubrzanjem Metoda trčanja s letećim startom Metoda trčanja niz kosinu Metoda štafetnih oblika brzinskog treninga Metoda brzog reagiranja na zvučni i vizualni signal Metoda hendikep trčanja

IZDRŽLJIVOST l l SPOSOBNOST SPORTAŠA DA TRENAŽNA ILI NATJECATELJSKA OPTEREĆENJA ODREĐENOG INTENZITETA USPJEŠNO SVLADAVA ŠTO DULJE. U osnovi ove sposobnosti leži održavanje odgovarajućega tempa i aktivnosti i odgađanja pojave velikog umora.

IZDRŽLJIVOST l l l određena je s nekoliko faktora: fiziološkim – AE, AE/AN, AN psihičkim – motivacija, osobine ličnosti biokemijskim – razgradnja ugljikohidrata i masti, laktati i hormoni biomehaničkim – tehnika i taktika motoričkim – kratkotrajna, srednjetrajna, dugotrajna

IZDRŽLJIVOST l l l Metodički pristup sastoji se od istodobnog utjecaja na razvoj transportnog sustava i živčanog mišićnog. Metode u treningu izdržljivosti jesu: metoda trajnog rada ili kontinuirana metoda intervalnog rada situacijska metoda

GIBLJIVOST l l l SPOSOBNOST IZVOĐENJA POKRETA S VELIKOM AMPLITUDOM. aktivna, pasivna, statička, dinamička, lokalna, globalna u osnovi ove sposobnosti leže strukturne osobitosti mišića i ligamenata te njihova elastičnost i, struktura i oblik zglobnih tijela u kojima se pokret izvodi.

GIBLJIVOST l smanjujemo mogućnost ozljeđivanja mišića i ligamenata, poboljšava se ukupna motorička efikasnost i na viši stupanj podiže stabilnost lokomotornih sustava

GIBLJIVOST l l l Primarne metode za razvoj su: metoda statičkih istezanja metoda dinamičkih istezanja metoda streching vježbi(prije faze istezanja predviđa kontrakciju i relaksaciju istog dijela tijela, odnosno iste skupine mišića i ligamenata) Vježbe se izvode do praga boli, uz određenu mentalnu koncentraciju. Maksimalna amplituda zadržava se do 20 sek jer je to vrijeme dovoljno za izazivanje živčanomišićnih reakcija i biokemijskih reakcija.

KOORDINACIJA l l brzinska, ritmička, brzo učenje motoričkih zadataka, pravodobnost ili timing, prostorno vremenska orijentacija, agilnost, ravnoteža Za uspješno rješavanje složenih koordinacijskih zadataka važna sinhronizacija viših regulacijskih centara živčanog sustava s perifernim.

KOORDINACIJA l l Dva pravca u razvoju koor. - učenje novih raznolikih struktura kretanja - izvođenje poznatih gibanja u izmijenjenim uvjetima Vježbe za koor. Brzo umaraju živčani sustav – duže pauze, metoda ponavljanja, važno obnavljanje mentalne energije

KOORDINACIJA l l l U ranim fazama sportske karijere U čvrstoj je vezi s tehnikom sportske grane Zbog toga je potrebno stvoriti opsežan REPERTOAR RAZLIČITIH STUKTURA KRETANJA, koje mogu pridonjeti kompletnijem FORMIRANJU sposobnosti koordinacije

PRECIZNOST l l Sposobnost da se aktivnostima GAĐANJA (bacanja predmeta) i CILJANJA (vođenja predmeta) pogodi određeni statičan ili pokretan cilj koji se nalazi na određenoj udaljenosti. Za preciznu izvedbu potrebno DOBAR KINESTETIČKI OSJEĆAJ CILJA

PRECIZNOST l l Dobra procjena PARAMETARA CILJA Kinestetička KONTROLA GIBANJA VRIJEME KONCENTRACIJE Izvedba se kontrolira na temelju VIDNIH INFORMACIJA iz objektivne stvarnosti, kinestetičkih informacija iz memorije i receptora.

PRECIZNOST l l l Tijekom realizacije gibanja moguće su KOREKCIJE na temelju utvrđenih otklona od idealnih TRAJEKTORIJA GIBANJA Zaključno PERCEPCIJA PROSTORA i LOKALIZACIJA CILJA osnovni su uvjeti za visoku preciznost. U metodici treninga najvažniji odnos s tehnikom i taktikom, situacijski uvjeti treniranja

LITERATURA 1. Milanović D. : Teorija treninga, FFK, Zagreb, 1997.