PRINCIPI KINEZITERAPIJE Jasna Luli Drenjak PRINCIP MOTIVACIJE PRINCIP

PRINCIPI KINEZITERAPIJE Jasna Lulić Drenjak

PRINCIP MOTIVACIJE

PRINCIP MOTIVACIJE Motivacija odraslog bolesnika za njegovo izlječenje je presudan faktor u prihvaćanju svih metoda liječenja, pa i kineziterapije. U tom pogledu često konstatiramo da određeni bolesnici iz razno raznih razloga ne vide motiv za brzo ozdravljenje. Tada treba pokušati da se ukaže ili zajednički formira najsvrsishodniji motiv (zaposlenje, egzistencija, obitelj itd. ). Očekuje se da ćemo tek tada postići da pacijent prihvati i kineziterapiju kao sredstvo izlječenja.

PRINCIP RANOG POČETKA TERAPIJE

PRINCIP RANOG POČETKA TERAPIJE Najveći i najbrži efekt K postiže se što ranijim početkom vježbanja dok nisu izražene uočljive promjene na lokomotornom aparatu ili drugom sustavu. Svako odlaganje, inače indicirane K, dovodi do brže atrofije mišića, što će otežati izvođenje vježbe u kasnijem tijeku. Stvara se zatvoren krugamiotrofija mišića otežava pokret, a otežan ili ne proizveden pokret doprinosi još jačoj i bržoj atrofiji mišića. Za početak vježbe nije bitno da li postoji imobilizacija ekstremiteta u gipsu i sl. , jer se pod tim uvjetima može početi sa izometrijskom kontrakcijama.

PRINCIP ANALIZE VJEŽBE

PRINCIP ANALIZE VJEŽBE Svaka vježba koja se izvodi u programu K predstavlja u osnovi kretnju složenu od elementarnih pokreta sa kojima treba, na pristupačan način, upoznati bolesnika. Redoslijed osnovnih pokreta mora biti zastupljen kako bi se postigla konačno složena kretnja. Treba tražiti i najpovoljnije položaje za tijelo da bi pokret bio što potpuniji. Obratno, izbor položaja za izvođenje pokreta ovisiti će od stvarne snage kojom mišić trenutno raspolaže. Tako će položaj na boku omogućavati pokrete zglobova noge u smislu fleksije i ekstenzije ako je mišićna snaga toliko oslabljena da ne može savladati težinu segmenta kojeg pokreće (gravitacijsku silu), što u praktičnom smislu odgovara ocjeni "2" manuelnog testa mišićne snage.

PRINCIP RAZUMIJEVANJA VJEŽBE

PRINCIP RAZUMIJEVANJA VJEŽBE Nakon analize vježbe potrebno je preispitati da li je bolesnik shvatio vježbu i da li je u stanju ponoviti. Za shvaćanje vježbe nije presudna inteligencija, ukoliko se na jednostavan način predhodno analizira vježba. Inteigencija je presudnija za motivaciju. Nepotpuno shvaćena vježba kompromitira K i odlaže rehabilitaciju, a bolesnik ne uočava terapijski efekat. Ovo izaziva kod bolesnika sumnju da će biti brzo izliječen. U takvom stanju on izvodi vježbe stihijski, po inerciji, bez aktivnog kontroliranja pokreta, sa mogućnošću da ih zamijeni pogrešnim pokretom i postigne suprotan efekt od željenog.

PRINCIP IZBJEGAVANJA BOLA

PRINCIP IZBJEGAVANJA BOLA Kod većine bolesnika , a naročito povrijeđenih, forsirano izvođenje neke vježbe dovodi najčešće do bolova koji onemogućavaju daljnje izvođenje pokreta. Bol i strah od nastupajućeg jačeg bola u potpunosti inhibiraju svaku akciju za voljni pokret koji je, u suštini, osnovno sredstvo terapije. To je izraženo naročito kod bolesnika - djece. Mali je broj stanja kod kojih bi trebalo, usprkos bola, forsirati kretnje vježbe. Na bol kao zaštitni odbrambeni mehanizam ne možemo se osloniti u slučajevima njegova odsustva ( npr. kod paraplegije), pa je pri neodmjerenim pasivnim razgibavanjima oduzetih zglobova moguće prouzrokovati dodatne povrede (prelom kosti i sl. ).

PRINCIP POSTUPNOSTI

PRINCIP POSTUPNOSTI Princip postupnosti u K obavezuje da svaka vježba u početku mora biti, kako u pogledu inteziteta, tako i energičnosti izvođenja, neforsirana, postepena i prilagođena i bolesniku i lokalnom izgledu tkiva. Sve vježbe u pogledu intenziteta moraju imati takav kvalitet da sljedeći „veći” pokret spontano proističe iz predhodnog na bazi aktivnog učešća bolesnika. Postpunost je potrebna i zbog toga da se oštećenom tkivu omogući, bilo traumom, ili operacijom, da se toliko oporavi ili formira u svojoj strukturi da može podnijeti gibanje, a da ne dođe do novog raskida tkiva. Princip postupnosti se ogleda i u primjeni vježbi od jednostavnijih ka složenijim sa neprekidnim dodavanjem novih elemenata čijim će savlađivanjem nastati i povoljan psihološki efekat na bolesnika. Prema tome, postupnost nije vremenski određena, nego je posebna za svaki slučaj.

PRINCIP KONTINUITETA

PRINCIP KONTINUITETA Vježbe se moraju shvatiti kao stalni proces koji se nastavlja nakon glavnih vježbi sa terapeutom i obavlja se u toku cijelog dana sa manjim ili većim intenzitetom - individualno. Na taj način se sprječava gubitak onoga što je predhodno postignuto. U kontinuitet općeg tretmana spada i osiguranje pravilnog položaja ekstremiteta za vrijeme dok se ne vježba, danju ili noću, kako bi se očuvao funkcionalni položaj zgloba, i izbjegle kontrakture.

PRINCIP AKTIVNOG UČEŠĆA BOLESNIKA

PRINCIP AKTIVNOG UČEŠĆA BOLESNIKA Kad god je to moguće, treba početi sa aktivnim (voljnim) vježbama zbog prednosti koje one imaju nad pasivnim. Samo kod aktivnog učešća bolesnika formiran je cijeli biokinetički lanac, a što je preporučljivo, u kome su angažirani ne samo lokomotorni aparat nego i cirkulacija, respiritorne funkcije, metabolizam i čula.

PRINCIP UPORNOSTI

PRINCIP UPORNOSTI Brzina ozdravljenja povrijeđenog uvjetovana je težinom i prirodom povrede ili bolesti. lokomtorni aparat (lomovi i sl. ) osposobljavanje je sporo kod povrede perifernih živaca funkcionalno osposobljavanje je otežano tako da se rezultati ne mogu brzo uočavati mnogi bolesnici odustaju od kineziterapije i time još više doprinose bržoj atrofiji mišića potreba je velika i dugotrajna upornost u vježbanju Znaci poboljšanja funkcija još više stimuliraju intenzivnije vježbanje i podržavaju upornost. Nekada je za održavanje upornosti potrebna intenzivna sugestija okoline, psihološka obrada bolesnika i sl.

PRINCIP IZBJEGAVANJA MONOTONIJE

PRINCIP IZBJEGAVANJA MONOTONIJE Stereotipno izvođenje pokreta, bez unošenja modifikacija i kreaktivnosti, razlog je za opasnu pojavu monotonije koja nagoni bolesnika na automatizam pokreta i isključivanja iz aktivne vježbe. Bolesnik postaje odsutan. Nekada nastaje i sanjivost, a prije svega osjećaj brzog zamora. Monotonija se može prekinuti stalnim unošenjem novih elemenata vježbe, a često i ritmom, muzikom.

PRINCIP SISTEMATIČNOSTI

PRINCIP SISTEMATIČNOSTI U vježbi treba postojati sistematičnost koja se ogleda u određenom ponavljanju vježbi bez dužih pauza, u sistematskom uključivanju u vježbu pojedinih segmenata ekstremiteta po funkcionalnom rasporedu – od glave do pete Pri određivanju broja ponavljanja, nastoji se da broj ponavljanja iz stare vježbe bude nešto manje od broja ponavljanja nove vježbe koja se uvodi.

PRINCIP PRAĆENJA I EVIDENTIRANJA

PRINCIP PRAĆENJA I EVIDENTIRANJA Rezultat vježbi mora se pratiti i svaka promjena se evidentira Mjerljive pokazatelje, kao što su kut gibljivosti zgloba, obim ekstremiteta, tonus i mišićna snaga, brzina zamora i sl. , treba stalno komparirati sa prethodnim i uočavati napredak ili pogoršanje. To će diktirati i plan buduće vježbe. Evaluacija pokazuje koliko su vježbe bile efektne. Vremenski intervali za pojedina uspoređujuća mjerenja nisu određeni, ali se preporučuje da budu što češća. Mjerenja se mogu vršiti svaki dan, svaki drugi ili tjedno. Mjesečni interval je suviše velik.

SREDSTVA KINEZITERAPIJE Općenito, sredstva kineziterapije dijelimo na ; glavna i pomoćna Osnovna sredstva kineziterapije je vježba, koja se sastoji iz niz elementarnih pokreta. Ovisno od toga da li u izvođenju vježbe (kretanja) učestvuju sam bolesnik, ili se ona izvodi uz pomoć drugog lica ili uz neko pomoćno sredstvo, razlikujemo slijedeće vrste kretanja: aktivna kretanja pasivna kretanja i potpomognuta kretanja (prelazni oblici).

IZBOR VJEŽBI I POLOŽAJA ZA VJEŽBANJE Da li će u kineziterapiji vježbama biti postignuto povećanje mišićne snage i izdržljivosti, ne ovisi samo od izbora vježbe nego i od metode kojim se vježba primjenjuje, kao i od respektiranja fizioloških zakonitosti na kojima ove metode trebaju počivati. S obzirom na sadržaj, vježbe dijelimo na: vježbe snage bez posebnog opterećenja i sa opterećenjem vježbe istezanja aktivno i pasivno vježbe labavljenja aktivno labavljenje i labavljenje uz pomoć drugog lica vježbe za usavršavanje neuromišićne koordinacije vježbe spretnosti i vježbe okretnosti.

STAVOVI U VJEŽBANJU 1. stav sjedeći, 2. stav čučeći 3. stav klečeći, 4. stav četveronožno i 5. stav ležeći ( na leđima, na boku, potrbuške) 6. stav stojeći ( sastavljenih nogu, u raskoračenju, iskoračno naprijed, u stranu, zakoračno).

METODE RADA U KINEZITERAPIJI Realizacija zadatka kineziterapije može se vršiti pomoću: gimnastičkih vježbi, prirodnih vrsta kretanja, sportskih igara, sportskih disciplina i elemenata sporta radne terapije

ORGANIZACIJSKE FORME RADA U KINEZITERAPIJI INDIVIDUALNE GRUPNE VJEŽBE

ORGANIZIRANJE KINEZITERAPIJE S obzirom na zdravstveno stanje bolesnika, njegovu pokretljivost, težinu povrede, uvjete stanovanja i drugo, kineziterapija se može obavljati na sljedeći način: ambulantno i stacionarno.

OPREMA SALE ZA KINEZITERAPIJU Kao standardna oprema koriste se slijedeći rekviziti: gimnastičke strunjače, drveni ripstol, sprava za vučenje utega, sobni bicikl, sprava za veslanje na suhom, sprava za trčanje na mjestu, drveni žljebovi za vježbe stopala, suspenzorni ram, kosa ravan, drveno stepenište, švedska klupa, razboj, čunjevi, vijače, palice, medicinske lopte, opruge za jačanje mišića, uže za penjanje, dinamometar, metronom sa zvoncem za održavanje ritma vježbanja i sat.