Utjecaj motivacije i emocija na prosuivanje Utjecaj motivacije

Utjecaj motivacije i emocija na prosuđivanje

Utjecaj motivacije i emocija p p p Naši mentalni procesi su često vođeni našim željama i osjećajima – naši ciljevi i raspoloženje utječu na našu prosudbu. Do kraja 80 -tih sumnjalo se u to, preferiralo se objašnjavanje kognicije isključivo mehanizmima procesiranja informacija. Kasnija istraživanja otklonila su ove sumnje i danas se uglavnom svi slažu da motivacija i emocije mogu utjecati i zaista utječu na socijalno prosuđivanje (npr. Gollwitzer i Moskowitz, 1996; Forgas, 1995; Kruglanski, 1996; Kunda, 1990).

Utjecaj motivacije i emocija p Motivacija i emocije utječu na našu prosudbu tako što utječu na kognitivne procese koje koristimo da bismo došli do prosudbe: n n koje sheme, uvjerenja i pravila ćemo koristiti – veća je vjerojatnost da ćemo primijeniti one koji su kongruentni našim ciljevima i raspoloženju način procesiranja informacija – određuju hoćemo li se osloniti na prečace pri zaključivanju ili na elaborirano, sistematsko zaključivanje

Motivacija USMJERAVAJUĆI CILJEVI = želja da dođemo do određenog zaključka p čine nas podložnima pristranostima u prosuđivanju Iako nam se ovo čini samo po sebi razumljivo, to je bilo predmet velike kontroverzije među socijalnim psiholozima. p p ako se isti rezultat može objasniti motivacijom i kognitivnim mehanizmima, koje objašnjenje je bolje? kognitivno (prema načelu parsimonije)!

2 faze istraživanja 1. ranija istraživanja - osmišljavanje istraživačkih paradigmi kojima se može pokazati nezavisan utjecaj motivacije na prosudbu 2. do 1990. istraživači su uspjeli pronaći nezavisne dokaze za utjecaj motivacije na prosudbu i započeli s istraživanjem mehanizama u osnovi ovih procesa

Dokazivanje utjecaja motivacije Kako isključiti iskustvo i ispitati samo djelovanje motivacije? p p p Ako smo motivirani, hoćemo li pristrano prosuđivati osobu o kojoj ništa ne znamo (nemamo ranije iskustvo koje utječe na naša očekivanja i pristranu kogniciju)? Kako se osobu može motivirati da ima određena uvjerenja o potpunom strancu? ZAVISNOST ZBOG ISHODA (outcome dependency) = kada ovisimo o drugoj osobi da bismo postigli neki važan cilj (partner za izlazak, partner u rješavanju zadatka, član tima i sl. )

Dokazivanje utjecaja motivacije p Berscheid i sur. (1976) p činjenica da su ispitanici u ovakvim istraživanjima osobu za koju su željeli da im se svidi i da je poštuju procijenili pozitivnije i kompetentnije pruža snažan dokaz za ulogu motivacije u procjenjivanju Dva daljnja smjera istraživanja uspjela su ukazati na ulogu motivacije čak i prilikom prosudbe sebe.

Dokazivanje utjecaja motivacije Ključna uloga fiziološkog uzbuđenja p p ponašanje suprotno stavu teorija kognitivne disonance n p kasnija promjena stava u skladu s ponašanjem rezultat je motivacije za samoopravdanjem Daryl Bem – teorija samopercepcije – o stavovima zaključujemo iz ponašanja n ako sam učinio nešto, zaključujem da su moji stavovi u skladu s tim ponašanjem, nema potreba za uključivanjem motivacije za očuvanjem slike o sebi

Dokazivanje utjecaja motivacije p debatu su razriješila istraživanja Zanna, Cooper i suradnika p prema SP, zaključivanje o stavu iz ponašanja je čisto kognitivno, smireno, racionalno p prema TKD, ponašanje suprotno stavu dovodi nas u stanje neugodne uznemirenosti; kako bismo smanjili tu uznemirenost, mijenjamo stav u skladu s ponašanjem

Dokazivanje utjecaja motivacije p p p da bi ljudi bili motivirani smanjiti disonancom, potrebno je istovremeno postojanje dva faktora 1. pobuđenosti (uznemirenosti) i 2. tumačenja koje tu uznemirenost veže uz prethodno ponašanje ako eliminiramo pobuđenost, ljudi neće zaključiti da su uznemireni; ako im pružimo alternativno objašnjenje za pobuđenost, neće je pripisati svom prethodnom ponašanju

Dokazivanje utjecaja motivacije p Zanna i Cooper, 1974. – ponašanje suprotno stavu n pilula (placebo), K grupa i 2 E grupe (pilula će ih uzbuditi ili pilula će ih smiriti) p da bi došlo do promjene stava potrebno je uznemirenost pripisati prethodnom ponašanju – promjena stava je potaknuta motivacijom p Pyszczynski i Greenberg, 1987. - ista paradigma primijenjena je i za objašnjenje atribucije u vlastitu korist

Dokazivanje utjecaja motivacije Samoafirmacija p paradigma kognitivne disonance poslužila je za još jedan način dokazivanja utjecaja motivacije – mijenjanje stavova potaknuto je željom za afirmiranjem sebe kao osobe koja vrijedi (Steele, 1988) p Steele i suradnici pokazali su da neće doći do promjene stavova nakon ponašanja suprotnog stavu ako osoba ima priliku afirmirati druge vrijedne aspekte svog pojma o sebi Fein i Spencer (1997) – negativno vrednovanje pripadnika skupina prema kojima postoje predrasude izgubilo se kad su osobe svoju potrebu za samoafirmacijom mogle p zadovoljiti na druge načine

Motivacija Ove dvije nezavisne linije istraživanja ukazale su da motivacija igra značajnu ulogu u promjeni stavova kad se ponašamo suprotno stavu. Kad ih se promatra zajedno s istraživanjima zavisnosti zbog ishoda, dokazi za utjecaj motivacije na zaključivanje djeluju prilično uvjerljivo. Stoga su mnogi istraživači prestali sumnjati u utjecaj motivacije na prosudbu i okrenuli se traženju odgovora na pitanje: p Na koji način motivacija utječe na rezoniranje?

Mehanizmi motiviranog zaključivanja p p p ne možemo doći do određenog zaključka samo zato što to želimo – moramo za njega naći opravdanje motivacija nas čini pristranima u zaključivanju, ali nas ne čini slijepima za realitet! tražimo dokaze i zaključujemo na temelju njih n pristrano pretraživanje memorije Sanitioso i sur, 1990. – ipak nas realitet ograničava u stupnju pristranog zaključivanja n pristrane kauzalne teorije – vlastiti atributi smatraju se boljim prediktorom željenog zaključka nego tuđi atributi (Kunda, 1987; Dunning i sur. , 1991)

Mehanizmi motiviranog zaključivanja p motivacija utječe i na pravila koja koristimo u zaključivanju n na temelju pristranog uzorka Doosje i sur, 1995. – veliki uzorak ograničava našu pristranost; mali uzorak dovoljan za zaključak koji želimo, ali nedovoljan za suprotan zaključak n spuriozna korelacija Schaller, 1992. – o motivaciji ovisi hoćemo li povjerovati u spurioznu korelaciju kao dokaz povezanosti ili ćemo je ići preispitivati n korištenje prikladne heuristike

Mehanizmi motiviranog zaključivanja p motivacija utječe na količinu truda koji uložimo da bismo došli do zaključka - ista metodologija smatra se nevaljanom ako vodi do neželjenih zaključaka - više truda se ulaže u analizu suprotnih argumenata => kad je dokaz nepoželjan, ulaže se mnogo veći trud kako bi ga se osporilo

Motivacija i kognicija p p danas se više ne govori o “čistoj” kogniciji i motiviranom rezoniranju, nego je opće prihvaćeno uvjerenje da motivacija ima značajnu ulogu u čovjekovom rezoniranju Je li to što motivacija utječe na zaključivanje dobro ili loše? n n n p pozitivna iluzija/nerealistični optimizam – adaptivno! pozitivna iluzija o drugoj osobi – adaptivno! svakako treba imati na umu i moguće ozbiljne negativne posljedice!!! Pozitivna iluzija je dobra za općeniti način gledanja na sebe i svijet oko sebe, ali nije kao osnova za donošenje važnih odluka – tu treba biti što je moguće više objektivan i racionalan!

Motivacija CILJ – TOČNOST = kad smo motivirani doći do najtočnijeg mogućeg zaključka, ma kakav on bio postoji mnogo dokaza da takav cilj navodi ljude da: n ulože veći trud u zaključivanje n pokušavaju koristiti najbolje strategije rezoniranja (sistematsko elaboriranje informacija) p to ne znači da će doći i do boljih zaključaka! => mogu se koristiti i slabijim strategijama koje pogrešno smatraju boljima p

Motivacija U kojim uvjetima će koji motivacijski cilj usmjeravati našu kogniciju?

Koncept samoregulacije p samoregulacija = način na koji ljudi kontroliraju i usmjeravaju vlastito ponašanje p za proces samoregulacije kognicije su očito vrlo važne p ljudi usmjeravaju vlastito ponašanje definiranjem situacije u kojoj su se našli i razvijanjem odgovarajućih planova akcije i strategija za ostvarenje cilja kojeg u toj situaciji žele ostvariti

Model faza akcije u samoregulaciji ponašanja p U izboru i kreiranju situacija u kojima je moguće ostvariti osobne ciljeve Gollwitzer razlikuje dva procesa: p motivacijski proces uključuje razmišljanje o poticajima i očekivanjima. Proces motivacije završava kad osoba donese odluku, dakle izabere između mogućih ciljeva. p voljni proces uključuje razmatranje kada i kako djelovati i planiranje odgovarajućeg ponašanja

Model faza akcije u samoregulaciji ponašanja p u ispitivanjima ova dva procesa pokazalo se da su njihove karakteristike bitno drugačije i da sam proces u kojem se osoba nalazi utječe na različito procesiranje informacija p Gollwitzer (1999) razmatra karakteristike “orijentacije na razmatranje” (otvorenost i prijemčivost za sve vrste informacija) za razliku od “orijentacije na provedbu” (fokusirana i selektivna kognitivna orijentacija)

Model faza akcije u samoregulaciji ponašanja Tijekom procesa razmatranja ciljeva ljudi su: p otvoreni za sve dostupne informacije p usmjereni na informacije o poželjnosti i ostvarivosti ciljeva p točni u analizi informacija o ostvarivosti p nepristrani u analizi informacija o poželjnosti Kognitivna orijentacija na razmatranje uključuje realistični pogled na svijet, reducira pozitivne iluzije i služi kao motiv za točnošću kad ljudi trebaju sami sebe evaluirati. Ona, međutim, otežava započinjanje akcije i smanjuje ustrajnost u konfliktnim situacijama.

Model faza akcije u samoregulaciji ponašanja Tijekom procesa planiranja provedbe ljudi su: p zatvoreni za sve dostupne informacije p usmjereni na informacije o mogućnostima provedbe ciljeva p pretjerano pozitivni u analizi informacija o ostvarivosti p pristrani u analizi informacija o poželjnosti Kognitivna orijentacija na provedbu pogoduje pojavi pozitivnih iluzija i služi kao motiv za samouzdizanjem kad ljudi trebaju sami sebe evaluirati. Ona pomaže izravnom započinjanju akcije i jača ustrajnost u konfliktnim situacijama.