Kratak pregled izvadaka iz zakona relevantnih za podruje

Kratak pregled izvadaka iz zakona relevantnih za područje

Relevantni zakoni. . . • Zakon o socijalnoj skrbi • Pravilnik o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga • Zakon o sportu • Zakon o sportskoj inspekciji • Zakon o udrugama ( nadzori) • Zakon o hrvatskom klasifikacijskom okviru

ZAKON O SOCIJALNOJ SKRBI (NN 157/13) - na snazi od 01. 2014.

Zakon o socijalnoj skrbi (1) Članak 4. 9. Osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. 10. Dijete s teškoćama u razvoju je dijete koje zbog tjelesnih, senzoričkih, komunikacijskih, govorno-jezičnih ili intelektualnih teškoća treba dodatnu podršku za učenje i razvoj, kako bi ostvarilo najbolji mogući razvojni ishod i socijalnu uključenost. Članak 6. (1) Djelatnost socijalne skrbi obavljaju ustanove socijalne skrbi, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom, posebnim zakonima i provedbenim propisima.

Zakon o socijalnoj skrbi (2) IV. KORISNICI SOCIJALNE SKRBI Članak 21. Korisnici socijalne skrbi su: – samac i kućanstvo koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom, primitkom od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način – dijete bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi, mlađa punoljetna osoba, dijete žrtva obiteljskog, vršnjačkog ili drugog nasilja, dijete žrtva trgovanja ljudima, dijete s teškoćama u razvoju, dijete i mlađa punoljetna osoba s problemima u ponašanju, dijete bez pratnje koje se zatekne izvan mjesta svog prebivališta bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu te dijete strani državljanin koje se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu – trudnica ili roditelj s djetetom do godine dana života bez obiteljske podrške i odgovarajućih uvjeta za život – obitelj kojoj je zbog poremećenih odnosa ili drugih nepovoljnih okolnosti potrebna stručna pomoć ili druga podrška – odrasla osoba s invaliditetom koja nije u mogućnosti udovoljiti osnovnim životnim

Zakon o socijalnoj skrbi (3) 11. Socijalne usluge Članak 73. (1) Socijalne usluge obuhvaćaju aktivnosti, mjere i programe namijenjene sprječavanju, prepoznavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca i obitelji te poboljšanju kvalitete njihovog života u zajednici. Članak 74. (1) Socijalne usluge po ovom Zakonu su: 1. prva socijalna usluga (informiranje, prepoznavanje i početna procjena potreba) 2. savjetovanje i pomaganje 3. pomoć u kući 4. psihosocijalna podrška 5. …

Zakon o socijalnoj skrbi (4) 11. 4. Psihosocijalna podrška Članak 83. (1) Psihosocijalna podrška je socijalna usluga koja podrazumijeva rehabilitaciju koja potiče razvoj kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih ili socijalnih vještina korisnika. …. . (4) Psihosocijalnu podršku mogu pružati dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici i drugi pružatelji usluga iz članka 169. ovoga Zakona pod uvjetima propisanim ovim Zakonom. Članak 96. Cijenu usluga izvan mreže socijalnih usluga pružatelji socijalnih usluga određuju samostalno.

Zakon o socijalnoj skrbi (5) IX. OBAVLJANJE DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI Članak 123. Djelatnost socijalne skrbi obavljaju: – ustanove socijalne skrbi – udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe te obrtnici Članak 169. Udruga čiji je cilj skrb o socijalno osjetljivim skupinama, vjerska zajednica, trgovačko društvo i druga domaća i strana pravna osoba te obrtnik može osim obavljanja svoje djelatnosti za koju je upisan u sudski registar ili kod drugog nadležnog tijela u skladu s posebnim zakonima, pružati socijalne usluge u zasebnoj organizacijskoj jedinici, na način i pod uvjetima propisanima ovim Zakonom. Članak 184. (1) Minimalne uvjete za pružanje socijalnih usluga i način rada povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.

Zakon o socijalnoj skrbi (6) Članak 186. (5) Pružatelj usluga iz stavaka 3. i 4. ovoga članka dužan je uz zahtjev za upis u odgovarajuću evidenciju iz stavaka 3. i 4. ovoga članka priložiti izvršno rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga (licenciju). …. (7) Pravne i fizičke osobe iz stavka 6. ovoga članka, uz zahtjev za upis u upisnik ustanova socijalne skrbi, odnosno evidenciju iz stavaka 3. i 4. ovoga članka dužne su priložiti dokaz o ispunjavanju uvjeta za obavljanje socijalnih usluga iz stavka 6. ovoga članka sukladno propisima države u kojoj imaju poslovni nastan. Članak 193. (1) Pravna ili fizička osoba koja ima namjeru realizirati projekt pružanja socijalnih usluga može uputiti zahtjev nadležnom tijelu iz članka 185. stavka 1. ovoga Zakona za davanje mišljenja o usklađenosti projektnog prijedloga s minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga propisanim pravilnikom iz članka 184. stavka 1. ovoga Zakona.

Zakon o socijalnoj skrbi (7) X. MREŽA, STANDARDI I UGOVARANJE SOCIJALNIH USLUGA 1. Mreža socijalnih usluga i socijalno planiranje Članak 194. (4) Socijalne usluge u mreži pružaju ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska te pravne osobe, obrtnici i druge fizičke osobe s kojima je Ministarstvo sklopilo ugovor o pružanju socijalnih usluga, osim ako ovim Zakonom ili posebnim propisom nije drugačije određeno. . (6) Socijalne usluge izvan mreže obavljaju pravne osobe, obrtnici i druge fizičke osobe koje su pribavile rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisom. Članak 195. (1) Jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb osniva savjet za socijalnu skrb, radi planiranja i razvoja mreže socijalnih usluga i ostvarivanja prava, obveza, mjera i ciljeva socijalne skrbi na svom području. (5) Socijalni plan obuhvaća analizu kapaciteta, dostupnost mreže socijalnih usluga i specifične ciljeve razvoja institucionalnih i izvaninstitucionalnih socijalnih usluga, s posebnim naglaskom na usluge za skupine u većem riziku od socijalne isključenosti.

Zakon o socijalnoj skrbi (8) 2. Standardi za pružanje socijalnih usluga Članak 196. (1) Socijalne usluge u mreži pružaju se sukladno stručnim i prostornim standardima koje pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi. (2) Socijalne usluge u mreži pružaju se u skladu s minimalnim standardima kvalitete socijalnih usluga i smjernicama za njihovo uvođenje koje pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi. (3) Mjerila za utvrđivanje usklađenosti s minimalnim standardima kvalitete socijalnih usluga pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi. 3. Dodjela ocjene o usklađenosti sa standardima za pružanje socijalnih usluga Članak 197. (1) Ocjena o usklađenosti sa standardima socijalnih usluga je javna isprava koja pružatelju usluga čiji je osnivač Republika Hrvatska omogućuje pružanje socijalnih usluga u mreži odnosno drugim pružateljima socijalnih usluga predstavlja preduvjet za sudjelovanje u pregovorima za sklapanje ugovora o pružanju socijalnih usluga u mreži.

Zakon o socijalnoj skrbi (9) (2) Postupak za dodjelu ocjene o usklađenosti sa standardima socijalnih usluga podrazumijeva analizu i vrednovanje: – stručnih i prostornih resursa sukladno standardima za pružanje usluga u mreži propisanim pravilnikom iz članka 196. stavka 1. ovoga Zakona – stanja usklađenosti s minimalnim standardima kvalitete sukladno mjerilima propisanim pravilnikom iz članka 196. stavka 3. ovoga Zakona – predložene cijene pojedinih usluga sukladno metodologiji za izračun cijene usluga iz članka 95. stavka 1. ovoga Zakona. (3) Ministarstvo najmanje jedanput godišnje raspisuje javni poziv za podnošenje ponuda za dodjelu ocjene o usklađenosti sa standardima socijalnih usluga. (4) Ponudu iz stavka 3. ovoga članka mogu podnijeti svi pružatelji socijalnih usluga koji imaju izvršno rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga (licenciju), a koji time postaju ponuditelji u postupku za dodjelu ocjene o usklađenosti sa standardima socijalnih usluga.

Zakon o socijalnoj skrbi (10) Članak 198. (1) Na temelju postupka iz članka 197. ovoga Zakona, ministar nadležan za poslove socijalne skrbi na prijedlog povjerenstva za vrednovanje donosi odluku o ocjeni ponude za svakog pojedinog ponuditelja. Odluka o ocjeni ponude je upravni akt. (2) U odluci iz stavka 1. ovoga članka obvezno se navodi broj ostvarenih bodova ponuditelja te rang ponuditelja u odnosu na bodovni prag propisan pravilnikom iz članka 197. stavka 9. ovoga Zakona. Članak 200. (1) Ponuditelju koji je zadovoljio uvjete iz postupka iz članka 197. ovoga Zakona te čija bodovna ocjena prelazi bodovni prag propisan pravilnikom iz članka 197. stavka 9. ovoga Zakona izdaje se ocjena o usklađenosti sa standardima socijalnih usluga na rok od tri godine.

Zakon o socijalnoj skrbi (11) 4. Postupak pregovaranja i sklapanje ugovora Članak 201. (1) Za pružanje usluga u mreži socijalnih usluga Ministarstvo provodi postupak pregovaranja i sklapanja ugovora o pružanju socijalnih usluga u mreži. (2) U postupku pregovaranja Ministarstvo s pružateljima usluga koji su pribavili ocjenu iz članka 197. stavka 1. ovoga Zakona pregovara o vrsti, količini i cijeni usluge, redoslijedom počevši od najviše ocijenjenog pružatelja usluga u postupku za dodjelu ocjene o usklađenosti sa standardima socijalnih usluga, sukladno pravilniku iz članka 197. stavka 9. ovoga Zakona. II. STRUČNI RADNICI, STRUČNO USAVRŠAVANJE I NAPREDOVANJE 1. Stručni radnici Članak 209. (1) Stručne poslove u domu socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga obavljaju socijalni radnik, psiholog, socijalni pedagog, edukacijski rehabilitator, logoped, medicinska sestra, fizioterapeut, radni terapeut, kineziterapeut i odgajatelj, s položenim stručnim ispitom. (2) Stručne poslove u domu socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga mogu obavljati i drugi stručni radnici odgovarajućeg obrazovanja i akademskog zvanja, ovisno o djelatnosti doma socijalne skrbi ili drugog pružatelja socijalnih usluga.

Zakon o socijalnoj skrbi (12) XIII. NADZOR Članak 220. (1) Nadzor nad radom centra za socijalnu skrb, doma socijalne skrbi, centra za pomoć u kući, centra za pružanje usluga u zajednici, vjerske zajednice, udruge i drugog pružatelja usluga u djelatnosti socijalne skrbi obuhvaća: – unutarnji nadzor – inspekcijski nadzor – upravni nadzor. 1. Unutarnji nadzor Članak 221. …. (2) Vjerska zajednica, udruga, druga pravna osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi te obrtnik koji obavlja djelatnost socijalne skrbi provodi unutarnji nadzor nad radom svojih ustrojstvenih jedinica i radnika koji pružaju socijalne usluge.

Zakon o socijalnoj skrbi (13) Članak 222. (1) Unutarnji nadzor provodi se na temelju općeg akta ustanove, odnosno vjerske zajednice, udruge te druge pravne osobe odnosno obrtnika koja obavlja djelatnost socijalne skrbi i godišnjeg plana i programa provedbe unutarnjeg nadzora. (2) Općim aktom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se način obavljanja unutarnjeg nadzora. (3) Godišnji plan i program provedbe unutarnjeg nadzora pružatelj socijalnih usluga iz stavka 1. ovoga članka dužan je izraditi najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za sljedeću godinu. 2. Inspekcijski nadzor 3. Upravni nadzor

Dodatno proučiti. . . Pravilnik o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga Na temelju članka 184. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine 157/13) potpredsjednica Vlade RH i ministrica socijalne politike i mladih donijela je Pravilnik o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga. Pravilnikom se propisuju minimalni uvjeti prostora i opreme, vrsta te minimalni sadržaj i opseg usluga, kao i uvjeti i minimalni broj stručnih i drugih radnika za pojedinu socijalnu uslugu. Obavještavamo Vas da Pravilnik stupa na snagu dana 1. travnja 2014. godine, a tekst Pravilnika dostupan je na sljedećoj poveznici: http: //narodne-novine. nn. hr/clanci/sluzbeni/2014_03_40_712. html

ZAKON O SPORTU (NN 94/13) - na snazi od 30. 07. 2013.

Zakon o sportu (1) I. OPĆA ODREDBA Članak 1. (2) Sportske djelatnosti su djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Osobe u sustavu sporta Članak 5. (1) Sustav sporta u Republici Hrvatskoj čine: – fizičke osobe, – pravne osobe i – školska sportska društva koja se osnivaju bez pravne osobnosti. …. (3) Pravne osobe u sustavu sporta su: – udruge, – trgovačka društva i – ustanove.

Zakon o sportu (2) Fizičke osobe u sustavu sporta Sportaš Članak 6. (1) Sportašica odnosno sportaš (u daljnjem tekstu: sportaš), u smislu ovoga Zakona, osoba je koja se priprema i sudjeluje u sportskim natjecanjima: – kao član pravne osobe koja obavlja sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima, – kao osoba koja obavlja samostalnu sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima. (3) Vrhunski (I. , II. i III. kategorija), vrsni (IV. kategorija) ili daroviti sportaš (V. i VI. kategorija) (u daljnjem tekstu: kategorizirani sportaš) je osoba kojoj je na temelju ostvarenih sportskih rezultata izdano rješenje o razvrstavanju sportaša u određenu kategoriju od strane Hrvatskoga olimpijskog odbora, odnosno Hrvatskoga paraolimpijskog odbora, odnosno Hrvatskoga sportskog saveza gluhih. Zahtjev za razvrstavanje sportaša u određenu kategoriju Hrvatskom olimpijskom odboru, Hrvatskom paraolimpijskom odboru, odnosno Hrvatskom sportskom savezu gluhih podnosi sportaš, a podaci navedeni u zahtjevu moraju biti prethodno ovjerovljeni od sportskog kluba čiji je član i pripadajućega nacionalnoga sportskog saveza.

Zakon o sportu (3) Članak 9. (1) Trener, u smislu ovoga Zakona, osoba je koja programira i provodi sportsku pripremu, sportsku rekreaciju i sportsku poduku. Osoba osposobljena za rad u sportu (instruktor, voditelj i sl. ) Članak 10. Osobom osposobljenom za rad u sportu smatra se osoba koja podučava građane osnovnoj tehnici pojedinog sporta ili provodi sportsku rekreaciju građana, a osposobljena je za taj rad putem ustanove za osposobljavanje kadra u sportu, s time da sportskurekreaciju građana može provoditi samo na temelju programa kojega je izradila osoba koja ima najmanje stručnu spremu propisanu za trenera prvostupnika. Pravne osobe u sustavu sporta Sportske udruge Članak 14. (1) Sportskim udrugama, u smislu ovoga Zakona, smatraju se one udruge koje se osnivaju radi obavljanja sportskih djelatnosti propisanih ovim Zakonom.

Zakon o sportu (4) Sportske djelatnosti Članak 18. (1) Sportske djelatnosti, u smislu ovoga Zakona, jesu: – sudjelovanje u sportskom natjecanju, – sportska priprema, – sportska rekreacija, – sportska poduka, – organiziranje sportskog natjecanja, – vođenje sportskih natjecanja i – upravljanje i održavanje sportskom građevinom. Članak 19. (1) Sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskom natjecanju mogu obavljati fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost sudjelovanja u sportskom natjecanju i pravne osobe koje su za to posebno registrirane (sportski klubovi), a to mogu biti: – sportske udruge za natjecanje i – sportska dionička društva. (2) Sportsku djelatnost, sportske pripreme, sportske rekreacije i sportske poduke mogu obavljati fizičke i pravne osobe sukladno odredbama ovoga Zakona.

Zakon o sportu (5) Sportski klub Članak 23. (1) Sportski klub iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona koji obavlja sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima, neovisno o pravnom obliku (sportska udruga za natjecanje ili š. d. d. ), može imati profesionalni ili amaterski status. Sportski klub-udruga za natjecanje V. OBLICI UDRUŽIVANJA Sportski savez Članak 46. (NN 94/13) (1) Sportski savez je udruga u koju se udružuju najmanje tri pravne osobe koje obavljaju sportske djelatnosti u istom sportu, a koji radi ostvarivanja zajedničkih interesa u pojedinom sportu osobito: usklađuje aktivnosti svojih članica, organizira i provodi natjecanja, uređuje sustav natjecanja, pitanja koja se odnose na registraciju sportaša i njihov status te stegovnu odgovornost sportaša, promiče stručni rad u sportu i skrbi se o kategoriziranim sportašima. (2) Na nacionalnoj razini i na razini jedinica lokalne i regionalne (područne) samouprave može se osnovati samo jedan sportski savez za jedan sport.

Zakon o sportu (6) Nacionalni sportski savez Članak 47. (4) Nacionalni sportski savez uređuje sustav natjecanja u sportu za koji je osnovan i druga pitanja za čije je uređivanje ovlašten prema odredbama ovoga Zakona, te donosi pojedinačne akte kada je za to ovlašten. (5) Nacionalni sportski savez potiče i promiče sport u skladu s Nacionalnim programom sporta, organizira nacionalna sportska prvenstva, skrbi o nacionalnoj sportskoj ekipi te predstavlja sport za koji je osnovan u odgovarajućem međunarodnom sportskom udruženju. Sportske udruge osoba s invaliditetom i njihova udruženja Članak 53. (1) Radi provođenja sportskih natjecanja i sportsko-rekreativnih aktivnosti osoba s invaliditetom, osobe s invaliditetom mogu osnivati svoje sportske udruge i sportska društva osoba s invaliditetom. (2) Sportske udruge i sportska društva osoba s invaliditetom mogu se osnivati po sportovima i po vrstama invaliditeta koje utvrđuje Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih. (3) Sportske udruge i sportska društva iz stavka 2. ovoga članka udružuju se u sportske saveze osoba s invaliditetom na razini gradova, županija i Grada Zagreba

Zakon o sportu (7) (4) Sportski savezi osoba s invaliditetom osobito usklađuju aktivnosti svojih članica, organiziraju i provode natjecanja osoba s invaliditetom, uređuju pitanja koja se odnose na registraciju sportaša osoba s invaliditetom, status sportaša i drugih sportskih djelatnika te stegovnu odgovornost sportaša i sportskih djelatnika, promiču stručni rad u sportu i skrbe se o kategoriziranim sportašima s invaliditetom. Hrvatski paraolimpijski odbor, Hrvatski sportski savez gluhih Članak 54. (1) Sportski savezi osoba s invaliditetom iz članka 53. ovoga Zakona udružuju se u Hrvatski paraolimpijski odbor, odnosno Hrvatski sportski savez gluhih. (2) Ustanove i druge pravne osobe za provođenje specifičnih sportsko-rekreativnih aktivnosti osoba s invaliditetom udružuju se u Specijalnu olimpijadu Hrvatske sa statusom nacionalnoga sportskog saveza.

Zakon o sportu (8) VI. STRUČNI POSLOVI U SPORTU Članak 59. Stručni poslovi u sportu, u smislu ovoga Zakona, jesu: – programiranje i provođenje sportske pripreme, – programiranje i provođenje sportske poduke djece i mladeži u sportskim školama, – programiranje i provođenje sportske rekreacije, – programiranje i provođenje izvannastavnih školskih sportskih aktivnosti, – podučavanje osoba osnovnoj tehnici pojedinog sporta. VII. SPORTSKA NATJECANJA Članak 61. (2) Sustav, uvjete i organizaciju sportskih natjecanja u pojedinom sportu utvrđuje nacionalni sportski savez u skladu s načelima i elementima sustava koje je utvrdio Hrvatski olimpijski odbor, i prema pravilima sporta i normama međunarodnih sportskih udruženja. Sustav natjecanja mora se donijeti najmanje jednu godinu prije početka primjene tog sustava. (3) Nacionalni sportski savez organizira i vodi sportska natjecanja, vođenje i organiziranje natjecanja može povjeriti svojoj članici ili drugoj pravnoj osobi registriranoj za obavljanje sportske djelatnosti.

Zakon o sportu (9) IX. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA Članak 71. (1) U sportskom natjecanju može sudjelovati osoba za koju je u razdoblju od šest mjeseci prije sportskog natjecanja utvrđena opća zdravstvena sposobnost, a kada je to propisano pravilnikom koji donosi ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost ministra i posebna zdravstvena sposobnost, ako propisima nacionalnoga sportskog saveza nije određeno kraće razdoblje. X. FINANCIRANJE SPORTA Članak 75. (1) Javne potrebe u sportu na državnoj razini jesu: 1. poticanje i promicanje sporta, osobito sporta djece, mladeži, studenata i osoba s invaliditetom, 2. poticanje planiranja i izgradnje sportskih građevina, 3. skrb o vrhunskim sportašima, 4. djelovanje nacionalnih sportskih saveza, Hrvatskoga olimpijskog odbora, Hrvatskoga paraolimpijskog odbora i Hrvatskoga sportskog saveza gluhih,

Zakon o sportu (10) Članak 76. (1) Javne potrebe u sportu za koje se sredstva osiguravaju iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba su programi, odnosno aktivnosti, poslovi i djelatnosti od značaja za jedinicu samouprave: 1. poticanje i promicanje sporta, 2. provođenje sportskih aktivnosti djece, mladeži i studenata, 3. djelovanje sportskih udruga, sportskih zajednica i saveza, 4. sportska priprema, domaća i međunarodna natjecanja te opća i posebna zdravstvena zaštita sportaša, 5. zapošljavanje osoba za obavljanje stručnih poslova u sportu, 6. sportsko-rekreacijske aktivnosti građana, 7. sportske aktivnosti osoba s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, 8. planiranje, izgradnja, održavanje i korištenje sportskih građevina značajnih za jedinicu lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba,

Zakon o sportu (11) XIII. NADZOR Inspekcijski nadzor Članak 85. Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa provodi sportska inspekcija u skladu s posebnim zakonom. Dodatno proučiti. . . Zakon o sportskoj inspekciji (NN 86/12) http: //www. zakon. hr/z/535/Zakon-o-sportskoj-inspekciji

ZAKON O UDRUGAMA (NN 74/14) - na snazi od 01. 10. 2014.

Članak 32 – Zakon o udrugama • Aktivnostima od interesa za opće dobro smatraju se osobito aktivnosti udruga koje pridonose zaštiti i promicanju ljudskih prava, zaštiti i promicanju prava nacionalnih manjina, zaštiti i promicanju prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, starijih i nemoćnih, jednakosti i ravnopravnosti te mirotvorstvu i borbi protiv nasilja i diskriminacije, promicanju vrijednosti Domovinskog rata, zaštiti, brizi i izobrazbi djece i mladih te njihovu aktivnom sudjelovanju u društvu, prevenciji i borbi protiv svih oblika ovisnosti, razvoju demokratske političke kulture, zaštiti i promicanju prava manjinskih društvenih skupina, promicanju i razvoju volonterstva, socijalnim uslugama i humanitarnoj djelatnosti, poticanju i razvoju socijalnog poduzetništva, zaštiti prava potrošača, zaštiti okoliša i prirode i zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, održivom razvoju, razvoju lokalne zajednice, međunarodnoj razvojnoj suradnji, zaštiti zdravlja, razvoju i promicanju znanosti, obrazovanja, cjeloživotnog učenja, kulture i umjetnosti, tehničke i informatičke kulture, sporta, dobrovoljnog vatrogastva, traganja i spašavanja te drugim aktivnostima koje se po svojoj prirodi, odnosno po posebnim propisima o financiranju javnih potreba u određenom području mogu smatrati djelovanjem od interesa za opće dobro.

ZAKON O HRVATSKOM KLASIFIKACIJSKOM OKVIRU (NN 22/13)

Zakon o HKO (1) Osnovni pojmovi Članak 2. U ovom se Zakonu koriste pojmovi sa sljedećim značenjem: Hrvatski kvalifikacijski okvir (engl. Croatian Qualifications Framework, CROQF) instrument je uređenja sustava kvalifikacija u Republici Hrvatskoj koji osigurava jasnoću, pristupanje stjecanju, utemeljeno stjecanje, prohodnost i kvalitetu kvalifikacija, kao i povezivanje razina kvalifikacija u Republici Hrvatskoj s razinama kvalifikacija EQF-a i QF-EHEA te posredno s razinama kvalifikacijskih okvira u drugim zemljama. Kvalifikacija (engl. Qualification) je naziv za objedinjene skupove ishoda učenja određenih razina, obujma, profila, vrste i kvalitete. Dokazuje se svjedodžbom, diplomom ili drugom javnom ispravom koju izdaje ovlaštena pravna osoba. Kompetencije (engl. Competences) su znanja i vještine te pripadajuća samostalnost i odgovornost.

Zakon o HKO (2) Načela i ciljevi HKO-a Članak 3. Načela i ciljevi HKO-a su: – osiguravanje uvjeta za kvalitetno obrazovanje i učenje u skladu s potrebama osobnog, društvenog i gospodarskog razvoja, socijalne uključivosti te ukidanja svih oblika diskriminacije; …. – razumijevanje različitih kvalifikacija i ishoda učenja te njihovih međuodnosa; – uspostavljanje koordiniranog sustava osiguravanja kvalitete postojećih i novih kvalifikacija; . . . – jednostavnost prepoznavanja i priznavanja inozemnih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj i hrvatskih kvalifikacija u inozemstvu; . . . – unapređenje i promoviranje obrazovanja u Republici Hrvatskoj.

Zakon o HKO (3) Svrstavanje kvalifikacija Članak 4. (1) U HKO-u kvalifikacije se svrstavaju prema razinama i vrstama. Opisnice ishoda učenja Članak 6. (3) Minimalni obujam jednog skupa ishoda učenja je 1 HROO, ECVET ili ECTS bod. Članak 8. (1) Cjelovitim kvalifikacijama koje se stječu u Republici Hrvatskoj pridružuju se razine HKO-a u skladu sa člancima 7. i 14. ovoga Zakona, kako slijedi: – Razina 1: osnovno obrazovanje; – Razina 2: strukovno osposobljavanje; – Razina 3: jednogodišnje i dvogodišnje srednjoškolsko strukovno obrazovanje; – Razina 4. 1: trogodišnje strukovno obrazovanje; – Razina 4. 2: gimnazijsko srednjoškolsko obrazovanje; četverogodišnje i petogodišnje strukovno srednjoškolsko obrazovanje;

Zakon o HKO (4) – Razina 5: stručni studiji završetkom kojih se stječe manje od 180 ECTS bodova; strukovno specijalističko usavršavanje i osposobljavanje; programi za majstore uz najmanje dvije godine vrednovanog radnog iskustva; – Razina 6: sveučilišni preddiplomski studiji; stručni preddiplomski studiji; – Razina 7: sveučilišni diplomski studiji; specijalistički diplomski stručni studiji; poslijediplomski specijalistički studiji; – Razina 8. 1: poslijediplomski znanstveni magistarski studiji; – Razina 8. 2: poslijediplomski sveučilišni (doktorski) studiji; obrana doktorske disertacije izvan studija. Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala Koordinacija primjene i razvoja HKO-a Članak 11. (2) Ministarstvo nadležno za obrazovanje i znanost obavlja poslove: – donošenja smjernica za razvoj standarda kvalifikacija; – razvoja i održavanja informacijskog sustava za vođenje Registra HKO-a; – donošenja odluka o upisu u odgovarajuće podregistre HKO-a;

Zakon o HKO (5) (3) Ministarstvo nadležno za rad obavlja poslove: – uspostave i razvoja sustava prikupljanja informacija o sadašnjim i budućim potrebama tržišta rada i potrebnim kompetencijama; – prikupljanja podataka o promjenama u kompetencijama potrebnim po zanimanjima i predlaganja razvoja standarda kvalifikacija i standarda zanimanja s obzirom na potrebe tržišta rada; …. Sektorska vijeća Članak 12. (3) Pravilnikom o Registru HKO-a ministar nadležan za obrazovanje i znanost uz suglasnost ministara nadležnih za rad i regionalni razvoj te ministara nadležnih za gospodarstvo, poduzetništvo i obrt propisuje nazive sektorskih vijeća, nazive sektora, način odabira i kriterije za odabir članova sektorskih vijeća i opis poslova sektorskih vijeća.

Zakon o HKO (6) OSIGURAVANJE KVALITETE PRIMJENE HKO-a Registar HKO-a Članak 13. (1) Registar HKO-a (u daljnjem tekstu: Registar) uspostavlja se za potrebe sustava vođenja podataka o skupovima ishoda učenja, standardima zanimanja, standardima kvalifikacija, programima za stjecanje i vrednovanje skupova ishoda učenja, programima za stjecanje kvalifikacija te drugih podataka od interesa, radi njihova povezivanja i usklađivanja. . (4) Podregistar skupova ishoda učenja te Podregistar standarda kvalifikacija propisuje i vodi ministarstvo nadležno za obrazovanje i znanost. (5) Upis u Registar temelj je za ostvarivanje prava koja proizlaze iz povezivanja HKO-a s EQF-om i QF-EHEA. (6) Podregistar standarda zanimanja propisuje i vodi ministarstvo nadležno za rad.

Zakon o HKO (7) Upis u Registar Članak 14. (1) Postupak upisa u Registar pokreće se na zahtjev pravne ili fizičke osobe te tijela državne uprave koji za to imaju opravdani interes. (2) Zahtjev za upis u Podregistar skupova ishoda učenja te Podregistar standarda kvalifikacija podnosi se na propisanim obrascima ministarstvu nadležnom za obrazovanje i znanost. (3) Zahtjev za upis u Podregistar standarda zanimanja podnosi se na propisanim obrascima ministarstvu nadležnom za rad. …. (7) Stjecanje pojedine kvalifikacije može se odvijati putem više programa koje provode pravne osobe ovlaštene za dodjelu isprave o pojedinoj stečenoj kvalifikaciji, a koji moraju biti u skladu s odgovarajućim standardom kvalifikacije.

Zakon o HKO (8) PRIZNAVANJE I VREDNOVANJE SKUPOVA ISHODA UČENJA Postupak priznavanja i vrednovanja prethodno stečenih skupova ishoda učenja Članak 15. (1) Zahtjev za priznavanjem i vrednovanjem prethodno stečenih skupova ishoda učenja može podnijeti svaki pojedinac pravnoj ili fizičkoj osobi ovlaštenoj za vrednovanje skupova ishoda učenja u skladu s odobrenim programom/postupkom vrednovanja skupa ishoda učenja iz Registra. (2) Postupak prijave, priznavanja i vrednovanja prethodno stečenih skupova ishoda učenja detaljno se propisuje Pravilnikom o priznavanju i vrednovanju neformalnog i informalnog učenja i provodi u skladu s odgovarajućim programima vrednovanja skupova ishoda učenja iz Registra. POVEZIVANJE HKO-a S EQF-om I QF-EHEA

Zakon o HKO (9) PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 18. U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ministar nadležan za obrazovanje i znanost, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za rad i ministra nadležnog za regionalni razvoj, donijet će Pravilnik o Registru HKO-a. Članak 19. U roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ministar nadležan za obrazovanje i znanost, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za rad i ministra nadležnog za regionalni razvoj, donijet će Pravilnik o priznavanju i vrednovanju neformalnog i informalnog učenja.

Dodatno. .

Izvadak iz Statuta HPO-a Članak 23. Član HPO-a mora ispunjavati slijedeće kriterije i uvjete: 1) Nacionalni športski savezi osoba s invaliditetom prema vrsti športa; da je međunarodnu federaciju istog športa priznao IPC, odnosno da se taj šport nalazi na popisu IPC sportova; ili da je međunarodna federacija učlanjena u Opće udruženje međunarodnih športskih federacija (AGFIS - GAISF); da je osnovan sukladno zakonu i registriran kod nadležnog tijela državne uprave da je svrha osnivanja i djelovanja razvoj i unapređenje, širenje i promicanje športa osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj prema načelima športa i paraolimpijskog pokreta da u sastavu Skupštine najmanje 2/3 glasova imaju športski klubovi ili športske udruge osoba s invaliditetom koje su osnovane s ciljem unapređenja športa osoba s invaliditetom, te koje u svojim djelatnostima imaju definiranu djelatnost nastupanja isključivo na natjecanjima osoba s invaliditetom da ima osigurane kadrovske i stručne te osnovne materijalne uvjete za rad i djelovanje da drugi nacionalni savez istog športa nije učlanjen u HPO da prihvaća Statut HPO-a.