ALBERT CAMUS Stranac ISPITNO DJELO NA DM 2016

ALBERT CAMUS Stranac ( ISPITNO DJELO NA DM 2016. /2017. NA PRVOM I DRUGOM DIJELU ISPITA A RAZINE)

Osnovni biografski podaci �rođen u Alžiru �studirao filozofiju, bavio se novinarstvom, kazalištem i književnošću �tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao u Pokretu otpora ( kao i Sartre ) �dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. (kao i Sartre, samo što ju je Sartre odbio primiti ) � 1960. poginuo u automobilskoj nesreći �književni utjecaji: Dostojevski, Faulkner, Kafka

Djela � Camusovo stvaralaštvo obično se dijeli na 2 ciklusa : 1. ciklus apsurda – Stranac (roman) Mit o Sizifu (esej) Kaligula (drama) 2. ciklus pobune – Kuga (roman) Pobunjeni čovjek (esej) Opsadno stanje, Pravednici (drame) „ Nema ljubavi prema životu bez očaja zbog života. ” (ako nismo svjesni mračne strane života, ne možemo ga ni voljeti) „Nije najveće zlo kad čovjek očajava; gore je kad se privikne na očaj. ”

Stranac �vrsta: roman lika / monološki roman (glavni lik je pripovjedač) �roman građen tehnikom solilokvija �tema: prikaz života kao besmislenog, apsurdnog �struktura: 2 dijela (1. dio – život u slobodi, 2. dio – u zatvoru, suđenje) �zaplet na početku romana – majčina smrt �kulminacija - ubojstvo

Kratak sadržaj � Radnja romana zbiva se u Alžiru. Glavni lik je mladić Mersault, činovnik nezanimljiva života. Vijest o majčinoj smrti prima krajnje ravnodušno, ne pokazujući tugu ni sažaljenje. Zaokupljen je tehničkim pitanjima vezanim uz put u Marengo, gdje je u ubožnici njegova majka provela svoje posljednje godine. Noć uz majčin odar provodi dremuckajući, pušeći i ispijajući bijelu kavu, te razmišljajući o tome što rade njegovi kolege u Alžiru. Pokop, koji se odvijao pod vrelim alžirskim suncem, posebno ga je iscrpio, pa je osjetio olakšanje kada je došlo vrijeme povratka. Idućeg dana, u subotu, Mersault odlazi u lučko kupalište, gdje susreće Mariju, djevojku koja je nekad radila s njim i koja ga tjelesno privlači. Poziva je u kino i oni subotnju večer provode gledajući nekakav komični film s Fernandelom, a zatim odlaze u Mersaultov stan. Marija je otišla rano ujutro, a Mersault nedjelju provodi sam, dosađujući se u stanu: Pomislih da je prošla još jedna mučna nedjelja, da je mama već pokopana, da ću ponovno na posao i da se, sve u svemu, ništa nije promijenilo. Idućeg tjedna, vrativši se s posla kući, Mersault susreće svog susjeda Raymonda, čovjeka o kojem pričaju da je svodnik i da pripada alžirskom podzemlju, iako se on predstavlja kao skladištar. Raymond ga poziva u svoj stan

na večeru. Tijekom razgovora Mersault saznaje da Raymond ima problema sa svojom ljubavnicom i da se zbog nje potukao s njezinim bratom. Budući da ga je ljubavnica napustila, a željan osvete zbog njezine navodne prevare, Raymond moli Mersaulta da joj napiše pismo kako bi se vratila. Mersault pristane. Nakon tjedna provedena u uobičajenim uredskim poslovima, Mersault provodi vikend s Marijom. Mir i tišinu nedjeljnog popodneva prekinuli su buka i urlici iz Raymondova stana. Dolazak policije zaustavio je Raymonda u brutalnom zlostavljanju svoje ljubavnice. Još istoga dana Mersault odlazi na policiju kako bi dao iskaz u Raymondovu korist. U znak zahvalnosti Raymond poziva Mersaulta i Mariju da provedu sljedeći vikend kod njegova prijatelja Massona u vikendici nedaleko od Alžira. Pri polasku na izlet primjećuju skupinu Arapa, među kojima je i

brat bivše Raymondove ljubavnice, kako ih promatraju. Napetost ipak ubrzo popušta kad uvide da ih Arapi ne prate. U Massonovoj vikendici društvo se dobro zabavlja. Poslije objeda muškarci se odluče prošetati plažom. Na njihovo veliko iznenađenje, susreću Arape. Dolazi do tučnjave, a u nastaloj gužvi Raymond biva ranjen nožem. Masson odvodi Raymonda liječniku da mu previje rane. Po povratku, vidno uzbuđeni Raymond odlučuje ponovno poći na plažu. S njim polazi i Mersault. Dolazi do novog susreta s Arapima. Raymond vadi revolver želeći ubiti Arapina koji ga je ranio. Na Mersaultov nagovor odustaje, a Arapi se u međuvremenu povuku. Otprativši Raymonda do kućice, Mersault ostaje sam na plaži. Kako bi se osvježio od pritisle žege, kreće prema izvoru u blizini. Kod izvora nailazi na Arapina koji je ranio Raymonda. Treći susret bit će fatalan – iz Raymondova revolvera Mersault puca u Arapina: A tada, ne pridižući se,

Arapin izvadi nož i pokaza mi ga na suncu. Svjetlo sijevnu na čeliku i kao da me duga svjetlucava oštrica pogodi u čelo. U isti mah znoj nakupljen u obrvama poteče mi odjednom niz kapke i zastre ih mlakim i gustim velom. Taj zastor od suza i soli zasjeni mi oči. Osjećao samo cimbale sunca na čelu i, nekako nejasno, blistavi mač uperen iz noža svejednako u mene. Taj užareni mač palio mi je trepavice i kopao bolne oči. Tada sve zaigra preda mnom. Zapahnu me težak i vreo dah mora. Učini mi da se nebo širom otvorilo da pusti ognjenu kišu. Napeh se svim svojim bićem i ruka mi se zgrči na revolveru. Otponac popusti, dotaknuh glatki trbuh drška i tada sve poče, usred praska koji bijaše u isto vrijeme rezak i zaglušan. Stresoh sa sebe znoj i sunce. Pojmih da sam poremetio ravnotežu dana, izvanrednu tišinu žala na kojem sam bio sretan. Zatim opalih još četiri puta u nepomično tijelo u koje se meci zabijahu a da se ništa nije opažalo. Bijahu to kao četiri kratka udarca kojima sam pokucao na vrata nesreće.

Karakterizacija glavnog lika - Mersault �objašnjenje naslova – Mersault je stranac sam sebi; strani su mu drugi ljudi; on je drugima stranac, čudan = distanciran prema ljudima, otuđen, stranac u životu �Europljanin u stranoj zemlji �pasivan ( osim na kraju romana, u razgovoru sa svećenikom vidljiva je njegova pobuna) �ne vjeruje ni u šta, čovjek bez nekih vrijednosti

�živi po navici; instinktivno �oslobođen svih vjerovanja, običaja, društvenih konvencija (nije plakao na majčinom sprovodu jer nije osjećao tugu i nije želio lagati, prikazujući se tužnim) �ne želi sudjelovati u „igri” koju ljudi svakodnevno igraju (neiskrenost, laži) �ne priznaje konvencije građanskog morala �živi isključivo u sadašnjem trenutku, za njega ne postoje prošlost ni budućnost

�osjećaji ? – bezosjećajnost? ; želi biti iskren po svaku cijenu, što loše utječe na njegov sudski proces �njegova ravnodušnost prema svemu postupno prelazi u nezadovoljstvo i pobunu protiv apsurdnosti života �svjestan apsurdnosti života ( osuđen je na smrt jer nije plakao na majčinom pogrebu, a ne zato jer je ubio čovjeka! )

�tehnika redukcije u karakterizaciji lika – izostaje psihološka razrada lika, psihički život lika svodi se na elementarno tj. na osjetilne dojmove �lik se kreće samo u jednoj vremenskoj dimenziji – sadašnjosti �nihilistički doživljaj svijeta

Problematika romana �egzistencijalna problematika : osnovno je pitanje o smislu života �Camus smatra da je jedini način borbe protiv apsurda postati svjestan apsurdnosti života, prihvatiti apsurd; o nama ovisi kakv će naš život biti – sloboda i odgovornost � granica ljudske slobode? �pobuna – razgovor sa svećenikom: svećenik predstavlja sve ono što Mersault mrzi (licemjerje, vjera, lažni moral); kada postaje svjestan apsurda, postaje svjestan i vrijednosti života; na kraju osjeća smirenost.

Mit o Sizifu �vrsta teksta : esej �antički mit �značenje mita – besmislenost čovjekovog rada i života �djelo je filozofski komentar romana „Stranac” , izlazi nekoliko mjeseci nakon objavljivanja romana �Camus zamišlja Sizifa u trenutku kada silazi s planine, dok razmišlja – to je trenutak njegove svijesti, kada je jači od svoje sudbine �suočavanje s apsurdom je jedini način borbe protiv apsurda : „Sama bitka da se dospije do vrhunca dostatna je da ispuni ljudsko srce. ” �temeljni je ljudski stav otpor protiv apsurda, jer čovjek mora svome životu dati smisao