Vjenceslav Novak PRIPOVIJETKE Vjenceslav Novak roen 1859 g
- Slides: 42
Vjenceslav Novak PRIPOVIJETKE
Vjenceslav Novak �rođen 1859. g. u Senju �gimnaziju pohađao u Senju i Gospiću �učiteljsku školu pohađao u Zagrebu, muzičke studije u Pragu �u svojim djelima slika probleme društvenih nepravdi i nevolja koje pogađaju seljake, sirotinju, siromašne intelektualce
Poznatija djela Posljednji Stipančići, Tito Dorčić, Iz velegradskog podzemlja
U glib Vrsta djela: �pripovijetka �pisac na realističan način progovara o društvenim problemima �u pripovijetki pratimo kako glavni likovi proživljavaju svoje nedaće pa kažemo da je ona socijalno-psihološka �navodi nas da iskreno suosjećamo s likovima
Tema djela �školovanje mladoga Ličanina Jakova Kosovića, njegov odlazak u Zagreb i iščekivanje stipendije �siromaštvo i društvena nepravda prema seoskim đacima skromna porijekla �korupcija, pogodovanje bogatima i njihova povlaštenost u društvu
Idejni sloj djela �svojim beskrupuloznim i bahatim ponašanjem bogataši još više produbljuju netrpeljivost između ta dva društvena sloja �pisac upućuje kritiku društvu �kroz lik Pavličevića posebno kritizira lažni kršćanski moral (ljude koji idu na Misu i slušaju Evanđelje, ali ne žive po njemu)
�prisutno je pesimistično viđenje društvene stvarnosti �čini se da su društveni slojevi nepomirljivi jer nam Novak ne ostavlja velike nade u to da će Artur postati bolji čovjek od svoga oca
Kompozicija pripovijetke �tzv. uokvirena pripovijetka �na samom početku pratimo lik Artura kroz čiju priču upoznajemo Jakova da bi pripovijetka na kraju ponovno završila s Arturom
Prostor, vrijeme, okolnosti �Zagreb �kraj 19. i početak 20. st. �vrijeme širenja Zagreba, prvih industrija, doseljavanja novog stanovništva �bijeda, siromaštvo, zaostalost, zarazne bolesti, nepismenost, alkoholizam �ozračje nezadovoljstva, straha od gladi, očaja
Likovi: Jakov Kosović - mlad, inteligentan, dobar đak, matematičar, dobra srca - ambiciozan, želi se odmaknuti od sela i postići nešto više u životu - ostvaruje prijateljstvo s Pavličevićem u kojem pronalazi srodnu dušu - pun ljubavi i poštovanja prema roditeljima, posebno majci
�Pavličević mu otvara oči po pitanju društvene nepravde �razočaran kada se osvjedoči o društvenu nepravdu �milosrdan, ne osuđuje Artura, nalazi samilosti i za njega �u trenutcima gladi i iscrpljenosti sjeća se toplog ognjišta rodnog doma
Artur Krajačić �mladić iz imućne obitelji kojemu su sva vrata otvorena �dobar i vrijedan đak �uživa u svim blagodatima velikoga grada (predavanjima, kazalištima, izlascima) �osjeća čežnju za domom
�dobra i milostiva srca, muči ga grižnja savjesti zbog Pavličevićevih riječi �odlučuje se suprotstaviti ocu �kraj pripovijetke daje naslutiti da će Artur postati, silom prilika, poput oca
Jerko Pavličević �Jakovljev sustanar, teško živi i uglavnom gladuje �intelektualac, vizionar, pun je plemenitih ideala �čita Bibliju, uzor mu je Isus Krist (na kojega i fizički podsjeća) �svjestan je društvene nepravde protiv koje se želi boriti �pronalazi humora u svojoj teškoj svakodnevnici � pun je duha, hrabri Jakova u najtežim trenutcima
�dijeli sve što ima s Jakovom �posebno nježne osjećaje gaji prema majci svjestan koliko se žrtvuje radi njega �osuđuje Arturovog oca i žestoko napada Artura, želi probuditi njegovu savjest i osvijestiti ga
Jakovljev otac - Arturov otac �Jakovljev otac se ne nada stipendiji te se strpljivo miri sa svojom sudbinom naviknut na udarce života �Arturov otac misli da mu sve što ima i pripada, a da sirotinja i ne zaslužuje bolje te ne preispituje svoje postupke; oštro se obrušava na Artura kada ovaj pokuša prepustiti stipendiju
�Činilo se Jakovu da gleda svoga više od skrbi i nevolje nego od starosti pognutoga oca u šupljim opancima, u platnenim gaćama, u otrcanoj platnenoj maji skrpanoj suknenim krpama, pod iznošenom vojničkom kabanicom i pustenim škriljakom što ga je kupio još negdje pred osam godina kad se posljednje dijete krstilo - gleda ga takova, a pored njega stoji Arturov otac, ugojen gospodin, načelnik grada, u odijelu francuskog kroja, s teškim zlatnim lancem na prisluku i s punim prstima prstenja. . . Gleda ih obojicu: njegov otac s tvrdim crtama lica pružio je na ponuku sinovlju svoju žilavu ruku onamo gdje dijele potporu - a uza nj je pružio i Arturov otac svoju bijelu, fino ugojenu ruku, i oba, posežući za istom milostinjom, mole: - Udijelite meni!
Jezik i stil svih triju pripovjedaka �priličan broj arhaizama (zastarjelih riječi) �jednostavan rječnik, prevladavaju riječi iz radničkoga okruženja, rečenica je često neuglađena poput teškoga života samih likova
Nezasitnost i bijeda Vrsta djela - socijalna pripovijetka Tema djela �školovanje i bolovanje studenta Đure �bijeda i siromaštvo đaka i radnika u gradu �gradski život na prijelazu 19. u 20. st. - bijeda, siromaštvo, zarazne bolesti (tuberkuloza) i smrt
Problemsko-idejni sloj djela �nepravedno dodjeljivanje stipendija bogatim učenicima �sirotinja nema pravo na adekvatno obrazovanje i zdravstvenu skrb �sirotinja se ne usudi tražiti svoja prava, a bogataši smatraju da im sva prava i povlastice pripadaju �licemjerje bogataša (žale Đurinu majku, ali joj ne žele pomoći, smatraju da sirotinja nije sposobna ni voljeti ni tugovati kao bogataši)
�Da je svaki od ovih savjetnika, od kojih mnogi i vrlo imućni bijahu, samo malen darak pružio u ime onoga što savjetuje, mogla bi bila udova mati poslati sina i u gorski kraj i k moru. Ljudi su darežljivi sa svojim savjetima, koji često puta samo ogorče onoga komu ih podjeljuju. A da su samo sićušni dio darežljivi s novcem, koliko sa savjetima, nestalo bi po bijede sa svijeta. (str. 53. )
�Ne smijete si opet utvarati da ona bogzna koliko trpi. Ovakva ubogarija naučena je od ranih nogu na svako zlo, pa otvrdne i pretrpjet će vam svega. Valjda je to kod nas koja…
�žrtva majke udovice koja čini nemoguće kako bi nahranila i obrazovala svoj dijete �problem alkoholizma među sirotinjom (Đurin otac) �problem tuberkuloze kao ‘’sijača smrti’’ �pesimističan (fatalistički) doživljaj stvarnosti – bogati su osuđeni na uspjeh, a siromašni na neuspjeh
Đuro - dobar, pametan, veseo, brižan, naivan - voli majku, ne želi je ražalostiti - željan znanja i učenja - skroman (ne želi da se majka drugima hvali radi njegovih dobrih ocjena) - perfekcionist (želi sve najbolje ocjene)
�On nije nikada pomišljao koliko ljubi svoju majku; ona večernja molitva, u kojoj je spominjaše, bila je samo dužnost. Ali u ovakvim zgodama ćutio bi živo da ga ova jedina žena nosi svega na svom srcu i u svakoj iskrici svoga života; ćutio bi one neraskidive veze što ih spajaju u dva bića s jednakim željama o međusobnoj sreći…
Đurina majka - požrtvovna, milostiva (ne želi naplatiti od sirotinje) - svjesna je društvene nepravde, ali neobrazovana - svjesna je da joj sin ima sposobnosti i priželjkuje mu svijetlu budućnost (oficira ili svećenika) - voli sina, brine se za njega, bdije nad njim - skrbi mu za knjige i odijelo, odlazi s njim tražiti stan u Zagreb - tuguje u tišini nakon njegove smrti s neizmjernim bolom u srcu
�Ali mati je na ovo mislila, i te misli mnogi je put razbodriše sred noći kad joj je trudno tijelo trebalo jošte najslađeg sna. Ovako ga je uza se prehranjivala, knjige, a gdjekad i po koji komad odijela, dobio bi u školi. Ali kako onda kad bude trebalo plaćati stan, hranu, knjige i odijelo – a čime? �I nakon trudnih kombinacija izračuna da bi ipak, ako uskrati sebi ovo i ono, mogla mjesečno otkinuti kojih deset ili dvadeset forinta. Ah, neka mu ih, jer tko bi mu, zaboga, mogao uskratiti tu želju za naukom, kad u njoj živi sav. (45. str. )
�Premda je stipendij bio raspisan za siromašna i dobra učenika ove općine, opet ga je dobio učenik koji nije bio ni siromašan ni dobar. Sinu udove pralje pripadahu oba pridjeva, pa mu vratiše molbu. – Pa mati se nije puno tužila na ovo. Siromašni i neuki puk ne poznaje svojih prava, pa će slegnuti ramenima kada mu ih mimoiđu, osobito s gospodske strane. A ni u javnost ne iznosi se rado ovakovo što; barem ne radi same stvari (svatko se boji zamjere!) nego najviše ako je bila posrijedi osobna ili politička mržnja.
�Kad je na nebu planula prva zvijezda i grobljem nastao mir, prene se sirota mati. Sad joj se vratila svijest, a sa sviješću nedogledna njezina tuga i bol. Čas je grlila križ, a onda ukopa prste u vlažnu zemlju, nasloni na grob lice i jecaše tiho i bez nade: “Đurica…moja srećo…”
Iz velegradskog podzemlja �socijalna pripovijetka �uokvirena pripovijetka ili pripovijetka s okvirom ( pripovijetka započinje i završava s Mikom na klupi)
Tema pripovijetke i glavne ideje u djelu - težak život radnika i pijančevanje koje dovodi do zločina, bijeda i neimaština njihovih obitelji te surovost života - siromašnim piljarima (Miki i Jankiću) suprostavljen je sloj bogatijih građana (gospodina iz gostionice i Mikinog susjeda) koji svojim ponašanjem još više produbljuju jaz između društvenih slojeva
- problem nezaposlenosti, alkoholizma, nasilja u obitelji i zločina - bijeda radnika izaziva teške posljedice
Likovi: Mika �radnik, pilar, slabo obrazovan �kako bi zaboravio svakodnevne teškoće i probleme, bijeg pronalazi u piću �alkohol ga čini agresivnim pa često pribjegava nasilju �u duši je Mika nježan čovjek koji se bori za svakodnevni opstanak svoje obitelji �svjestan je svoje mane, ali nema snage ni sposobnosti othrvati joj se
�voli svoju obitelj, no nikad ne pokazuje osjećaje, smatra to nepriličnim �Mika je i sam žrtva nasilnog i prijekog oca �bijeda i alkoholizam dovode ga do zločina �ubio je vlastitu kćer � trijezan zgrožen je grižnjom i stidom
�I što su neki radnici i žene molile da pusti Miku, to je otac jače udarao kao da hoće da se pohvali kako on postupa sa svojom djecom. �Htio je da je zovne, ali tome se opro u njem onaj čovjek koji nije dao ni sada da se pred ženom prizna grešnikom koji je upoznao svoju krivnju i kaje se za nju. �Surov sam, dašto da sam surov…
�Zar smo mi okuženi ako smo siromašni? … �Odnio vrag i siromaštvo! Svi govore i uče da siromaštvo nije sramota, a bježe od tebe kad si siromašan, da ti je oko srca i gore nego da si sramotan… �…sad mu se najednom učinilo da je sasvim prirodno što su se gornji stanari iz svjetla sa strahom i s odvratnošću bojali doći u doticaj bilo s čime iz njegova tamnoga, neveseloga i sveđ vlagom zaudarajućeg stana.
Ambijent i atmosfera �ambijent u kojem je smještena radnja je mračan, taman, vlažan ili zadimljen (gostionica) �atmosfera je to očaja, nezadovoljstva, straha od gladi, bojazni za budućnost
Jankić �u svemu sličan Miki (brojna obitelj, alkohol, svađe sa ženom …) �kroz lik Jankića pisac nam otkriva život najsiromašnijeg sloja ondašnjeg stanovništva – neukih, nezaštićenih radnika te njihove poglede na život �ni Jankić ni Mika ne razumiju prave uzroke svoga siromaštva: prenaseljenost gradova i nezainteresiranost države za probleme sirotinje
�A što on miješa sebe s nama! Ja sam danas u podne bio u njegovoj kuhinji, a s ognjišta se puši i širi svakojaki miris. Njegova je gospođa došla u kuhinju i dala kuharici bocu vina da je stavi u mlaku vodu jer da je vino hladno… A jai ti smo, Mika, od jutros raspilili, rascijepali i poslagali hvat cjepanica, a založili smo u podne svaki komad suhog kruha.
Lucija (Mikina žena) �patnica, žrtva �odlučna da sačuva obitelj �pokušava utjecati na muža da bude odgovorniji prema obitelji (to čini vikom i kritiziranjem), no kada ga vidi na klupi shvaća njegov očaj, pruža mu potporu, tješi ga i vraća mu nadu u život prevladavajući bol za izgubljenim djetetom �snažna majka i supruga, ali se miri sa sudbinom i prihvaća je jer vjeruje da se ona ne da promijeniti
�Ubio si dijete! Gori si od psa! Pas čuva svoje štene, a ti si ono siroče izbio na mrtvo ime. . . Divljače! Pogledajder je samo. Treba da vidiš svoje djelo. Ali što je to tebi, kad srca nemaš! Surov si kao konj. �Ja, Mika, bez tebe ne idem. Jer ja tebe poznam. Dobar si ti čovjek…ti skrbiš za svoju djecu… Evici sam našla u krevetu škatulju bombona pa sam pomislila: Evo kako on nju voli i misli na nju… Dobar si ti, ali za piće nisi. Tebi piće uzme pamet, pa ne znaš što radiš… Dođi, Mika moj, dođi… Bit će nam svima lakše kad ti budeš s nama, a i tebi će biti lakše, vidjet ćeš.
- Nezasitnost i bijeda kratak sadržaj
- Socijalna pripovijetka
- Vjenceslav novak skola
- Vjenceslav novak ebrd
- Iz velegradskog podzemlja karakterizacija likova
- Oš vjenceslav novak
- Vjenceslav novak černobil
- Nasceu em paris em 1859
- Masimo 1859
- Why did western nations desire lands in the pacific rim
- Strumentalismo dewey
- Cara tunaikan cek jurubank rhb
- Socijalna pripovijetka definicija
- Lektira šaljive narodne priče
- Nazor voda
- Boris a novak življenjepis
- 黃鍔
- Baidir
- Miroslav novák tul
- Iva novak
- Novak y godwin, 1999
- Hiyerarşik kavram haritası
- Mrs. novak
- Inventarna knjiga
- Dr sofia novak
- Marijin pohod elizabeti
- Regiomontatus
- Feiertagsdidaktik
- Novak djokovic nole
- Zatrdlina pod levim rebrnim lokom
- Aldo novak