LEKTIRA MIHI 5 B ALJIVE NARODNE PRIPOVIJETKE O

LEKTIRA MIHIĆ, 5 B

ŠALJIVE NARODNE PRIPOVIJETKE (O DJELU) v Godinama su se priče prenosile od usta do usta, vremenski i prostorno. Pripadaju usmenoj književnoj vrsti, a i danas ih neke bake i djedovi prepričavaju svojoj djeci. One su važne jer su svjedočanstvo i pomažu u istraživanju običaja nekih sredina i povijesti. v Kao zaseban književni oblik Narodnu pripovijetku u književnost uvela su braća Grimm. Izvorne narodne pripovijetke se bez ispravljanja i dotjerivanja uključuju u cjelinu pisane književnosti. Dijalozi, mjesni izrazi i izvorne riječi su zanimljivi i smiješni. Narod je šalama ismijavao sve ono što ne valja (satira). Šale potiču ljude da se bore protiv zla ali i da se uklone ljudske neskladnosti. Od narodnih šala najpoznatije su pitalice, doskočice, rugalice, anegdote, pripovijetke i basne.

v. BASNE: šaljive basne, prikazuju životinje s ljudskim osobinama, a njima se ismijavaju ljudske mane.

OVNEK v Ova pripovijetka (basna) je, kao i sve ostale pripovijetke koje sam čitala, zanimljiva, šaljiva i puna dosjetki. Svidjela mi se jer je napisana na kajkavskom narječju i nasmijavaju me dijalaozi životinja. U basni ih ima mnogo, šaljivi su i kroz njih nam životinje šalju poruku. npr. : , , Moj ovnek kak si se pasel? Ah, kak bi se pasel da me za grm privezala pak je kraj mene spala. ” Osim ovog citata smiješne su mi i druge situacije u kojima životinje razgovaraju.

Gdo si božji, hodi van! Pol me odritne, pol me kosmatine, tak te vritnem kak ti dlaku, tak te vgriznem kak ti repu.

Ah, kak ne bi bežala da je nekaj mojim mladim došlo.

Idem ja tam, ja sem jaki, ja bum vre tu zver van spravil.

Gdo si božji, hodi van! Pol me odritne, pol me kosmatine, tak te vritnem kak ti dlaku, tak te vgriznem kak ti repu.

Idem ja tam, more biti ja spravim van!

Gdo si božji, hodi van! Pol me odritne, pol me kosmatin, tak te vritnem kak ti dlaku, tak te vgriznem kak ti repu.

MUDRI JEŽ I NJEGOVA OSVETA: „A jež je znal za jedno železo. Dojdu tom hrastu pak veli jež: Gospon sudec, gospon sudec, stani te se, - pak je kucal svojom tačicom. A vuk se rasrdi pak vudri po železu, pak veli: Gospon sudec, kaj se ne bute stali? Onda se je vuk lovil vu železu. Jež veli: -To ti je onaj špičko, on smotanec, on tepec!”

ZAKLJUČAK v Ne pobjeđuje uvijek u životu onaj tko je najjači, nego onaj tko je najmudriji i najuporniji. U ovakvim situacijama primjer nam daju male mudre životinje koje u basnama pobijede veće od sebe. Tako i u životu često pobjeđuju oni koji su uporni i mudri.