to je emocionalna inteligencija Emocionalna inteligencija je skup

Što je emocionalna inteligencija? Emocionalna inteligencija je skup emocionalnih vještina koje nam omogućuju da na ispravan način odaberemo osjećaje i nesvjesne mehanizme u interakciji sa drugima, te uvelike doprinose shvaćanju i poboljšanju same prirode čovjeka-

Osnovna područja na koja se odnosi emocionalna inteligencija su: * samosvjesnost emocija – prepoznavanje, imenovanje i razumijevanje uzroka vlastitih emocija, njihovih posljedica, shvaćanje načina kako naše emocije utječu na naš rad i sposobnost da naše vrijednosti usmjeravaju naše odluke * pravilno nošenje sa emocijama – razvoj samokontrole u raznim situacijama, povećanje izbora odgovora na emocionalno nabijene situacije * Samomotivacija – razmišljanje, planiranje i rješavanje problema uz korištenje kontrole impulsa, pojačanje tolerancije na frustraciju i razvoj odgođene nagrade dok se ne dostigne zadani cilj, razvoj nade i optimizma * Empatija – prepoznavanje i razumijevanje emocija kod drugih * Socijalne vještine – nošenje s emocijama u društvenim situacijama, razvoj skladnih odnosa sa drugima, razvoj senzibiliteta za tuđe potrebe i želje, razvoj aktivnog slušanja, razvoj osobina “dobrog” čovjeka

Emocionalna inteligencija uključuje sposobnosti: * motiviranja samog sebe * ustrajanja unatoč teškoćama i frustracijama * obuzdavanja impulzivnosti * reguliranja svojih raspoloženja * sprječavanja uzrujanosti da zaguši sposobnost razmišljanja * suosjećanje

Razlika između emocionalne i akademske inteligencije ¨ Akademska inteligencija je mjera koja definira relativnu bistrinu , intelektualne sposobnosti jedne osobe. Kvocijent inteligencije određen je genetski i neznatno se mijenja nakon naše desete godine. ¨ Emocionalna inteligencija je uveliko naučena i nastavlja se razvijati kako živimo i učimo iz iskustva, ta se vještina usavršava tijekom života. Emocionalna inteligencija razvija se našim sazrijevanjem. Iako se emocionalna inteligencija zanemaruje ona ima ključnu ulogu u našem životu; utječe na donošenje odluka, motivaciju, stabilnost i dosljednost, upornost , snalažljivost i prilagodljivost. ¨ Visoki kvocijent akademske inteligencije ne može , sam po sebi, garantirati uspjeh u životu, sreću i ljubav.

Sposobnosti koje su najtraženije na tržištu radne snage su: * samosvjesnost, samopouzdanje i samokontrola * predanost i poštenje * sposobnost komuniciranja i utjecanja, poticanja i prihvaćanja promjena (što znači da najvažniji faktor nisu diploma i stručnost, već emocionalna inteligencija)

Osobine koje se traže su: * slušanje i usmena komunikacija * prilagodljivost i kreativne reakcije na neuspjehe i prepreke *osobnu kontrolu, samopouzdanje, motivacija za rad u skladu s ciljem, želja za razvojem karijere i ponos na postignuća * grupnu i međuljudsku djelotvornost, suradnju i timski rad, vješto razriješavanje neslaganja * djelotvornost u organiziranju, želju da se osobno doprinese, potencijal za vodstvo, inicijativa

Paradoks s kojim se susrećemo!

Bolja prehrana, sve više djece koja pohađa školu sve dulje, komjutorske igre i slagalice koja pomažu djeci da ovladaju snalaženjem u prostoru, manje obitelji, u korelaciji su sa višim testovima inteligencije kod djece. Dok djeca postaju sve pametnija na testovima inteligencije, njihova emocionalna inteligencija opada. Sadašnji naraštaj djece emocionalno je uznemireniji nego prethodni. Djeca su usamljenija, nemirnija i neposlušnija, nervoznija i sklona zabrinutosti, impulzivnija i agresivnija. Uzevši u obzir i bološke i psihološke promjene koje donose pubertet i adolescencija. . . Znakovi koji rječito govore o tome su porast problema kod djece; očaj, otuđenje, drogiranje, kriminal i nasilje, depresija, poremećaji prehrane, neželjene trudnoće, nasilništvo, prekid školovanja

Obzirom na odnos prema vlastitim emocijama osobe dijelimo na: *Svjesne sebe *utopljene *Pomirene

Tko treba dijete naučiti emocionalnim vještinama? ¨ Učenje emocionalnim vještinama trebao bi biti timski rad; dijete, roditelj, vrtić/škola. ¨ U svakom slučaju može se zaključiti da se emocionalnim vještinama ne bavi dovoljno. ¨ Većinu emocionalnih vještina, kod djece koja su na visokom stupnju, razvila je obitelj ¨ S obzirom na vrijeme koje dijete boravi u obitelji da li je dovoljno da samo obitelj razvija emocionalne vještine

Kada treba krenuti sa razvojem emocionalnih vještina?

Emocionalna pismenost kao osnova za razvoj djeteta u sretno i samoaktualizirajuće biće kroz; * razvijanje svijesti o emocijama osnovni je način ostvarivanja životnih promjena *razgovor o emocijama najizravniji je put do njihova razumijevanja i kontrole, preuzimanja odgovornosti i predvidljivosti *Znati prepoznati i priopćiti emociju važan je dio komunikacije i značajna vještina emocionalne kontrole, zato; pitajte druge kako se osjećaju, budite manje osjetljivi , a probleme sagledavajte cjelovito

Djeca često dobivaju od roditelja poruke da su njihovi osjećaji: ¨ Nebitni- “taman posla da o tome brinem” ¨ Neodgojeni – “Pametna djeca se fino ponašaju” ¨ Destruktivni- “Kuću ćeš nam raznijeti” ¨ Štetni za druge –” Puknut će mi glava ako tako nastaviš” ¨ Odbojni za okolinu- “Što će reći drugi kakvo dijete imam” ¨ Umanjuju im vrijednost- “Kako si smotan ¨ Da nisu stvarni- “Ma znam ja da to nije bilo tako” ¨ Nezrelo – “Veliki dječaci ne plaču zbog glupih stvari” ¨ Neshvatljivi- “Ne shvaćam kako se možeš tako ponašati”

Socijalizacija emocija događa se: ¨ Promatranjem i oponašanjem ¨ U okviru modela ponašanja ljudi iz bliske okoline ¨ Namjernim odgajanjem kontrole emocija od strane roditelja

Važno je pri tome znati da: ¨ 1. Emocije imaju aktivnu komponentu (ono što činimo), koja je za razliku od same emocije, pod našom kontrolom- možemo birati što ćemo činiti kada se pojavi ta emocija-agresija je ponašanje na emociju ljutnje- o ponašanju postoje pravila i dogovor, nad ponašanjem imamo izravnu kontrolu ¨ 2. Svatko ima pravo na emocije-(ona je u redu i normalna, nad emocijama nemamo izravnu kontrolu)

Dijete mora znati: da se smije ljutiti Da ga ne prestajemo voljeti kada se ljuti Što se s njim događa kada se ljuti Da agresivno ponašanje (prikriveno i neprikriveno) nije prihvatljivo Da njime neće dobiti ono što traži Da agresivno ponašanje ne donosi rješenje, iako kratkoročno i prividno tako izgleda

Pomoć malom djetetu: preusmjeriti pažnju smiriti dijete kroz različite aktivnosti ponuditi mu druge sadržaje pridobiti da vas djete sluša i ukazati mu na problem napraviti odmak od situacije i porazgovarati o njoj kasnije, kad se emocije smire uzeti time-out Pomoć većem djetetu: Identificirati osjećaj Bez straha prihvatiti osjećaj Vježbati percepciju Graditi odnos sa okolinom Razvijati sposobnost uživljavanja Ispoljiti ljutnju na prihvatljiv način

Pomoć roditelju: ¨ Stopirati- izbrojiti do 10 ili ga/ju udaljiti na par minuta dok ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ se ne smiri Uravnotežiti disanje –zajedno sa djetetom disati duboko dok se ono ne smiri Dati mu priliku da iskaže što ga je to uznemirilo, imenuje emociju Objasniti mu da je ljutnja prilika da se priča o problemu, ali ne i da ga se rješava Dati mu/joj da napiše misli koje im pomažu da drže pod kontrolom ljutnju Raditi sa djecom vizualizaciju (mentalno vođenje) koje ih priprema kako se postaviti prema problemu Predložiti im nešto novo u sasvim novom ambijentu odnosno pogledamo crtani ili igrani film koji podiže samopouzdanje i daju kreativne izlaze iz teških situacija Dogovorite pravila ponašanja u vašoj obitelji Omogućite djetetu da vrši samostalne izbore i postanu odgovorni Budite svjesni svojih emocija i načina na koji djelujete

Dijete treba pomoć odraslih kako bi: ¨ Došlo u dodir sa svojim vlastitim osjećajima ¨ Naučilo imenovati svoje osjećaje i govoriti o ¨ ¨ njima, spoznati kakvih sve osjećaje ima Naučilo prepoznavati osjećaje kod drugih, dijeliti svoje osjećaje s drugima Steklo iskustva izražavanja osjećaje na različite načine Razumjelo emocionalnu reakciju na neki događaj i steklo sposobnost predviđanja njezinih posljedica Naučilo da je moguće odabrati načine izražavanja i ponašanja u emocionalnim situacijama (igre**)

Emocije i zdravlje ¨ Tjelesni sustav pozitivno reagira na pozitivne stavove, misli, raspoloženja i emocije , a negativno na negativni. ¨ Stoga je važno voditi računa o pozitivnom stavu u životu, iznalaziti načine kako se suočiti sa negativnim emocijama. (“zamrznuta sjećanja”, svjesno disanje, Broccino područje- pokreti, dodir, emocionalni izrazi/bebe) ¨ Kako to da je unatoč napretka u medicini, sve više oboljelih?